Kul Zagreb

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (3)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Studeni 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (13)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kultura metropole kroz oči laika

28.05.2018., ponedjeljak

Šezdesete u Hrvatskoj

O šezdesetima svi ponešto znamo uglavnom iz priča naših roditelja, djedova i baka. No da biste doživjeli atmosferu šezdesetih, najbolje je otići u Muzej za umjetnost i obrt. Za početak, potrebno je napomenuti da naslov izložbe ne odgovara nužno vremenskom razdoblju koje izložba obrađuje. Naime, pokriva se razdoblje od 1958. kada je započeta liberalizacija društva do 1971. kada je zbog hrvatskog proljeća prekinuta. To razdoblje stoga karakterizira kreativnost i optimizam (za razliku od danas).



Odmah na ulazu će vas doćekati legendarni fićo, za koji bi se moglo reći da je simbol tog razdoblja budući da tada mnogim ljudima auto imati auto postaje realnost (pa makar to bio i fićo).
Cijela je izložba zapravo bogata zanimljivim izlošcima, od električnih gitara, preko gramofonskih ploča Ivice šerfezija, haljina Žuži Jelinek, RIZ-ovog televizora, Rogovog bicikla pa sve do boce ožujskog.










Osim prikaza svakodnevnog života, ova izložba se trudi prikazati i tadašnju likovnu, koju kao i sve ostalo u šezdesetima, obilježava kreativnost, te umjesto socijalističkog realizma prevladava apstrakcija. Mislim da je to do sada najbolji presjek umjetnosti 60ih u Hrvatskoj, budući da na jednom mjestu možete vidjeti Džamonju, Murtića, Kožarića, Richtera, Knifera, Glihu...









Uz izloške i jako informativne tekstove, zanimljiva je i zvučna komponenta izložbe, te se uz šlagere Ive Robića i Titove govore lakše možete uživjeti u onodobnu atmosferu.
Stoga ako želite doživjeti vrijeme plesnjaka, prvih odlazaka u Trst i prvih traperica, imate dovoljno vremena da do 14.10. posjetite MUO.

Pozdrav,

Miroslav

- 16:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.04.2018., srijeda

Emanuel Vidović - pasatist i modernist


Unatoč hrpi zanimljivih izložbi u zadnje vrijeme, zbog hrpe obaveza van ovog bloga bio sam spriječen češće se pojavljivati na ovim prostorima.

Danas vam sa zakašnjenjem donosim jednu fantastičnu izložbu čije sam otvorenje posjetio prije čitavih mjesec dana.

U Umjetničkom paviljonu 23.ožujka otvorena je izložba "Emanuel Vidović - pasatist i modernist" povodom 150 godina rođenja i 65 godina smrti ovog umjetnika.
Ako nas duže pratite, poznato vam je da mi je hrvatska moderna umjetnost vrlo draga. Zato i ne čudi da sam bio oduševljen kad sam shvatio da se otvara ova izložba. Vidović izaziva različite reakcije - mnogima ne sjeda jer im je premelankoličan i premračan, dok mene s druge strane upravo to i privlači.

Ova me izložba definitivno nije razočarala. Ona prikazuje presjek Vidovićeva stvaralaštva, od djelovanja u Veneciji do starosti u Splitu, uz prilično očite promjene u stilu slikanja. Osim tako tipičnih mračnih i maglovitih prikaza, možete se iznenaditi divnim i neobično veselim vedutama Venecije, ali i zgroziti nad nekim prilično bizarnim prikazima mrtve prirode iz njegove kasnije faze. Ipak, ako ste ljubitelj hrvatske moderne, ili općenito oku ugodne umjetnosti, ne biste trebali propustiti ovu izložbu. Imate vremena pogledati je u Umjetničkom paviljonu do 13. svibnja.

A evo i mali preview, samo da vas navučem...


- 19:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.03.2018., nedjelja

Školjke i puževi svih boja i oblika

Ova izložba se ne odnosi baš na umjetnost nego na prirodu, no ako se sjetimo one da je priroda najveći umjetnik, te da mnogi umjetnici crpe inspiraciju iz prirode, onda čak i nismo daleko. U pirodoslovnom muzeju se ovih dana naime održava izložba pod nazivom "Kultura doniranja - Zbirka mekušaca Mikula". Kako se može i naslutiti iz naslova, čovjek čije ime nosi zbirka, je cijeli život posvetio sakupljanju morskih školjaka i puževa. Iako je možda mogao sve prodati i zaraditi lijepe pare (zbirka sadrži nekoliko tisuća primjeraka), odlučio je na sreću ipak cijelu zbirku pokloniti Prirodoslovnom muzeju, te je ovom hvalevrijednom činu posvećena izložba.

Iako sama izložba površinom nije velika (nalazi se u jednoj prostoriji i četiri vitrine) i iako je izložen mali dio zbirke, izložaka je barem stotinjak, što je bilo dovoljno da sam više od pola sata intenzivno bio zagledan u vitrine. Većina ih je iz egzotičnih zemalja, no ima ih i dosta iz našeg podneblja. Za početak nekoliko primjeraka koji su mi se učinili najzanimljivijima:



U ovoj povelikoj puževoj kučici živi nautilus, iliti na hrvatskom Indijska lađica, životinja koja izgleda kao mutant puža i sipe. S pravom je zovu živim fosilom budući da dokazuje da su pretci sipe nekada imali kučicu koja se u međuvremenu transformirala u tzv. sipinu kost.



Ove ružnije školjke na slici, hexaples trunculus i bolinus brandaris, u prošlosti zvane murex (u međuvremenu je naime zaključeno da ne spadaju u tu skupinu), su zanimljive vrste morskih puževa. Iako ne izgledaju nešto osobito atraktivno, čisto sumnjam da bi ih netko sakupljao sa plaže, je još u davnini bio jako cijenjen i skup zbog boje koja se dobivala iz njega, purpurne (zato je dugo vremena bila boja namijenjena isključivo za careve).



Tu se nalazi i jakobova kapica, koju imučniji mogu gledati u tanjuru, a ostali svaki put kad prolaze pokraj Shellove benzinske pumpe. Da ne budemo off topic, ta je vrsta školjke i čest motiv u umjetnosti, pa se tako iz nje rađa Boticellijeva Venera.

Tu su i brojni drugi zanimljivi primjerci morskih mekušaca:











Male zamjerke idu na to sto su nazivi školjaka i puževa samo na latinskom, te što nema nikakvih opširnijih podataka o njima, tako da nekome tko nije biolog ili se iz nekog drugog razloga razumije u molokologiju, preostaje samo guglanje. No sve u svemu, izložbu se definitivno isplati pogledati, osim zbog napasanja očiju na prirodnim bojama i sedefu, tako i zbog činjenice da je ova donacija ove zbirke muzeju jedan izrazito nesebičan čin, kakvih je danas jako malo. I ja također razmišljam da jednog dana nekom muzeju doniram svoju zbirku pivskih čaša i ulaznica na koncerte, možda postanu antikviteti...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.03.2018., nedjelja

Priča o jednom jako jako starom i neobičnom brodu

Kada netko kaže pojam "potopljeni brod" prvo što pomislimo je jedrenjak pun škrinja sa blagom koji izgleda kao da je upravo izašao sa seta Pirata sa Kariba. Ovdje se ne radi o takvom brodu, ali je svejedno neobičan. Naime, star čak više od 3000 godina! I ispleten je.



O ovom brodu govori izložba otvorena u Galeriji arheološkog muzeja (to nije tamo gdje je Arheološki muzej, nego mrvicu dalje, na početku Hatzove ulice). Brod je prije 10 godina slučajno pronašao lokalni ribar na dubini od samo 2 i pol metra u uvali Zambratija, koja se pak nalazi blizu znamenitog Piranskog zaljeva. U mulju je ostalo sačuvano 6,7 metara broda, ostalo je naravno istrulilo, no pretpostavlja se da je bio dugačak oko 10 metara (znači jedna omanja jahta).



Brod je napravljen tako da su daske oplate povezane užadima od biljnih vlakana (zato pleteni), te je to sve učvršćeno rebricama i drvenim čavlima. Oplata je napravljena od brijesta, dok je za ostale dijelove korišteno pet vrsta drveta, između ostalih jelovina, za čiju je nabavku trebalo prevaliti najmanje 50 kilometara. Do sada je to najstariji primjerak ovakvog tip broda nađen na Mediteranu, i općenito, najstarija brodska olupina ikada nađena u Hrvatskoj.



Na izložbi, koja je doduše prilično mala ali informativna, možete vidjeti i rekonstrukciju dijela ostataka broda. A oni malo kreativniji se mogu malo i poigrati te probati sašiti brod na isti način. Sam brod ipak nećete vidjeti na izložbi. On je nakon obavljenih istraživanja zatrpan, te tako zaštičen od kisika jošuvijek leži na dnu mora...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.03.2018., utorak

Jesen u Kapadokiji

Prošli utorak je u Turskom kulturnom centru Yunus Emre otvorene izložba "Jesen u Kapadokiji", sastavljen od fotografija koje je autorica napravila tijekom putovanja po ovoj turskoj pokrajni.





Smještena faktički u samom središtu Turske, Kapadokija tj. "zemlje ijepih konja" što zapravo znači na perzijskom jeziku, je jako neobičan i možda najlijepši dio te zemlje (to kažem i iz osobnog iskustva). Zahvaljujući vulkanskim nanosima u dalekoj prošlosti i naknadnoj eroziji (da nebih u detalje objašnjavao geološke procese), ovaj dio Turske obiluje čudnim oblicima. Pejzaž dijeluje prilično mjesečasto, kao da ste na drugoj planeti, sa bizarnim golim stjenama koje prkose svim poznatim fizikalnim zakonima. Kao Grand Canyon na tripu, kako je jedan anoniman putopisac opisao ovo mjesto. No zahvaljujući vulkanskom tlu koje je jako plodno, između stjenčuga često neočekivano naiđete na vrtove smokvi, marelica, vinograde i sve moguće vrste vočnjaka. Zbog prilično mekih stjena, ljudi su od davnima u njih uklesavali nastambe, pa i čitave gradove.







Sama izložba sadrži čak 60 fotografija, tako da se ima što za pogledati. Na izložbi doduše nećete vidjeti presjek svih zanimljivih mjesta u Kapadokiji budući da su snimljene samo u jednom malo dijelu ovog područja, niti ćete vidjeti fotografije turističkih atrakcija (koje ionako vidite ako u google utipkate "Kapdokija"). No fotografijama je super pogođena atmosfera kapadokije dok hodate kroz kanjone, gledate igre svijetla i sjena i neočekivano nabasate na neku davno zaboravljenu crkvicu ili neku drugu izbu uklesanu u stijeni. A zanimljive su i fotografije uslikane iz balona, inače popularnom načinu razgledavanja, naravno za one ne pate od akrofobije.








Izložbu možete pogledati do 23. ožujka. I besplatna je.

Pozdrav,

Miroslav

- 21:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.02.2018., ponedjeljak

Otvoren je Zagrebdox

I tako je otvoren još jedan Zagrebdox. A mi smo sinoč zahvaljujući susretljivim organizatorima, imali prilike prisustvovati otvorenju istog.

Tamo smo osim službenog otvorenja, rješenog uobičajnih ceremonija i prilično sažetih i jasnih pozdravnih govora, pogledali i film pod nazivom "Preko svih granica (Over the limits)". To je priča o ruskoj ritmičkoj gimnastičarki Margariti Mamun koja se priprema za olimpijske igre u Riu (gdje je na kraju pokupila zlato). Film bez naracije zorno prikazuje život i odricanje sportaša, A to nisu samo naporni treninzi, nego i pritisak od strane trenera. Tako se glavnoj trenerici u prilikom obračanja spomenutoj atletičarki, vokabular sastoji uglavnom od vrijeđanja i psovki (stvarno, možete naučiti cijeli repertoar ruskih psovki). Sve je snimljeno toliko brutalno realistično da se na trenutak zapitate dali je to dramatizirana gluma u pitanju. Inače je prilično mladoj autorici rad na ovom filmu uzelo 5 godina ili 1/6 života, stoga je to još jedan razlog da se pogleda film. Za to ćete imati priliku u četvrtak u 11.



Osim filma prikazanog na otvorenju, stigli smo za početak pogledati još njih dva. Film "Stranac (The stranger)" zapravo i nije "čisti" dokumentarac u pravom smislu riječi, više je igrano-dokumentarni film, budući da zapravo rekonstruira priču koja se već dogodila, a također je jedan od glavnih likova glumac. Radi se o ženi koja putem facebooka upozna lika za koji se u poečtku predstavlja kao bogati nasljednik, no s vremenom istina počinje izlaziti na vidjelo, da bi se na kraju ispostavilo da je običan prevarant koji iživi u podrumu i iza sebe ima hrpu referenci za slična djela. U redu, ovo je bio spojler, ali film obiluje tolikim detaljima, toliko je dinamičan i postavlja toliko pitanja da ga se definitivno mora pogledati. Ako niste stigli danas, stignete još u petak u 22 i u subotu u 16 h.



"Pobunjeni kirurg (The rebele surgeon)" priča je, naravno, o jednom kirurgu, kojemu dosadi švedska birokracija i ispunjavanje 100 formulara za svaki zahvat (nešto oko čega se i naši doktori bune) te odluči otić raditi u Etiopiju. A i gdje će drugdje imati slučaj vađenja koplja iz trbuha dečka koji je došao iz lova na majmune? Ili koristiti vodoinstelaterske šelne i žbice od bicikala za namještanje kostiju, a bušilice iz lokalnog Bauhausa za bušenje istih? Tamo naime shvati da je kirurški posao puno zanimljiviji nego u njegovoj domovini, tj. oni koji stvarno vole biti kirurzi trebaju otići raditi u Etiopiju kako kaže u jednom trenutku. Shvati i da su ljudi puno zadovoljniji i zahvalniji na onome što imaju. Neki trenutci ovog dokumentarca možda nisu za gledati ako ste se upravo najeli (prikazi amputacija, crvića u rani i raznih vrsta rezova) no jako je zanimljiv i pokazuje razlike između "razvijenog" i "nerazvijenog" društva. Ovaj film imate priliku pogledati još samo u srijedu u 15 sati.



Sve u svemu, prema dosadašnjem uzorku od ova tri filma što sam do sada pogledao, mogu reći da ne sumnjam da će i ostali filmovi biti jednako zanimljivi i da ovo izdanje festivala prilično obećava.

Pozdrav,

Miroslav
- 15:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.02.2018., subota

Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje

Da vam netko tvrdi da je čovjek po imenu Biagio Faggioni jedan od najvećih hrvatskih slikara, sigurno bi ste ga blijedo gledali. Iza ovog imena, krije se zapravo Vlaho Bukovac, rođen pod tim imenom kojeg je kasnije kroatizirao (eto, sad ste naučili da faggio na talijanskom znači bukva). Ovih dana u Klovićevim dvorima imate jedinstvenu priliku pogledati jedan velik dio opusa ovog umjetnika. Ova izložba, kako i sam naslov kaže, pokriva prvu trećinu bukovčeva stvaralaštva i njegovog umjetničkog razvoja.



Izložba je prilično velika (zauzima cijeli kat) i treba prilično vremena da se obiđe. Koncipirana je kronološki, od njegovih najranijih američkih akvarela (koji izgledaju kao malo napredniji srednjoškolski radovi) do završetka pariške faze. Iako je ovo razdoblje obilježio Pariz, Bukovčeva putanja u mladosti je bila mnogo kompleksnija. Rođen u Cavtatu, sa 10 godina odlazi u Ameriku gdje igrom slučaja neko vrijeme provodi u popravnom domu, zatim, radeći kao mornar, u Istanbulu se divi lokalkama u hidžabima, u Peruu oslikava vagone a nakon toga u San Franciscu oslikava zidove, no osim toga povremeno oslikava i prave slike.





Nakon povrtaka u Cavtat, njegov talent je (na svu sreću) prepoznat, te uz pomoć lokalnog mecene dolazi u Pariz gdje studira i nakon studija ostaje tamo slikati. Ono što upada u oči je izuzetno vješt način slikanja od njegovog dolaska u Pariz, pogotovo ako se pogledaju njegove studije koje izgledaju poput fotografije. U međuvremnu slika i u Crnoj Gori, Engleskoj i Dalmaciji, a svako malo svraća i u Cavtat. Ovo razdoblje završava njegovim dolaskom u Zagreb, no to će biti tema za slijedeću izložbu o ovom slikaru.





Motivi su različiti, od portreta, autoportreta i pejzaža, preko slika Crnogoraca u narodnim nošnjama (ali sa pozadinom iz pariških parkova) i aktova sve do sakralnih i orijentalnih tema. Ali zajednička im je realističnost prikaza, osobe na portretima izgledaju kao da će svakog trenutka izaći iz okvira, dok kod pogleda na pejzaže poželite ući u sliku i koračati po Fontainbleau ili cavtatskoj ulici... I sve je puno boja...















Sve u svemu, da rezimirano, izložba nas je oduševila, a vjerujem da će i većinu koji posjete Klovićeve dvore, za što imate vremena do 11.03.

Pozdrav,

Miroslav
- 22:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak

Trešnjevka - prostor i ljudi

Iako sam dečko iz centra, Trešnjevka mi je ipak jedan od najdražih zagrebačkih kvartova. Zato mi je bilo drago što se u Muzeju grada Zagreba otvorila izložba o ovom kvartu.





Izložba nas vodi od prapočetaka Trešnjevke kada su se na tom prostoru nalazile samo livade i par zaselaka, preko prvih dimnjaka i radničkih naselja pa sve do kutije šibica i posttranzicijskih arhitektonskih čuda. Dio izložbe je pak posvećen raznim vidovima kulturnog života poput kazališta, sporta ili kina (navodno se u tamošnjim kinima mogla najpovoljnije kupiti cigla). Trešnjevka je imala čak i svoje lokalne novine, te neke od članaka možete pročitati i saznati koji su komunalni problemi tada tištili lokalne žitelje.







Izložba nas također vodi kroz sve kutke Trešnjevke poput Ciglenice, Pongračevog, Knežije i ostalih kvartića, o kojima osim stručno napisanog teksta sa faktografskim podacima pričaju i njihovi domoroci budući da oni ipak mogu predočiti atmosferu ulica u kojima žive bolje od bilo koje enciklopedije. Naravno da je tu i neizostavna trešnjevačka balada, čiji će vam stihovi na najbolji način predočiti nostalgični duh starog zagrebačkog predgrađa.



Sve u svemu, izložba je jako informativna (možda čak i malo prenatrpana), stoga ukoliko želite nešto novo naučiti o ovom dijelu grada, ili uz gomilu starih fotografija vidjeti kako su nekada izgledale ulice kojima svakodnevno prolazite, požurite, jer je izložba otvorena samo do 25.02. !



Jer život se ipak ne živi iz publike,
On živi u srcima te čudne republike...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2018., utorak

Nostalgija: Scenografije Željka Senečića

Nakon kratkog vremena, evo nas opet u filmu. Razlog je ciklus filmova pod naslovom "Nostalgija: Scenografije Željka Senečića" a koji se prikazuje od 09. do 12. veljače u kinu Tuškanac. Nedavno preminuli Željko Senečić je naime autor scenografija za neka od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije, te će njemu u čast biti prikazano osam filmova.



Tako ćete moći pogledati neke antologijske filmove kao što su "Breza", "Gospoda Glembajevi", "Kiklop" i "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj". Mi stariji ih se uglavnom sječamo kao naslove školskih lektira, dok mlađima može dobro doći ukoliko im se isti nedaju čitati...



Također se prikazuju i meni osobno jako drag film "Imam 2 mame i 2 tate" (trivija je da u njemu jedno od glavnih uloga igra Davor Radolfi) te klasik domaćeg filma "Rondo". Tu su i manje poznati ali također zanimljivi filmovi koje inače nemamo često priliku pogledati, "Kuća" i "Događaj", a kojima je Senečić koscenarist.



Iako smo neke od spomenutih filmova možda i više puta vidjeli na televiziji, potpuno je drugi doživljaj gledati ih u atmosferi kina, vjerujte mi. A i cijena je prilično pristupačnih 10 kuna :) Za one koji žele saznati nešto višeo ovom programu: http://kinotuskanac.hr/cycle/nostalgija-scenografije-zeljka-senecica

Pozdrav,

Miroslav



- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.01.2018., srijeda

Pommer 1856 : Gojević 2016

Moram priznati da su me uvijek fascinirali portreti na starim žučkastim fotografijama, nalaziti sličnosti sa ljudima koje danas susrečem i zamišljati ih kako stoje ukipljeni ispred ogromnog kutijastog fotoaparata čekajući da fotograf odčarobira svoje i kaže da se mogu napokon opustiti. Zato sam sa povečanim interesom otišao u Muzej grada Zagreba budući da je tamo trenutno otvorena izložba podužeg naslova "Pommer 1856 : Gojević 2016. Fotografične slike naših narodnih spisateljah".



Dakle, izložba se sastoji od dva dijela. Prvi dio čine fotografije od Franje Pommera, jednim od prvih zagrebačkih fotografa, inače rođenom Dancu (da, tada su čak i iz Skandinavije imigrirali kod nas). Fotografije su presjek cijelokupnog rada umjetnika, te su nastale između 1854. i 1879. Najzanimljiviji dio su portreti naših književnika iz doba hrvatskog narodnog preporoda objavljeni u albumu iz 1856 čije je ime dalo naziv izložbi. Tako možete vidjeti kako su izgledali Mirko Bogović, Ivan Kukuljević Skacinski, Petar Preradović, Bogoslav Šulek, Ljudevit Gaj... I prilično je zanimljivo kad lica na fotografijama možeš povezati sa imenima koja se susreču uglavnom u školskim uđbenicima ili imenima ulica. Fotografije su nastale na slanom papiru, i iako možda zvuči jednostavno (ma to samo baciš papir u more) radi se o malo složenijoj tehnici gdje se papir prvo natapao u otopini kuhinjske soli, zatim u otopini srebrnog nitrata, a nakon slikanja se fotografija opet natapala ovaj put u natrijev tiosulfatu. I da, ekspozicija je znala trajati čak i do nekoliko sati!










Tu su još i portreti mnogih drugih poznatih i manje poznatih osoba iz zagrebačkog javnog života. Inače, primjetih da su na skoro svim portretima cijelih figura kaputi odloženi na stolcu pored, a dali je to bila tada samo moda (kad se već slikam da pokažem i novi kaput) ili im se jednostavno nije dalo objesit kaput na vješalicu, nebih znao... Tu se nalazi i jedna od rijetkih Pommerovih fotografija koja nije portret, "Odkriće spomenika Jellačića bana u Zagrebu 16. prosinca 1866."



Drugi, manji dio izložbe, su fotografije Roberta Gojevića nastale 2016. Na njima su također prikazani narodni spisatelji, ali oni suvremeni poput Zorana Ferića ili Miljenka Jergovića. No da bude sve u skladu, ove fotografije su također napravljene na slanom papiru, tako da su dobra nadopuna na cijelu priču.





Izložba je otvorena do 25.03. tako da je stignete pogledati, možda već za noć muzeja. :)

Pozdrav,

Miroslav

- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #