krv, znoj, suze i ostalo
15.05.2007., utorak
Body building prije i poslije
|
Tek sam nedavno pogledao jedan kultni film na tu temu, a to je Pumping iron, o spremanju bodybuildera za to natjecanje, godina je 1975. Slobodno mogu izjaviti da su 70-te i 80-te bile zlatne godine bodybuildinga i bilo je in ići u teretanu, popularni su bili filmovi Conan, Terminator i sl. Tisuće ljudi posjećivale su takva natjecanja i od onda je nažalost počelo opadanje popularnosti toga sporta. I to do te mjere da ga više ni ne zovu sportom a to je na neki način i istina. Današnji top bb više liče na izobličene invalide nego na sportaše, spavaju s jastucima ispod ruku da ne dođe do prekida cirkulacije, gotovo svi imaju jedan oblik dijabetesa i astme (trač: navodno imaju boce s kisikom u top pro teretanama). Uzimaju se ogromne količine anaboličkih steroida, prehrana se na grame određuje, treninzi su isto otišli na neku novu razinu. Tvrdi se da je trening s utezima više od jedan sat kontraproduktivan, a prema Arnoldovim tvrdnjama, znali su otići u šumu s utezima i vježbati dok se ne bi srušili, pojeli bi cijelo pile nakon toga i sunčali se. I onda pogledam ovo danas, ako ne popiješ shake iza treninga gubiš mišićnu masu, ako treniraš više od 1h gubiš masu i snagu?!, ako ne unosiš bar 2grama proteina po kilogramu tjelesne težine ne možeš razviti mišiće? Takve i slične tvrdnje uništavaju zabavu koja bi trebala biti prisutna pri treningu, ja i danas nakon više od 10 godina treniranja u teretani s guštom odem na trening, držim se novih metoda, ali i slušam sebe i ako mi se trenira 2h odtrenirat ću 2 sata. U ovih 10 godina mislim da niti jednom nisam imao period unosa bjelančevina od 2gr po kg tjelesne težine i ipak sam nabacio dosta mišića (možda u kasnijim postovima bacim i koju svoju fotku) pa tako imam cca 90kg na 174cm visine, treniram 6-7 puta tjedno i ne gubim mišiće… I sad u 2007 godini, više od 30 godina nakon fenomenalnog izgleda Arnolda Schwarzeneggera body building stagnira, istina top 20 profesionalaca su i masivniji i definiraniji od onih Arnoldovog doba, ali bilo koji builder na primjer Franco Colombo oderao bi sva natjecanja u Hrvatskoj sa formom iz 1973-76 godine. Sada se gotovo s prezirom gleda na ljude koji malo ozbiljnije treniraju u teretani, tu su mame, tate, bake, djedovi koji znaju da je sve to štetno, poseban režim prehrane nije zdrav, i kako to misliš izgledati? I onda pokažu nekog tipa iz časopisa koji je među top 20 bodybuildera svijeta. Kako objasniti da takav izgled običnom smrtniku nije moguć a sigurno nije moguć od 3-4 treninga tjedno u periodu od 6mjeseci pa taman imali farmaceutsku tvrtku u osobnom vlasništvu. Jedna od najčešćih tvrdnji koje čujemo o body buildingu je: kako ćeš izgledati kad ostariš i sve ti se to objesi. Objesi?!? Druga najčešća tvrdnja je da to nije zdravo, i da će ti otići srce, bubrezi ili što god. I navode se primjeri možda 10tak bb-ra koji su umrli (nikad nije dokazano ni da su umrli od anaboličkih steroida a pogotovo ne od teretane i proteina). Pri tome se naravno zaboravlja koliko je ljudi umrlo od infarkta, kapi ili karcinoma a da teretanu nisu ni vidjeli. Ne, puno je važnije izvući body buildera nesretne sudbine i okolo govoriti da je umro zbog bavljenja body buildingom. Za primjer u zadnjih 20-30godina od boksa je umrlo za vrijeme ili neposredno nakon meča gotovo stotinu ljudi, a mnogi su istrpjeli posljedice. Činjenica je da svako profesionalno bavljenje sportom nije zdravo, zahtijeva žrtve i donosi posljedice. Zašto bi body building bio crna ovca? Ovakve stavove najlakše je pobiti prikazom kako izgledaju najveći body builderi nakon što su objesili utege o klin, barem što se tiče profesionalnog treniranja. Ovdje treba napomenuti da se radi o ljudima koji su svojevremeno bili najveći u svijetu body buildinga, trenirali su, jeli, uzimali hormone i stotine dodataka, i sve to više od ostalih da bi bili pobjednici na najprestižnijem natjecanju u body buildingu na svijetu Mr. Olympia. Pa evo ih onda… sada su u malo kasnijim godinama ali još su u itekakvoj formi i može se reći da je za njih bodybuilding stil života. Lee Haney nekad  i sad  Frank Zane Nekad   i sad   Lou Ferigno Nekad  i sad  I za kraj neponovljivi Arnold… i premda kruze svakojake fotomontaze po netu, svi smo ga vidjeli u terminatoru 3.   |
- 23:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Listopad 2008 (2) Kolovoz 2008 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (10) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||