TRENINZI
Izrada pojedinacnih, tjednih, mjesecnih i visemjesecnih sustava treninga s utezima

slobodno se javite na e-mail

programi.teretana@gmail.com

krv, znoj, suze i ostalo

31.01.2007., srijeda

NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA....


Mjesto zbivanja: jedna sportska dvorana u Zagrebu
Vrijeme radnje: prošli vikend
Vrsta radnje: sportsko natjecanje (judo)
Broj osvojenih medalja: 2 (jednu frend, jednu ja, nijedna zlatna)

Gore su osnovni elementi jednog sportskog druženja i natjecanja u koje ću zauvijek pamtiti po savršenoj atmosferi, dobroj zafrkanciji i sportskom duhu.
I da nisu osvojene medalje osjećali bi se kao pravi pobjednici jer imamo prijatelje i kolege koji su nas bodrili, s kojima smo se smijali i navijali. Upoznali smo nove ljude… s kojima smo se borili, od kojih smo gubili i pobjeđivali a sve u sportskom duhu i sve je uvijek završavalo stečenim iskustvom i s osmijehom na licu.
Ma šta da još napišem, jednostavno neprocjenjivo i vrjednije od zlata…

- 18:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

Sindrom "teretana"

Nevjerojatno je koliko puta su u zadnjih 10-tak godina u teretanu ušle curičke pa i odrasle žene i praktički prvo što su pitale je bilo dali mogu smršaviti toliko i toliko u određenom intervalu. U pravilu im se odgovara sa da, što je točno jer svatko može smršaviti koliko hoće i bez teretane ili nekog pretjeranog vježbanja. Što je još gore u pitanju su cure koje niti nemaju potrebe za nekim mršavljenjem i umjesto da dođu u teretanu u potrazi za rekreacijom kojom će zategnuti mišiće, rasteretiti zglobove i kralježnicu jačanjem mišića koji ih drže, i uz sve to poprave cjelokupnu kondiciju i izgled, neee, mora se smršaviti…
Slično je i s dečkima, koliko mi treba do pločica, bicepsa promjera 45 ili ne znam kakvih prsa ili ramena… traži se brzina, brzina pod svaku cijenu i kod muških i kod ženskih.
I tu nastaju problemi… dečki pomoć traže od dodataka prehrani i raznoraznih anaboličko androgenih steroida, cure u smanjenom konzumiranju hrane, te također cijelim arsenalom pripravaka pokušavaju desetke godina nezdravog, nesportskog života odraditi u jednom kratkom intervalu koji se najčešće kreće od 3 do 6 mjeseca tekuće godine jer «znate idem na more 7 i 8 mjesec i htio/jela bi biti u top formi J. S naglaskom na TOP! Da od koristi bi bio top i ispaljivanje plastičnom kirurgu i taman tih 3 mjeseca da zarastu rane i ožiljci od niza operacija i eto ljeto se dočekuje u formi.
Zbog neuspjeha koji je zapravo bio očekivan od početka, takve osobe se više ne vraćaju u teretanu i nastavljaju sjediti u birtijama i pred tv-om, i žaliti se na probleme koje godine polako donose. A pri svakom uglavnom slučajnom susretu slijedi rečenica «ti si još u teretani, morao/la bi svratiti da se vratim u formu». Tu nastupa dobar odgoj i suzdržavam se od komentara u svezi VRAČANJA u formu koju nikad nisu ni imali, osim možda u sprinterskom podizanju pivskih flaša kod muškaraca i maratonskom gledanju sapunica kod žena. Da ne bi bilo zabune i tu postoji sportski dio ( sprint- traži se velika brzina, i eksplozivnost, maraton – radi se na nevjerojatnoj izdržljivosti) koji treba poštovati.
Trebam napomenuti da ne osuđujem niti jedan životni stil, bio to sportsko fanatični ili potpuno hedonistički stil, ali zašto zavaravati samog sebe? Kolikima sam na takvu rečenicu ponudio besplatne dane i mjesece treninga. I mislite da su se došli vratiti u formu? Mislim da je odgovor suvišan.
Ljudi nikako da shvate (ma koliko se mi trudili) da nema dobrih i loših sportova, svi su dobri ako se njima pristupa koliko toliko ozbiljno u rekreativnom smislu, što fali vožnji bicikla barem 3x tjedno? Plivanju? Boksu? Judu? I ostalim borilačkim sportovima? Tenisu? Badmintonu? Timskim i individualnim sportovima svake vrste? (mali nogomet u većini služi kao pokriće za odlazak s ekipom na odojak, janjetinu ispijanje hektolitara piva ili vina nakon «hakla» 1. tjedno).
Vračam se sad na dio gdje se osobe razočaraju ali se ipak vrate na treninge, ali iduće godine umjesto u 3-4 mjesecu, sad dođu odmah nakon nove godine, da se skine škembica nastala za Božić i blagdane, a do ljeta bi i pločice trebale biti.
I kako da onda teretana i ljudi koji treniraju u njoj ne budu gledane sa kojekakvim predrasudama? Kad svako doba godine povlači za sobom drugačiju vrstu osoba koje teže vračanju u već zaboravljene forme?
Konkretan primjer, u teretani (body building klubu) u kojoj treniram ima 100-inu članova, od toga je možda 15 onih koji treniraju u nekom kontinuitetu. I eto odmah smo smatrani čudacima, jer mi idemo u teretanu cijele godine? Pazimo na prehranu? Isprobavamo druge sportove i izgledamo i osjećamo se dobro cijele godine bez potrebe vraćanja J

Eto na ovaj poduži post potakli su me neki nedavni događaji u klubu, u sljedećem ili jednom od sljedećih postova duže ću se osvrnuti na sve metode i načine kojima «povratnici» pokušavaju postići željeno…

Poseban pozdrav svim sportašima kojim se god sportom bavili.

- 16:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak

Prijatelji, kako ste mi danas?

Sigurno zvuči poznato, ali ne, u ovom postu se ne radi o Thompsonovoj pjesmi nego o ljudima iz moje svakodnevnice, ljudima koji obogaćuju moj svijet i svijet oko sebe. Kao alternativa naslovu može i "A šta da radim, kada odu prijatelji moji...."

Sad ste valjda pogodili, radi se o mojim prijateljima.
Kad bi ih se sve skupilo bila bi to čudna mješavina stilova, spike, životnih opredjeljenja, ali zajedno na okupu koliko god čudni bili oni su zapravo definicija mene i mojih interesa, radosti, tuge i svega što mi se dogodilo u životu do sada.
Zapravo, smatram se sretnim čovjekom što mi trebaju prsti na obje ruke za nabrojati ljude koje smatram pravim prijateljima. Naravno treba razdijeliti poznanike od prijatelja, pod prijatelje smatram one koje mi ne bi bio problem gotovo ništa zamoliti ili im se obratiti u kakvoj god da sam situaciji. Možda upravo zbog takvih prijatelja cijenim prijateljstvo više od svega, i novca i komada, ako treba i zdravlja(pri tom mislim na neprospavane noći kad smo s vračali četveronoške doma ubijeni alkoholom, ta sjećanja ipak pripadaju prijateljima sa dužim vremenskim stažom J). Za prijatelje sve!

Ovaj post posvećen je njima pa da ih sve redom i spomenem, trebao bi ih spomenuti po abecedi ali ja ću se radije poslužiti težinom kao kriterijem, pa krećemo od lakše do heavyweigt kategorije J

Pozdravljeni bili, još stotinu godina živjeli i sretni bili! party

~60kg I.; ~70kg N.; ~75kg V.; ~80kg T.; ~81kg M.; ~92kg Ž.; ~104kg M

- 12:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.01.2007., ponedjeljak

Novi dan - novi trening

Budim se, zora je svanula... dižem se, uskačem u trenirku. Ubacujem u sebe izbalansiran prvi obrok od kratkolančanih i dugolančanih ugljikohidrata, "brzih" i "sporih" proteina i nezasićenih masti... gutam vitamine i minerale, dan može početi :)

Kreće vrijeme određeno za produktivan rad, i za još barem 2-3 obroka do večernjeg treninga juda... vrlo je važno precizno tempiranje unošenja hrane prije treninga, ukoliko se unutar 1,5h prije treninga, dolazi do mučnine, ukoliko se pak jede prerano dolazi do mučnine od gladi :) idealno oko 2h prije treninga ili 1,5h sat ali tekući obrok u vidu, mixanih bjelanjaka, banane, zobenih i malo proteinskog praska i mlijeka... još kad me ne bi mamile one čokoladne tortice za koje znam da se nalaze spremljene na drugoj polici iza neprozirnih vratašca vitrine.

A navečer standardni trening juda: krv, znoj i suze :)
1. krv, gotovo uvijek nekome pukne neki prišt, usnica, nos ili spali kozu na tatamiju, nema je puno
2. znoj, na litre i hektolitre, znoje se svi od trenera do klinaca i to od svuda, ima ga jako puno
3. suze, uglavnom mlađa generacija, i poneki pripadnik ženskog dijela kluba, ima ali uvijek je dobro skriveno

- 15:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.01.2007., nedjelja

Nedjelja - dan za odmor

Stigao je i taj dan! :) Nakon cijelog tjedna treniranja, u različitim sportovima, vještinama i prilikama stigao je i zasluženi dan odmora. Uglavnom, to je dan kada se spava do 12, pojede vise nego u 3 normalna dana (ne uključujući slatkiše), pogleda neki lagani filmek, odigra koja partijica na kompu (žanr igre nebitan) provede se par sati u radnom krugu obitelji, napise se nešto u blog, hehe
Danas su u planu pizza dvije, neko pečenje, hrpe raznog priloga i sve ono čega se tokom tjedna kao ozbiljan sportaš odričem, milka s keksima, jaffa, možda i neka druga milka :) palačinke, njam njam...
Sve u svemu nedjelja je dobar dan!
Želim svima lijepu i odmornu nedjelju...

- 14:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.01.2007., srijeda

Jos jedan dan, jos jedan trening

Evo otvorio sam i ja blog, jos ne mogu definirati tocnu temu cijeloga bloga ali vjerujem da ce biti o svemu, premda ce se kroz sve protezati nekakav oblik treninga, ako vec ne u teretani ili judu, onda barem u beli, FPS-i ili rusenju komada s nogu (ne judo bacanjima).

Pa eto, za pocetak o pocetku treniranja, koje se proteze unatrag dobrih 10 god...
Ne znam kako je zapravo sve krenulo, od povremenog zafrkavanja pucanjem na gol i voznje bicikla te tu i tamo nekog odlaska u teretanu, doslo je vrijeme kad jednostavno ne ide ako nije trening svaki dan. Ali pravi trening koji ukljucuje pomicanje granice izdrzljivosti, stanja blizu nesvjestice i odlazak kuci cetveronoske (al tek 100 m dalje da se ne vidi :).
Ali gust samog treniranja me tjera i svaki sljedeci dan ide sve ispocetka. Nekako mi se zavuklo pod kozu i sad je postalo normalno, nadam se samo da nisam postao ovisan o treningu :) premda je i to moguce...

Eto ovo je za prvi post dovoljno, sad treba nesto ponjupati pa gibam na trening ;)

- 15:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv