pastoralni kupus
žene inc.
a šta da vam kažem... napornih tjedan dana... mislim da je bolje da namolim bivšu šeficu da me vrati na posao, jer mi se čini da sam puno manje radila i bila naspavanija... čak i s tim prokletim dizanjem u pola pet... (ma cendram, ne obazirite se...)
umrla je Rosa Parks... sigurno jedna od najznačajnih žena 20. stoljeća... evo, sad se pokušavam sjetiti još značajnih žena u 20 stoljeću (a pazite to je stoljeće borbe za ženska prava), i niti jedna informacija iz školskih udžbenika mi ne pada na pamet... vjerovatno zato što žene praktički ne postoje u povijesnim udžbenicima... par kraljica, koje se jednostavno ne mogu zaobići, pokoja mučenica i to je to... žene poput Rose Parks ne prodiru u naš šovinistički sustav obrazovanja... pogledajte popis školske lektire... ma, jel uopće zna netko koja žena je napisala prvu knjigu? (a da taj netko nije završio ženske studije) nije zagorka pisala remek djela, ali zar stvarno kao jedna od najpopularnijih hrvatskih spisateljica (jel ih uopće bilo prije nje?) nije zaslužila da se o njoj kažu tri rečenice (možda se u međuvremenu nešto promijenilo u sustavu obrazovanja, ipak sam ja srednju školu upisala prije deset godina...) valjda jedina žena koja se probila u udžbenike hrvatskog jezika i književnosti je Vesna Parun... od svjetskih književnica, sjećam se da smo spomenuli Virginiu Woolf, ali ona nije bila na popisu obavezne lektire (jer kad bi inače pročitali sve one muškarce koji su bili?!?)... sa inače sjajnih satova likovne kulture, na pamet mi padaju samo žene koje su muškarci slikali (jednako kao što imamo gomilu žena o kojima su muškarci pisali)... one su samo objekt muške povijesti svega...
e, sad već vidim nekoliko dama iz kategorije 'ja-nisam-feministica-ja-brijem-noge', koje se pitaju zašto je to tako bitno i koje su nasjele na onu 'pa-valjda-nisu-bile-toliko-dobre-jer-ako-je-vesna-parun-u-udžbenicima-to-je-dokaz-da-dovoljno-dobre-žene-mogu-biti-u-udžbenicima'. da sam paraonična, rekla bi da je to najgenijalnija stvar patrijahalne zavjere, staviti jednu, kao da se pokaže otvorenost, ali jednostavno ignorirati sve ostale. početkom 20. stoljeća biračko pravo imalo je samo manji broj muškaraca koji su ili bili vlasnici neke vrste kapitala ili su imali odgovarajuće obrazovanje. svi onda znamo priču o tome kako su i ostali muškarci dobili pravo glasa (recimo učimo o velikim borcima za ljudska prava i liberalima, kojima ni na kraj pameti nije padalo svoju liberalnost proširiti i na žene), pa čak teškom mukom su nam naši pisci udžbenika rekli nešto i o dobivanju prava glasa crnaca tj. afroamerikanaca (ne znam više koji je politički korektan izraz), pa čak znamo našto i o stanovitom Martinu Lutheru Kingu... ali sufražetkinjama, feministkinjama, onima koji su u istu kategoriju prava glasa pokušali staviti polovicu (POLOVICU!!!!) svjetskog stanovništa posvećeno je možda pola stranice tekstu u povijesnom udžbeniku. bez imena, naravno. jer zašto bismo trebali znati nešto o nekim babama koje su puno galamile. i kakve to zapravo veze ima s nama danas, pitaju se dame s početka priče. ma, nikakve, drage moje... baš nikakve...
*?%&CI&%=*%JZT?)&/"
imam pet puta više posla od kada sam prestala raditi, a 10 puta sam manje organizirana pa si možete misliti...
plus kaj mi menga kasni 4 dana, a ovo mi je tek prvi mjesec bez pilula... možda da se ipak vratim na njih... nisu zdrave, ali bome nije ni ovaj stres koji nastaje isčekivanjem Veleuvažene...
plus kaj svu svoju pozitivnu energiju usmjeravam na dedu koji i dalje leži na intenzvnoj u KB Dubrava... ne vjerujem u to, ali niš mi drugo nije preostalo.. pošto ne vjerujem u nikakve više sile i tome slično... srećom, nekako sam čak suludo optimistična po tom pitanju... uvjerena sam da će se izvući... doduše jedina, ali ko šljivi ostatak familije.. ne znaju oni šta je lička izdržljivost... valjda sam ja pokupila sav dedin lički kod...
evo već je deset sati... a diplomski nisam niti pipnula danas...
grrrrrr!!!!
imati sreće?
Rođendanski vikend je proša radno i stresno. Nadam se da neće baš cijela godina biti takva. Tako da nisam niti novine pročitala već par dana, niti dnevnik pogledala i pravo da vam kažem niti mi se nije dalo. Uz toliko toga što se događalo zadnje što mi je trebalo bilo je živciranje oko igara i igrica u premiloj nam Najljepšoj. Doduše krajičkom desnog oka vidjela sam sliku naših pregovarača sa dimnjačarem. Ne vjerujem u sreću u smislu 'imala/imali smo sreće'. Postoje samo dobre ili loše okolnosti. Moji postupci i interesi u spletu s tuđim postupcima i interesima dovode do određenih rezultata. A ne nekakva imaginarna sreća. Iako voljela bih vjerovati da ima nekakva Fortuna tamo negdje, nekakva viša sila, ili bilo kakva nevidljiva ruka koja može pomoći. No, sve se svodi na odluke, volju i DNA.
17.10.2005. u 21:37 | 4 Komentara | Print | # | ^četvrtina stoljeća na vratima
prema dobrom starom mazohističkom običaju, povodom svog rođendana sredinom 10 mjeseca (precizno 14.10) počinjem zbrajati i oduzimati i onda ponovo počnem pisati dnevnike, blogove, snimati kompilacijske kasete, preslagivati kutije sa prastarim kino kartama i čitati 'ljubavna' pisma iz 4 razreda osnovne (eh, da..bila sam nekada i ja materijal za ljubavna pisma ;)...i nekako sam uvijek na dva koraka napred, tri nazad, jedan napred, pola nazad, plus - minus nula...čini mi se da je jedina konstanta sve veća zbunjenost i izgubljenost (moguće čak i u prijevodu)...no, valjda to ne bih bila ja da sam pronađena...čini mi se da sam paradoksalno samo u pubrtetu znala tko sam, što sam i kamo idem...od tada sam se putem malo pogubila...ali i gubljenje valjda ima svojih čari...samo ih još moram otkriti...
p.s. naravno uz činjenicu rođendana i svih ti kuc-kuc-tko-sam-kamo-idem-pitanja presudna činjenica ponovnog pisanja je i ta da sam doma, ne radim i pišem diplomski, a svi vi koji ste pisali i napisali diplomski (a čini mi se da su to svi osim mene) znaju kako to čovjeku daje puuuunoooo vremena za svakojake bedastoće...ukljucujući online trkeljanje o pronađeno-izgubljeno šalteru...
dugo, možda i predugo me nije bilo...
