krv, znoj, suze i ostalo

25.05.2007., petak

Narušavatelji sna, te kako ih izbjeći

Sigurno nema čovjeka koji bar jednom u životu nije mogao spavati zbog vanjskih utjecaja. Muhe, komarci, općenito krilata zujala, mačke u veljači ( a zadnjih godina i u drugim mjesecima), grmljavina ,pun mjesec, mala djeca i poludjele bakice i da ne nabrajam dalje. Dobar san je preduvjet za dobro zdravlje, raspoloženje i učinkovito obavljanje obveza po danu. Naravno bez kvalitetnog spavanja na naporne treninge se može zaboraviti, pa je zato bitno da nas ništa ne ometa dok se regeniriramo... Osobno najviše poludim na muhe i mačke. Nema većeg veselja nego dizati se u 3 u noći pa svakojakim hladnim i kemijskim oružjem pokušati utamaniti jadnu muhicu. Pa još ako je ta muhica natprosječno inteligentna ili barem ima puno sreće onda ta potjera traje i traje, a želja za ubijanjem raste i raste dok nam ne ostanu u umu (ma koliko inače bili miroljubivi) samo dvije misli ubiti i spavati. Nakon gotovo sat vremena skakanje po namještaju, lomljenja nekih manje vrijednih stvari mislim, tko ne bi žrtvovao kutiju za cd-e ako postoji šansa da s njome pogodi dosadno zujalo i nastavi spavati, pukunuo bi čovjek i budilicu čisto osvete radi ali ipak… Muhe, iako sitne sposobne su svojim zujanjem po noći doslovno izluditi čovjeka i pretvoriti ga u stroj za ubijanje… Vrlo slična stvar je i s komarcima, jedino što oni za razliku od muha piju krv na slamčicu i to doslovno. Kako su česta pojava, razvijeno je i mnogo vrsta zaštite od njih, tako ja imam na prozoru sitnu mrežu kroz koju ne mogu uletjeti (bar se ja tješim), te razno razne sprejeve i tablete koje se griju i odbijaju te nemani. Ali usprkos svakojakim novotarijama prva noć dvije na moru su i dalje jedva izdržive, osjete oni svježu krv pa se pogoste, a sjećam se da sam vidio negdje da je i slavonija bila ugrožena od tih nemani. Nije se imalo para za prskanje. A šta će tek biti kad se pojave nove mutirane vrste komaraca kakve su našli u Istambulu, duplo veći, raspoznaju boje (za razliku od ovih naših), detektiraju krv na duplo većoj udaljenosti, otporniji na kemikalije, sve u svemu opasni mutanti željni krvi… strahota. Kakva je stvar s mačkama? Nešto gora! Locirane su obično izvan spavaće sobe pa je područje lova mnogo šire. Lov je ovdje uvjetno naveden jer koliko god bio iziritiran, ljut, neispavan ipak nisam dovoljno da ubijem svoju (ili susjedovu) mačku… premda ponekad čovjeku dođe. Zato je dobro sto nemam nikakvo vatreno oružje kod kuće, jer tko zna što bi se desilo četvrtu noć uzastopnog buđenja oko 3, pola 4 u noći… Ovako mi preostaju miroljubivije metode, tjeranje metlom, polijevanje vodom, spajanjem na 220V (ovo je samo šala), urlikanjem da vide da ja mogu i glasnije od njih. Ali koliko god maštovite bile ove metode rijetko daju rezultate. Pa ako koji dobri čitatelj ima neku provjerenu metodu neka slobodno ostavi u komentaru, unaprijed sam od svega srca zahvalan. Nadam se da će se u budućnosti razviti neki sprej ili sl protiv mačaka ispod prozora, recimo da zaobilaze nasprejano mjesto sljedećih minimalno osam sati. Protiv grmljavine jedini lijek je dobro zvučno izolirana soba, ali meni ne smeta i kad grmi ja spavam ko beba, Pun mjesec i njegov utjecaj na san, hmmm… o tome ne znam ništa jer podlakavim i odjurim u nepoznato, hehe… neki ljudi slabije spavaju, kažu da treba navući zastore da mjesečeva svjetlost ne ulazi u prostoriju i daj je sav mit oko slabijeg spavanja to što je noć svjetlija. Tek sam sad primijetio da nisam spomenuo promet, zvonik crkve, kafić i sl. Susret sa zvonikom sam doživio jedno ljeto na moru, svako jutro u 6 valjda pola sata zvonjave, još ni dan danas ne znam zašto su zvonili toliko dugo… Ni nakon deset dana se nisam navikao na zvuk. Kafića i tuluma u mojoj blizini nema pa o njima ne mogu reći ništa ali siguran sam da razbijanje čaša ili glasna muzika mogu jednako dobro ubijati san kao i divlje mačke. Što se prometa tiče, na to se izgleda najlakše naviknuti, nekih 100m od mene prolazi pruga autocesta ali na njih sam se toliko navikao da više uopće ne čujem prolazak vlaka ili kamiona ili sl. Mozak je sve spremio u drugi plan J O djeci i poludjelim bakicama neću pisati jer djecu nemam, a poludjele bakice su zatvorili. Ali kada sam jako jakoo umoran onda me ne smetaju ni mačke u oktetu, ni roj komaraca pa čak ni pokoja debela zujava muha, koja slijeće točno na nos (vrag je odnio) ni bakice rano ujutro…

- 22:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

15.05.2007., utorak

Body building prije i poslije

Tek sam nedavno pogledao jedan kultni film na tu temu, a to je Pumping iron, o spremanju bodybuildera za to natjecanje, godina je 1975. Slobodno mogu izjaviti da su 70-te i 80-te bile zlatne godine bodybuildinga i bilo je in ići u teretanu, popularni su bili filmovi Conan, Terminator i sl. Tisuće ljudi posjećivale su takva natjecanja i od onda je nažalost počelo opadanje popularnosti toga sporta. I to do te mjere da ga više ni ne zovu sportom a to je na neki način i istina. Današnji top bb više liče na izobličene invalide nego na sportaše, spavaju s jastucima ispod ruku da ne dođe do prekida cirkulacije, gotovo svi imaju jedan oblik dijabetesa i astme (trač: navodno imaju boce s kisikom u top pro teretanama). Uzimaju se ogromne količine anaboličkih steroida, prehrana se na grame određuje, treninzi su isto otišli na neku novu razinu. Tvrdi se da je trening s utezima više od jedan sat kontraproduktivan, a prema Arnoldovim tvrdnjama, znali su otići u šumu s utezima i vježbati dok se ne bi srušili, pojeli bi cijelo pile nakon toga i sunčali se. I onda pogledam ovo danas, ako ne popiješ shake iza treninga gubiš mišićnu masu, ako treniraš više od 1h gubiš masu i snagu?!, ako ne unosiš bar 2grama proteina po kilogramu tjelesne težine ne možeš razviti mišiće? Takve i slične tvrdnje uništavaju zabavu koja bi trebala biti prisutna pri treningu, ja i danas nakon više od 10 godina treniranja u teretani s guštom odem na trening, držim se novih metoda, ali i slušam sebe i ako mi se trenira 2h odtrenirat ću 2 sata. U ovih 10 godina mislim da niti jednom nisam imao period unosa bjelančevina od 2gr po kg tjelesne težine i ipak sam nabacio dosta mišića (možda u kasnijim postovima bacim i koju svoju fotku) pa tako imam cca 90kg na 174cm visine, treniram 6-7 puta tjedno i ne gubim mišiće… I sad u 2007 godini, više od 30 godina nakon fenomenalnog izgleda Arnolda Schwarzeneggera body building stagnira, istina top 20 profesionalaca su i masivniji i definiraniji od onih Arnoldovog doba, ali bilo koji builder na primjer Franco Colombo oderao bi sva natjecanja u Hrvatskoj sa formom iz 1973-76 godine. Sada se gotovo s prezirom gleda na ljude koji malo ozbiljnije treniraju u teretani, tu su mame, tate, bake, djedovi koji znaju da je sve to štetno, poseban režim prehrane nije zdrav, i kako to misliš izgledati? I onda pokažu nekog tipa iz časopisa koji je među top 20 bodybuildera svijeta. Kako objasniti da takav izgled običnom smrtniku nije moguć a sigurno nije moguć od 3-4 treninga tjedno u periodu od 6mjeseci pa taman imali farmaceutsku tvrtku u osobnom vlasništvu. Jedna od najčešćih tvrdnji koje čujemo o body buildingu je: kako ćeš izgledati kad ostariš i sve ti se to objesi. Objesi?!? Druga najčešća tvrdnja je da to nije zdravo, i da će ti otići srce, bubrezi ili što god. I navode se primjeri možda 10tak bb-ra koji su umrli (nikad nije dokazano ni da su umrli od anaboličkih steroida a pogotovo ne od teretane i proteina). Pri tome se naravno zaboravlja koliko je ljudi umrlo od infarkta, kapi ili karcinoma a da teretanu nisu ni vidjeli. Ne, puno je važnije izvući body buildera nesretne sudbine i okolo govoriti da je umro zbog bavljenja body buildingom. Za primjer u zadnjih 20-30godina od boksa je umrlo za vrijeme ili neposredno nakon meča gotovo stotinu ljudi, a mnogi su istrpjeli posljedice. Činjenica je da svako profesionalno bavljenje sportom nije zdravo, zahtijeva žrtve i donosi posljedice. Zašto bi body building bio crna ovca? Ovakve stavove najlakše je pobiti prikazom kako izgledaju najveći body builderi nakon što su objesili utege o klin, barem što se tiče profesionalnog treniranja. Ovdje treba napomenuti da se radi o ljudima koji su svojevremeno bili najveći u svijetu body buildinga, trenirali su, jeli, uzimali hormone i stotine dodataka, i sve to više od ostalih da bi bili pobjednici na najprestižnijem natjecanju u body buildingu na svijetu Mr. Olympia. Pa evo ih onda… sada su u malo kasnijim godinama ali još su u itekakvoj formi i može se reći da je za njih bodybuilding stil života. Lee Haney nekad i sad Frank Zane Nekad i sad Lou Ferigno Nekad i sad I za kraj neponovljivi Arnold… i premda kruze svakojake fotomontaze po netu, svi smo ga vidjeli u terminatoru 3.

- 23:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.05.2007., subota

Miris kiše

Zašto me se toliko dojmilo? Možda jer mi je tijelo bilo umorno do krajnjih granica pa je duh pojačano doživljavao stvari oko sebe. Danas nakon treninga idem kući i spustio se pljusak kakvog već dugo nisam doživio, noge su mi bile mokre do koljena kao da sam zagazio u potok. Hodam ja tako potpuno mokar i pažnju mi privuče onaj specifični miris kiše kad jako pada ili neposredno nakon što prestane. Taj miris već dugo nisam osjetio i bez problema vratio sam se u djetinjstvo kad je taj miris bio izraženiji ili jednostavno djeca više primjećuju takve stvari. Miris kiše, ima onu čistu nijansu u sebi, onda uvijek pomislim da su taj miris osjećali i prije 1000, 10000, 1000000 godina. Tko zna dali postotak sumpora, fosfora i ostalih nečistoća utječe na miris svježine, možda čak i ne, možda je to ono što kiša doista jest. Ono što zemlju čini plodnom i razlog veselja mnogih starih naroda. Onih koji su je prizivali molitvama, žrtvovanjima, plesom i kad je pala značila je plodnu zemlju, značila je da će trud seljaka uroditi plodom, značila je pune trbuhe i osmjehe na licima djece. I zato danas, premda priznajem da nisam oduševljen kad vidim kako bijesno pada ipak pomislim na to što je sve značila, pomislim koliko sam sretan što imam krov nad glavom pa mogu otvoriti prozor i slušati je kako pljušti vani. Sam zvuk udaranja kapljica o zemlju proizvodi lagani uspavljujući zvuk koji u kombinaciji sa svježim mirisom gotovo pa garantira dobar san.. A tek kiša na moru kada onako iznenada se natmure oblaci i nestane sunce, a u zraku se osjeća napetost. Kamen i more oko nas isijava toplinu koja se skupila tokom sunčanog razdoblja i tada počinju prve kapi padati, doticati vruće tlo i ispariti gotovo u sekundi. Tada se pojača i jednostavno napuni zrak vlagom i to ne samo njenom nego i onom isparenom iz vruće kamene ili pješčane plaže. Kakav je gušt sakriti onda stvari na suho i skočiti u vodu pa uživati u kiši. Stvarno lijep osjećaj. More se tada čini jako toplo, a i sama kiša je topla i tu se onda opet osjeti miris kiše. Miris koji nastane miješanjem slane morske vode i kišnih kapi koje se miješaju sa morskom površinom, kapi koje su isparile s vrućeg kamena i ta neka dodatna nota se osjeti kakve nema u gorskim predjelima. Siguran sam da se kišne mirisne note mogu i dosta razlikovati od područja do područja na zemlji, ali isto tako sam siguran da je onaj bazični miris jakog ravnomjernog pljuska i svježi miris koji ostane nakon kiše isti. Isti ali opet notu dvije različitiji. Kako miriše kiša u pustinji? Na dalekom oceanu? U prašumi? Na tropskim otocima? Između visokih planina? Koliko je bitno doživjeti miris kiše da bi se u potpunosti shvatio različiti dio svijeta i neka druga kultura? Uživajte u kiši kad pada i odvojite trenutak za pomirisati je, jer to je ipak nešto posebno. To je nešto zbog čega se čovjek može osjetiti živim i sretnim.

- 08:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.05.2007., srijeda

Veselo trčanje

Prije par dana dobio sam jedan fora mail pod imenom STATISTIKA ZA RADNI NAROD, pošto sam se strgao od smijeha odlučio sam ga postaviti na blog jer sam malo kratak sa vremenom za pisanje. Također odmah sam uočio i njegovu sportsku varijantu, tako da se sportska pouka za sve one koji žele zdravije živjeti pojavljuje na kraju bloga. Evo mail ide ovako: 10% žena je vodilo ljubav u toku prvog sata prvog susreta 20% muškaraca je vodilo ljubav na neuobičajenim mjestima 36% žena voli naturizam 46% žena je probalo analni sex 70% žena voli sex ujutro 80% muškaraca nisu nikad imali homoseksualni odnos 90% žena voljelo bi voditi ljubav u šumi 99% žena nisu nikad vodile ljubav u uredu ZAKLJUČAK: Statistički je vjerojatnije da će muškarac naguziti neku nepoznatu ženu u šumi ujutro, nego da će neku ševiti u uredu na kraju dana. POUKA : NE OSTAJTE DO KASNO U UREDU, BESKORISNO JE! Sad mali dodatak za povezivanje sa sportom, nažalost nemam statistike koliko ljudi zapravo voli trčati u odnosu na role ili bicikl, tako da ću staviti samo dopunu s trčanjem. Ako želite biti FIT i u TOP FORMI TRČANJE JE ODLIČAN IZBOR. Kako je najbolje vrijeme za trčanje rano ujutro. Pa je ujedno i bolje trčati po mekanijoj podlozi od asfalta da bi sačuvali zglobove i koljena, a i zdravije je udisati šumski zrak nego ispušne plinove onda je POUKA: TRČITE UJUTRO PO ŠUMI; MOŽDA VAM SE I POSREČI!

- 17:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.