DADILJANJE
[ * ]

Protekli tjedan uzeo sam slobodne dane, jedna od prednosti moje samostalnosti. U teškim pregovorima/dogovorima sa svojim poslodavcem, aka samim sobom, izvukao sam čak dva tjedna dopusta, neplaćenog.
Razlog uzimanja dopusta je prilično mali (oko 85 cm), prilično lagan (12-ak kg), prilično mlad (godina + 1 mj.), prilično svojeglav (na mene) i prilično moj sin (ma totalno moj!). Kumamother je ponovo krenula zarađivati, jaslice počinju za tjedan dana i tako je logičan izbor sinočuvara pao na moju malenkost. Što bi rekla poštovana bloglegica Rubia, kad sam ga znao ujebati, sad ga mogu malo i dadiljati.

Babysitter – osoba koja čuva djecu dok su roditelji odsutni iliti dadilja.
Babysitting – posao i dužnost onoga koji čuva djecu.

Dobro. Kao da je to neki problem. Daš mu jest', daš mu pit', malo ga prošećeš, malo se poigraš, pokoja prljava pelena, spavanje i već je mama doma. Aha… hau jes nou/kako da ne…sve po redu.

Već je prvo jutro počeo fear factor zvan mrzim jesti, a naročito otvarati usta. Dam si ja očinskoga truda, podgrijem mlijeko, složim čokolino (btw vrlo je jestiv), juniorovu omiljenu žličicu u ruku, instaliram čedo svoje u hranilicu i tu je zapravo, na samom početku, pokušaj hranidbe već postao upitan. Mislim, kak' da ja njemu objasnim da je gladan, da ne može jesti prstima, da nije lijepo gurati prste u tanjur i onda istim tim, netom čokoliniranim prstima, pokušati tatu dragati po licu i još tucet drugih neobjašnjivih stvari. Kuhinja je nakon jutarnjeg obroka poprimila izgled ribarskog sela pogođenog razornim tsunamijem. Sredimo mi, tj. ja, apokaliptične interijere i krenemo se odijevati/oblačiti za jutarnju šetnju. U međuvremenu sam osjetio neki neugodan miris, ali pomislim, sigurno susjeda kuha fileke (ujfu!). Error no.1! U operaciji oblačenja hlačica za izlazak (naravno prije toga skidanja onih za po doma) zapuhnuo me blagi povjetarac mirisa začuđujuće sličnog sranju, u smislu velike nužde. I bi sranje. Kumsin me zadovoljno pogledao i nevino mi podrignuo u nos. U kovitlacu miomirisa nemilih nosu mom ne dam se ja zbuniti. U sekundi su mi glavom prošle majčine upute o brzoj izmjeni posebno upijajućeg materijala, zvanog pelena, u koji povijamo našeg potomka. Brzo skinem kontaminiranu pelenu, palcem i kažiprstom nježno ju odložim sa strane, par pokreta vlažnom maramicom po maloj guzi (sa velikom propusnom moći), odlučnim pokretom krenem po novu, nerabljenu i dok sam ja izvodio ovih par radnji junior je odlučio pokazati voljenom ocu čemu još služi pimpek, osim za igru naravno. Nisam mogao vjerovati, friško presvučen, opran, namazan, u čistoj odjeći, spreman za van, kroz veliki pišoskok vidio sam kako moj trud pada u vodu, tj kako mi se popišao na trud. I majica i hlače i čarape i ja. Error no.2! Totalna nemoć. Napominjem da je poduhvat kompletnog presvlačenja izvediv samo specijalno uvježbanim postrojbama iliti kumimother osobno. A jebat ga. Trk u sobu po, od majke rodilje, unaprijed priređenu pričuvnu odjeću i jovo nanovo/ivo ponovo/i ono i ovo.

Napokon smo se dojebali do vanjskog prostora i krenuli u unaprijed brižno isplanirano traženje mladih komada (opće je poznato da žene padaju na muškarce koji guraju baby kolica). Uočismo potencijalne komade za ustrijel, izvadim ja svoje zlato van iz bolida i hrabrim korakom krenemo u opkoljavanje naciljanog plijena. Error no.3! Kumsin očito nije bio zadovoljan kumfatherovim odabirom. Prekrasna količina opušaka, papira, pokojeg ptičjo/pseće/mačjeg govanca i ostalih nehigijenskih otpadaka dozivali su mojeg sina poput morskih sirena koje su u legendama vabile mornare u propast. Ja lijevo, on desno, ja gore, on dole, totalna neusklađenost. Taktika lova propala je i prije početka. A jebat ga opet.

Nakon par sati (2 sata) došlo vrijeme za povratak u naše stambene dvore, ručak i zasluženi popodnevni odmor/spavanje. Error no.4! Objed zvan ručak je poprimio novo značenje. Samo ću spomenuti apsolutni manjak mog autoriteta i totalno ignoriranje mojih, inače solidnih, nagovaračkih osobina. Na koncu sam ja morao pojesti pripremljeno jelo i sin je hranio mene. Svaki moj pokušaj odbijanja bio je popraćen negodovanjem i ljutnjom od strane subjekta koji je trebao biti hranjen. Uspavljivanje je išlo iznenađujuće lako, bez upotrebe alkohola, lakih narkotika i ostalih nelegalnih pomagala (naravno da je ovo bila duhovita opaska…smijte se!).
Bio je to dan prvi. Jedva smo dočekali da kumamother dođe i stvarno je teško reći tko joj se više razveselio. Blažena naša mamica, daj joj Bog zdravlja! Drugi dani su već bili puno usklađeniji, ali ovaj prvi jebeno zajebat. Još tjedan dana i odoh ja na posao. Jupi! Voli te tata sine, ali...mislim mora se raditi, zar ne? Eto tako…

26.08.2006. ...18:27 [ Komentari (72) ] Isprintaj

DAN PONOSA I SLAVE iliti KAKO SAM RODIO
[ * ]

Pokušao sam ovo duhovito sročiti, ali nema šanse, peru me hormoni kad se svega sjetim (a prošlo je već više od godine dana), pa u skladu s emocijama dopustit ću si cendravost. Upozoravam da je ovo malo, za mene, duži post. Napominjem, nisam bio pristalica očeva na porodu.
Međutoa, totalno sam demantiran!

Svaka sličnost sa stvarnim događajima, osobama i emocijama je namjerna i željena. Ovo ne pokušavajte sami kod kuće i bez nadzora za to posebno obrazovanih subjekata. Odgovor na pitanje biti ili ne biti na porodu skriven je u raspletu. Eto tako…

OVAKO JE POČELO
06.00- budilica, buđenje, pranje, pišanje, kava. Nervoza, ovo nam je već deveti odlazak na kontrolu u bolnicu na kraju grada, predviđeni termin isporuke je iza nas (+8 dana).
07.00- uzimamo prtljagu, krećemo na već dosadne kontrole, za pregled spremni.
07.25- dolazak, dva trudna trbuha prije nas, dobro je, nije gužva.
08.05- izviruje doktorova Sestra, uzima povijest bolesti i nestaje, čekamo.
08.30- prozvani smo, vaganje (+ 17 kg), tlak uredan, CTG ok, još pregled kod picomehaničara i idemo domu svome.
OVAKO SE POČELO ZAPLITATI
09.15- ulazimo kod ginića, pregled u tijeku i izjava:
«VI STE SPREMNI (4 cm), ZAŠTO NISTE U RAĐAONI?!?», pitam se kak' je to izmjerio…pali mi se lampica, jebote, zar je stvarno vrijeme?
09.30- usro sam se, možda i nismo spremni!? Dvojbu prekida OberSestra sa završnim pitanjem «GDJE VAM JE PRATNJA? KRENITE U RAĐAONU!» Čudno, nije vruće znojim se, nije hladno tresem se, kumamother savršeno mirna (120/80), ja panika (200/100), trčim po kofer!
10.00- žena instalirana u rađaonu, uvalili joj klizmu, «picina frizura» ok (ženica se sama sredila) ja preuzimam civilku, kaj sad? Idem u birtiju, zbunjen i tup, tup, tup...
11.00- čekam poziv i cevčim konjak, nema poziva, jebi se, idem doma čekati.
11.40- doma sam, tup, stiže prvi sms, prikopčali je na drip!
13.00- drugi sms, trudovi se malo pojačali, hm zanimljivo, i ja isto osjećam.
14.00- prvi poziv, upravo je imala posjet doktorice, vampirke u bijeloj kuti koja je mesarskim zahvatom prokinula/probušila vodenjak.
15.30- nemam živaca biti doma, imam temp. (38,5), popio sam 2 andola i potrošio pola role tariguza, samo da bude sve ok...pravac bolnica.
16.00- dolazim u bolničko zdanje, zovem ženicu, trudovi pojačani, još je u predrađaoni, mene ne puštaju…i bolje, ionako sam neuračunljiv/niškoristi.
17.00- zombijam po bolnici, po dvorištu, kremiram pljuge, mali konjak do dva bi dobro sjeli, penjem se pred rađaonu (2.kat), spuštam se dole, opet se penjem (planinarim), čekam poziv, ništa.
17.40- nervoza, ma idem opet dole, na zrak, prizemljujem se kad zvoni mobitel, ženica zove, «MOŽEŠ DOĆI, 7 cm», glb...ne znam zašto ne osjećam noge?!, počinje frka, naša curica je spremna za isporuku!
ORGAZAM/VRHUNAC
17.45- duboki udah/izdah, vadim iz arhive lažno smirenu facu i ulazim u rađaonu, skidam civilku i oblačim zelenu uniformu, pogodili su moj broj, paše mi uz boju lica (bolesno žuto/zelenu).
17.47- sestra me uvodi u boks, kumamother leži nasukana na bok spojena na drip i ctg, žice na sve strane (borg), trudovi dosta jaki, boli ju i umorna je, ali hrabra! Gutam još jednu knedlu/lubenicu i sjedam kraj nje. Zajedno plovimo kroz sve jače trudove, pokušavam preuzeti dio bolova, znam da je teško, ljubim ju, bodrim, glumatam, treba biti sabran, a ja oduzet...nju boli, a ja u banani...ma daj se smiri (to ja sebi).
18.40- solo smo u rađaoni, klima šljaka, obzirom na okolnosti čak je i ugodno.
Dolazi picmajstor (Arap), kit je skroz u redu, obavlja pregled, otvaramo se sve više, trudovi sve jači i češći, bol se pojačava, kaže mi da ne može više, zajedno dahćemo k'o dva mala peseka, blizu smo!
19.00- trudovi već vrlo jaki i česti, osjećamo nagon za tiskanjem, kumamother me šalje po babicu (i u p.m.), dolazi babica, mlada, smirena, stručna. Postavljaju ženicu u pozu za rađanje, obavljamo jedan probni trud, slušamo upute, sve smo bliže!
19.02- babica zove Arapa i jednog domicilnog, Arapman kaže sve je ok (10 cm), glavica je spuštena, babica preuzima stvar u svoje ruke, domaći asistira, počinje, adrenalin me pere, uzbuđenje raaaaste! Dolazi jaki trud, tiskaj, jako-pauza… drugi trud, tiskaj, diši, drži-pauza… treći trud stisni, izdrži-pauza… ultra smo blizu! Skuplja snagu za finale.
19.05- bol je jaka, osjećam to, ali kumamother je jača, držim ju, navijam, mazim… ja lud, još jedan trud…i evo je… vidim glavicu, glavicu, GLAVICU!!!, naše zlato se pojavljuje, suze mi lupaju na oči, sad izdrži, galami, jako stisni, udahni, izdahni, zadnji napor...ide!!!
19.08- naša curica se pojavljuje, HEJ!? pimpek, jajčeka, muško, SIN, SIN, RODILI SMO SINA!!! Režu mu pupčanu, velik je (pimpek inkluded), jak, sve je na broju, glasno plače, plačem ja, plače i kumamother, stavljaju ga mami na prsa-miran je-pada ljubav na prvi pogled, uzimaju ga od mame-plače, zlato naše, naša ljubav! Slikam ga kroz suzopade.
RASPLET
19.20- kumamother je iscrpljena, sretna, ponosna, još posteljica i to je to. Izlazim van, eksplodiram, smijem se/plačem, zovem bake, dede, drage ljude, mobitel mi se usijao!

I tada iznenada mir...ispunjen neopisivom srećom i ponosom postajem svjestan svega onoga što se upravo dogodilo i čemu sam i ja, srećom, mogao biti prisutan – RODIO SE NAŠ SIN!!! Neprocjenjivo!

sestrušina?

12.08.2006. ...14:14 [ Komentari (50) ] Isprintaj

Ružni smo roditelji :(
[ * ]

Dobio sam neki dan link na članak u kojem se objašnjava zašto netko prvo rodi djevojčicu, a netko dječaka. Evo LINKA! Naravno link mi je poslao frend koji je «rodio» curicu.

Prvorođeno dijete lijepog para bit će u većini slučajeva djevojčica, a ne dječak, pokazuju rezultati jedne britanske studije.


Eto mi ga sad na…prema tom istraživanju, a obzirom na činjenicu da sam «rodio» dječaka, sparen sam u nelijepom paru??! Ne brine me to previše. Obzirom na poslovičnu britansku ljepotu, broj prvorođenih dječaka (dakle ružnih roditelja) u otočana uvelike nadmašuje broj djevojčica (dakle lijepih roditelja). Ako je za vjerovati tim otočnim znanstvenicima vjerojatnost da će lijepi roditelji prvo dobiti kćerku je za 26% veća od mogućnosti da prvo dobiju sina.

Obrazloženje za tu teoriju autori studije pronalaze u različitim "evolucijskim strategijama" koje su spolovi razvili tijekom postojanja ljudske vrste kako bi preživjeli. A pazi teoriju:

Lijepi roditelji imat će više kćeri od ružnih roditelja jer je tjelesna privlačnost nasljedna, a kćerke od nje više profitiraju no sinovi. Kod muškog potomstva, navodi se u studiji, važniji je socijalni status oca, a kod kćeri dobar izgled.


Vidi ti pametnih spermića! U bjesomučnoj jurnjavi (tko prvi, njegovo jaje) kroz bespuća ženske nutrine stignu se prije polaska dobro informirati o mojim financijama i nekretninama u vlasništvu i procjeniti da nisam zgodan al' sam njihovu pogledu, na moj bankovni račun, ugodan. Ne kužim.

*Zar prije lansiranja pohode neki info pult gdje prikupljaju informacije o izgledu i materijalnom stanju subjekata koji se spremaju na izmjenu genetskog materijala?
*Osim toga, kako znaju da će krenuti pravim putem, a ne neslavno završiti u nekakvoj gumenoj navlaci, kupaonskim pločicama, na krivoj oralnoj adresi ili nekom drugom neplodnom mjestu?
*Nadalje, kako znaju da će jajašce dijeliti njihovo mišljenje (i početi s diobom) ili se pouzdaju u svoje muško, autoritativno porijeklo?
*Postoji li neka banka podataka ili www.zgodni/ružni.com gdje se mogu dobiti opisi/profili sparivanja željnih individua?
*Što se događa kad je samo mama ili tata lijep/a, kako se onda rješava dvojba muško/žensko?

Anybody...??? Eto tako...



06.08.2006. ...14:10 [ Komentari (24) ] Isprintaj

<< Arhiva >>

 

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

BLOŽNI OPIS

  • ----------------------------------------
    kumfather d.o.o. piše od 06.12.2005.
    ----------------------------------------
    Imam siguran posao, službeni auto, redovitu plaću, slobodne vikende...
    Dobio sam sina i sada se ponosim pet mjeseci starim pimpekom...
    SPREMAM SE DATI OTKAZ!?!
    Pokrećem svoj business...krećem od nule...
    KAJ SAM TOTALNO LUD ILI...?!?!?!?
    ----------------------------------------

    *************************
    OTKAZ DAO, KRENUO SOLO ! 01.02.2006.
    *************************

    ----------------------------------------
    ZAŠTO BLOG: dosta mi je bloganja u ilegali
    ROĐEN: gol, ko od majke
    STAROST: poprilična, skupilo se već >30<40
    BRAČNO STANJE: dobro, muž svoje žene (prstenovan)
    POTOMSTVO: osigurao sam nasljednika, sad mu trebam osigurati nasljedstvo
    ----------------------------------------

    SMIJEŠNA JE STVAR TAJ ŽIVOT, AKO
    ODBIJETE PRIMITI IŠTA DRUGO OSIM
    NAJBOLJEG, NAJČEŠĆE ĆETE I DOBITI
    NAJBOLJE !!!

Klinkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

eXTReMe Tracker