najdraža jutarnja kava s kiflom

srijeda, 06.09.2017.




Jutros rano,praćena ogromnim mjesecom, krenula sam u mjesto mojih roditelja,nedaleko Šibenika
gdje smo imali kuću, gdje su moja djeca proplivala
gdje je bilo sve lijepo i mirno dok su roditelji bili živi, a kuća neprodana........
Sada, nakon godinu dana, sve je ljepše nego lani, malo više betona i kafića i ljudi koje sam znala
koji su mene znali, ali teško smo se prepoznali......


Vrasela ili vrata sela preko kojih ( kaže legenda) Turci nisu mogli, a žene su kudjeljama branile domove.....Odatle i naziv Zloselo.

Ovdje više nema živih duša, a ako ima živih nasljednika, davno su zaboravili ove skaline

Ova željezna vrata, očito vrlo skupa i napravljena po narudžbi vlasnika kamenog kućerka su vrlo impresivna. Detalji svi redom su dio hrvatske povijesti
i vlasnik se potrudio sve to tako autentično prikazati da je nemoguće slikom predočiti. Ostala sam zbunjena impresijom jer takvo što nikad nisam vidjela

kapare iz zida nikle

ovom prekrasnom, starinskom pitaru nisam mogla odlolijeti..........

ni ovom buketu visećem koji krasi kameni kut stare kuće

a......ni ovoj pekarnici koju smo zvali " kod Turke " jer sam neka davna jutra u dugačkom redu s ceste čekala kruh i pecivo........
Moja jedina živuća teta ima 97 godina i nosila je radio na popravak seoskom znalcu, pa, dok je ona došla ja sam očima i kamerom svog mobitela
doslovno ljubila svaki kamen i svaku stopu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se