krv, znoj, suze i ostalo
12.03.2007., ponedjeljak
Ravnopravnost sportova
Kao jedan od ljudi koji se aktivno bave sportom volim pogledati sport i na telki. Oduševljen raznolikim sadržajem uvijek biram judo, hrvanje, boks, ultimate fight, može i atletika i gimnastika ako bas naletim na programu a možda bi pogledao i nogomet da ga ne prikazuju tako rijetko.Fascinantan je nas program i sustav informiranja o sportu, prilagođen masi i većini kao baza je naravno nogomet, i naravno sportovi u kojima je neki hrvat teškim trudom i radom postavio rekorde, osvojio nešto doista spektakularno, vrhunski i svjetski da bi se prikazalo a potom i eksploatiralo u medijima do besvijesti. Naravno da sve to vodi novac ali zašto se rubrika sport u Jutarnjem npr. ne zove Nogomet i ostalo?? Koliko god da ima nogometnih fanova više ima običnih ljudi koji bi voljeli saznati nešto i o drugim sportovima i ljudi kojima nogometni pozeri (čast iznimkama) idu jako na živce. Uglavnom mene uopće ne zanima koliko je plaćen transfer nekog nogometaša iz kluba u klub, hoće li Nikica zaigrati ponovno u Dinamu ili ne? I dali će mu u ugovoru za prijelaz ponuditi svakodnevno lizanje jaja i depiliranje prsa. Ogromni novci koji se vrte ne zanimaju niti obične ljude, to samo stvara osjećaj bijede među nama smrtnicima a da ne spominjem osjećaj ostalih vrhunskih sportaša čiji treninzi graniče sa fantastikom. Ali trend je trend i ako želimo vrhunsku momčad moramo kupovati, prodavati, mijenjati i što ja znam što još da bi ostvarili savršenu momčad koja će trenirati i igrati kao da ima probavnih tegoba, a neću nikad zaboraviti izjavu jednog našeg (sad kažu i vrhunskog nogometaša) koji je kupljen i masno plaćen da dođe iz Brazila i igra za nas, izjava je išla ovako nekako «ja ovdje ne zaradim ni za kikiriki», nakon te bahate izjave zgadio mi se i dotični nogometaš i cijeli nogomet zajedno. Da se njima malo smanje plaće a da se djeci omoguće uvjeti razvijanja u svim sportskim disciplinama i da ta talentirana djeca imaju neke koristi od prolijevanja litara i litara znoja za klub, grad i svoju državu imali bi mnogo više prvaka, šampiona i vrhunskih natjecatelja koji bi nas onda predstavljali u svijetu. Novac na stranu, kako će djeca uopće biti informirana o nekom sportu kad ga se nigdje ne spominje? Ili ga se spominje u jednoj rečenici na dnu 10 stranice prije horoskopa, koma…. Naravno imamo mi i drugu krajnost! Kad neki sportaš nakon godina i godina rada i treninga uspije osvojiti nešto konkretno, premda mu na tom putu nije bilo olakšavano i nije ga se poticalo i stimuliralo da da više od sebe (sjetim se priče tate Kostelića koji je jednom prilikom založio skije da bi se mogli vratiti u hrvatsku). E onda se sve okrene, imamo navalu skijaša, vrti se skijanje na telki, u novinama, u žutoj štampi, iznose se prljave pojedinosti iz života sportaša, svi se čude trudu i naporima, veličaju ga… Dok u istom trenutku na desetke i desetke sportaša trenira jednako naporno ili su trenirali pa odustali zbog nedostatka uvjeta, međusobnim potkopavanjima saveza i klubova, i naše urođene ljubomore i želje za podvaljivanjem. Zašto jedan judaš (samo primjer) koji pokaže ogromnu predanost i trud ne bi bio novčano stimuliran, koliki bi tek onda imali vrhunskih rezultata? A ne da ljudi koju su mladost ostavili na treninzima i po kampovima i pretrpio hrpe ozljeda i bolova mora prekinuti sa sportom kad prestane ići u školu ili studirati, jer mora raditi da bi živio a profesionalni sport u kojem recimo i ima neke rezultate (ali nije bio 7erostruki prvak svijeta) ne omogućava mu normalnu egzistenciju. dok recimo prosječni nogometaš naše prve lige koja je jednom u 10 god postigla nešto izvan Lijepe naše ne da ima osiguranu egzistenciju za vrijeme igranja i natjecanja za klub i domovinu nego su u igri stanovi, auti, plazme u svakoj prostoriji i sl. Imaju masaže nakon treninga, najfiniju klopu i sve živo plaćeno (pa čak i ljetovanje na Maldivima., koje si sami na mogu platiti jer su potplaćeni). Od toga mi se jednostavno povraća… već sam dvaput za vrijeme pisanja teksta i ponovno mi dolazi…  Traži se ravnopravnost sportova… Atletika je još uvijek kraljica sportova! Judoke se u svijetu broje u milijunima, klizanje, svi timski i individualni sportovi imaju pravo na jednakost ili barem da budu spomenuti, upućujem poseban pozdrav nekadašnjem kajakašu na divljim vodama koji zna kako takve stvari stoje u tom sportu...  I za sam kraj jedna informacija za koju sam siguran da je također bila zapostavljena u medijima. Ivana Maranić (70+) iz Judo kluba Panda osvojila je svjetski kadetski A turnir u judu održan u Zagrebu. Velika čestitka na zasluženoj pobjedi!!! |
- 23:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Listopad 2008 (2) Kolovoz 2008 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (4) Ožujak 2007 (10) Veljača 2007 (6) Siječanj 2007 (6) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||