NASLOV

Kai da nemam ruči'? Do k se svit ikrićw oko mene, i polovi i roto i sve to. neamam riči, pkeče se dakle—oko menme, svit dok se okriwlwčwe. Ja ustaljen stojim i promotri pokoje kolebanje potkoje duše.
Tu sam, tu smo, nema grede * frende

Sve što njušim tvoje je , ne ljuti se, muzik mi je stala, palim dodatne kompo digitalije, f,f

PROKLETI STE, lju di i vaše ganglije

Imao sam sliku u ustima. Bili ste mrtvi. Žao mi je.

Žvakao sam sliku, i sve je bilo isprazno, pitao sam se gdje ste? Gdje ste svi skupa; braća i siledžije.
Siledžije što bi me šinuli pokatkad šakom. Jer red je. Red je da se bije slabije. Volim red.

Onda se pojavio nekakav dan, kao svaki dan, ali ovaj je nosio zelenje s,s,s,s,s, umjesto plavog neba. I svi su bili zatečeni, dobro se sjećam, svi su bili...

A ja sam, kao da je važno što sam... ali jesam, oh da, i te kako sam, bome sam
Uz cerek, uz prpr... širio sam ruke poput ptice, valjda u želji da u ptici otkrijem slobodu. Slobodu i perje. Takav sam bio. Bome jesam. Sam.

Uglavnom,
žao mi je kaj mrzim. Kaj mrzim sve ljude osim njih... par, kaj ne mrzim, već volim. E to je čudno. Vrlo.

Mhm.

Leptir je raskošan, dakle raskošno rasko... prostor
A ja mrzim. Bome da. Mhm.
Natovaren riječima i rečenicama, sam iz sebe, nisam ni čas svoj, kod sebe nisam. Kod mene hrskave čaše, i zubi što bole. Bole me zubi.

Imam upečatljiv stih
Jer još uvijek vjerujem u poeziju; koliko-toliko
"gnoj se cijedio po njegovoj posteljini
tek čas unazad bijela kako snijeg
bijela kao bijela plahta na vjetru
a čas unaprijed kapljice gnoja ih njegovog tijela
posteljina je bila zadrljana
On se komešao, još ga vidim"

To je recimo bolno, a ne život
Život je tek život
Dođe mi da se molim bogu
Ali nemam komu

Treba mi novac da budem miran
Da budem bezbrižan
Samo to

16.10.2010....01:14 :: komentari (2) :: print :: permalink

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.