Gnječi me bojler. I usta mi se utapaju u soli. Grudvam se na ljetnoj livadi s Moskvom, prošla je davno prva partija šaha. Jučer je bila subota, dan krojen za naše kratke pregovore. Dan naših neurona. Ne mogu sročiti faktografiju - nemam identitet. Silno želim savladati stubište s tobom, tvoje ruske ruke kolju moje gene. Molim te, ne gnjuri me u svoje potoke. Žudim zrak, tvoje pokrete, i mirise tvoje kože. Ne želim biti sretan dok te ne obuzmem. Dok me ne natopiš svojim rečenicama. Molim te, spasi naše živote. Želim biti tvoja dvorska luda, plava guska u magli. Sve iluzije rasplinuo sam u pubertetu, sve rane pripisao sam čovjeku. Ne želim trpjeti bol, ne želim patiti. Ne gledam u knjige, one govore riječima, tjednima gledam u tebe; ti govoriš mi rukama. |