free hit counter

Kulinobanalogija

četvrtak, 14.10.2004.

Ma nemam pojma. Samo viči YES YES! ili Draga naša

Ovih nekoliko sedmica imao sam priliku da se upoznam sa vojnim glavešinama Drage naše. (Referiram na stihove: Da te volim duša zna, draga moja BiH). Pa ti ljudi i znaju nešto engleskog jezika. Ipak, opet sam ja prehlađen morao prevoditi. (Nema veze, malo su se vidjele i banjalučanke...ok i poneki banjalučanin.) Uglavnom, sada tu moj šef njima izlaže neke fenomenalne ideje i stajalište, kao da je on rođen ovdje pa se svim srcem unio u posao, a oni maltene samo kao da viču yes, yes. Šta god im kažeš slažu se. Doduše bilo je i ljudi što su to stvarno odlično prostudirali, pa i dali neke prijedloge. Tu sam se iznenadio, ovdje ima neko ko zna svoj posao, barem donekud. Ipak, sve je to prežvakavanje prijedloga. "Mi se slažemo da treba to i to". No, to njihovo poznavanje jezika je stvarno kriza za mene. Pa dajte više naučite barem jedan jezik, ali kako kada samo da bi ovdje živio treba znati tri jezika, maltene. Ja sam se slomio na svim sastancima da im sve kroz sleševe prevedem (združen/zajednički...znam g i b nekad mogu biti ubačeni, pa stožer ili centar i tako.) Sada se kod nas može uvesti novi način prevođenja SLEŠOVANO.
Ipak, moram priznati iako ga nisam upoznao, da mi se sviđa ovaj ministar odbrane/obrane. Taj čovjek prvo zna engleski, drugo ima gard, treće nešto puno ne priča o nacijama već o državi. Ali, vidjećemo gdje će mu prvo podmetnuti nogu. I ovaj me novi MinMUP RS-a iznenađuje. Čovjek hoće da radi. Mada, moram da mu kažem da napomene svojim policajcima da ne čuvaju predsjednika države, već entiteta. No, nisu oni krivi, tako ih uče.
Ipak, kod nas ljudi vole da se prave malo više pametni, što je možda i slučaj sa mnom sada. Moraju oni učiti predstavnike 'slobodnih i demokratskih' i što je najvažnije nama prijateljskih zemalja kako se ne može u stranoj zemlji hodati bez dokumenata. (Mi demokratija? Ma daj) Oni dok ih Bin Laden nije opaučio nisu ni znali šta je lična/osobna karta. To im ne treba. Uzmu pasoš, pokažu i ostave na sigurno mjesto dok putuju unutar zemlje, ali ne moramo mi njih gledati s visoka i reči. "Kako tako? Pa znaju da moraju da nose dokumente." To mi moramo, jer nam pasoši vrijede manje od Nauranskih. Mislim vrijede oni nečije plate...ali to se ne tiče čika graničara. Imaš vizu, nemaš vizu.
'Jao žao mi je nammo vizu. Prodato, sve smo prodali evo sad. Džasmine pa pokaži čovjeku vizu, imaš je. Ma imam, ali mi draga je--- mater svoj uuu.' Tako bi to bilo, koliko čekaš na vizu, na kraju je samo nešto ko skrivaš, bojiš se ukrašće je neko samo ako je pogleda ili što je gore, da će ti graničar reći, sorry, viza niht goot.
I tako ja od glavešina na vize. Pa da, i tu samo možeš reći, yes,ja, oui. Ovo posljednje dvoje ako si privrženiji tim strujama.
Na kraju samo da još kažem. Nije tuga što te glavešine koje sam sreo ne znaju tako dobro engleski, jer ga razumiju. Barem mi se tako učinilo i bio sam sretan, ali onda imate te MIP-ovce što rade po ambasadama, a ni svoj jezik ne znaju. Nije nam ni vijeće staraca ili 'sveto trojstvo' ništa bolje. Pa ti jedva pričaju svoj maternji jezik, no mora im se odati počast. Znaju ga diplomatski zavrnut. Fol je jedino u tome što su se oni davno provalili, pa se vidi kada 'diplomatiski' djeluju. Eto toliko o Dragoj našoj.

Sad kad smo kod drage naše; kada ćemo dobiti tekst himne. Dosta je više mumljanja.

Eto još jedan banološki zapis je gotov. Ne čitajte ga. To znači da vam je jako dosadno.-

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #