Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Misli 18-godišnjaka.


Linkovi


Blog je stvoren 7.4.2014 oko 10 sati.
Od tada vas je
free hit counter



Credits
123
murderscene
Chapter One
ponedjeljak, 07.04.2014.
Evo, još jedan vrlo nadobudan početak pisanja bloga. Blog nisam vodio od kad sam bio u 6 razredu osnovne, sad imam 18, puno je vremena prošlo. Tada je bilo vrlo popularno voditi blog, ali se sve uglavnom svodilo na lijepe dizajne, komentare i slično. Sad takvi ljudi više nemaju potrebe voditi ovako nešto, jer ipak postoji famozni fejs. Fejs mi je u zadnje vrijeme, a zapravo i uvijek, je bio samo sredstvo za komuniciranje s ljudima i objavljivanje nekih bezveznih stvari. Nikada to nisam shvaćao kao nešto gdje mogu doista dijeliti stvari sa ljudima. Sada se svakoga ima po fejsu. Al i uostalom ponekad imam osjećaj da ipak ne mogu dijeliti sve stvari sa ljudima. Čak ni sa onima s kojima sam već razvio nešto dublji odnos. Nije kao da ću ovdje isto dijeliti sve o sebi. Ovo mi jednostavno služi kao sredstvo za ispuhivanje, a i u posljednje vrijeme imam osjećaj kako mi je lakše dijeliti misli i osjećaje s nepoznatim ljudima.

Osjećam da sam pretjerao u zadnje vrijeme sa svime. Osjećam se skroz udaljeno od osobe koja sam bio prije godinu dana. Znam, ljudi se mijenjaju i ne možeš uvijek ostati dosljedan i isti u svemu, ali ipak, ne osjećam da sam na mjestu u svom životu trenutno na kojem želim biti. Istina, idem na faks koji sam htio i ne ide baš najbolje u zadnje vrijeme. Skroz sam se upropastio po tom pitanju inače. Ovih zadnjih pol godine, umjesto da sam se koncentrirao na važnije stvari, težište sam prebacio na stvari koje uopće nisu bitne, a nakon što je vrijeme prošlo i nakon što pogledam unazad, stvarno jesu nebitne. Iako sam osjećao da su bile nebitne, svejedno sam to radio. Ne znam, iz pogrešaka se uči. Nakon svega imam tek 18 godina, i koliko god mogu biti svjestan stvari i biti realan, mnogo još stvari nisam proživio. Ljudi uče na iskustvima, te doista ne mogu izvlačiti čvrste zaključke dok nešto ne prožive. U to sam se uspio uvjeriti. Polako počinjem i odrastat, i to je promjena na bolje. Ali, ipak fale mi neka jednostavnije vremena. Prije sam iščekivao punoljetnost kao da će mi život nakon toga biti bolji, kao da ću konačno biti odrasla osoba, da će me ljudi konačno shvaćati ozbiljno. No, nije tako. Znam da ti nitko znanje ne može uliti sa 18, ali se osjećam loše kad me ljudi tretiraju kao dijete. Naravno da praktički još u nekim pogledima jesam. Ali prošlo je mnogo vremena od toga kad sam imao 12 godina i na sve gledao vrlo naivno. I znam da sam u zadnje vrijeme nanizao toliko loših poteza i odluka, ali stvarno vjerujem da se ljudi mogu vratiti, ma koliko god nisko pali. Ali mrzim ljude koji se konstano žale na svoju situaciju a ne poduzimaju ništa kako bi to popravili. Svima je teško, svatko ima svoje probleme, kakvi god da bili. Ali ljudi nemaju razumijevanja danas. Gledaju i razmišljaju kako je samo njima najteže u životu, kako oni jedino nemaju sreće. I ljudi gledaju kako bi promijenili druge, a na kako bi prvo promjena trebala krenuti od njih. Naravno ima iznimaka, ima različitih ljudi, a ja dosad sigurno nisam upoznao sve vrste. Sve dolazi s vremenom, pa tako se nadam da ću se uspjeti izvuči iz ovih sranja. No, bez truda ništa. Doista, koliko god se to poradzumijeva, mnogi ljudi očekuju da će im stvari pasti sa neba bez imalo rada. Ne podnosim takve ljude. Ne podnosim ljude koji misle također da je život tako jako lagan i da se sve može pojednostavit. Ne može, nažalost. Da može, svi bismo bili sretni, a nismo. Depresija je normalna pojava danas. I mislim da nije dobro što ljudi odmah otkantavaju nekoga čim izgovori tu riječ. Znam da riječ zvuči užasno dramatično, al jebemu kako možeš zaključiti da sere. Ako osoba ne izgleda dobro, jednostavno se ne osjeća dobro. I kako možeš išta zaključivat bez da znaš kroz šta prolazi. Ali da, nama je ipak nakon svega teško slušati nečije tuđe probleme kad ih imamo dosta i svojih. Samo što ljudi ne shvaćaju da razgovor u ponekim situacijama pomaže, i mora biti uzajaman. Nisam nikad shvaćao ljude koji su mogli srat o sebi sto godina i onda nakon monologa od sat vremena ni ne poslušat onog drugog.

Evo toliko za neki početak, dovoljno sam izbacio misli danas, iako imam osjećaj nedovršenosti. Idem zapalit koju cigaretu i popit kavu, te i naučiti nešto. Ne smijem sada odustati od zacrtanog cilja i od promjene koje hoću. Moram se maknuti sa ove mrtve točke.


| 09:20 | Komentari (0) | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Eyes without a face

I'm all out of hope, one more bad dream could bring a fall

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se