krv, znoj, suze i ostalo
05.05.2007., subota
Miris kiše
Zašto me se toliko dojmilo? Možda jer mi je tijelo bilo umorno do krajnjih granica pa je duh pojačano doživljavao stvari oko sebe.Danas nakon treninga idem kući i spustio se pljusak kakvog već dugo nisam doživio, noge su mi bile mokre do koljena kao da sam zagazio u potok. Hodam ja tako potpuno mokar i pažnju mi privuče onaj specifični miris kiše kad jako pada ili neposredno nakon što prestane. Taj miris već dugo nisam osjetio i bez problema vratio sam se u djetinjstvo kad je taj miris bio izraženiji ili jednostavno djeca više primjećuju takve stvari. Miris kiše, ima onu čistu nijansu u sebi, onda uvijek pomislim da su taj miris osjećali i prije 1000, 10000, 1000000 godina. Tko zna dali postotak sumpora, fosfora i ostalih nečistoća utječe na miris svježine, možda čak i ne, možda je to ono što kiša doista jest. Ono što zemlju čini plodnom i razlog veselja mnogih starih naroda. Onih koji su je prizivali molitvama, žrtvovanjima, plesom i kad je pala značila je plodnu zemlju, značila je da će trud seljaka uroditi plodom, značila je pune trbuhe i osmjehe na licima djece. I zato danas, premda priznajem da nisam oduševljen kad vidim kako bijesno pada ipak pomislim na to što je sve značila, pomislim koliko sam sretan što imam krov nad glavom pa mogu otvoriti prozor i slušati je kako pljušti vani. Sam zvuk udaranja kapljica o zemlju proizvodi lagani uspavljujući zvuk koji u kombinaciji sa svježim mirisom gotovo pa garantira dobar san.. A tek kiša na moru kada onako iznenada se natmure oblaci i nestane sunce, a u zraku se osjeća napetost. Kamen i more oko nas isijava toplinu koja se skupila tokom sunčanog razdoblja i tada počinju prve kapi padati, doticati vruće tlo i ispariti gotovo u sekundi. Tada se pojača i jednostavno napuni zrak vlagom i to ne samo njenom nego i onom isparenom iz vruće kamene ili pješčane plaže. Kakav je gušt sakriti onda stvari na suho i skočiti u vodu pa uživati u kiši. Stvarno lijep osjećaj. More se tada čini jako toplo, a i sama kiša je topla i tu se onda opet osjeti miris kiše. Miris koji nastane miješanjem slane morske vode i kišnih kapi koje se miješaju sa morskom površinom, kapi koje su isparile s vrućeg kamena i ta neka dodatna nota se osjeti kakve nema u gorskim predjelima. Siguran sam da se kišne mirisne note mogu i dosta razlikovati od područja do područja na zemlji, ali isto tako sam siguran da je onaj bazični miris jakog ravnomjernog pljuska i svježi miris koji ostane nakon kiše isti. Isti ali opet notu dvije različitiji. Kako miriše kiša u pustinji? Na dalekom oceanu? U prašumi? Na tropskim otocima? Između visokih planina? Koliko je bitno doživjeti miris kiše da bi se u potpunosti shvatio različiti dio svijeta i neka druga kultura? Uživajte u kiši kad pada i odvojite trenutak za pomirisati je, jer to je ipak nešto posebno. To je nešto zbog čega se čovjek može osjetiti živim i sretnim. |
- 08:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Listopad 2008 (2) Kolovoz 2008 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (10) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||