Up's and Down's

Jeste li čuli dobru vijest? Napokon znamo što je nastalo prije, kokoš ili jaje. Naravno, to je najvažnije otkriće stoljeća, mnogo važnije od otkrića lijeka za rak, AIDS i sl.
Dakle, prvo je nastalo JAJE. Da, tako je, jaje. Kad sam to pročitala odmah sam lakše zaspala.

Druga, važnija, loša i potresnija vijest je zasigurno potres u Indoneziji. Potres snage 6,2 stupnja Richtera imao je epicentar u blizini indonezijske obale, svega nekoliko desetaka kilometara od Yogyakarte, drevnog indonezijskog grada i velikog turističkog središta. Živote je izgubilo preko 3 700 mrtvih, a tko zna koliko ima ranjenih i nestalih. Bolesnici i ranjenici se liječe na parkiralištima ili obližnjim parkovima.
Ovdje je video gdje možete vidjeti nastalu štetu, a ovdje je slideshow sa slikama je ovdje. Obavezno pogledati!!

I još nešto, Crveni križ prikuplja novac za žrtve, pa tko može neka pomogne pozivom na donatorski telefon: 060 60 20 90 (6,82 kune po minuti, PDV uključen) ili na žiro račun Hrvatskog Crvenog križa broj: 2340009-1511555516 poziv na broj 10.

Skeptik kakav jesam, ne vjerujem da će sav taj novac baš ići žrtvama potresa jer se uvijek nađe netko tko će dio pospremiti u džep, ali im ode barem nešto od iznosa (ako ne i cijeli).

Evo me. Vratila sam se baš kao što sam obećala. Škola je gotova, maturu ne moram polagati i samo se mogu polako početi pripremati za prijemne.

Imala sam dosta ideja za naslove postova, pa krećemo odmah in medias res:-)

«Krv za krv.» prastari je zakon koji se još uvijek poštuje u mnogim dijelovima svijeta. Nekad je to bilo obilježje naprednog društva, a danas je kao povratak u kameno doba. Ponekad krvne osvete idu tako daleko da se i cijele obitelji međusobno istrijebe.
U obitelji Kurtaj iz albanskog sela uz granicu sa Crnom Gorom zavladao je strah jer se otac Kurtaj i njegovih pet sinova bore za živote. Jedan od njih mora umrijeti. Tako nalaže zakon zakon krvne osvete jer je jedan pripadnik obitelji Kurtaj ubio pripadnika obitelji Pepa. Muškarci su sigurni kad se nalaze u svojoj kući. Tako kaže nepisani zakon Kanun.
Nedaleko od obitelji Kurtaj, u drugom, selu se u kamenoj kućici okupila obitelj Paepa. Mlada udovica sa 4-ero djece tuguje za svojim mužem, tri sestre za svojim bratom, a glava obitelji, otac Pepa za svojim sinom. Otac je odlučio da se krvna osveta mora provesti, a poslije toga će se svi muški članovi obitelji zavući u kuću jer je protuudarac neizbježan. Žene već vade crne marame prije nego je djelo počinjeno.
Eto, tako izgleda krvna osveta u Albaniji.
Kanun je neumoljiv. Osveta je prije imala funkciju uspostavljanja pravde. Računi su se morali pravedno izjednačavati. Za jedno izbijeno oko, gubilo se se samo jedno oko, a ne cijela glava. Danas su i djeca nedužne žrtve krvavih osveta.
No, postoji i mirenje među smrtno zavađenih obitelji. Starješine zavađenih obitelji mire se tako što nekoliko kapi svoje krvi ispuste u vrč s malo vode i onda to popiju. Tako postaju krvna braća, a ne neprijatelji.

Zvuči barbarski, zar ne? Tko bi rekao da se krvna osveta događa i dan danas. Možete li se zamisliti kako u 4 zida svoje kuće očekujete svoju smrt da bi se zadovoljila «pravda»?

Ispričavam se što me dugo nema, ali težak je život maturanata 3 tjedna prije kraja škole. Ali bez brige, odmor slijedi za kojih 60 godina kad budem u mirovini:-)
Šalim se. Samo da prođe ta škola i upisi na faks i bit će bolje.
Dotad ću stvarno morati prorijediti postove jer ne stignem pisati. Barem ne o onome o čemu bih htjela.