Kul Zagreb

< ožujak, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2018 (3)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Studeni 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (13)
Svibanj 2013 (21)
Travanj 2013 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Kultura metropole kroz oči laika

18.03.2018., nedjelja

Školjke i puževi svih boja i oblika

Ova izložba se ne odnosi baš na umjetnost nego na prirodu, no ako se sjetimo one da je priroda najveći umjetnik, te da mnogi umjetnici crpe inspiraciju iz prirode, onda čak i nismo daleko. U pirodoslovnom muzeju se ovih dana naime održava izložba pod nazivom "Kultura doniranja - Zbirka mekušaca Mikula". Kako se može i naslutiti iz naslova, čovjek čije ime nosi zbirka, je cijeli život posvetio sakupljanju morskih školjaka i puževa. Iako je možda mogao sve prodati i zaraditi lijepe pare (zbirka sadrži nekoliko tisuća primjeraka), odlučio je na sreću ipak cijelu zbirku pokloniti Prirodoslovnom muzeju, te je ovom hvalevrijednom činu posvećena izložba.

Iako sama izložba površinom nije velika (nalazi se u jednoj prostoriji i četiri vitrine) i iako je izložen mali dio zbirke, izložaka je barem stotinjak, što je bilo dovoljno da sam više od pola sata intenzivno bio zagledan u vitrine. Većina ih je iz egzotičnih zemalja, no ima ih i dosta iz našeg podneblja. Za početak nekoliko primjeraka koji su mi se učinili najzanimljivijima:



U ovoj povelikoj puževoj kučici živi nautilus, iliti na hrvatskom Indijska lađica, životinja koja izgleda kao mutant puža i sipe. S pravom je zovu živim fosilom budući da dokazuje da su pretci sipe nekada imali kučicu koja se u međuvremenu transformirala u tzv. sipinu kost.



Ove ružnije školjke na slici, hexaples trunculus i bolinus brandaris, u prošlosti zvane murex (u međuvremenu je naime zaključeno da ne spadaju u tu skupinu), su zanimljive vrste morskih puževa. Iako ne izgledaju nešto osobito atraktivno, čisto sumnjam da bi ih netko sakupljao sa plaže, je još u davnini bio jako cijenjen i skup zbog boje koja se dobivala iz njega, purpurne (zato je dugo vremena bila boja namijenjena isključivo za careve).



Tu se nalazi i jakobova kapica, koju imučniji mogu gledati u tanjuru, a ostali svaki put kad prolaze pokraj Shellove benzinske pumpe. Da ne budemo off topic, ta je vrsta školjke i čest motiv u umjetnosti, pa se tako iz nje rađa Boticellijeva Venera.

Tu su i brojni drugi zanimljivi primjerci morskih mekušaca:











Male zamjerke idu na to sto su nazivi školjaka i puževa samo na latinskom, te što nema nikakvih opširnijih podataka o njima, tako da nekome tko nije biolog ili se iz nekog drugog razloga razumije u molokologiju, preostaje samo guglanje. No sve u svemu, izložbu se definitivno isplati pogledati, osim zbog napasanja očiju na prirodnim bojama i sedefu, tako i zbog činjenice da je ova donacija ove zbirke muzeju jedan izrazito nesebičan čin, kakvih je danas jako malo. I ja također razmišljam da jednog dana nekom muzeju doniram svoju zbirku pivskih čaša i ulaznica na koncerte, možda postanu antikviteti...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.03.2018., nedjelja

Priča o jednom jako jako starom i neobičnom brodu

Kada netko kaže pojam "potopljeni brod" prvo što pomislimo je jedrenjak pun škrinja sa blagom koji izgleda kao da je upravo izašao sa seta Pirata sa Kariba. Ovdje se ne radi o takvom brodu, ali je svejedno neobičan. Naime, star čak više od 3000 godina! I ispleten je.



O ovom brodu govori izložba otvorena u Galeriji arheološkog muzeja (to nije tamo gdje je Arheološki muzej, nego mrvicu dalje, na početku Hatzove ulice). Brod je prije 10 godina slučajno pronašao lokalni ribar na dubini od samo 2 i pol metra u uvali Zambratija, koja se pak nalazi blizu znamenitog Piranskog zaljeva. U mulju je ostalo sačuvano 6,7 metara broda, ostalo je naravno istrulilo, no pretpostavlja se da je bio dugačak oko 10 metara (znači jedna omanja jahta).



Brod je napravljen tako da su daske oplate povezane užadima od biljnih vlakana (zato pleteni), te je to sve učvršćeno rebricama i drvenim čavlima. Oplata je napravljena od brijesta, dok je za ostale dijelove korišteno pet vrsta drveta, između ostalih jelovina, za čiju je nabavku trebalo prevaliti najmanje 50 kilometara. Do sada je to najstariji primjerak ovakvog tip broda nađen na Mediteranu, i općenito, najstarija brodska olupina ikada nađena u Hrvatskoj.



Na izložbi, koja je doduše prilično mala ali informativna, možete vidjeti i rekonstrukciju dijela ostataka broda. A oni malo kreativniji se mogu malo i poigrati te probati sašiti brod na isti način. Sam brod ipak nećete vidjeti na izložbi. On je nakon obavljenih istraživanja zatrpan, te tako zaštičen od kisika jošuvijek leži na dnu mora...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.03.2018., utorak

Jesen u Kapadokiji

Prošli utorak je u Turskom kulturnom centru Yunus Emre otvorene izložba "Jesen u Kapadokiji", sastavljen od fotografija koje je autorica napravila tijekom putovanja po ovoj turskoj pokrajni.





Smještena faktički u samom središtu Turske, Kapadokija tj. "zemlje ijepih konja" što zapravo znači na perzijskom jeziku, je jako neobičan i možda najlijepši dio te zemlje (to kažem i iz osobnog iskustva). Zahvaljujući vulkanskim nanosima u dalekoj prošlosti i naknadnoj eroziji (da nebih u detalje objašnjavao geološke procese), ovaj dio Turske obiluje čudnim oblicima. Pejzaž dijeluje prilično mjesečasto, kao da ste na drugoj planeti, sa bizarnim golim stjenama koje prkose svim poznatim fizikalnim zakonima. Kao Grand Canyon na tripu, kako je jedan anoniman putopisac opisao ovo mjesto. No zahvaljujući vulkanskom tlu koje je jako plodno, između stjenčuga često neočekivano naiđete na vrtove smokvi, marelica, vinograde i sve moguće vrste vočnjaka. Zbog prilično mekih stjena, ljudi su od davnima u njih uklesavali nastambe, pa i čitave gradove.







Sama izložba sadrži čak 60 fotografija, tako da se ima što za pogledati. Na izložbi doduše nećete vidjeti presjek svih zanimljivih mjesta u Kapadokiji budući da su snimljene samo u jednom malo dijelu ovog područja, niti ćete vidjeti fotografije turističkih atrakcija (koje ionako vidite ako u google utipkate "Kapdokija"). No fotografijama je super pogođena atmosfera kapadokije dok hodate kroz kanjone, gledate igre svijetla i sjena i neočekivano nabasate na neku davno zaboravljenu crkvicu ili neku drugu izbu uklesanu u stijeni. A zanimljive su i fotografije uslikane iz balona, inače popularnom načinu razgledavanja, naravno za one ne pate od akrofobije.








Izložbu možete pogledati do 23. ožujka. I besplatna je.

Pozdrav,

Miroslav

- 21:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.02.2018., ponedjeljak

Otvoren je Zagrebdox

I tako je otvoren još jedan Zagrebdox. A mi smo sinoč zahvaljujući susretljivim organizatorima, imali prilike prisustvovati otvorenju istog.

Tamo smo osim službenog otvorenja, rješenog uobičajnih ceremonija i prilično sažetih i jasnih pozdravnih govora, pogledali i film pod nazivom "Preko svih granica (Over the limits)". To je priča o ruskoj ritmičkoj gimnastičarki Margariti Mamun koja se priprema za olimpijske igre u Riu (gdje je na kraju pokupila zlato). Film bez naracije zorno prikazuje život i odricanje sportaša, A to nisu samo naporni treninzi, nego i pritisak od strane trenera. Tako se glavnoj trenerici u prilikom obračanja spomenutoj atletičarki, vokabular sastoji uglavnom od vrijeđanja i psovki (stvarno, možete naučiti cijeli repertoar ruskih psovki). Sve je snimljeno toliko brutalno realistično da se na trenutak zapitate dali je to dramatizirana gluma u pitanju. Inače je prilično mladoj autorici rad na ovom filmu uzelo 5 godina ili 1/6 života, stoga je to još jedan razlog da se pogleda film. Za to ćete imati priliku u četvrtak u 11.



Osim filma prikazanog na otvorenju, stigli smo za početak pogledati još njih dva. Film "Stranac (The stranger)" zapravo i nije "čisti" dokumentarac u pravom smislu riječi, više je igrano-dokumentarni film, budući da zapravo rekonstruira priču koja se već dogodila, a također je jedan od glavnih likova glumac. Radi se o ženi koja putem facebooka upozna lika za koji se u poečtku predstavlja kao bogati nasljednik, no s vremenom istina počinje izlaziti na vidjelo, da bi se na kraju ispostavilo da je običan prevarant koji iživi u podrumu i iza sebe ima hrpu referenci za slična djela. U redu, ovo je bio spojler, ali film obiluje tolikim detaljima, toliko je dinamičan i postavlja toliko pitanja da ga se definitivno mora pogledati. Ako niste stigli danas, stignete još u petak u 22 i u subotu u 16 h.



"Pobunjeni kirurg (The rebele surgeon)" priča je, naravno, o jednom kirurgu, kojemu dosadi švedska birokracija i ispunjavanje 100 formulara za svaki zahvat (nešto oko čega se i naši doktori bune) te odluči otić raditi u Etiopiju. A i gdje će drugdje imati slučaj vađenja koplja iz trbuha dečka koji je došao iz lova na majmune? Ili koristiti vodoinstelaterske šelne i žbice od bicikala za namještanje kostiju, a bušilice iz lokalnog Bauhausa za bušenje istih? Tamo naime shvati da je kirurški posao puno zanimljiviji nego u njegovoj domovini, tj. oni koji stvarno vole biti kirurzi trebaju otići raditi u Etiopiju kako kaže u jednom trenutku. Shvati i da su ljudi puno zadovoljniji i zahvalniji na onome što imaju. Neki trenutci ovog dokumentarca možda nisu za gledati ako ste se upravo najeli (prikazi amputacija, crvića u rani i raznih vrsta rezova) no jako je zanimljiv i pokazuje razlike između "razvijenog" i "nerazvijenog" društva. Ovaj film imate priliku pogledati još samo u srijedu u 15 sati.



Sve u svemu, prema dosadašnjem uzorku od ova tri filma što sam do sada pogledao, mogu reći da ne sumnjam da će i ostali filmovi biti jednako zanimljivi i da ovo izdanje festivala prilično obećava.

Pozdrav,

Miroslav
- 15:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.02.2018., subota

Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje

Da vam netko tvrdi da je čovjek po imenu Biagio Faggioni jedan od najvećih hrvatskih slikara, sigurno bi ste ga blijedo gledali. Iza ovog imena, krije se zapravo Vlaho Bukovac, rođen pod tim imenom kojeg je kasnije kroatizirao (eto, sad ste naučili da faggio na talijanskom znači bukva). Ovih dana u Klovićevim dvorima imate jedinstvenu priliku pogledati jedan velik dio opusa ovog umjetnika. Ova izložba, kako i sam naslov kaže, pokriva prvu trećinu bukovčeva stvaralaštva i njegovog umjetničkog razvoja.



Izložba je prilično velika (zauzima cijeli kat) i treba prilično vremena da se obiđe. Koncipirana je kronološki, od njegovih najranijih američkih akvarela (koji izgledaju kao malo napredniji srednjoškolski radovi) do završetka pariške faze. Iako je ovo razdoblje obilježio Pariz, Bukovčeva putanja u mladosti je bila mnogo kompleksnija. Rođen u Cavtatu, sa 10 godina odlazi u Ameriku gdje igrom slučaja neko vrijeme provodi u popravnom domu, zatim, radeći kao mornar, u Istanbulu se divi lokalkama u hidžabima, u Peruu oslikava vagone a nakon toga u San Franciscu oslikava zidove, no osim toga povremeno oslikava i prave slike.





Nakon povrtaka u Cavtat, njegov talent je (na svu sreću) prepoznat, te uz pomoć lokalnog mecene dolazi u Pariz gdje studira i nakon studija ostaje tamo slikati. Ono što upada u oči je izuzetno vješt način slikanja od njegovog dolaska u Pariz, pogotovo ako se pogledaju njegove studije koje izgledaju poput fotografije. U međuvremnu slika i u Crnoj Gori, Engleskoj i Dalmaciji, a svako malo svraća i u Cavtat. Ovo razdoblje završava njegovim dolaskom u Zagreb, no to će biti tema za slijedeću izložbu o ovom slikaru.





Motivi su različiti, od portreta, autoportreta i pejzaža, preko slika Crnogoraca u narodnim nošnjama (ali sa pozadinom iz pariških parkova) i aktova sve do sakralnih i orijentalnih tema. Ali zajednička im je realističnost prikaza, osobe na portretima izgledaju kao da će svakog trenutka izaći iz okvira, dok kod pogleda na pejzaže poželite ući u sliku i koračati po Fontainbleau ili cavtatskoj ulici... I sve je puno boja...















Sve u svemu, da rezimirano, izložba nas je oduševila, a vjerujem da će i većinu koji posjete Klovićeve dvore, za što imate vremena do 11.03.

Pozdrav,

Miroslav
- 22:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.02.2018., srijeda

Dvije filmske najave

U zadnje vrijeme smo se prilično približili filmu, a danas imamo čak dvije filmske najave. Slijedeći tjedan bi mogao biti udaran za filmofile ili po naški filmoljupce, zbog jednog ciklusa filma i jednog festivala.

U petak u Tuškancu počinje program pod nazivom "Panorama: Španjolski filmski kanon". Iako smo do sada navikli na cikluse suvremenih filmova, ovdje se za promjenu radi o ciklusu klasičnih, tj. starijih no ništa manje kvalitetnih filmova. To su mahom filmovi iz 50-ih i 60-ih, znači iz vremena prije Almodovara. Između ostalih, moći ćete vidjeti i film "Krvnik, koji je svojedobno bio proglašen najboljim španjolskim filmom svih vremena. Zanimljivo je da su svi ovi filmovi nastali u vrijeme Francove diktature te u određenoj mjeri kritiziraju režim i na realističan način prikazuju tadašnje španjolsko društvo. Više o ovom ciklusu pogledajte na: http://kinotuskanac.hr/cycle/panorama-spanjolski-filmski-kanon



A već u nedjelju se otvara čak 14. po redu Zagrebdox koji će trajati do 4. ožujka u kinu centra Kaptol. Od filmova natjecateljskom programu konkurencije posebno valja izdvojiti "O očevima i sinovima" u kojem se autor dokumentarca uklopio među džihatiste, "Kameleoni" u kojem se autorica pak uklopila među sirijske izbjeglice te s njima prešla put od Zagreba do Švedske te "Grad sunca" o životu u gruzijskom gradu Chiaturi (bio tamo osobno i grad izgleda prilično jezivo, al' imaju žičara kolko' ti srce želi). Izvan natjecateljskog programa su posebno zanimljiva dva domaća filma, "Ispočetka" sa Jadrankom Kosor u glavnoj ulozi te "Dom" sa bankarskim deložacijama u glavnoj ulozi. Ima još mnogo zanimljivih filmova, i ukupno će biti prikazano čak 125 filmova pa vjerujemo da će se za svakoga naći po nešto. Cijene karata su 25 za dnevne te 28 kuna za večernje projekcije, no oni kojima koje radna obaveza ne sprečava u tome, mogu iste filmove gledati od ponedjeljka do subote u 11 i 13 sati za 0 kuna. Za one koji žele znati više:
http://zagrebdox.net/hr/2018/program/sluzbena_konkurencija/medunarodna_konkurencija



Pozdrav,

Miroslav
- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.02.2018., četvrtak

Portreti: Celuloidna putovanja Wima Wendersa



Večeras je u kinu Tuškanac počelo, i nastavit će se idučih tjedan dana prikazivanje ciklusa filmova Wima Wendersa. Kao što većina zna, radi se o jednom od najpoznatijih njemačkih redatelja (iako se tim poslom počeo baviti slučajno, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja studiranja). Od filmova koje ćete moći vidjeti istaknuo bih "Pariz, Texas", meni osobno najbolji film ceste, zatim "Nebo nad Berlinom" te "Lisabonska priča". Koje čete još filmove moći pogledati i kada, provjerite na: http://kinotuskanac.hr/cycle/portreti-celuloidna-putovanja-wima-wendersa
Ulaznica je kao i do sada 10 kuna, tako da mislim da se isplati odreći jedne pive i umjesto toga pogledati neki dobar film :)



Pozdrav,

Miroslav
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak

Trešnjevka - prostor i ljudi

Iako sam dečko iz centra, Trešnjevka mi je ipak jedan od najdražih zagrebačkih kvartova. Zato mi je bilo drago što se u Muzeju grada Zagreba otvorila izložba o ovom kvartu.





Izložba nas vodi od prapočetaka Trešnjevke kada su se na tom prostoru nalazile samo livade i par zaselaka, preko prvih dimnjaka i radničkih naselja pa sve do kutije šibica i posttranzicijskih arhitektonskih čuda. Dio izložbe je pak posvećen raznim vidovima kulturnog života poput kazališta, sporta ili kina (navodno se u tamošnjim kinima mogla najpovoljnije kupiti cigla). Trešnjevka je imala čak i svoje lokalne novine, te neke od članaka možete pročitati i saznati koji su komunalni problemi tada tištili lokalne žitelje.







Izložba nas također vodi kroz sve kutke Trešnjevke poput Ciglenice, Pongračevog, Knežije i ostalih kvartića, o kojima osim stručno napisanog teksta sa faktografskim podacima pričaju i njihovi domoroci budući da oni ipak mogu predočiti atmosferu ulica u kojima žive bolje od bilo koje enciklopedije. Naravno da je tu i neizostavna trešnjevačka balada, čiji će vam stihovi na najbolji način predočiti nostalgični duh starog zagrebačkog predgrađa.



Sve u svemu, izložba je jako informativna (možda čak i malo prenatrpana), stoga ukoliko želite nešto novo naučiti o ovom dijelu grada, ili uz gomilu starih fotografija vidjeti kako su nekada izgledale ulice kojima svakodnevno prolazite, požurite, jer je izložba otvorena samo do 25.02. !



Jer život se ipak ne živi iz publike,
On živi u srcima te čudne republike...

Pozdrav,

Miroslav
- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2018., utorak

Nostalgija: Scenografije Željka Senečića

Nakon kratkog vremena, evo nas opet u filmu. Razlog je ciklus filmova pod naslovom "Nostalgija: Scenografije Željka Senečića" a koji se prikazuje od 09. do 12. veljače u kinu Tuškanac. Nedavno preminuli Željko Senečić je naime autor scenografija za neka od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije, te će njemu u čast biti prikazano osam filmova.



Tako ćete moći pogledati neke antologijske filmove kao što su "Breza", "Gospoda Glembajevi", "Kiklop" i "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj". Mi stariji ih se uglavnom sječamo kao naslove školskih lektira, dok mlađima može dobro doći ukoliko im se isti nedaju čitati...



Također se prikazuju i meni osobno jako drag film "Imam 2 mame i 2 tate" (trivija je da u njemu jedno od glavnih uloga igra Davor Radolfi) te klasik domaćeg filma "Rondo". Tu su i manje poznati ali također zanimljivi filmovi koje inače nemamo često priliku pogledati, "Kuća" i "Događaj", a kojima je Senečić koscenarist.



Iako smo neke od spomenutih filmova možda i više puta vidjeli na televiziji, potpuno je drugi doživljaj gledati ih u atmosferi kina, vjerujte mi. A i cijena je prilično pristupačnih 10 kuna :) Za one koji žele saznati nešto višeo ovom programu: http://kinotuskanac.hr/cycle/nostalgija-scenografije-zeljka-senecica

Pozdrav,

Miroslav



- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2018., nedjelja

Panorama: Suvremeni švedski film

Ono malo ljudi koji prate ovaj blog već znaju da smo uglavnom po izložbama. No eto da se dogodi čudo pa da se otisnemo i u svijet filma. Pogotovo ako se može naučiti nešto novo.

Točnje, otisnuli smo se u kino Tuškanac koje daje projekcije zanimljivih filmova kinematografija iz više ili manje egzotičnih zemalja, i koji se nemogu skinuti preko torenta. Za ovaj tjedan u sklopu novopokrenutog programa panorama, pripremili su nam švedske filmove (ali ne akcijske). Program je otvorio film pod nazivom "Djevojčica koja mi je spasila život". To je zapravo priča o sukobima u Siriji i Iraku i progonima autohtonog stanovništva ispričana kroz jednu osobnu priču autora filma. Film je prilično mračan i brutalno izravan, jedan od onih filmova nakon čijeg gledanja shvatite da, iako ste nezaposleni bez perspektive da uskoro nađete posao i živite u ne baš bajnoj državi, možete biti jako sretni što je samo tako... Također, jako je informativan, te ako želite naučiti nešto o Jezidima i Kurdima, te uostalom saznati i kako je djevojčica autor filma spasila život, savjetujem vam da pogledate film, repriza je već 08.02.



Osim ovog, možete pogledati još četiri filma, a za detaljnije informacije možete klinkuti na: http://kinotuskanac.hr/cycle/panorama-suvremeni-svedski-film. Cijena projekcija je pristupačnih 10 kuna, stoga mislim da je to prilično dobra investicija za sat, dva kulturnog uzdizanja.

Pozdrav,

Miroslav
- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se