Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega
— da je svaki čovjek uvijek na gubitku
U početku bi riječ. I odluči stvoriti Blog. Počinjem ovaj svoj blog, "nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom."
Drugi je dan, trinaesti mjeseca oktobra za ostale, kako sam započeo blog i evo izjutra ili sabahile kako bi neki u Sarajevu rekli (a neki ne) započinjem svoj zapis. U Bosni i Hercegovini su zapisi tradicija. Na svakom stećku je neki zapis, bez ikakve koristi, samo da ostane tamo kao svjedok vremena i života. Možemo reći da su ti stećci kao nekakva preteča Bloga, ali umanjena. Mak Dizdar ih je poslije skupio, pa čak i poleo sam stvarati zapise o sebi i drugima. Zamislite Maka kao blogera. Svaki dan na njegovom blogu novi zapis. Zapis o zemlji, slovu i td. A zamislite kako bi neki bosanski (da BOSANSKI) ili drugi nacionalista ovu teoriju pokušao iskoristiti. Kazavši: "Dok su oni tek počeli čitati i pisati, mi smo imali svoje blogove na tim nadgrobnim pločama dobrih bošnjana (ovdje umetni odgovarajući narod koji ima nešto slično, a čak i ove bosanske etnicitete)."
Tek je jutro, koje ponekad mjenja sve, ali rijetko. Tek sam došao na posao, pa dobro nekih 10 minuta prije započinjanja ovog zapisa, još jednog kulinobanološkog traktata.
Neka se završi ovdje, ovaj početak, otvorenje, čiji se kraj ne nazire, a zasigurno slijedi.