Kul Zagreb

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Studeni 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (13)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kultura metropole kroz oči laika

22.11.2017., srijeda

Na obalama Jadranskoga mora

Da, nije nas dugo bilo.
Da, prošlo je i Bijenale slikarstva bez našeg osvrta, iako smo bili na izložbi i izašli puni dojmova. Možda u godišnjem pregledu? Ako ulovimo vremena. Nadajmo se...

Danas Vam prenosim svoje impresije s izložbe "Na obalama Jadranskoga mora", otvorene 16.studenog u Modernoj galeriji.
A impresionirana zaista jesam.

U galeriji su izložena djela talijanskih i hrvatskih umjetnika iz perioda sredine 19. do sredine 20.stoljeća, s motivom krajolika. Iz naziva izložbe dalo bi se zaključiti da će riječ biti većinom o morskim motivima, no čini se da su ove obale ponešto razvučene. Ako se ne varam, motiv jedne bilo je čak i Zagorje...što me asocira na zagorski recept za hobotnicu, no ovo nije kulinarski, već kulturni blog, pa o tom, potom. No, uglavnom, pretpostavljam da je ipak riječ o tome što su na izložbi predstavljeni umjetnici i krajolici 2 jadranske zemlje, pa eto naziva.

Ove godine bilo je nekoliko dobrih izložbi, no ova ih je sve potukla. Nažalost, imam osjećaj da se u zadnje vrijeme utapam u besmislenoj i nerazumljivoj "umjetnosti", te da se producira ogroman broj samozvanih i niotkud izniklih umjetnika koje javnost slavi i maltene svršava na svaki njihov potez kistom, sterilnom gazom ili ljepilom, apsolutno ignorirajući činjenicu da djelima nedostaje motiv, kompozicija, estetika bilo koje vrste i objašnjenje za kretene poput nas primitivaca koji volimo kad je lijepo i smisleno.
Ali evo, iz jadranske pjene izniknula je ova divna, divna izložba.

Nisam osobiti ljubitelj prikaza pejzaža, ali jesam hrvatske moderne umjetnosti, te mi je Moderna galerija jedno od omiljenih odredišta. Nisu me razočarali ni ovaj put. Izložen je velik broj slika, u spektru od gotovo slikovničnih prikaza, preko čiste idile zbog koje požališ što ne možeš naprosto ući u sliku, do sjetnih maglenih i olujnih prizora koji su opet posebni i mračno predivni na svoj način.
Da ne duljim, ako volite lijepo, potrudite se do 21.siječnja posjetiti Modernu galeriju.



Uživajte u ljepoti i sreći te ostanite kul,

Ivana
- 23:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.10.2017., utorak

Strast stvaranja

Prošlog tjedna imadosmo priliku prisustvovati otvorenju jednog od največih kulturnih događaja ove godine. Radi se naime o izložbi pod nazivom 'Strast stvaranja: remek-djela iz zbirke Fundacije Maeght'. Spomenuta fondacija je započela kao skroman obiteljski dučan umjetnina neštp prije 2. Svjetskog Rata, no kroz suradnju sa najutjecajnijim umjetnicima toga vremena, prerasla je u jednu od najutjecajnijih umjetničkih institucija u Francuskoj. Supružnici Maeght su i prijateljevali sa umjetnicima te stalno pokušavali davati priliku novim i nepoznatim umjetnicima ne mareći pritom nužno za profit. To ilustrira i zanimljiva anegdota da je Aime Meight u sedamdest i trećoj godini života počeo slušati punk.

U skladu s time, na izložbi su izložena djela jako poznatih, recimo „mainstream“ umjetnika poput Chagalla, Picassa i Miroa. Njviše je zastupljen Georges Braque, te se kroz djela koja su ovdje izložena može pratiti i njegov umjetnički razvoj.
No osim njih, izložena su i djela još 22 manje poznata no za povjest umjetnosti također važna umjetnika kao što su Alexander Calder, Valerio Adami, Barbara Hepworth, Pierre Soulages i Erro.









Najviše je izloženo slika i crteža. Osobno ne volimo jako suvremenu umjestnost, no svidjelo nam se bogatstvo boja na pojedinim slikama. Našlo se mjesta i za nekoliko skulptura, posebno nam se doimio mobil od Alexandra Caldera (to su one pomične skulture što vise sa stropa, inače jako popularne u 60 – ima).



Sve u svemu, na ovoj izložbi nećete vidjeti najpoznatija djela koja se nalaze u likovnim enciklopedijama, no mislim da ovu izložbu vrijedi pogledati jer pruža presjek svega što se događalo u likovnoj umjetnosti 20. stoljeća.

(Izvor slika: katalog izložbe)

Pozdrav i do čitanja!
- 16:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.09.2017., nedjelja

Kako smo bili naivni...

Dubrava, buraz...

Samo sumnjivi likovi. Sve pod kontrolom janjevačke i romske mafije. Ako dolaziš, budi svjestan da to radiš na vlastitu odgovornost. Budi sretan ako izvučeš živu glavu i zadržiš barem jedan bubreg.
"Tko će meni išta, pa ja sam iz Dubrave?"
- "Ja ću te nategnut za uši ako se ne popneš isti čas na pločnik!"
"Dobro profa, oprostite."

Opasna neka čeljad. Pokazuju to i rezultati istraživanja o sigurnosti zagrebačkih četvrti. Prema njima, Dubrava spada u najsigurnije zagrebačke kvartove.
Prije 2 godine sam počela raditi u Dubravi. Slušala sam priče o tome što ću sve doživjeti. Danas ne bih mijenjala svoju dječicu ni za što na svijetu. Dubrava forever.

U toj istoj groznoj Dubravi nalazi se kulturni centar (Narodno sveučilište Dubrava) čija vanjština definitivno nije među privlačnijima, no gdje sporadično ugošćuju izložbe.
Tko bi izlagao u Dubravi, i tko bi išao tamo na izložbu?

Naivac koji se ulovio u zamku zove se Franjo Klopotan, a među naivcima koji su odlučili posjetiti njegovu izložbu našli smo se i mi.

Gospodin Klopotan jedan je od predstavnika hrvatske naivne umjetnosti koji uspješno spaja tipične naivne motive s nadrealnima. Malo pejzaža, pa malo čudovišta. Sad crkvica, sad zmaj.

Zovite me staromodnom, zovite me primitivnom, no volim umjetnost koja je oku ugodna, dovoljno pomaknuta da bude zanimljiva, ili barem brutalno smislena. Imam osjećaj da se danas umjetnici natječu u tome da naprave što besmislenija djela kojima će pridružiti jednako smislene priče da ih bace pred gladnu masu koja će se diviti carevu novu ruhu, u strahu da ne budu opisani kao primitivne seljačine ako priznaju da im nešto nije lijepo ili nema smisla.

Evo, primitivna seljanka ovdje, koju je oduševila izložba nekog tamo naivca koji izlaže u Dubravi.
Taman dovoljna doza ugode za moje oči, zagorski motivi koji bude nostalgiju te koja mrva šašavosti i nadrealnosti.

Izložbu možete pogledati do 28.rujna u Galeriji Vladimir Filakovac u Dubravi (Av.Dubrava 51).
Mali uvid -



Ostanite kul,

Ivana
- 17:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Neovisnost kroz objektiv

Prošli tjedan u Zagrebu je bio održan festival "Organ vida" sa vrlo bogatim programom i svakodnevnim otvorenjima zanimljivih fotografskih izložbi.

Jedna od njih koja nas se prilično dojmila bila je izložba pod nazivom "Neovisnost kroz objektiv" a koja se održava u Muzeju za umjetnost i obrt. Radi se o izložbi suvremenih finskih fotografa: Juha Arvid Helminen, Jaakko Kahilaniemi, Harri Pälviranta i Juuso Westerlund.

Svaki od ovih autora ima drugačiji pristup, no posebno bih izdvojio Harria Pälviranta i Juuso Westerlunda. Prvi od spomenute dvojce stvara portrete počinitelja srednjoškolskih masakara, no ne fotografirajuci ih nego sastavljajuči ih iz naslovnica novina posvečenih njihovim (ne)djelima.






S druge strane, Juuso Westerlund fotografira situacije iz svakodnevnog života, prikazujući obične ljude.









Sve u svemu, izložbu vrijedi pogledati, i ako još niste, stignete to učiniti do 20. rujna.

- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.09.2017., ponedjeljak

Nonprogress

Nakon više od 7 letećih godina tijekom kojih nas je bilo posvuda, oboje smo ponovno stalni stanovnici metropole. Odlučismo ovo klonulo čudo dići iz mrtvih, i nadamo se da će nam poći za rukom održati ga živim. Događanja u Zagrebu ima više nego ikad, a mi ćemo se truditi iskoristiti najbolje od onoga što nam je ponuđeno.
Naslov kaže da nema napretka, a ipak, tu smo.

8. rujna u Galeriji ULUPUH (Tkalčićeva 14) otvorena je izložba autora Demirela Pašalića pod nazivom "Nonprogress". Prema online izvorima, otvorenje je trebalo biti upriličeno u 19 sati te se autorica ovih redaka u isto vrijeme nacrtala u Galeriji. Autor izložbe nije. Nije neko čudo da otvorenje izložbe kasni, no prilično je neuobičajeno da autor izložbe na otvorenje dolazi posljednji. Doduše, lagala bih kad bi rekla da sam očekivala uobičajeno otvorenje.

Poznavateljima alternativne glazbene scene (iako je sve bliže mainstreamu) Demirel Pašalić poznat je kao član sastava Kawasaki 3p. Za one neupućene, opus K3p u najmanju je ruku...poseban.

Procijenite sami...


Većina ostalih pjesama ima više teksta, no ne i puno više smisla. Ipak, ono što im se mora priznati, potpuno su drugačiji od svega viđenog na hrvatskoj glazbenoj sceni te predstavljaju pravo osvježenje.

No, vratimo se našem autoru Demirelu i njegovu nenapredovanju.
Izložba je bila upravo onakva kakvu sam i očekivala. Čudna. Ok, nije bilo modela koji sline jedni po drugima, pa možda da se izrazim drugačije - neobična. Fotografije, pisma, posteri, albumi. U najavi je pisalo štošta. Preletjeh je pogledom - najave rijetko čitam jer ih napumpaju moćnim riječima koje su ovdje da bi popunile prazninu koju je ostavio odbjegli smisao. Tako i ovdje. Autora na otvorenju nisam dočekala, smisao još manje. Ipak, nisam razočarana, izložba je ispunila moja očekivanja. Ako volite neobično, čudno, i volite tražiti smisao u neredu, pohitajte u Tkalčićevu. Ulaz je slobodan, a izložba otvorena do 16. rujna.

Mali snikpik:


Po recept za grah morate otići sami!

Ostanite kul,

Ivana
- 21:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.11.2014., srijeda

Jugotonček

Bokić!

Glumiti da se posipam pepelom ili biti iskren?
Hm...ipak biram ovu drugu opciju, iako me dosadašnje iskustvo opominje, i vrišti mi da se napokon opametim. Uglavnom. Da mi je žao što je blog zapušten? Žao mi je. Da ću odsad promijeniti ploču i redovito pisati? Teško.

Miroslav je u zadnjih godinu dana bio relativno rijedak gost u Zagrebu, a ja sam se sva utopila u poslu. Evo, od rujna sam se vratila u Jasku, i vjerojatno ostajem do kraja godine na zamjeni. Put mi dnevno odnese minimalno sat i pol (u idealnom slučaju da i u jednom i u drugom smjeru idem s kolegama koji me voze od kuće i do kuće), al najčešće barem 3 sata. Malo je reći da sam izmoždena od toga, al eto, očito sam mazohist, jer mi se već sad plače što je u pitanju samo zamjena...
Tak da mi je zbilja žao, al izložbe me ne vide baš često u zadnje vrijeme...

Ali, ALI!!! Eto, nešto se dogodilo, te sam u zadnjih mjesec dana bila na čak 3 izložbe. Jedna je bila izložba oslikanih tanjura nekog meksikanca, druga je bila izložba u Tehničkom muzeju o Jugotonu, a treća...e, treću isto planiram recenzirati u skorije vrijeme. Miroa, o sramote, još uvijek nisam vidjela, ali planiram, kao i Volim matematiku u Klovićevima. Je li tko od vas posjetio neku od ove dvije? Kakvi su vaši komentari?

Uglavnom...Jugoton u Tehničkom. Samo otvorenje je bilo teška masovka, s hrpom ocvalih zvijezda i premalom količinom zraka. Pustili smo ekipu da u stampedu napadnu izloške, a mi smo se pokupili van i čekali idućih sat i kusur da se malo isprazni. I kasnije je bila gužva, no ipak podnošljivija.

Izložba je prilično zgodna, mješavina je svega i svačega - od video materijala, preko fotografija, izloženih omota, pa do gigantskih strojeva za proizvodnju vinila (gramofonskih ploča, jel), audio kazeta, snimanje zvuka...hrpa stvari koja je danas zamijenjena računalom ili potpuno izbačena iz upotrebe (iako šteta, ploče su za razliku od cd-a nekako imale dušu). Ah, ima i ponešto povijesnih crtica, i vjerujem da bi mogla biti zanimljiva svakome. Ako niste, svakako skoknite pogledati.
A da ne ostane sve na riječima, dajem vam mini uvid u ono kaj možete očekivati!

 photo DSC_0660_zpsadc595c3.jpg
 photo DSC_0662_zps1bcae78a.jpg
Strojčeki za proizvodnju gramofonskih ploča

 photo DSC_0663_zps48d98dd0.jpg
Magnetofon

 photo DSC_0671_zpsfdc8045d.jpg
Strojček za ubacivanje trake u audio kazete

 photo DSC_0666_zps78161275.jpg
Karakteristična Jugotonova žuna...nova ploča!

 photo DSC_0670_zps552c1cbd.jpg
I ploče, ploče bez kraja...(odnosno, omoti ploča, no ne budimo cjepidlake)

Uglavnom, to bi bilo to od mene. Još vam nije kasno ako niste vidjeli izložbu, traje do 30. studenog. Znam, znam, zbilja sam ovo napravila pravovremeno...

Jeste li već posjetili ovu izložbu? Kakvi su vaši komentari?

Do nekih boljih, odmornijih vremena...ostanite mi kul sretan

Ivana
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.04.2014., ponedjeljak

Nije Luksić, neg je Maksić

Dobar vam dan i sretan Uskrs, dragi naši!

Evo, što reći, koju posluku porati...? Apsolutno je sramotno što na blogu nije objavljeno baš ništa već 3 mjeseca, i apsolutno prihvaćam svoj dio krivnje, no niti drugi se dio tandema nije nešto pretrgnuo napisati štogod... u redu, njegov je izgovor što većinom preko tjedna nije u Zagrebu, no nekoliko je izložbi ipak uspio posjetiti petkom. Ma nevažno. S druge strane, ja živim u Zagrebu...ali ne radim u njemu. Ah, da, jedna dobra vijest, mjesec i pol nakon diplome dobila sam posao, prvo u jednoj osnovnoj školi, a 10 dana kasnije i u srednjoj. Osnovna je u međuvremenu otpala (ionako je bilo samo 2 sata nastave tjedno), a u srednjoj sam do daljnjeg, i imam nešto više od pola satnice. Nisu neki novci, al ide staž i ono najbitnije - praksa. A radim u Jaski, i putujem na posao, što bi značilo da svaki dan kad imam nastavu gubim cca 3 sata na putovanje, plus kaj nemrem doći tik pred početak sata, što bi značilo da npr, za 4 nastavna sata (efektivnog rada manje od 4 sata) potrošim više od 8 sati za sam posao, plus pripreme doma etc, etc. Drugim riječima, ne stignem praktički niš. Tak da sam bila na svega par otvorenja od početka godine, recenzije nažalost nisam napisala (nadam se da ste ipak navirnuli u Umjetnički paviljon vidjeti Baštinu Pejačevića), no evo, još je jedna od izložbi koje sam posjetila trenutno aktualna, pa se nadam barem djelomično ispraviti grozotu nepisanja. Znam da sam još miljama daleko od iskupljenja, al ajde, svaki se korak broji...

Izložba koju nikako nisam mogla propustiti jest "Maksimir - povijest i kvartovski simboli" otvorena u Muzeju grada Zagreba. Nisam ju mogla propustiti iz jednostavnog razloga što je Maksimir najljepši zagrebački kvart, a takav je zato što je moj, naravno. sretan Inače je dio projekta Zagrebački kvartovi, u kojem su dosad predstavljeni Trnsko i Dubrava. Prethodne dvije nažalost nisam vidjela, no ako su bile upola toliko dobre kao maksimirska izložba, bile su odlične.
Izložba je zbilja šarena - puno teksta (povijesnih informacija, zanimljivosti), fotografija, maketa kojima su prilično dobro pokrili povijest najdražeg mi kvarta, pri čemu je fini udio posvećen i samom parku.
Kao mali uvid dajem vam par loših fotki okinutih mobitelom (novim, s kojim se još upoznajem):

 photo DSC_0054_zpsada3dc00.jpg

 photo DSC_0061_zps841d28a2.jpg

 photo DSC_0064_zps2e949003.jpg

 photo DSC_0067_zps17011540.jpg

Za bolju rezoluciju zatvorite svoj internet preglednik, dignite guzu i put pod noge do MGZ-a gdje ovu izložbu možete pogledati do 31. svibnja. Vjerujte mi, bilo bi ju šteta propustiti.
Ops, umalo zaboravih spomenuti - ista je izložena u predvorju MGZ, te je prema mojim saznanjima razgled potpuno besplatan. Jedan razlog više da krenete put Opatičke...

Jeste li kojim slučajem već pogledali ovu izložbu? Kakvi su vaši utisci?

Nadam se da se tipkamo u nekoj bliskoj budućnosti, trudit ću se (u najgorem slučaju, sredinom lipnja završava nastava)!

Uživajte!

Ivana

P.S. Je li kojim slučajem itko od vas posjetio izložbu "Strukture nevidljivog" u Klovićevim dvorima? Meni zvuči ultrazanimljivo, i morat ću skoknut do gore, no bilo bi lijepo čuti i vaše komentare.
- 14:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.01.2014., nedjelja

Di smo se 2013. kulirali?

Da, znam da je danas 26. siječnja, da nova godina više i nije tako nova, nego je već ušla u pubertet što se trudi pokazati ćudljivim vremenskim prilikama, i da, znam da je vrijeme rezimiranja prošle godine u svim mogućim kategorijama davno prošlo po nekim nepisanim pravilima, no, evo, sjetih se i ja zbrojiti sve iz prošle godine. Ako ništa drugo, barem sam dosljedna u odgađanju obveza (pa makar i onih koje sam si sama zadala). Doduše, vjerojatno bi i ovo bilo trajno odgođeno da Miroslav nije ispunio svoje prijetnje, i zbilja napisao jedan post nakon nekoliko mjeseci.

Tako da eto, ta-daaam, predstavljam vam kulturni, odnosno izložbeni rezime 2013. godine. Definitivno je bila bogata izložbama, a kakve su bile, i koje su me se najviše dojmile u pozitivnom ili negativnom smislu, saznajte u nastavku!

Prošle smo godine posjetili ogroman broj izložbi, i ako ćemo iskreno, većine se i ne sjećam nešto, pa je sasvim logično, pa i očekivano da se gužvaju negdje ispod ovjesišta Gaussovog zvona.

Nedaleko istog nalaze se i dvije najrazvikanije prošlogodišnje izložbe, Picasso i Caravaggio. Čitava pompa oko Picassa mi se smučila. Jasno mi je da otvorenje izložbe tog kalibra ne može biti otvoreno za javnost iz jednostavnog razloga što bi nastao stampedo na Klovićeve, i da se to rješava onemogućavanjem pristupa otvorenju bez pozivnice, no prilično mi diže tlak da uz svoj interes za kulturu ja na otvorenje iste ne mogu doći jer eto, ne radim za tvrtku - sponzora izložbe ili koga već, ali zato može bilo koja druga šuša koja ima tu sreću, eto. Za Caravaggia je bio isti problem, no zahvaljujući blogu i direktnom kontaktu s ovlaštenima u MUO-u, uspjeli smo se probiti na otvorenje, pa sam mogla i svjedočiti maločas spomenutim nekulturnim šušama. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv ljudi koji ne posjećuju izložbe, svatko ima svoje interese i to poštujem, no kad netko sav ponosan prikelji dlan na neku sliku ili bilo koji drugi izložak, dođe mi da ga odvalim. I da, mislim da je nekulturno prase.

 photo picasso_zpsb311a26c.png

Uglavnom, za Picassa mi je bilo nekako puno vike (a i para) ni za što, pardon, za malošto. Općenito nisam neki fan (al se Picassa ne propušta), sad sam još manje.
Caravaggio mi je bio zgodan, ali iskreno, opet se digla čitava pompa, u ovom slučaju, oko jedne jedine slike. Al dobro, ako ništa drugo, Caravaggio se nije dodatno naplaćivao u MUO-u, već je obilazak „Večere...“ bio uključen u redovnu cijenu ulaznice.

Od prosjeka je odskočila izložba “Akvizicije MUO...“. Bila je bogata, bila je raznolika, nekako vesela. Više takvih ne bi uopće škodilo.

 photo DSC09347_zpsbbae5af9.jpg

Izložba Jana Saudeka u Gliptoteci definitivno je bila za pamćenje, reakcije na fotografije bile su od oduševljenja do zgražanja, no na kraju bih je ocijenila prilično pozitivno.

 photo 2013-05-16203028_zps939fde77.jpg

Tomislav Torjanac u desetom selu, također spada u ovu grupicu. Veselo, šareno, dječje - idealan recept za ostavljanje dobrog dojma na Ivanu.

 photo DSC02712_zps711f6998.jpg

Zanjišemo li klatno na drugu stranu, moram spomenuti nedavno recenziranu izložbu Saše Šekoranje “Višeglasja“ kojoj je falilo svega. Nit je imala neku jasnu poruku (ili je poruka možda zaista bila „poznat sam, pa vam mogu prodati bilo što, ovčice“), nit je bila estetski nešto posebna, nit je bila šokantna. Bila je baš nekako...bezokusna. Onak...zelena salata.

 photo DSC02691_zps269a89d6.jpg

Druga, koja je utisak ipak ostavila, bila je Kožarićeva izložba u galeriji Forum. Ona me čak i raspizdila. Često spominjem kako mi moderna umjetnost baš i ne sjeda, a ova je izložba bila baš dobar primjer zašto – niti pretjerano smislena (čisto laički), niti estetski oduševljavajuća (postoji li ta riječ uopće?), i ono što zamjeram najviše – očit manjak ikakvog truda. Ono, netko je rekao da sam umjetnik, pa vam prodajem maglu pod umjetnost. Ili, sudeći prema motivu za 4 izloška – goli kurac.

 photo DSC00314_zps9bc18d0b.jpg

No, da ne završimo negativno, za kraj sam ostavila ono najbolje. Rub zvonca, jel? Neke očekivano, neke vjerojatno ne.

Prvo neočekivana – “See new perspectives“ koja je bila izložena u galeriji Karas. Mala galerija, puno autora, moram priznati da mi nije zvučalo pretjerano obećavajuće, no ostala sam ugodno iznenađena. Veličina galerije, dakako, nije toliko bitan faktor, no grupne izložbe često budu kaotične, hrpa autora, svaki fura svoj stil, nešto ti se svidi, nešto ne, na kraju priče je bučkuriš. Izložbe se sjećaš eventualno još 2 dana kasnije, i to je to (idealan primjer za ovo mi je izložba „Ekstravagantna tijela – ekstravagantne godine“ u Klovićevima, koja me unatoč razvikanosti ostavila relativno ravnodušnom). U ovom slučaju, autori su bili prilično dobro usklađeni, što je pohvalno obzirom da ih je bilo čak 16, izložba je bila jako zanimljiva, motivi raznoliki, i unatoč vrlo ograničenom prostoru, bogata i izvrsno koncipirana. Pamtljiva i mjesecima kasnije. Zahvaljujući svim tim faktorima zaslužila je svoje mjesto među najboljima.

 photo DSC09645_zps817ae1be.jpg

Očekivano, tu je završila i najveća (doslovno) izložba prošle godine, Transparentna ljepota, u kojoj je sudjelovala većina hrvatskih muzeja, a koja je bila izložena u 3 zagrebačka muzeja – Arheološkom, MUO i Mimari. Veliki plus izložbi ide čisto iz razloga što mi je staklo jedan od omiljenih medija, ali ipak, veličina čitavog projekta je ta koja ju je izdvojila u mojim očima. A kažu da veličina nije bitna...

 photo DSC00452_zps7ecd3d20.jpg

I posljedna koju ću izdvojiti - Retrospektiva Miroslava Šuteja u Muzeju suvremene umjetnosti. U MSU redovito odlazim skeptična, i vrlo često se vraćam samo potvrđujući očekivanja. Moderna umjetnost me teško oduševljava. Šuteju je to uspjelo. Mislim da sam rekla dovoljno.

 photo DSC00511_zps83fed388.jpg


Koliko sam mogla primjetiti, ovaj tjedan, valjda zbog Noći muzeja (kuda planirate?), nema baš nešto otvorenja, pa ću se potruditi napisati i neku recenziju.
Uživajte mi!
Ivana

- 21:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.01.2014., četvrtak

Sunce

Dobar dan,

Evo napokon i jedna recenzija, i to od mene, nakon dugog razdoblja hiberniranja. Malo kasnim, ali bolje ikad...

Nego, 10. siječnja imali smo priliku doći na otvorenje izložbe "Sunce" poljskog fotografa Arkadiusza Nizinskog u galeriji Crveno&Crno (ex Badrov). Moram priznati da sam isprva bio pomalo razočaran i da mi je prva pomisao pri pogledu na fotografije bila: "zar i ovo prodaju pod imjetnost?"

 photo DSC02764_zps02a9a819.jpg

No ubrzo sam shvatio o čemu se zapravo ovdje radi. Naime, iako fotografije djeluju kao neka totalna apstrakcija, su zapravo pejzaži! I to napravljene sa ekspozicijom od godinu dana. Da, dobro ste pročitali, oko godinu dana traje ekspozicija na ovim fotografijama. Sada se sigurno pitate kako je to moguće, te opcije nema na fotoaparatima. E pa radi se zapravo o pinhole kameri, koja je jedna od inačica kamere obscure, tj. primitivnog fotoaparata. A sve što tje autoru trebalo za takvu vrstu fotoaparata je samo limenka pive i fotografski papir! U limenku bi stavio fotografski papir, na limenci probušio malu rupicu, i nakon toga je stavio na poziciju s koje je htio napraviti fotku, ali istodobno i dobro sakrio da nebi privlačila pažnju destruktivnih klinaca ili sakupljača limenki.

 photo <br />
DSC02767_zpsafc19362.jpg.

Rezultat su kao što več rekoh, pomalo apstraktne fotografije. Pejzaž i objekti se na njima vide prilično mutno, ali ono što je najvidljivije na svakoj fotografiji je sunce. To su naime ove svjetle pruge što se vide na svakoj slici. Sunce naime prilikom svoje dnevne putanje ostavlja trag na nebu, zimi nsiko na horizontu, a što se ljeto sve više približava, taj trag je sve viši na nebu, i to je zapravo meni izuzetno zanimljivo vidjeti koliko je velika razlika između zimskog i ljetnog sunca. Sve u svemu prilično zanimljiva izložba, stoga požurite do 30. siječnja.

 photo DSC02766_zps7bceb5cd.jpg

Pozdrav,

Miroslav
- 22:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.01.2014., petak

Najave 17. siječnja

Bok!

Dokazala sam da možete računati na mene...s odgađanjem. Al budem, zbilja budem napisala one recenzije. Bilo je ponešto dobrih otvorenja zadnjih dana. Bilo je i onih manje dobrih...no, vidjet ćete. Već. Čak se i Miroslav prijeti pisanjem jedne recenzije. Eto.

A danas...ajmo.

U 18 sati u Domu HDLU (Trg žrtava fašizma 16) u Galeriji Bačva otvara se izložba, tj. projekt Zlatka Kopljara pod nazivom K19. Moći će se pogledati do 7. veljače.

U 20 sati u Galeriji SC (Savska 25) otvara se izložba Pavla Pavlovića pod nazivom "Solarfall". Nju možete škicnuti do 31. siječnja.

U isto vrijeme u Galeriji Karas (Praška 4) otvara se izložba Kristiana Kožula i Damira Žižića pod nazivom "0,50". Nju možete vidjeti do 24. siječnja.

To to je za danas.

Čitamo se!

Ivana
- 15:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se