Quo vadis Domine ?

četvrtak, 27.07.2017.

Siromaštvo je najgora forma nasilja.........Gandhi

Ovih dana prestaje funkcionirati izuzetna kršćanaska humanitarna udruga :
Putovi milosti
Riječ je o Udruzi koja pomaže najsiromašnijima od obnove kuća do opskrbe hranom i ostalim potrepštinama.
Onima, do 800 kn prihoda, osiguran je paket hrane od 30 kg i to redovito, koliko god trajala njihova potreba.

Ali, i sirotinja se zna razbahatiti: siromaštvo nije prepreka za zloću, laganje pa i bezobrazluk. Po pakete oni siromašni a zdravi nisu htjeli sami dolaziti, trebalo se to voziti na adresu stanovanja osobnim automobilom nekoga od volontera, koji bi usput istrpjeli uvrede nezadovoljstva primatelja ako nije bilo sve ono, što su mislili da mora biti.


( sjećam se obitelji iz Sirije s kojom sam radila na socijalizaciji koji su doduše iz izobilja upali u ništa, kako su bili nezadovoljni jeftinijim tenisicama za troje svoje djece koje je platila Socijalna skrb .....)

Putovi milosti otkrili su lažnu korisnicu socijalne skrbi u trosobnom stanu lijepe četvrti koja nije ništa radila niti tražila posao, ali je skupa s jednim djetetom uživala sve privilegije ugodnog življenja bez naknade. I takvih "profesionalnih siromaha" nakupilo se tijekom rada Udruge uz blagoslov Centra za socijalnu skrb koji očito nije imao pojma, da osobe koje šalje po odjeću i obuću zapravo nisu siromasi bez prihoda ili s onih 800 kn mjesečno koji je zapravo limit za traženje pomoći.....


Zašto ovo spominjem ?
Jer, nakon godina volontiranja pri Centru za socijalnu skrb imala sam prilike upoznati razne vrste siromaštva ;
upravo tako, jer siromaštvo medju ljudima nije uvijek isto, a potrebe siromašnih su uvijek iste, pa kad osjetiš da
bahatost nadvladava osjećaj nemanja, prelomi se nešto na trenutak, zapitaš se čemu toliki trud i slobodno
vrijeme da se u konačnici osjećaš tužno i prevareno od onih, od kojih to ne bi trebao očekivati.
O ljudskoj zahvalnosti nema potrebe govoriti : neki je ne znaju pokazati, drugi uopće ne znaju što znači, jer, sve njihove priče počinju i završavaju s bogatima ovoga društva koji su krivci siromaštvu.

Dijaloga nema ; neugodnosti koliko hoćeš, razočaranja na pretek......i zato nije čudo, što volonteri ove Udruge prestaju raditi : pomoć ne prestaje naravno, kao ni stvarno siromaštvo koje, na žalost, progresivno raste.

I zloća postaje veća što nam je razdor dublji.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se