kulerica

& svakodnevna spika

utorak, 28.10.2014.

Berlin, treći dio - za sladokusce i gurmane

Sve što počnem, to i završim, pa ću tako i trilogiju o Berlinu privesti kraju, makar i sa zakašnjenjem. Najprije sam vas povela u šetnju gradom, zatim sam vam pokazala neke od stvari koje u Berlinu možete raditi s djecom i evo nas na kraju, naravno, na klopi, a da se previše ne udebljamo, nabacit ćemo i koju kraću šetnjicu.

Dakle, krenimo redom.


Doručak

Slično kao i u Beču, doručak u Berlinu ima gotovo kultni status. Teško je pronaći kafić koji ga ne nudi, ali za razliku od Beča i većine drugih gradova, u Berlinu ima mnogo više ljudi koji u tom doručku mogu zaista i uživati. Tamo, naravno, ima mnogo ljudi koji na poslu provode klasično radno vrijeme od devet do pet, no također je ogroman broj onih koji su takozvanih slobodnih profesija i koji sami oblikuju svoj radni dan. Berlin je grad umjetnosti, književnosti, raznih marketinških i PR agencija, glazbenika i glumaca, medija i novinara, općenito kreativaca, onih koji sami kroje svoje radno vrijeme i kojima nije problem doručkovati od 11 do 14 sati, jer rade u nekom drugom terminu. Stoga su kafići u vrijeme doručka puni ne samo studentarije i turistarije, već i brojnih lokalaca, i pritom ne mislim na onu vrstu hipsteraja koja nad svojim iBookom uz kavu i pred publikom piše svoj prvi roman, već na pripadnike svih mogućih dobnih, profesionalnih i društvenih skupina.

Iako ćete u Berlinu naići na lokale svih mogućih uglavnom američkih lanaca, čini mi se da oni nisu toliko česti kao u drugim gradovima. Mnogo je malih, nezavisnih lokala koji s ponosom ističu da poslužuju ekološki i lokalno uzgojenu hranu za, rekla bih, sasvim pristojnu lovu. Najviše ih je na Prenzlauer Bergu, dijelu grada u kojem je bio i naš hotel, pa je to možda samo moj subjektivni dojam, budući da smo tamo bili više i češće nego drugdje.

Jedan od najpoznatijih svakako je Anna Blume, zgodna kombinacija cvjećarnice, kafića i slastičarnice. Nalazi se u prekrasnoj secesijskoj zgradi, a ispred lokala je ogromna, dijelom zagrijana terasa.

Naručili smo trokatni doručak po kojem je lokal poznat, a uz njega smo dobili i košaricu svježe pečenih, još toplih peciva. Uglavnom, milina.

(Kliknite na slike ako ih želite vidjeti u većem formatu.)





Moja je preporuka, ukoliko se zaputite u Anna Blume, da prethodno nazovete i rezervirate si stol.


Ručak

Zapravo, u Berlinu nismo pojeli nijedan loš obrok - bilo na brzinu, bilo u nekom boljem restoranu, sve je uvijek bilo i više nego dobro, s vrlo korektnim i realnim odnosom cijene i kvalitete. Što se ručka tiče, preporučila bih vam dvije stvari - prva je, iznenadili biste se, kebab. Iako je riječ o tradicijskom turskom jelu, predaja kaže da je prvi njemački kiosk s kebabom otvoren upravo u Berlinu. Možete ići kod popularnog Mustafe ili u bilo koji drugi turski lokal, svejedno. Kebabi su u Berlinu zaista odlični; pecivo je nešto drugačije od lepinja u kojima se kebab servira u Austriji i za razliku od austrijskog kebaba, u kojemu je meso odvojeno od povrća, u berlinskim sam lokalima primijetila da se između slojeva mesa nalaze slojevi povrća, koji mesu daju posebnu aromu. Tu je još i obilna porcija salate, luka i umaka... Za polizati prste!

I nešto sasvim drugačije; pretpostavljam da ćete koje prijepodne provesti u shoppingu i da će Vas put navesti do poznate robne kuće KaDeWe (Kaufhaus des Westens). Na njezinoj najvišoj, šestoj etaži nalazi se prekrasan samoposlužni restoran Le Buffet, a u njemu se nudi cijeli niz različitih jela, od klasičnih njemačkih preko talijanskih do dalekoistočnih, uz i više nego solidan izbor sokova, vina i piva. Baš gledam svoje fotke, napravljene telefonom, i nijedna nije uspjela dostojno prikazati taj prekrasan ugođaj; zato kliknite na link i pogledajte fotke koje su napravili profesionalci. U tom ćete restoranu jesti doslovce pod nebom Berlina. Prekrasno.


Večera? Ne, slatkiši!

Na kraju, odvesti ću vas na Gedarmenmarkt, meni najljepši berlinski trg. Na njemu se nalaze njemačka i francuska katedrala, Konzerthaus i, u samom središtu, spomenik Friedricha Schillera.








Trg je uokviren prekrasnim nizom njegovanih kuća u čijim su prizemljima gotovo bez iznimke bolji restorani, a u jednoj od njih je poznata berlinska slastičarnica i tvornica čokolade Fassbender & Rausch.

U prizemlju je prodavaonica čokoladnih proizvoda iz vlastite proizvodnje, a u izlozima su ogromne čokoladne skulpture; tu ima svega, od berlinskih prizora do Titanica, izrađenih s nevjerojatnim smislom za detalje.









I to bi bilo to što se tiče Berlina. Uskoro putujemo dalje, a pomalo i kuhamo, odnosno pečemo. A do tada, što čekate, klik... Lajk!


P.S. Ima li netko odgovor na pitanje zašto se veličina i boja fonta mijenja nakon što umetnem prvu fotku i kako da to izbjegnem? Hvala unaprijed!


Oznake: Berlin, Njemačka, Putovanja, putopis, hrana, restorani, Anna Blume, Fassbender & Rausch, doručak, čokolada, slatkiši, slastičarnica

28.10.2014. u 01:32 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.06.2014.

Berlin, drugi dio - za djecu i odrasle

Dragi moji, evo me natrag na blogu i vodim vas, kao što sam obećala, ponovno u Berlin. Znate i sami da putujemo s nasljednicama, curkama koje imaju osam i deset godina, tako da svako putovanje dobrim dijelom posvetimo njihovim željicama. Ovaj smo put posjetili berlinski Zoološki vrt i Spectrum, dio Tehničkog muzeja posvećen eksperimentima, a namijenjen djeci sitnog zuba. Tu je bilo još par djeci milih stvarčica, ali o njima u trećem (i posljednjem) dijelu putpisa.


Dakle, najprije Zoološki vrt. Do njega nas je dovela podzemna željeznica; silazak na istoimenoj stanici znači da ćete se najprije naći licem u lice s poznatom Gedächtniskirche, protestantskom crkvom koja je teško stradala u bombardiranjima grada 1943. godine i koju su, za razliku od ostalih gradskih ruševina, redom obnovljenih, odlučili ostaviti u ruševnom stanju kako bi zorno svjedočila užasima rata. Crkva se trenutačno obnavlja; da budemo precizni, i dalje će ostati u ruševnom stanju, ali i takvu ruševnu treba je redovito konzervirati kako se ne bi posve uništila.





(Tu je, naravno, i poznati kolodvor iz knjige i filma Mi djeca s kolodvora Zoo, ali o njemu možda nekom drugom prigodom.)


A Zoološki vrt, kaj da vam velim... U biti, na putovanjima ih rijetko posjećujemo, jer ovaj naš lokalni toliko je velik i lijep da je malo onih s kojima se može mjeriti (u Maksimir odemo iz lokalpatriotsko-nostalgičnih razloga), no o berlinskom sam čula i čitala toliko pohvala da sam ga odlučila uglaviti u raspored - i zaista se isplatilo!

Rijetki su gradovi koji u samom središtu imaju ovakvu zelenu oazu; riječ je o prekrasno uređenom, velikom parku s mnoštvom životinjskih vrsta, zanimljivim tablama s informacijama, dijelu s životinjskom mladunčadi (koju, na žalost, ne smijete dirati, pa se dječica skupe oko ograde i zborno se glasaju s "Iiiiiiiii!" i "Aaaaaaa!" kad god neka ovčica, pjetlić ili zeko dođe dovoljno blizu da ga se može dotaknuti kroz ogradu. Tu su i zgodni restorani, parkić za dječju igru, klupice za odmor, ma baš sve što vam treba.














Idemo dalje u šetnju! Prethodnih smo dana vidjeli turističke must see lokalitete, pa smo kasnije imali vremena za razgledavanje i onih drugih, zanimljivih, ali ne toliko isfuranih. Jedna od njih je Groblje invalida, jedno od najstarijih u gradu, u kojemu su bili pokopani vojni veterani pruske, ali i kasnijih vojski, kao i članovi njihovih najužih obitelji. Budući da se groblje nalazilo odmah do Berlinskog zida, odnosno s njegove istočne strane, dio je bio uništen tijekom njegove gradnje, a dio tijekom kasnijih desetljeća.




Osim zida, sastavni dio granice bilo je i deset metara brisanog prostora, na njemačkom još zvanim i Todesstreifen, odnosno linija smrti, budući da su upravo na takvim dijelovima granice najčešće stradavali prebjezi iz bivšeg DDR-a. Takva se linija protezala i Grobljem invalida, što je bio još jedan od razloga njegove devastacije. Iako je ogroman dio Zida u međuvremenu srušen, vjerovali ili ne, ogroman dio još uvijek stoji, a neki su dijelovi posebno označeni i sačuvani kao spomen-područje. Dio Zida koji se nadovezuje odmah na Groblje invalida, zajedno sa stražarskim tornjem (još uvijek ukrašenim zastavom DDR-a), te brojnim tablama sa slikama i opisima političkih i povijesnih prilika od gradnje do rušenja Zida, nalaze se upravo na ovome mjestu. Tu je, naime, pala prva žrtva pokušaja bijega iz komunističkog raja, Günter Litfin, kojega su 1961. godine izrešetali pogranični vojnici DDR-a. Spomen područje posvećeno je njemu i svim drugim žrtvama podjele Berlina.






Povijest, pogotovo povijest dvadesetog stoljeća, u Berlinu je, kao što vidite, prisutna na svakom koraku. 'Ajmo mi natrag na laganije teme i veselije šetnje.

Dakle, Njemački tehnički muzej uz glavnu zgradu ima i poseban centar za djecu i eksperimente - Science center Spectrum. To je ustanova kakvu bi, po mom mišljenju, trebao imati svaki veći grad na ovom svijetu i u kakvu bi svako dijete trebalo imati priliku doći barem jednom. Nema što ovdje nije objašnjeno: slika, boje, svjetlost i optičke iluzije, zvuk, kretanje i brzina, valovi, težina, struja, magnetska polja, toplina i još sto stvari kojih se trenutačno ni ne mogu sjetiti. I, što je najvažnije, nije riječ o pec-pec-ne-diraj tipu muzeja sa zanimljivim izlošcima, a suhoparnom postavom, već o veselom i opuštenom mjestu na kojemu se svaki, baš svaki izložak smije (i treba!) dirati i isprobati.

Reći ću vam samo jedno: u Spectrum smo otišli zadnji dan. Budući da nam je let bio tek kasno poslijepodne, mislili smo posjetiti Spectrum, a zatim još malo prošetati gradom, popiti kavu i uživati u atmosferi. Međutim, ništa od toga. U Spectrumu je bilo toliko zanimljivo i zabavno (ne samo djeci, nego i nama velikima) da smo ostali do posljednje minute, a možda i koji trenutak duže. Na let smo, istina, stigli na vrijeme, no šetnju gradom i kavu zaboravite. Dakle, imate li priliku, svakako posjetite ovaj muzej, a moja bi vam preporuka bila da neizostavno odete u vještičju kuću - i to je sve što ću vam reći. (Na ulazu provjerite kad je otvorena; nalazi se na prvom katu i puštaju je u pogon samo svaki puni sat na deset-petnaest minuta.)






I za kraj današnjeg posta evo opet jedne suncozalazne fotke; na obali rijeke Spree, točno preko puta Katedrale.




U to ime pozdrav do sljedećeg čitanja, a sad brzinski klik... Lajk!

Oznake: Berlin, Njemačka, Gedächtniskirche, zoološki vrt, Invalidenfriedhof, Berlinski zid, Njemački tehnički muzej, Deutsches Technikmuseum, Science center Spectrum, putopis, putovanja s djecom

02.06.2014. u 08:02 • 15 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.05.2014.

Berlin - prvi dio

Nisam nestala; ako me pratite na Facebooku, znate da sam (kuc-kuc u drvo) živa i zdrava, ali nikako da ulovim vremena i koncentracije za pošteni post. Od mog posljednjeg javljanja dogodilo se mnogo toga: proslavili smo Uskrs, nasljednice su navršile osam i deset godina, ispekli smo (i pojeli) nekoliko torta i brdo kolača, a dio uskrsnog ferija proveli smo u Berlinu - pa evo koje sličke i par dojmova.

Napomena i molba prije čitanja: fotografije sam uploadala na server blog.hr-a i nemam pojma zašto su na blogu prikazane izrezano. Ako ih želite vidjeti onako kako sam ih ja slikala, molim Vas da kliknete na svaku od njih. To je bila napomena, a sad molba: zna li netko zašto su mi okomite fotke objavljene vodoravno? Na kompjutoru su mi okomite i nemam pojma što bih trebala napraviti da takve budu i na blogu. Ako netko zna, bit ću mu/joj jako zahvalna na savjetu. sretan


Dakle, za početak - Berlin je genijalan! Stanovali smo u Prenzlauer Bergu, u bivšem istočnom dijelu grada, u kojem se nalaze nebrojeni kafići, restorani, klubovi i galerije, ali o našem kvartu idući put. Sad ću vas povesti na šetnju gradom koji smo, vjerovali ili ne, velikim dijelom obišli pješice.

Iz Prenzlauer Berga krenuli smo ravno i samo ravno do Rosa-Luxemburg-Platza, na kojem se nalazi jedno od najpoznatijih gradskih kazališta, Volksbühne Berlin. Kazalište je osnovano krajem devetnaestog stoljeća, a zgrada u kojoj se i danas nalazi sagrađena je 1914. godine.






Iduća veća stanica bila je Alexanderplatz, na kojem sam doživjela i svoj prvi flashmob, odmah ispod poznatog svjetskog sata! Došli, otplesali, otišli, samo tako.










I zatim po velebnom bulevaru Unter den Linden do Brandenburških vrata. Kažem velebnom, jer ne radi se samo o dužini i širini ulice, već i o institucijama smještenim na njoj, od Opere i Nacionalne knjižnice do raznih veleposlanstava, memorijalnih građevina i komercijalnih muzeja. Tu je i glavna zgrada Sveučilišta Humboldt, jednog od nekoliko berlinskih sveučilišta...




...a preko puta glavne zgrade nalazi se Pravni fakultet, koji je u noviju svjetsku povijest ušao neslavnom epizodom u kojoj su njegovi studenti 1933. godine inicirali i proveli u djelo poznato spaljivanje nepodobnih knjiga. Danas je to mjesto, kao i brojna druga mjesta koja su obilježila nacionalsocijalističku prošlost Berlina, obilježeno memorijalnim pločama i umjetničkim instalacijama.






Katedrala, na njemačkom Dom, nalazi se na poznatom Muzejskom otoku u gradskoj četvrti Mitte. Kako su se mijenjale većinske religije, tako je i katedrala mijenjala publiku te je od katoličke postala luteranskom, pa kalvinističkom da bi danas bila protestantska, no iako je riječ o katedrali smještenoj u glavnom gradu, ona nikad nije bila sjedište biskupa. Eto. Najprije pogled na stražnju, a zatim na prednju stranu.






Evo nas konačno i na Brandenburškim vratima, jednom od najpoznatijih razgledničarskih prizora grada. Sve donedavno nalazila su se tik do Berlinskog zida, s njegove istočne strane, a danas predstavljaju praktički središte grada. Slika koju ću vam staviti nije slikana za vrijeme ove šetnje, nego par dana kasnije, ali zbog prekrasnog zalaska sunca i oblaka iz kojih se upravo ispadao žestoki pljusak, ispale su puno ljepše. Najprije, pogled s Brandenburških vrata prema Pariškom trgu i bulevaru Unter den Linden...




...i zatim pogled na Brandenburška vrata iz bivšeg zapadnog dijela grada.




Evo nas i u bivšem zapadnom dijelu. Prva stanica: Reichstag, odnosno njemački Parlament. Savjet svima koji namjeravate posjetiti Berlin: posjetite web stranicu Parlamenta i na njoj rezervirajte svoj termin za besplatno razgledavanje zgrade, posjet kupoli ili što vas već zanima. Ja sam to pokušala napraviti tri tjedna prije putovanja, ali budući da je Uskrs očigledno turistički atraktivan, više nije bilo nijednog jedinog slobodnog termina!




Zatim smo posjetili Memorijal ubijenim Židovima Europe, poznat i pod imenom Memorijal holokausta.



(Možda nije najsretniji trenutak da vam obratim pažnju na veliki balon koji se vidi u pozadini. Riječ je o svojevrsnom mobilnom vidikovcu imenom Hi Flyer koji se nalazi u neposrednoj blizini Checkpoint Charlieja i koji smo svakako odlučili posjetiti. Međutim, budući da je riječ o balonu - iako vezanom za tlo - taj su dan zbog jakog vjetra obustavili letove, a kasnije više nismo išli u taj dio grada.)


Ovo vam izgleda kao tipična gradska novogradnja, ružnjikava i bezlična? Eeeeeek, krivo! Upravo na ovom mjestu nalazio se podzemni bunker u kojem je skončao Hitler. Zapravo je cijeli ovaj dio grada prije no što su ga u bombardiranju sravnali sa zemljom bio središte tadašnje vlasti; tu su bile zgrade brojnih ministarstava, različitih vladinih tijela i tajnih podzemnih skrovišta. Danas se tu mogu naći samo brojne spomen ploče, ništa više.




Idemo dalje prema vjerojatno najpoznatijem dijelu ostatka nekadašnje podjele Berlina na dva grada i dvije ideologije - osim samog Zida, tu je i memorijalni centar Topografija terora, napravljen u bivšim podrumima tajne policije i SS-a, vjerojatno najmračnijim podrumima nacionalsocijalističke vlasti. Mjesto od kojeg vam se ježi koža. Slike i tekst koji se pamte.






Checkpoint Charlie, vjerojatno najpoznatiji berlinski granični prijelaz, danas predstavlja vrhunac masovnog turizma; tu su brojne suvenirnice, komercijalnih muzeja ima na svakom koraku, u obližnjem dvorištu možete na par sati unajmiti šaroliko obojan trabant, na samom prijelazu za dva će se eura s vama slikati manekeni odjeveni u vojne odore, a vrhunac povijesne ironije je činjenica da je prva stvar koju ćete ugledati u bivšem američkom sektoru ništa drugo nego McDonald'sov restoran. Budući da ima terasu s koje se pruža lijep pogled na prijelaz, uzeli smo kave i sladoled i upravo u njemu odmorili noge.

Slika s bivše istočne strane grada...




...i slika s terase McDonald'sa.




Muzej Ramonesa? Rado, ali pet-šest dana je jednostavno prekratko. Drugi put.




Cijeli dan hodamo, umorni smo i polako se vraćamo u svoj kvart. Usput, tu je Djevičanski most na Friedrichsgrachtu, najstariji očuvani most u Berinu.




Put nas vodi kroz Nikolaiviertel, staro središte grada (naravno, najvećim dijelom rekonstrukirano), udaljeno samo par minuta hoda od popularnog Alexa, u kojem se nalaze brojni šarmantni restorani.




Berlinčani su ponosni na svoj grad i rado to pokazuju. Između ostalog, stolicama koje vas obavještavaju da je grad jednostavno super.




Obratite pažnju na adresu. Ovo je primjer duhovitog ugostitelja, zar ne?




Većina trgovaca prijeti snimanjem objekta, prijavama kradljivaca policiji i sličnim već viđenim stvarima. Ovaj je radikalan, ali i originalan - tko ovdje krade, umrijet će! Pa da ne kažete da niste upozoreni.




Tko kaže da vodovod i kanalizacija moraju biti dosadni?




I za kraj današnjeg posta jedan lijepi zalazak Sunca i nekoliko poznatih berlinskih građevina: Njemački povijesni muzej, Katedrala i TV-toranj.





I to je to za početak. Stay tuned, jer bit ć još Berlina, ovo je bio tek prvi dan, za zagrijavanje. A sad svi na Facebook i klik... Lajk!

Oznake: Berlin, Njemačka, putopis, putovanje, fotografije, Brandenburška vrata, Checkpoint Charlie, Alexanderplatz, Rosa-Luxemburg-Platz, Volksbühne Berlin, Humboldt Universität, Unter den Linden, dom, Reichstag, Nikolaiviertel

04.05.2014. u 21:52 • 25 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< prosinac, 2015  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.