Dobra večer, štovana bića
I. HITAO SAM
Hitao sam k Fini neko jutro, recimo jučer – i pomislio sam, točnije, stvorila se slika preda mnom, zorna i tačna: umrijet ću.
Točno tako, umrijet ću-.
II. PRIZNANJE
Moram priznati, posve otvoreno, ta me slika pokolebala u koracima i ja sam se propisno zatalasao ulicom. Inače uvijek besprijekornog hoda, ja sam zateturao u koracima i sve to.
Moguće je da sam onaj koji više nisam.
III. ULAZAK
Unišao sam u prvu kafeteriju i naručio pelinkovac bez leda i čašu vode. Tako sam uradio. U zvučnicima Barbara Kolar s Antene govori o poteškoćama u prometu, a mene iz kosti preko kože bridi jeza. Nimalo ugodno. Još jedan pelinkovac, kažem dok mi šankerica toči slanu i gorku tugu u oči. Zar i ja oče Brute? Zar i ja u blato da trulim?
IV. ZAKLJUČAK
Imao sam tu prokletinju, tu sliku sebe kao leša, kao nekoga tko je umro i nema ga više. Imao sam tu sliku pred očima, kunem vam se! To je bila ta slika.
Slika i po, budimo iskreni.
V. PJEVANJE
Oče koji jesi
spasi mene koji nisam više
i daj mi dan mrtvih
da se odmorim od života
|