divlja povijuša

subota, 12.08.2017.



Mene je moja divlja priroda uvijek tjerala da se omatam oko čovjeka poput povijuše

Slavenka Drakulić




i zato sam valjda sudbinski tu ,omotana bez vremena i prostora čak i bez velikih riječi.
Jer, divlje prirode traže tanana mjesta , široka podneblja i veliko srce. Povijaju se te povijuše hraneći svoju divlju prirodu mekoćom izbrazdane duše koja, unatoč mijenama nanesenih životom, zadržavaju svoju iskonsku ljepotu duha.

To je valjda jedino opravdanje divljim povijušama : svaku divljinu ublažava mekoća od iskona data.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se