kumfather

Objavili da je lani rodilo u najvećem broju do sada. Rodilo malih bebača i bebačica. Godina 2005. ostati će zabilježena kao godina baby boom-a. Babyboomnulo je u više od 42000 primjeraka male, preslatke, glasne dječice. Pun maksimirski stadion. Neka su živa i zdrava! Lani, a bogami i godinu prije, u našim toplim domovima se dobrano radilo po pitanju demografske obnove. Ruku na srce (dudu u usta) marljivim obnoviteljima pridružili smo se ja i moja kumamother. Trudili se mi neko vrijeme, ne bi li kumamother zatrudnila i trud se isplatio, zapravo nekoliko trudova. Tako smo nas dva trudbenika plus mali primjerak pimpekom opremljenog bebača postali ponosni članovi lanjskog baby boom team-a.

I taman kad pomislim da će sad dežurni demograf don Baković (poznat po stavovima da je nerađanje djece jednako veleizdaji) napokon biti zadovoljan lanjskim (do)prinosom mladih nam potomaka opet ništa! Ponovo je mortalitet nadvladao natalitet i opet smo u demografskom minusu. Stvarno izumiremo. Gdje je rješenje? Jebite me ako znam.

Država se busa u prsa (rahitična) da je sve podredila mladima i da im je omogućila bezbrižno razmnožavanje, da nam je standard u porastu (u porastu je samo obujam političkih mješina), da se posebna pažnja pridaje (zaposlenim) majkama i trudnicama, da smo socijalno usmjereni na demografsku obnovu i da smo zapravo obećana zemlja za stvaranje mnogobrojnom djecom blagoslovljenih obitelji. Možda u skandinavskim "siromašnim" zemljama, ali ovdje…ne,ne…mrtvo slovo na papiru. Možemo se voljeti, voditi ljubav i poštovati se, ali na koncu nam ostaje samo da se jebemo. Jebite se! Eto tako…

Definitivno nisam u gužvi s poslom pa mi na um padaju kojekakve gluposti, a slijedom tih padalina zveknula me riječ vrijeme. Kakvo može biti vrijeme… sunčano, radno, krajnje, pravo, krivo…
Prva asocijacija kod spomena riječi vrijeme većinu nas upućuje na vrijeme u meteorološkom smislu pa se tako vrijeme definira kao momentalno stanje atmosfere nad određenim mjestom.
Tako smo zadnjih dana obasipani riječima sunčano, sparno, suho, vruće itd. Opisi usko vezani uz trenutno godišnje doba i klimatske uvjete.

Međutoa, osim atmosferskih opisa vrijeme može biti opisano i kao prekratko/predugo, pravo/krivo, nekima je vrijeme novac, a može biti i vrijeme odluke. Isto tako vrijeme može biti kvalitetno, slobodno, preostalo ili točno. U sportu se koristi izraz prolazno vrijeme. Vrijeme je razdoblje u kojem se odvija nepovratni slijed događaja, ili svršeno vrijeme, barem dok se ne realizira projekt izrade vremeplova. Vrijeme je i period između rođenja i smrti, jutra i večeri, dvije cigarete ili vrijeme za promjene. Vizionari razmišljaju o budućem vremenu, a povjesničari o proteklom. Većina nas ipak vodi brigu uglavnom o trenutnom/sadašnjem.
Vremena možemo imati ili nemati, ovisno o situaciji, zaposlenosti i rokovima.

Prognoza vremena za sutra
U unutrašnjosti i na sjeveru zemlje očekuje se pretežno ljetno radno vrijeme. Na dijelu srednjeg Jadrana vrijeme će nepobitno biti novac, s malom do umjerenom gužvom na plažama, a osobito će poslijepodne i navečer biti mjestimičnih narudžbi i zarađivanja. Vjetar će uglavnom puhati, na Jadranu ponegdje umjeren zapadnjak (Englez) i neumjereni istočnjak (Mađar), u noći i ujutro na sjevernom dijelu mjestimice slaba do umjerena potrošnja. Jutarnja kava od 5 do 10 kn, na Jadranu od 6 do 12. Najviša dnevna cijena gemišta/pive većinom od 10 do 20, a na Jadranu i u unutrašnjosti Dalmacije od 10 do 36 kn.

Bioturistička prognoza
Glavno obilježje vremena biti će visoke cijene i besparica, zbog čega bi meteoropati i kronični potrošači mogli imati tegobe na tekućim računima. Može se javiti umor, slabost i nedopušteni minus. Potrebno je izbjegavati naručivanje u velikom dijelu dana, piti dovoljne količine H2O kao i zaštititi se od ostavljanja napojnica.

Eto tako…

Spavam noću u prosjeku 6-7 sati, što znači da spavajući provedem otprilike 45 sati tjedno, naravno pod uvjetom da moj mali kumfatherčić nema ništa protiv (rijetko), a on uvijek ima nešto protiv mog/maminog spavanja (često).

SPAVANJE JE PRILAGOĐENI OBLIK PONAŠANJA ŽIVIH BIĆA U ODREĐENIM, ZA NJIH NEPOVOLJNIM, UVJETIMA OKOLINE.

Junior svoju dnevno/noćnu dozu čorke odradi u par intervala, ukupno cca 14 sati, uglavnom u vrijeme kad se nama ne spava. Mali babyfather dakle smatra da 14-ak sati dnevno živi u nepovoljnim uvjetima i to riješi odlaskom u n-REM i REM faze spavanja. Baš fino.

Poklonili mi babyfatheru povodom obilježavanja prvog rođendana izlet u ZOO vrt. Neka malo zlato vidi velike mice-mace, surlate velike preživače, majmunolike čovjeke, mede za uspavljivanje i druge postojeće kreacije majke prirode. Tek što smo ušli u ZOO opet stupa na snagu efekt nepovoljnih uvjeta i započinje samoobrana prijepodnevnim snom. I tako kumamother i ja vodili sina da gleda, a završilo je time da je gledan bio on/nasljednik od strane njemu «dosadnih» živina. Nismo bili lijeni(vci) i uvredljivci pa smo nastavili foto/kamera safari za svoju dušu.
Osim gledanja kojekakvih predatora, štakora, preživača, riba, gmazova i ptica može se u ZOO-u putem edukativnih natpisa podosta i naučiti. Naravno da smo posebno bili osjetljivi na temu (ne)spavanja pa nam je tako upalo u oko slijedeće: Žirafe spavaju oko 15 min, lavovi/velike mačke oko 20 sati, pavijani oko 19 sati, morski psi/delfini ne spavaju uopće (izranjaju svake tri min. zbog uzimanja zraka), a babyfather spava do 14 sati dnevno (to ne piše u ZOO-u, ali ja znam).

SPAVAMO DA BI OBNOVILI ENERGIJU I SAČUVALI POSTOJEĆU. SPAVANJEM SE OPORAVLJAMO I SPAVAJUĆI PROVEDEMO 1/3 ŽIVOTA.

U prvom tjednu života babyfather je spavajući provodio više vremena od lava, preko 20 sati, dok su pripadajući mu roditelji za to vrijeme spavali tek nešto više od prosječnog delfina ili možda prosječne krave, cca 4 sata. Nije bilo neuobičajeno da se tih prvih dana kod fathera & mothera (sa predznakom kum) pojavljivao blaži oblik narkolepsije (neočekivani periodi spavanja usred dana, cca 3 sec.). Snova iz tog doba se uopće ne sjećam. Ako ih je i bilo onda sam vjerojatno sanjao da spavam.

No dobro, nakon nekih sat vremena provedenih u ZOO-u osjetili smo zov one spavalačke trećine života i odlučili naprasno prekinuti izlet posvećen uspavanom babyfatheru. Brže bolje zaputili smo se ka izlazu ne bismo li i mi pokušali obnoviti energiju i iskoristiti san nasljednika tako da mu se i mi pridružimo. Naravno, čim smo izašli babyfather je zijevnuo kao lav, protrljao snene okice poput rakuna, rastegnuo se kao kakadu krila i sa velikim interesom počeo promatrati kolone automobila. Toliko o interesu za životinje. Za drugi rođendan vodim ga na auto show. Očito je da ga više privlače limene životinje sa puno konja ispod haube. Eto tako…

Najgore što čovjek po pitanju financija može učiniti je život iznad vlastitih mogućnosti. Jednom naučeni/navučeni na luksuzni stil života brzo postajemo ovisnici o takvom načinu življenja. Biti ponosni primatelj zasluženo visoke plaće san je svima nama. Dobra primanja brzo stvaraju naviku lagodnijeg življenja koje ponekad, nažalost, mutira u iživljavanje i rasipništvo. Biti imućan je opaka stvar, magnetski privlačna, ravna afrodizijaku. Novac i bogatstvo privlače ljude kao ulična svjetiljka leptire ili kao drek muhe (u smrdljivijoj verziji). I sve je to krasno i dobro…dok je dobro.

Što kad se dobrostiva novac-vila uzjoguni i fortuna okrene leđa, primanja se smanje, ili ne daj bože nestanu, a navika/navlaka ostane i traži svoje? A kao što se sranje uvijek događa nekom drugom, tako je moguće da i mi postanemo neko drugi i nađemo se u poziciji žrtve uposamusranje situacije. Vrlo nekrasno i nedobro.

Par sam puta svjedočio upadanju u zamku rastrošnosti ljudi oko sebe koji su vjerovali da ih nitko/ništa ne može skrenuti sa zacrtanog puta luksuza i blagostanja. Život se živio isključivo u dnevnom ritmu, realnom vremenu, danas za danas, i nikakve vizionarske primisli o budućnosti/štednji nisu dolazile u obzir. Opijenost novcem i materijalnim, već kod prvih problema, imala je za rezultat bolno otrežnjenje realnim popraćeno jakim glavoboljama koje ni jedan aspirin nije mogao suzbiti. Normalni život brzo se pretvorio u borbu za preživljavanje, a zlokobni vir zaduživanja bezmilosno je povlačio prekasno otrežnjene ka dnu.

Novac je svemoguć i sva vrata otvara (ono sa lijepom riječi je obična floskula), ali novac je i loš gospodar (nešto poput vatre) i ako mu se dopusti da gospodari, umjesto da nam služi, ista ona do jučer lako otvorljiva vrata još će lakše zablindirati i onemogućiti nam pristup vratima života. Novac je potreba, nužda, relaksator i zapravo vrlo koristan, ali prvenstveno u rukama dobrog gospodara. Kad vatra izmakne kontroli zovemo vatrogasce, a kad novac izmakne vlasti/kontroli zovemo…koga? Eto tako…

Svako selo/grad svoju spiku ima. Negdje se to naziva šatrom, negdje slengom, a ni izraz u žargonu nije rijedak. Šatra, tj. šatrovački govor oduvijek mi je bio srcu i jeziku drag. Vještina je to izvrtanja slogova u riječima (zdravo-vozdra, dođi-đido) i stvaranje novih, meni zanimljivih kovanica (novonastalih domaćih riječi). Nije baš da je bila neka prevelika korist od pretumbavanja slogova, ali bez obzira na to igra je bila općeprihvaćena. Nevješt u premetanju bio je out odn. ljakse.
Mješanje slogova imalo je neka svoja nepisana pravila kojih se valjalo pridržavati. Npr. si dobil plaću - si bildo ćupla, burek- jorekbu ili vulgaris rekbu, ideš van - ideš anva , guzica- zicagu/jozicagunjgunj, ko fol-olfo, idem pišat-idem šatpi i tako je svaka riječ/izraz dobijala novi izgled, a značenje je ostajalo jednako.

Današnji moderni govor ulice (uvjetno rečeno) izgubio je tu draž šatro govora i transformirao se u neku vrstu slenga obogaćenog sa prilagođenim tuđicama, čemu sam priznajem i ja sklon. Neću pametovati o etimologiji, podrijetlu i značenju već samo želim izraziti svoj žal (žaljenje) za dobrom starom žišku rista (šatra) spikom (tuđica).
Šatra kao govor ulice, navijačkih skupina, đaka i studenata prisutna je u sve manjoj dozi. Ili je jednostavno šatra u izvornom obliku evoluirala u jedan drugačiji način govora/slenganja.

Utjehu nalazim u dobrim starim sleng izrazima kao što su: pljuga/šiljak-cigareta, treska-tramvaj, duga/šara-karta, šulja-košulja, pinka/perje-novac, pajdo-prijatelj, obleka-odjeća, papak-cipela, gege-gaće, flundra-bludnica, komad-djevojka, frajer-dečko itd.

Guba je meni i ova današnja cool spikica nafilana fensi stranim izrazima, ali brijem da sam u šatri vulgaris bolje bludničio sa premetanjem slogova, nego sa današnjim pretvaranjem domaćica u tuđice. Znam ja i tako pričati, ali najjača mi je hard ZG spika tipa: kaj je lima, ma kuiš ono, tak bum te roknul među rogove da buš si mislil da je neko štrom izkopčal, aj sad crta il buš totalna voda. Mene si našel karat, šmrkavac jedan nepodojeni. Kaj je, ni ti dobar post, pa napiši si onda svoj, šatro bolji. Eto tako…