studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Više ono oko kuvanja

Sestrinski sajtovi
kuharica.blog.hr
online domaći kuvar

Varjačom kroz svet
26.11.2005., subota
Sanjarenje za jul

ili
Kako da se prehranimo

Jedi zlatno cveće što raste duž crkvene ograde,
nisu ti potrebni ni viljuška ni nož,
jedino prsti da slome, otkinu i zgnječe.

Jedi đurđevak, ukusan je koliko i
ružine latice, a ruža ima ukus
nekih drugih cvetova, bele rade na primer.

Posluži se slobodno mladim bosiokom,
sadila ga je u martu luda Natalija,
sve oko kuće dok nije obišla deset puta.

Sa cveća pređi na osmokrakog leptira,
sa leptira na pčelu pošto si joj izvadio žaoku,
sa pčele na ljutu osu, ubod tad već nećeš ni osetiti.

Jedi travu. Što si ti gore od onog ili one
što muče, bleji ili kopa nogom,
što gleda milo u svog vlasnika s bičem ili nožem.

Kad uhvatiš pacova, potrudi se
da se oslobodiš izvesnih predrasuda. Ukusan je pacov.

A od kože ćeš načiniti dragoj zimsku kapu ili rukavice.

Hrani se pažljivo onim što je oko tebe:
krpama, krvavim zavojem, trulim pisaljkama.
Pa božji si čovek. Kažu da si božji.

Aleksandar Ristović
22.juni 1992.

- 16:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.11.2005., petak
Slina

Upisao sam se na plivanje. Za male pare čovek može čitave nedelje da se rekreira u obližnjem studentskom sportskom centru. Ima to svojih prednosti i mana. Iako sam u terminu kada nije velika gužva, i obično imam čitavu stazu samo za sebe, nisam mogao a da ne primetim kako se izlučevine ljudi koji obilaze bazen u ostalim terminima uredno slažu na dno bazena kao male sase. Po konzistenciji gotovo sigurno je u pitanju slina koja izlazi prilicno nekontrolisano prilikom plivanja. Video sam to i kod sebe. Hipotona voda je malo ukruti, a hlor izbeli i da zelenkasti šmir, tako da poprimi tu artificijelnu, gotovo ljupku notu na dnu bazena. Bilo mi je strašno gadno na početku, primećivao sam gde ima tendenciju nagomilavanja, i na strateškim mestima zatvarao oči . Vrhunac gadosti bio je jednom prilikom kada sam jednu od tih stvari, verovatno skoro izlučenu, video da se ljeska, tako, na par centimetara ispod površne vode. Stao sam da se opasuljim, a onda je neko iz suprotnog pravca ne primetivši lepo pokupio tih par desetina lebdećih centimetara. Osim toga, dva tri puta mi se desilo da sam osetio nešto tako ljigavo na ruci ili nozi, ali sam se tešio da je bolje to nego na licu.

Kanibalizam, ma kako strašan tabu formalno bio u našem društvu, ipak ne izbegavamo. Molekuli naših najdražih stalno su oko nas. Udišemo ih, jedemo ih za ručkom, pijemo uz kafu. Jedemo i one koje nećemo, a i nas same jedu ljudi oko nas: kada prdnemo u liftu, kada se ljubimo, smrdljive čarape koje leže na podu resprostiru nas po zapremini sobe. Žive i mrtve ćelije stalno se odvajaju od nas. Molekuli (koje smo MI sami sintetisali) trepere i napuštaju nas igrajući. Zimi manje nego leti. Trilijarde bakterija i sitnih bubica hrani se nama svakodnevno, a da to ni ne vidimo. Osim toga, naš organizam poseduje kontrolni mehanizam koji se aktivira prilikom nedostatka hrane. Tada prvo jedemo našu mast, onda mišiće. Sva se prehrana ionako na kraju svodi na razlaganje gradivnih jedinica do piruvata, koji će onda već da se ugradi u ono čega nam fali. Svi putevi idu preko piruvata, i ne možemo od toga pobeći.

I razmišljajući tako o tome koga sve jedem (i pijem, posebno u bazenu), i ko mene sve kuša, prestalo je da mi bude gadno međ’ sasama od tuđe sline. Kada se svede na biohemiju i mehanicističke modele, ona prestaje da bude odurna. Mudro se mreška, kao Buda, oslobođena svih emotivnih označitelja. Posmatrano kroz biohemijsku prizmu vegetarijanstvo je jednako besmisleno kao i francuska kuhinja. Ma kako se trudili, ne možemo da izbegnemo tuđe oči, koje su sada možda hrskava paprika. Ukusi u tom teslinom svetu ne postoje. Piruvat je samo jedan.

- 11:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #
20.11.2005., nedjelja
Dim sum

Čitav dan danas proveo sam sa Hong Leijem kuvajući. Ne znam kako da prevedem to arhetipsko jelo od testa u koje je umotan već neki sadržaj. Kinezi naziv jela prevode na engleski kao Damplings, a na kineskom ga zovu Dim sum. U stvari su u pitanju ručno napravljeni agnoloti (slični tortelinima). Za testo je potrebano samo brašno i voda. Testo ne sme da se lepi. Kad se dobro umesi, treba da odstoji desetak minuta. Testo se oblikuje u gliste prečnika dva centmetra i iseče na 2 cm velike parčiće. Parčići se uvaljaju u brašno i oklagijom istanje u male ploške nešto manje od dlana.

Image Hosted by ImageShack.us


Punjenje je već stvar ukusa i improvizacije. Najvažnije od svega je da se sve strašno sitno iseče. Meso može da bude bilo koje, i pomeša se sa jednakom količinom povrća, obično kupusa i začini se tako da bude ukusno još i dok je živo (oni probaju, pa pljucnu). U tu mešavinu idu i dva tri mlada luka, koji mogu da se zamene jednom glavicom luka i dva veća češnja belog luka. Vegetarijanska varijanta podrazumeva pečurke, celer, šargarepu i krompir. Obavezni začini su đumbir i zvezdasti anis.

Jedna, onako dobra kašičica mešavine se stavi na sred ploške od testa, i onda se ova preklopi na pola, slepljujući snažno rubove. Bitno je da rubovi budu dobro slepljeni jer će sadržaj inače da se raspe prilikom kuvanja. Krajnji produkt treba da liči na predimenzionirani agnoloti, mada oblik i nije preterano bitan. Spuštaju se u vrelu vodu, i pušta se da 3 puta provru (dodaje se jedna šoljica hladne vode kada voda provri, pa onda opet). Jedu se topli i uz soja sos.

Nije samo zadovoljenje gladi ono što ova hrana sjajno ispunjava. To je pravi društveni događaj. Teško je jednoj osobi da sve to razvije, napakuje i skuva, i onda se svi prijatelji pozovu da kroz lak razgovor pripomognu. Hong Leiom je naređivao i davao prave zadatke gostima koji su dolazili i odlazili u periodu od nekoliko sati. Ja sam skoro sve vreme punio.

U društvu dva kineza, austrijanca, indonežanina i italijana razgovarali smo o tome koliko je zapadni model demokratije primenjiv na istočne civilizacije. Pomenuta je i Ruanda i užas koji je demokratski sistem tamo izazvao. Složili smo se se da je demokratija sjajan sistem, ali da svaka nacija mora da ga oboji na svoj način. Kinezi veruju da bi demokratija i tamo bila dobra, ali nisu sigurni da jednom tako velikom zemljom može da se vlada necentralizovano, i kao primer dali internet, koji ozbiljno drma politički establišment. Indonežanin je rekako da je u vreme diktature Suharta država ekonomski prosperirala, dok se sada u unutrašnjim gloženjima skoro raspada od inflacije.

Otišao sam skroz sit. Pijan od priče i mirisa kuvanja.
- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.11.2005., četvrtak
Menza

Posao i obaveze ovde često bezobrazno svedu ručak na sendvič, kikiriki ili neko pecivo. Iako je za jednog uživaoca u hrani reč "menza" strašno bliska psovki, prvih meseci po mom dolasku u ovaj mali grad bio sam oduševljen postojanjem jedne takve demokratske institucije koja našim studentskim menzama nije ni za prineti. Menza svakodnevno velikodušno nudi 3 menija, mesni (u kome se u sezoni često nađe i divljač), lagani (koji podrazumeva lako meso, kao što je riba, piletina, ili mleveno meso) i obavezni vegetarijanski. Tu je još i ogroman salatni bar, nekoliko vrsta supa i razni slatkiši. Za jedan obilan obrok potrebno je odvojiti oko 3 evra, a čovek se sasvim lepo najede i za 2. Jeftino i kuvano, to je deviza kojom se rukovodi ova naša menza. I još kad sam saznao da je većina osoblja sa BHS govornog područja, mojoj sreći nikad kraja. Ta molim vas, jel’ može malo više tog mesa, dve kobaje, možete slobodno da napunite. Među posebno dobrim stvarima koje sam tamo jeo izdvajaju se (osim pomenute divljači) razni auflaufi (to je nešto teže biskvitno testo sa malo griza, garnirano raznim sezonskim voćem i preliveno sosom od vanile. Jede se kao glavno jelo, sa kompotom od bresaka kao salatom), štrudla od kupusa (tzv. sarma), Valdorf govedina i lazanje bolonjez.

Vremenom sam prestao da odlazim u menzu. Iako sam na početku mislio da me nikada ništa neće odvući od domaće (u bukvalnom smislu) kuvane kuhinje, prepustio sam se svom kuvarskom umeću. Osim toga, bilo je previše očigledno da jučerašnja salata postaje današnja povrtna supa, da se riba oseća na deterdžent, a da gulaš ume da se uzjoguni i da izazove proliv. Sada kao pravi paradajz turista nosim sa sobom šarene plastične činijice sa hranom koju sam sam spremio prethodni dan ili čak (!) to jutro.

Svetih sat vremena što ih država daje u okviru radnog vremena za ručak ovde se zove malzajt (Mahlzeit, die). Reč označava vreme ručka, ali isto tako se koristi u smislu „prijatno“. I to kako prilikom jela, tako i kada sretnete nekoga. Jedan moj stari drugar, Santoš, indijac, pričao mi je o svojoj zabludi nakon dolaska ovde: mesecima je mislio da lokalci strašno cene Mocarta i da njegovo ime izgovaraju čak i prilikom obeda. Nakon Santoševog odlaska, njegov kolega, Hong Lei Huang postao je moj najbolji prijatelj ovde. Iako mu je engleski bio prilično loš, uspeli smo dobro da se razumemo. Njegova prostodušnost i životna filozofija postale su mi jako bliske. Video sam ih kao neki zen koji se živi (Honglei je bio na Tjenamenu one godine). Naše se prijateljstvo se tokom ove skoro 3 godine rascvetalo od širokih planinskih pašnjaka, do zajedničkih poslovnih projekata koje smo uspešno realizovali. Preko nedelje, najčešće smo se sretali upravo u menzi. Znam da mi je teško oprostio izdajstvo odlaska tamo, iako sam se stalno vadio na neke zdravstvene razloge. Hong Lei sada odlazi na sledeću poziciju u London, i menza je vaskrsla. Uzimam salatu i trošim te poslednje sate koje imam sa mojim najdražim kinezom makar i uz tih nekoliko stotina lica koja žvaću unaokolo.


- 09:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.11.2005., subota
Doručak na travi

Prijatelji dobrog zalogaja, dobrodošli!

Ovde ću sa vama, draga publiko, deliti iskustva vezana za kuvanje. I to ne samo recepte, nego i razna druga gastronomska putovanja.

Danas sam doručkovao hemendegs. Pri tome se ovo g u nasoj kući uvek izgovaralo kao k. To je jedan od prvih recepata koje sam naucio. Obično nemam vremena da pravim sebi doručak, vec jedem prvi obrok tek negde oko jedan. Zato volim subote, jer sve stignem.

Dakle, prvo ugrejte ulje i na njega položite par kriški tanko izrezane šunke (skoro svaka ne preterano dimljena dolazi u obzir. Razne parizere, salame, podriguše i pršuta nisu bas najbolja opcija). Ja obično jedem 3 jaja, i stavim ih kada šunka počne da cvrči. Jaja poslite i pobiberite, i kada su pržena izvadite ih na tanjir. Meni su najbolja još dok su malo slinava. Treba im jedno 3-5 minuta. Odlično ide uz sveži krastavac, mladi sir i tost hleb.

Isto tako, danas sam pravio i čuveni kolač sa sirom i bobicama. Odličan je i osvežavajući, i ti divlji ukusi kupina, drenjina, malina i jagoda sjajno se kombinuju sa kiselom rezom sira. Ranije mi je odlično ispadao, ali danas je bila prava katastrofa. Bobice su se prelile preko biskvita i ostavile neizbrisive tamno crvene mrlje po kuhinjskim elementima. Razgnevljen, krenuo sam da filujem sir preko, ali bobe su samo nastavile da cure. Kašikom sam pokušao da ih sakupim, a onda sam shvatio da sam razdevičio nevino beli sir. Pošto mi se sve smučilo, izvalio sam onaj ostali fil na tortu žmureći i sve strpao u frižider da se stegne. Eno ga sad unutra, kaplje, i izgleda kao rasporena kravlja vagina u sred mensturacije. Ali ima lep ukus. Daću vam recept neki drugi put, kad zaboravim ovaj fijasko.

Budite mi dobri i ne stavljajte vegetu u sva jela.
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>