kulerica

& svakodnevna spika

nedjelja, 06.12.2015.

Drugi advent i fini boreki s čokoladom i bademima

Evo nam i drugi advent, došao je tako brzo da se nisam ni snašla. U petak je bio rok za završavanje prevažnog i preogromnog projekta na kojem sam intenzivno radila od početka ljeta, a finiš je izgledao tako da sam danima radila do pet-šest ujutro i nakon samo par sati spavanja sasvim solidno funkcionirala. U petak nisam ni išla spavati - radila sam cijelu noć, uz par pauza za kuhanje kave (pila sam je, pogađate, pred kompjutorom, radeći), oko pola deset (ujutro) završila posao, u deset legla i vrtila se u krevetu do jedanaest, jer mi je mozak još radio tristo na sat. Zatim sam zaspala, odnosno, onesvijestila se, i naravno da uopće nisam čula budilicu pa sam skoro zakasnila po mlađu nasljednicu, koju sam poslijepodne trebala pokupiti iz škole. Beat that! nono yes

No, da... Sjećate se da sam vam spomenula adventski sajam u školi starije nasljednice? U prošlom postu naći ćete kekse koje smo pekli za mlađu curku i superfine raspuknute keksiće, a sad obećani novi recepti. yes sretan





Zarolane kekse pečemo uvijek, oni su prošle godine ušli u stalni postav i vjerojatno će u njemu i ostati. yes


Budući da starija nasljednica obožava bijelu čokoladu, odlučila sam da većina keksa bude snježnobijela... U to ime, kekse s obojanim staklom ispunila sam bjelkasto-prozirnim bombonima od eukaliptusa i mentola. Ajme! Kako su super mirisali! Ovo definitivno nije posljednji put da biram te bonkase, jedino što ću sljedeći put u tijesto ubaciti koju žlicu kakaa ili malo otopljene tamne čokolade i dobiti kombinaciju okusa iz poznatih After Eight čoksi.




Iz velikih zvijezda izrezivala sam oblike snjegovića i borova, ali budući da su mi snjegovići, kad sam ih malo bolje pogledala, više izgledali kao nekakvi zločesti stalkeri, nego kao dobrodušne nakupine snijega, nakon par komada sam odustala i prebacila se samo na borove, što je kao nusproizvod donijelo i hrpu finih malih prhkih keksića prekrivenih glazurom od bijele čokolade, s nešto ukrasa u nijansama zelene.




Tu su, naravno, bili i nezaobilazni božićno uređeni muffini; na njima je glazura od bijele, ukrasne figurice od mliječne čokolade i malo srebrnih perlica.




I , za kraj obećanje iz naslova: fini prhki borovi s čokoladom i bademima.

Potrebno vam je:

Za kekse:
150 g glatkog brašna
žličica praška za pecivo
50 g šećera u prahu
paketić vanilin šećera
125 g maslaca
50 g naribanih badema
dvije velike žlice kakaa

Za glazuru:
250 g šećera u prahu
2-3 žlice soka od limuna
ukrasi po želji i eventualno jestiva boja

Postupak

Pomiješajte brašno s praškom za pecivo, šećerom u prahu i vanilin šećerom. Zatim dodajte ostale sastojke i izradite glatko tijesto. Zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na najmanje sat vremena (ali može i nekoliko dana, neće mu ništa biti).

Kad se tijesto dobro ohladi, prepolovite ga, svaku polovicu promijesite i od nje napravite rolicu dugačku 28 cm i prerežite je na 14 jednakih komada (poslužite se centimetrom). Dakle, ukupno ćete dobiti relativno malih 28 komada tijesta.

Svaki komadić tijesta lagano promijesite u ruci pa od njega napravite pet kuglica različitih veličina. Pleh za pečenje obložite pak-papirom, pa na njega stavite kuglice, koje ćete lagano pritisnuti prstom da dobijete okrugle kekse.

To izgleda otprilike ovako:



Pecite ih 7 minuta u pećnici ugrijanoj na 180°C.

Kekse odvojite od papira tek kad se dobro ohlade.

U međuvremenu pripremite glazuru - šećer dobro promiješajte sa sokom od limuna (najprije dodajte dvije žlice, pa ako vam se čini pregustim, dodajte još žlicu soka). Ako želite, možete dodati i boju; ja sam to učinila, jer mi je ideja bila na borovi izgledaju kao kombinacija smeđih grana i zelenog lišća.

Počevši od najvećeg keksa, premazujte ih glazurom i slažite kekse jedan na drugog sve do najmanjeg. Ako želite staviti ukrase, poput zvjezdica ili kuglica, učinite to odmah.






Ovi keksi su stvarno, stvarno super! Kombinacija čokoladno-bademastih keksa i kiselkaste glazure je izvrsna, a osim toga, zaista su dekorativni. Kod nas se danas pekla i druga runda; ja sam zamijesila tijesto, a cijeli ostatak posla (osim stavljanja u pećnicu i vađenja iz nje) obavile su nasljednice. To je vjerojatno krunski dokaz da ih nije komplicirano napraviti - samo malo pipkavo.

I da... Ako vam ostane malo glazure, posudu dobro zatvorite folijom i glazuru spremite u hladnjak. Kad će vam opet trebati samo je izvadite i dobro promiješajte. I to je to - spremna je za novu upotrebu.

Ovo je dio naših veselih boreka...




...onaj dio koji je preživio. naughty njami

I da se pohvalim, naši muffini i keksi na adventskom sajmu, čij prihod u potpunosti ide u humanitarne svrhe, zaradili su pedeset eura!


Svratite i ovdje & podijelite s prijateljima!

I uživajte u adventu!

Oznake: Advent, recept, borići od čokolade i badema, keksi

06.12.2015. u 19:46 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.11.2015.

Prvi advent i prvi keksići - stari i novi recepti

Prva nedjelja adventa, hrpe mirisnih keksića i dobar povod za novi post. yes sretan

Nadam se da ste svi dobro i veselo, da ste ispekli prve sezonske kolačiće i da uživate u mirisima i atmosferi nadolazećih blagdana. sretan


A kod nas? Vrijedni smo. smokin U osnovnoj se školi mlađe nasljednice svake godine u srijedu prije početka adventa održava tradicionalni adventski sajam; na njemu se prodaju dječje rukotvorine (što se uglavnom svodi na to da svako dijete kupi ono što je samo napravilo smijeh ), a roditelji ispeku hrpe kolača i doniraju pića. Pića i dio kolača popiju se i pojedu na licu mjesta, jer sajam je ujedno i prigoda za druženje, a dio se prodaje zapakiran, na posebnom štandu. Naravno, cijeli prihod ide u dobrotvorne svrhe, a taj sajam nije jedina humanitarna aktivnost koju djeca tijekom školske godine organiziraju i u kojoj, zajedno s učiteljicama, odgajateljima i roditeljima, sudjeluju.

Za taj se sajam kod nas obavezno peku hrpe keksića i barem jedna runda muffina. Dio, naravno, ostavimo i za doma.

Evo kako je to izgledalo ove godine...





Svake godine, bez iznimke, pečem kekse s obojanim staklom, odnosno stained glass cookies, što i vama najtoplije preporučam. Zašto? Jer su jednostavni za napraviti, jer su izuzetno atraktivni i dekorativni i zato što izrezivanjem oblika iz sredine velikog keksa dobivate mali keks, koji se peče na istoj temperaturi i jednako dugo kao i veliki, samo ih je potrebno različito ukrasiti i to je to. Kad pečete nekoliko vrsta keksa istodobno i bitno vam je da su dobroizgledajući, ovakva vrsta praktičnosti dobro dođe.


Drugi recept na koji vas podsjećam isproban je prošle godine, a ponovljen ove - dvobojni zarolani keksi. Ove sam godine napravila jednu bijelo-crvenu i jednu bijelo-zelenu rolicu.


I, konačno, novi recept za ovu godinu... Riječ je o raspuknutim keksićima, pravoj čokoladnoj poslastici koja se kod nas radi i s oduševljenjem jede već godinama, ali čiji recept još nije došao na red za objavljivanje - pa evo ga sad!

Za raspuknute keksiće potrebno vam je:

60 g maslaca
200 g tamne čokolade
100 g kristal šećera
2 jaja
2 žličice ekstrakta vanilije
210 g glatkog brašna
malo soli
pola žličice praška za pecivo
50 g šećera u prahu (štaub šećera)

Postupak:

1. Na pari rastopite čokoladu i maslac i dobro ih promiješajte dok smjesa ne postane sasvim glatka.

2. Pjenasto izmiksajte jaja i kristal šećer pa dodajte vaniliju i otopljenu čokoladu i miksajte dok smjesa ne postane glatka.

3. Stalno miješajući dodajte sol, prašak za pecivo i brašno, prekrijte posudu folijom i stavite je u hladnjak na nekoliko sati (ja obično stavim preko noći).

4. Kad se smjesa dobro ohladi, obložite pleh za pečenje pak-papirom, zagrijte pećnicu na 170°C, u jednu posudu stavite šećer u prahu te premažite dlanove brašnom i radite kuglice mrvicu manje od Mozart kugli. Svaku kuglicu dobro, sa svih strana uvaljajte u šećer u prahu te ih poslažite na pleh. Pazite da su dovoljno udaljene jedan od drugog, jer će tijekom pečenja narasti i raširiti se.



5. Pecite ih desetak minuta i stavite na rešetku da se ohlade.




I to je to! Uživajte!

I svakako navratite ovdje i podijelite s prijateljima! yes sretan

Oznake: Advent, recept, raspuknuti keksi, dvobojni zarolani keksi, keksi s obojanim staklom, stained glass cookies, crincle cookies, crincles

29.11.2015. u 18:09 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.12.2014.

Advent u Bratislavi

Prošlog smo vikenda odlučili provjeriti kakvo je stanje kod susjeda - u Bratislavi smo bili doslovce nebrojeno puta, ali nijednom tijekom adventa, a čuli smo da je sve skupa jako zgodno sređeno. Budući da nam nije daleko, sjeli smo u auto i u tren oka bili na tamo.

Bratislava je, kao što vjerojatno znate, relativno mali grad, tako da je i u njoj sve prilično maleno; adventskih i božićnih sajmova samo su dva, jedan na Starom trgu (Stare mesto) i drugi ispred Slovačkog narodnog kazališta, gdje je između štandova podignuto i malo klizalište.


Krenimo redom... Poslijepodne na Starom trgu (za povećanje kliknite na sliku).




Tu je, naravno, štand na štandu i čovjek na čovjeku. Fora mi je kako Slovaci i dan danas koriste riječi koje su u drugim jezicima izbrisane pod histeričnim naletima političke korektnosti; tako se kod njih još uvijek mogu kupiti razne ciganske juhe i slične poslastice koje nisam probala, ali definitivno imaju maštovita imena. Osim suvenira, hrane, vrućih alkoholnih i bezalkoholnih pića, tu su i neizbježne slastice, među kojima posebno mjesto imaju licitari s ljubavnim porukama.








Nakon pauze za (kasni) ručak, pao je mrak, idemo dalje! Šetnja središtem grada... Ukrasi, svjetla, pahuljice i zvjezdice, zgodni detalji.








I vraćamo se na trenutak na Stari trg prije nego što krenemo dalje.




A sad idemo u smjeru Kazališta... Pogled prema noćnom nebu!




Evo nas i kod Kazališta. Nismo išli na klizanje, ali popili smo tradicionalno slovačko piće, kuhano vino s medicom. Neobično je, za moj ukus mrvicu preslatko, ali sve u svemu dobro. Cijene su u usporedbi s bečkima bagatela - samo za usporedbu, šalica kuhanog vina ili groga u Beču košta, ovisno o tome što točno i na kojem sajmu kupujete, od 3,50 do 4,80 eura, a za šalicu ćete platiti kauciju od 2,50 do 3 eura; u Bratislavi je kaucija za šlicu tek 2 eura, a jednako toliko koštaju i sva topla pića. Izbor je ogroman, a vlasnici štandova šamaraju se natpisima poput "najbolje kuhano vino u gradu", "najljepše kuhano vino u gradu", "najfinije kuhano vino u gradu", sve jedan pokraj ili preko puta drugog. Na pozornici preko puta Kazališta nastupala je neka postarija teta koja je pjevala božićne pjesme i, sve u svemu, bilo je skroz ok.






I za kraj jedna reklama kojoj smo se dugo smijali... Slovačka riječ "užasny" na hrvatskom znači "izvrstan, odličan", pa to cijeloj priči daje drugo značenje, ali fora je fantastična - užasne fotke, užasna knjiga, sve u svemu, užasan poklon. smijeh nono




Ovom užasnom slikom zasad vas pozdravljam, želim vam lijep blagdanski tjedan i svakako navratite ovdje: klik... Lajk!

Oznake: Advent, Bratislava, Slovačka, putovanje, putopis, fotografija, Božić, božićni sajam

22.12.2014. u 03:16 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 16.12.2014.

Kako napisati blagdansku čestitku

Vrijeme je čestitanja, je l' tako? Bez obzira na to jeste li oldskul pa šaljete klasične papirnate čestitke poštom ili se odlučujete za elektroničke, vjerujem da ćete ovih dana ispisati priličan broj blagdanskih želja, a budući da ne želite da njihovim primateljima prokrvare oči, bio bi red napisati ih ispravno.

U ovo doba godine uvjerljivo najčitaniji post iz arhive mog bloga upravo je deset godina stari, čestitarsko-pravopisni, do kojeg čitatelji dolaze guglajući pravopisna pravila i imena blagdana.

Dakle, nije zgoreg napisati novi post na tu temu i opet smo mirni idućih deset godina. yes

Idemo redom.


Božić

Božić se bez iznimke piše velikim početnim slovom, svejedno želite li da on bude sretan, čestit, blagoslovljen ili kakavgod.

S druge strane, pridjev izveden iz imena blagdana piše se malim početnim slovom.

Dakle, ispravno bi bilo: "Želim Ti sretan Božić i mirne božićne blagdane!"


Advent

Advent ili došašće piše se malim početnim slovom, jednako kao i pridjev izveden iz te riječi. Dakle, "ove je godine advent svečaniji nego inače" i "ispekli smo mnogo adventskih kolača".

(Početno slovo u riječi "advent" u tagovima ovog posta nije moja pogreška; to je predefinirano u blogu i jednostavno se ne da napisati drugačije. Lijepo molim uredništvo blog.hr-a, ako ovo čita, da makne ovu pogrešku. Pretty please.)


Nova godina

E sad, točno je i Nova godina i nova godina, ovisno o tome što želite reći.

Blagdan koji slavimo 1. siječnja zove se Nova godina i njegovo se ime piše upravo tako kako sam ga napisala. Poželite li nekom "sretnu Novu godinu", znači da mu želite sretan 1. siječnja, odnosno samo prvi dan godine koja upravo počinje, no Vaše se želje ne odnose na ostatak godine - imajte to na umu.

Želite li primatelju svoje čestitke sretnu cijelu godinu, pridjev "nova" tretirajte kao i svaki drugi i pišite ga malim početnim slovom: "želim Vam sretnu novu godinu". To u osnovi znači da osobi želite punih 365 dana sreće.

I lijepo vas molim, tako vam svih postojećih lijepih želja, zvončića i kolača smijeh naughty da ni u kom slučaju ne pišete riječ "godina" velikim početnim slovom.

Imate li bilo kakvih dodatnih nedoumica, zavirite ovdje.


A sad svi klik... Lajk!

Oznake: čestitka, Božić, Advent, nova godina, pravopis

16.12.2014. u 01:28 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 18.12.2013.

Adventski izlet - Željezno, Gradišće

Prošle smo subote odlučili posjetiti Željezno, glavni grad austrijske savezne države Gradišće. Na samo sat vremena vožnje od Beča nalazi se ovaj zgodan gradić kojeg smo zadnjih godina sasvim nepravedno zapustili kao odredište za izlete; prije par tjedana dobila sam obavijest o božićnom sajmu koji se tijekom nekoliko adventskih vikenda održava u dvorcu Esterhazy i tada smo odlučili da ispravimo nepravdu i ponovno ga posjetimo. Planirali smo otići tjedan dana ranije, no prehlada o kojoj sam pisala do te me je mjere oborila da nisam bila ni za što, a pogotovo ne za izlete.

No, tjedan dana kasnije konačno sam prizdravila, vratio mi se dio stare energije i više nije bilo izgovora. Budući da nas je prvenstveno zanimao božićni sajam, a bilo je i jako, jako hladno, šetnju gradom i obnavljanje starih dojmova ostavili smo za neki drugi put te se zaputili ravno u dvorac Esterhazy, koji se nalazi u središtu grada.

Kako nismo htjeli žuriti i gubiti vrijeme na put (iako udaljenost od Beča nije daleka, no subotom na autoputu zna biti prilična gužva, pogotovo tijekom adventa), sasvim smo spontano odlučili zaputiti se dan ranije i na jednoj internet stranici pronašli divan hotelčić u neposrednoj blizini dvorca, s prekrasnim pogledom na grad.

Evo ga, ljepotan raskošan barokni. Nekoć dom plemenitaša, a danas središte bogatog kulturnog i društvenog života.






Dvorac ne bi bio dvorac da ga ne čuva slikoviti gardist, pomalo kao iz neke starinske priče.




Ulaz u atrij dvorca besplatan je, a u njemu se nalazi nekoliko štandova s vrućim pićima, pogačama, kobasama i slatkišima. Tu su i obavezni muzičari sa svojim jazz obradama božićnih klasika. Sve je na mjestu, kako treba.




Glavnina božićnog sajma, ono zbog čega smo došli, nalazi se u dvorcu; za dva eura po glavi (djeca besplatno) ušli smo u izložbeni prostor i laganini šetali, uživajući u pogledu. Ovako izgleda jedna od izložbenih dvorana.




Gradišće je prava multi-kulti regija, regija koja je tijekom svoje povijesti bila u nekoliko država, regija koja je bila presijecana i prekrajana, regija u kojoj sasvim pitomo i dobroćudno zajedno žive pripadnici nekoliko naroda - Austrijanci, Hrvati, Mađari i Romi. Zašto to spominjem? Pa, zato što je upravo ta šarena multikulturalnost bila odlično vidljiva i na ovom sajmu: na jednom je štandu Mađarica prodavala nakit, na drugom Austrijanka krpene lutkice, za trećim je nekoliko Hrvata razgovaralo na hrvatskom i iako službeno komuniciraju na njemačkom, većina stanovnika zna barem osnove drugih manjinskih jezika.

Sajam je bio šarolik i zanimljiv; nije bilo onog što volim nazivati zajedničkim imenom kineska plastika, već su se nudili isključivo obrtnički proizvodi lokalnih proizvođača (pod "lokalni" mislim i na proizvođače iz susjednih krajeva Austrije, Mađarske i Slovačke). Bilo je tu ića i pića, raznih igračaka i nakita, torbica i šalova, a što je najljepše, cijene su bile i više nego umjerene; primjerice, kilogram bio-certificiranog meda koštao je samo par centa više od kilograma meda iz masovne proizvodnje koji se prodaje po samoposluživanjima.








Dvorac je, naravno, bio i prigodno uređen.










Ovo je najveća dvorana, na čijoj su pozornici pjevali zborovi. Naravno, i tu su štandovi, prodavači, mnoge privlačne stvarčice, degustacije i slične ljepote.








U jednoj je prostoriji bila organizirana i božićna radionica za djecu. Moram li reći da su nasljednice napravile sve, baš sve što se nudilo (blago njima kad imaju tako strpljive roditelje); različite anđele i zvijezde, božićna drvca i oznake za knjige, nema što te slatke male ručice nisu izradile. Na kraju su odlučile ukrasiti i svaka svoj medenjak, mirisan i ogroman, s mnogo šarenih šljokica, mrvica lješnjaka i šara u boji, da bi svojih ruku djelo, nakon kraćeg divljenja, odlučno pojele. Toliko o uporabnoj vrijednosti umjetničkih djela.

Kad se sajam već zatvarao, odlučili smo prošetati niz glavnu ulicu i pronaći restorančić u kojem bismo mogli pojesti večeru. Međutim - šipak! Sve osim jedne slastičarnice bilo je zatvoreno, no na glavnoj je ulici bio još jedan božićni sajam, pa smo - when in Rome... - slijedili primjer domaćih, stali uz jedan od štandova, pojeli kobase, popili punč, svakome svoj prema dobi, još malo prošetali i to je bilo to.


Za početak, slička-dvije noćnog pogleda na dvorac...






...a evo i gradskog božićnog sajma.








I to je to za ovaj put. Budite mi zdravi, sretni i veseli, pecite kolačiće, pijte kuhano vino i uživajte u posljednjim predbožićnim danima!


A nakon čitanja, 'ajmo svi, klik... Lajk!

Oznake: Željezno, Eisenstadt, Gradišće, Burgenland, Austrija, izlet, Advent, dvorac Esterhazy, adventski sajam

18.12.2013. u 14:32 • 31 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.12.2013.

Prvi advent, prehlada i keksi od lješnjaka

I tako. U petak poslijepodne, taman kad sam krenula pokupiti nasljednice iz škole, osjetila sam laganu grlobolju. Otišla sam po curke, pokupila i frendicu mlađe nasljednice koja je trebala prespavati kod nas, vratila se kući i grlobolja je postala jaka. Nakon što smo djecu utrpali u krevet i pogledali nekoliko epizoda The Big Bang Theory, moje se grlo pretvorilo u pustinjski kaktus, u ušima mi je tutnjalo, a u glavi vladala pramajka svih glavobolja. Djetešce koje smo ugostili pokazalo se reinkarnacijom Damiena (znate onog malog čijeg filmskog tatu je glumio Gregory Peck, a kojem su u kosi pronašli tri šestice), što je moju glavobolju učinilo još jačom, a kazaljke na satu kretale su se, u očekivanju majke koja je iduće jutro trebala pokupiti svoje dražesno čedo, sve sporije i sporije.

Nakon što je mlada gošća idućeg jutra napustila našu rezidenciju, mužić i nasljednice otišli su u šetnju i kupovinu - nabavili su sav materijal potreban za izradu adventskog vijenca i marljivo se dali na posao. Ja sam pak u subotu uspjela proviriti iz kreveta tek navečer i čmrljiti uz idućih par epizoda Sheldona i društva, da bih danas konačno bila koliko-toliko svoja. Mužić je odveo djecu na jedan od prekrasnih bečkih božićnih sajmova, a ja sam za to vrijeme razmišljala čime da ih iznenadim.

I sjetila sam se! Mi smo iskreni štovatelji Crabtree & Evelyn keksića od lješnjaka (koje sad ne mogu pronaći u online dućanu, najsličniji koje sam uspjela naći su od badema). No da, osim što nisu najjeftinija namirnica na svijetu, industrijski proizvod je industrijski proizvod i uvijek ga je bolje zamijeniti domaćim. Uspjela sam pronaći recept koji je zvučao kao da bi to moglo biti to, mrvicu sam ga modificirala i, voila, i našom se kuhinjom raširio miris adventskih kolačića.


A sad izvadite papir i olovku, jer ćete ih sigurno htjeti napraviti.

SASTOJCI:

125 g prženih meljevenih lješnjaka
125 g maslaca (što hladnijeg)
100 g šećera
paketić vanilin šećera
prstohvat soli
jaje
190 g brašna
60 g gustina
žličica praška za pecivo


PRIPREMA:

1. Od maslaca, šećera, vanilin šećera i soli zamijesite (dobra stara metoda - rukama) glatko tijesto.




2. Dodajte jaje i dobro kratko promijesite; na kraju dodajte brašno, gustin, prašak za pecivo i lješnjake te mijesite dok masa ne postane glatka.




3. Oblikujte valjke promjera otprilike 2 cm.




4. Valjke umotajte u alu-foliju i stavite ih preko noći u hladnjak ili na sat vremena u duboko zamrzavanje (ja sam ih stavila na dva sata u hladnjak i pola sata u duboko).




5. Kad se tijesto ohladi, izrežite valjke na šnitice debljine pola centimetra.




6. Stavite pećnicu da se grije na 200°C, a protvanje obložite papirom za pečenje. Keksiće rasporedite na papir tako da se ne dodiruju i pecite ih u ugrijanoj pećnici nekih 10-12 minuta.




7. Kad su pečeni, stavite ih na rešetku da se ohlade. Meni je ispalo 30 keksića po protvanju, četiri i pol ture - znači, nešto manje od 150 komada.




8. Originalni Crabtree & Evelyn keksi nisu obloženi čokoladom, no ja sam odlučila dio mrvicu oplemeniti, pa sam na brzinu smutila čokoladnu glazuru (100 g čokolade, 30 g maslaca i žlica ulja, otopljeno na pari) i umakala keksiće do pola u čokoladu. Imala sam glazure za nešto manje od 70 keksića.




Na kraju je cijela stvar, uz prekrasni vijenac koji su izradile nasljednice (uz asistenciju mužića), izgledalo ovako:






Bila bih optimistična kad bih vam napisala ono što je pisalo u receptu, naime, da kekse možete spremiti u limenu kutiju i držati ih puna četiri tjedna. Možda vam i uspije, kod mene nema šanse - trećina je već nestala.

(Ovo pokraj keksića je kruh od banane, recept ćete pronaći ovdje. I njega sam na brzinu ispekla, a sad se idem srušit'.)


* * *

I za kraj još nešto... Svi koji me malo duže i/ili bolje poznajete, virtualno ili uživo, znate da sam grammar nazi. U to ime, molim lijepo, pripazite na jedno od trenutačno najčešće kršenih pravopisnih pravila: advent ili došašće piše se malim početnim slovom (kao i pridjevi izvedeni iz imenice "advent" - dakle, adventski vijenac, adventski sajam, adventski kolačići). Ako mi ne vjerujete, pogledajte ovdje, zanima vas točka t (nazivi vjerskih razdoblja, dijelova crkvene godine, obreda i običaja koji nisu blagdani te općih vjerskih simbola i pojmova). Vjerujte da sam luda od ovog velikog početnog slova koje mi se samo od sebe pojavi kad riječ "advent" upišem u tag; oči mi krvare, a ne mogu si pomoći. Uredništvo? Pretty please. :trep-trep:


A sad svi... Klik... Lajk!

Oznake: keksi od lješnjaka, recept, Advent, adventski vijenac

01.12.2013. u 21:02 • 24 KomentaraPrint#

subota, 29.12.2012.

Blagdanska šetnja Bečom

Novine i portali puni su naslova ovih i onih, oko nekih se priča diže prašina (pa i previše), dok se druge - kao što je to često običaj - provlače neprimijećene u dimu koji se digao oko onih prvih. A ja sjedim sa strane, promatram i mislim si svoje... Što sam starija, tim češće dozvoljavam da taj medijski spin jednostavno prođe pokraj mene, sve se manje živcirajući oko stvari koje prepoznajem, ali na koje zaista nikako ne mogu utjecati. I zato neću živcirati ni sebe ni vas, neću ni sebi ni vama pisati o politici, demonstracijama, recesiji i sličnim temama... Božić je iza nas, Silvestrovo je pred nama, mnogima se još uvijek nisu ispraznili želuci prepunjeni blagdanskom hranom, a i krv nam se tek polako vraća u vene, zauzimajući svoje mjesto u kofeinu i alkoholu koji njima trenutačno teku. I zato, 'ajmo mi laganini u jednu šetnjicu - neobaveznu, blagdansku...


Ovo je alfa i omega svih bečkih adventskih sajmova, onaj ispred Vijećnice. Ne znam jeste li znali da je Beč već četvrtu godinu zaredom proglašen najboljim gradom za život - na svijetu!








U Hofburgu se svake godine održava dječji božićni bal... Da, da. Starija nasljednica ove je godine sudjelovala na njemu kao gošća jedne svoje frendice iz razreda koja je upravo tamo slavila svoj deveti rođendan, uz "Orašara" i Straussove svečane zvukove.




I sajam ispred dvorca Schönbrunn gotovo je nezaobilazan. Ove smo godine došli odmah poslije ručka i ostali sve dok se nije spustila noć. Bila je nedjelja predvečer, autobusi s turistima odavno su krenuli svojim odredištima, s male pozornice su se orile božićne pjesme i pio se vrući punč. I što ćeš bolje?




A ovo je sajam na Karlsplatzu, meni također jako drag.




Pa Belvedere... Opet dvorac, mnogo manje ljudi nego ispred Schönbrunna, a za dodatni ugođaj čak je i koja pahuljica snijega odlučila preletjeti zrakom. (Ali sve su se odmah otopile.)






Evo i šetnje središtem grada: katedrala, poznatija kao Steffl, Rotenturmstraße i Graben.








I za kraj malo domaćih kolača. Slikano na Badnjak, do danas ih je ostalo... Pa... Jako malo. smijeh yes Sutra pečemo nove. njami

Oznake: Beč, Advent, Božić, nova godina

29.12.2012. u 01:17 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.12.2008.

Advent u Beču, Kids Special edition

Budući da moje nasljednice - a i mama im - uživaju u veseloj i šarenoj predbožićnoj atmosferi, trudimo se svake godine posjetiti i osjetiti adventsku atmosferu i u nekom stranom gradu. Prošle smo godine tako bili u Innsbrucku (u kojem smo sreli patuljke, čega se možda i sjećate), a ove smo prvi adventski vikend proveli u Beču.

Kako se tamo osjećamo kao kod kuće, nismo sumanuto poput američkih ili japanskih turista obilazili sve moguće i nemoguće gradske lokacije, nego smo laganim i opuštenim tempom pročešljali one koje su najzgodnije za dječicu sitnog zuba. Budući da me poznati i nepoznati često zovu ili me u mailovima pitaju kako što bolje i kvalitetnije provesti vikend u Beču s djecom, ovaj će post biti posvećen upravo tome - adventskom provodu s obiteljskim potomcima.


Recimo, jedno od boljih odredišta je Museumsquartier, odn. MQ u kojem je popularni trendovski Cafe Leopold otvorio prigodnu verziju kafića nazvanu Ledena palača, odnosno Eispalast.





Osim ozbiljnih muzeja za velike, u MQ-u se nalaze i dva raja za klince. Prvi je Zoom, muzej za djecu, a drugi je Dschungel, kazalište za djecu i mlade. U oba mjesta postoje programi za koje nije važno znati njemački jezik, no putujete li tijekom Adventa, poželjno je rezervirati ulaznice čak i tjednima unaprijed. Recimo, u Zoomu postoji program Ocean namijenjen bebama od sedmog-osmog mjeseca nadalje, a u Dschungelu ćete često pronaći plesne i lutkarske predstave, samo pratite oznake za što mlađu dob. Na igranje uvijek možete svratiti i u WienXtra, mjesto koje je zapravo namijenjeno informiranju o događanjima za djecu i obitelji, ali ima i vlastitu igraonicu. Tu također navratite (prije putovanja virtualno, a tijekom putovanja došetajte) kako biste saznali što se sve u gradu nudi za djecu određene dobi.


Mi smo se pak prošetali i božićnim sajmom na Marien-Theresien Platzu, trgu na kojemu su smješteni Prirodoslovni te Muzej lijepih umjetnosti.






Naravno, iako mama, tj. yours truly iskreno prezire kičeraj ispred Vijećnice, nasljednice su upravo tamošnji božićni sajam proglasile najljepšim mjestom u gradu, pa smo, htjeli-ne htjeli, u dva navrata prošli sve što on nudi. Osim bezbroj štandova sa zaista raznolikom ponudom, od kineske plastike i svjetlucavog smeća do fine klope, kuhanog vina i raznih vrsta punča do lokalnih specijaliteta i vrhunskih čajeva, u parku ispred Vijećnice drveće je ukrašeno svjetlećim kuglicama, a posvuda su postavljene kućice koje glume planinske brvnare i u svakoj od njih je neki program - naravno, besplatan. U jednoj se prikazuju crtići, u drugoj čarobna šuma priča božićnu priču, u trećoj neke histerične lutke sumanuto plešu na pleh-izdanje božićnih pjesama, u četvrtoj se u određenim terminima pričaju priče, a izvan tih termina djeca mogu doći i sama listati knjige prigodne tematike, u petoj je pak nešto peto...








Važno je da je sve to veselo i zabavno, a i financijska komponenta besplatne zabave nije za odbaciti. Jedine dvije stvari koje se plaćaju su vožnja vlakićem i jahanje ponija.

Obišli smo mi još dosta toga prošlog vikenda, od sajma na Mariahilferstraße do onog ispred Belvederea, ali na žalost nismo se svugdje slikali ili imam samo slike s dječicom, pa vam ih ne mogu pokazati.

U svakom slučaju, budući da vidim kako gotovo polovica novih posjetitelja na moj blog ovih dana dolazi tražeći podatke o Adventu u Beču (nemojte pitati što traže ostali smijeh ), evo još jednom linkova na opise najatraktivnijih točaka u gradu - istina, riječ je o pretprošlogodišnjim tekstovima, ali vjerujte mi da se nije mnogo toga promijenilo. I, naravno, nemojte misliti da su ovo jedine lokacije koje se isplati posjetiti; naravno da nisu, ovo je samo bio moj osobni izbor u vrijeme kad sam ih stavljala na blog.


Dakle:

Dvorac Schönbrunn i pripadajući mu božićni sajam

Spittelberg - moj omiljeni adventski sajam

Altwiener Christkindlmarkt na Freyungu

Božićno uređeni Graben

Božićni sajam na Hilferici

Božićni sajam u Altes AKH, odn. Campusu

Sajam ispred Vijećnice


Budući da smo u Beču doživjeli i preživjeli tri Božića, stanujući u neposrednoj blizini popularne Hilferice, dobro se sjećam gužvi koje su tada vladale i tijekom tjedna, a pogotovo vikendom. Sad bih pak rekla da se kriza prilično osjeti - čak ni u subotu nije bila baš neka prevelika gužva. S užasom sam ušla u h&m kupiti nasljednicama zimske kapice, očekivala gužvu i ljude koji se jedni drugima penju na glavu, no bilo je sasvim pristojno - ni gužve, ni laktarenja, ni prevelikog reda na blagajni. U obližnjem Starbucksu smo također bez većih poteškoća pronašli mjesta za sjedenje (i to u omiljenim nam foteljama). Čini se da je recesija ušla u Austriju na velika vrata. U mnogim su dućanima već počela sniženja cijena i zaista mi je žao što nemam neku podeblju ušteđevinu, jer slutim da će se u siječnju moći kupiti prekrasne stvari za sitnu lovu. No dobro, o tom potom.

Uživajte u predblagdanskom raspoloženju!

Oznake: Beč, Advent, Božić

04.12.2008. u 14:22 • 23 KomentaraPrint#

petak, 22.12.2006.

Pod okriljem caričinih halja

Iako je Beč već godinama the destinacija za Advent i Božić te se kao takav uspješno prodaje turistima, što ovima iz okolnih zemalja koji dolaze za jednodnevni ili vikend shopping upotpunjen šalicom vrućeg kuhanog vina čiji miomirisi otupljuju bol zbog prevelike količine potrošene love, što onima s drugih kontinenata koji se čude činjenici da ovdje ljudi hodaju u trapericama, a ne u krinolinama i ne kriju svoje razočarenje zbog toga, ove je godine adventski turizam doživio procvat svih procvata. Subjektivnim dojmom zaključujem da gužve nikad nisu bile veće, a službene brojke iznesene uglavnom divljenjem, a ponekad i nevjericom ili zgražanjem u dnevnom tisku ili na televizijskim vijestima potvrđuju moj osjećaj za feeling. Razulareni turisti željni vruće alkoholne kapljice, lijepih prizora, idiličnih blagdanskih prizora i povoljno obavljene kupovine božićnih poklona razmiljuju se gradom u potrazi za svime time, sretni ako ulove barem nešto, a Bečani se, kao pravi brižni domaćini, trude ugoditi svojim gostima, pa adventske sajmove, po kojima je grad ionako poznat, smještaju na svaki prazan kvadratni milimetar gradske površine. Odlična zarada pritom je tim dobrim dušama tek slučajna nuspojava, vjerujte mi na riječ. wink


Tako su, recimo, prije par godina otvorili takozvano Božićno selo ispred dvorca Belvedere, uz već posjeće u sveučilišnom kampusu, tj. Altes AKH. Ove godine je seoce iz iste serije osvanulo i na Marien-Theresien-Platzu, tj. Trgu Marije Terezije, odnosno onom prelijepom parku između Kunsthistorisches i Naturhistorisches Museuma, na mjestu koje je ne samo lijepoizgledajuće, nego i strateško odabrano, budući da se točno ispred tih muzeja parkira velika većina turističkih autobusa iz koje brojni posjetitelji idu razgledati već spomenute muzeje, prelaze park kako bi došli do Museumsquartiera ili - budimo realni - kako bi došli u Hilfericu i bacili se na trgovine.




Budući da taj sajmić nije prevelik, nije prekomercijalan, nije pregužvastičan, a i blizu je naše kuće, nasljednice i ja, a povremeno i mužić, tamo smo česti gosti. Šetnjica, promatranje štandova s ukrasima, divljenje šarenim reflektorima - i zabava za jednu bebu i jednu malu curku je zagarantirana. Kad nam je dosta šetnje, moje male Bečanke i ja se parkiramo i kupimo mjericu kestena, koje pojedemo stojeći, naslonjene na visoke stolove, kako se to ovdje uglavnom radi, a ako je mužić u kombinaciji, padne koje kuhano vince ili pak punč od šumskih jagoda.






Pogledajte kako teta Marija Terezija budnim okom prati što joj podanici rade...




Kupuju se i prodaju svakojake stvarčice. Kinesko-tajvansko-bangladeškog plastičnog kičeraja nema, prednost je dana djelima obrtničkih ruku iz Austrije, ali i nekolicini iz Češke i Slovačke.




A ovo je moj omiljeni štand s pićem party i vjerojatno jedini štand na svijetu osvjetljen lusterima.






I tak... Još par dana i eto Božića! Nemrem vjerovat' kak' je ove godine brzo došao! Danas sam si pustila božićnu mjuzu (internešnl favorit: Macy Gray: This Christmas i kroejšn favorit Diletanti: Božić dolazi.) da se malo ufuram u blagdansko raspoloženje, ali nekako mi ne ide uz ovih desetak stupnjeva i sunašce koji nas griju. Ajde, idem po mužića da nam skuha vinčeko, možda mi uspije.

Oznake: Beč, Advent, Božić

22.12.2006. u 23:31 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.01.2006.

Božićna zvona odzvonila, povratak u hladnu stvarnost!

Ok, obećavam da je ovo posljednji nastavak božićne sage. Obećajem da ću uskoro napisati pravi post. Obećavam, obećavam.. Ali ne mogu izostaviti božićni sajam pred Vijećnicom, a kad i ako pročitate tekst, skužit ćete i zašto. Jer je neizostavan. Mislim, sajam, a ne tekst.


Taj je sajam, naime, često nazivan i sajmom svih sajmova, najrazvikaniji je, najpoznatiji, najposjećeniji, ali i najkičastiji i najozloglašeniji. Naravno, sajmovi kojima sam vas prošetala nisu jedini u gradu, daleko od toga, no neki su od njih izvrsni, neki slove kao izuzetno kvalitetni, a neki su mom malom srdašcu mili. Ovaj, konkretno, nije ništa previše od toga, ali posjetite li Beč tijekom Adventa, a propustite šetnju kroz šarene štandove uredno složene pred Vijećnicom, većina će vam škvadre reći da je to kao da i niste bili u Beču.



Budući da je ovaj sajam smješten u najstrožem središtu grada, već je sam pogled na okolne zgrade i više nego atraktivan: preko puta Vijećnice nalazi se Burgtheater, odnosno kazalište koje bi se, uvjetno rečeno, moglo usporediti s Dramom Hrvatskog narodnog kazališta (ono što je kod nas Balet i Opera u Beču se nalazi u zasebnoj zgradi Državne opere, odnosno Staatsoper), s jedne je strane zgrada Sveučilišta, a s druge Parlament. Ispred Vijećnice se, osim ogromnog asfaltiranog platoa na kojemu se redovito održavaju različite manifestacije, prostire i lijepo uređen park koji u predbožićno doba postaje raj za djecu svih dobi.





Dakle, dođete li na spomenuti sajam opremljeni kvalitetnim fotićem ili kamerom, vjerojatno nećete ostati bez slika kojima ćete moći zadiviti ili zadaviti, ovisno o vlastitim vještinama prezentacije, svoje bližnje, a dođete li sa željom da kupite neki od suvenira ili sitnica koje se ovdje nude, pripremite se na to da morate biti prilično podfutrani. Osim već hrpu puta spomenute cuge, kobasa i slastica, šećernih vata, licitara i kestena, ovdje se nudi najveće prazničko šarenilo ever.







Tu su vunene kape, staklene i plastične kuglice, sjajni ukrasi za bor, raspjevani anđeli i djedamrazovi, zapravo, nema što nema, no daju se naći i fine stvari poput sireva od alpskog mlijeka, domaćih čajeva najrazličitijih okusa, šunkica i ostalih blagodati relativno tradicijskog blagovanja.

Dječica će posebno doći na svoje u parku koji okružuje štandove. Od vrtuljaka svih veličina do simpatičnih ponija, zimskih pejzaža složenih od plišanih igračaka, sve je stvoreno kako bi patuljcima izmamilo osmijeh, a roditeljima nofčeke. Tek su rijetke stvari besplatne, poput lutkarskih predstava za najmanje. Vlakiće i ostala čuda ne moram ni spominjati. U samoj Vijećnici za djecu se organizira pečenje kolačića, slikanje, modeliranje i slične kreativne aktivnosti.





I, za kraj, nemojte samo gledati oko sebe - podignite pogled! Ogoljele krošnje drveća ukrašene su brojnim lampionima u svim bojama, prizor koji je noću dopadljiv čak i odraslima - pod uvjetom da su konzumirali štogod od vrućih alkoholnih užitaka s nekog od štandova.




* * *

Ne smijem ostati dužna odgovoriti na pitanja iz komentara prethodnog posta. Vještice jedne, naravno da ste skužile zbog čega pijem vruće čokolade umjesto punča ili barem kuhanog vina. Naravno, vaša draga i mila (i nadasve skromna) blogerica, autorica ovih dirljivih redaka, čeka bebu, ponovno curicu! Starija nasljednica barem zasad pokazuje zadovoljstvo činjenicom da ćemo dobiti bebu, a mlađa nasljednica se redovito javlja preciznim šutevima uperenima uglavnom u mjehur, ali i ostale unutarnje organe svoje voljene mame. Očekujemo malu ovčicu ili bikicu, vidjet ćemo. Nasljednica je, naime, trebala biti ovčica, pa je odlučila malo pričekati i time promijenila svoj horoskopski znak, a koji će se znak svidjeti mlađoj nasljednici ne možemo znati. Primam čestitke, izlijeve oduševljenja, izjave tipa znala sam i sve drugo što vam padne na pamet, no ne odgovaram na pitanja o imenu (hihihi).

I da ne kažete da na mom blogu ne vlada demokracija, otvaram malu anketu o tome što želite u idućem postu: tekst ili putopis. Vratili smo se, naime, sa zimovanja na prekrasnim alpskim vrhovima u okolici Salzburga. Bilo je super, a naravno da je nasljednica najviše uživala. Sanjkala se k'o velika, probala se i skijati, sagradila je ako ne najvećeg, onda barem najljepšeg snjegovića na svijetu, sprijateljila se s hotelskom mačkom i, sve u svemu, nije joj bilo loše. Tata je skijao, a mama ove godine nije smjela. Jedine sportske aktivnosti koje su joj bile dozvoljene bilo je koturanje niz brijeg, što je ujedno i jedini način da u svojim trenutnim dimenzijama savlada nizbrdicu.

Na kraju vam moram objasniti i naslov posta. Meteorolozi su nam ovaj tjedan obećali sibirsku klimu. Noću -25, a danju će se temperatura velikodušno popesti do -16 (ili, prema jednom drugom izvoru, čak -11) i time prouzročiti neopisive žege. Mole se srčani bolesnici da ne izlaze bez potrebe iz svojih stanova te da uvijek nose sa sobom bocu negazirane vode i šeširić.

Eto.

Oznake: Beč, Advent, Božić, Vijećnica, Rathausplatz

23.01.2006. u 11:43 • 46 KomentaraPrint#

petak, 13.01.2006.

Studentarija slavi Božić

Jedan od sajmova na koje vjerojatno nećete naletjeti dođete li kao turist, pogotovo na jednodnevni izlet, jest onaj u sveučilišnom Kampusu, poznatijem pod nazivom Altes AKH, odnosno Stara Opća bolnica. U bivšem su se kompleksu Opće bolnice, naime, tijekom vremena izredale javne institucije ove ili one prirode, da bi se posljednjih par godina u njemu udobno smjestio divno uređen Kampus Sveučilišta u Beču, jednog od brojnih bečkih sveučilišta koje se ovdje radi lakšeg raspoznavanja još naziva i Hauptuni. Naravno, ako ne ulijećete u cijelu priču kao naivni turist, nego čitate moje tekstove znat ćete di je tulum te ćete upućeno i sigurnim korakom zakoračiti prema Devetom Bezirku, odlično se provesti, a možda i mene počastiti kuhanim vinom ili punčem. :-)))




Studentarija k'o studentarija, važno je da se dobro jede i pije te da spomenute aktivnosti ne koštaju previše nofčeka. Na žalost, ovaj se sajam ne razlikuje od ostalih po ne znam kako niskim cijenama, kao što bi se na prvi pogled možda moglo pretpostaviti, no razlikuje se opuštenom atmosferom, glasnim jazzom u izvedbi uživo, brojnim mladim ljudima i nikad prestajućim žamorom.




U Kampusu se, uz brojne sveučilišne institute i razne studentske organizacije, nalaze i uredi nekolicine tvrtki, nekoliko pivnica i restorana, turistička agencija, poslovnica banke, samoposluživanje, park uređen za bebe i djecu svih dobi, te štošta drugo što ovaj kompleks čini zanimljivim i privlačnim ne samo studentima i njihovim profesorima. Zanimljivo je da Bečani, suprotno općem mišljenju, ne hodaju svijetom sputani uštogljenim odijelima s kravatama ili sivo-tamnoplavo-bezličnim kostimićima kakve vani obično nose nevažne činovnice, a kod nas žene koje se žele predstaviti kao uspješne i poslovne, nego se trude živjeti, izgledati i odijevati opušteno i udobno. To, naravno, ne znači da će u kazalište doći u trapericama, jerbo se do bontona i te kako drži, no u svakodnevnom će životu odabrati ugodnu odjeću, a za provođenje slobodnog vremena s prijateljima radije će izabrati sveučilišnu pivnicu s drvenim klupama nego ušminkanu kavanu s velebnim lusterima. Stoga u ovom opuštenom prostoru nije teško naići na poznate sveučilišne profesore, znanstvenike, umjetnike, političare, kulturnjake i druge koji, kako se to običava reći, tvore društveni ili javni život.




A sajam k'o sajam - ima svega. Od nostalgičnih vrtuljaka do kobasa sušenih na svježem alpskom zraku, s naglaskom na tričarije vrlo slične onima koji se nude na Spittelbergu.








I dok mi na asfaltu pod prozorom nastaje užasna mješavina otopljenog snijega i prastarog prljavog leda, a sve zbog jednako užasne mješavine kiše i snijega koja nas cijeli dan časti svojim padanjem, s nostalgijom se sjećam prefine vruće čokolade sa šlagom popijene u mojoj omiljenoj Sveučilišnoj pivnici u kojoj se, između ostalih, nude vrste piva iz vlastite proizvodnje pod maštovitim nazivima docent ili profesor. I zapravo me ništa ne sprečava da se ovih dana ponovno prošetam do Kampusa i popijem vruću čoksu, zar ne?

Oznake: Beč, Advent, Božić, Campus, Altes AKH

13.01.2006. u 23:40 • 38 KomentaraPrint#

subota, 07.01.2006.

Koja ulica dalje - uživanje za nas polubankrotirane obične smrtnike


Najprije, sretna vam svima nova godina - nadam se da će vas u njoj pratiti ne samo sreća, nego i dobro zdravlje, puno ljubavi, uspjeha, nofčeka i uživanja na svim poljima.


Iako smo službeno skinuli ukrase s bora i svi uzdišemo za brzinski proteklim blagdanima te na velika vrata ulazimo u filozofske rasprave o protoku vremena, kratkoći života i sličnim teškim temama, potpomognuta izrekom it ain't over till the fat lady sings samoinicijativno odlučih produžiti blagdanski ugođaj i još vam malo pisati o Božiću u Beču.

Što bi bio Božić bez kupovine za nas moderne homo shopiensise koji osjećaju laganu nervozu ako nekoliko tjedana, a određeni primjerci vrste i dana ili čak sati, zaredom ne uspiju potrošiti svoj teško stečeni novac? Pa ništa, samo neki od običnih blagdana; utopio bi se u moru anonimnih neradnih dana koje rado slavimo, obilježavamo i štujemo, ali nikad nismo točno sigurni što oni zaista znače i kome su zapravo posvećeni.


Ako niste obdareni natprosječno visokom plaćom, opasno bogatim mužem ili neočekivanim nasljedstvom nakon smrti nepoznatog ujaka koji je živio negdje u bespućima južnoameričkog kontinenta i obogatio se sumnjivim uzgojem goveda u uskoj suradnji s preprodajom droge, bolje vam je da se klonite mjesta iz prethodnog teksta i vratite u realnost, odnosno u poznatu bečku Mariahilferstraße, ulicu koja je zakon za kupovinu.




Naravno, i u njoj postoje brojne trgovine u kojima nije problem pronaći suknjicu za šestotinjak eura ili torbicu za trostruko viši iznos, no većina je tamošnjih trgovina ipak sasvim prihvatljiva za nas obične smrtnike.


U borbi za kupca, koju središte grada iz godine u godinu vodi s velikim kupovinim centrima smještenima po rubovima grada ili izvan njega, popularna se Hilferica uključila ne samo idiličnom blagdanskom rasvjetom i prigodno uređenim trgovinama u kojima nježni zvuci Zvončića miluju vaše uši kako ne biste primjećivali zvukove novčanica koje vam nestaju iz novčanika ili kartice koja se svakim provlačenjem kroz onu napravu na blagajni sve više stanjuje, nego i proglašavanjem pješačke zone tijekom adventskih subota te produživanjem radnog vremena.




Osim trgovina i brojnih kafića, putniku-namjerniku nudi se i mali slatki adventski sajmić ispred crkve po kojoj je ulica i jedan od na nju naslonjenih gradskih okruga dobila ime. Na njemu je tek nekoliko štandova, no nude odlično piće i još bolju hranu, a vjerojatno je i jedino mjesto u gradu (točnije: jedino koje sam ja, usprkos upornoj i požrtvovnoj potrazi uspjela locirati) na kojem možete kupiti prefini crni kruh s orasima. Nije bitno što jedna štruca košta 16 eura, Božić je jednom godišnje, a taj kruh je najbolji kojeg sam ikad probala. A inače baš i ne jedem puno kruha, tek toliko da znate.






I za kraj, evo jedne istinite priče sa spomenutog sajma.

Na štand s kobasama i pićima dolazi Austrijanac koji naručuje kranjsku kobasicu sa sirom, ali bez kruha. Prodavačica ga ne razumije dobro, pa ga ponovno pita što želi.
- Kranjsku sa sirom i bez kruha - ponavlja on nestrpljivo.
- Šta ovaj oće? - glasno viče jedna prodavačica drugoj.
- Oće kezekrajner bez brota - jednako joj glasno odgovara druga.

Oznake: Beč, Advent, Božić, Mariahilfer Straße

07.01.2006. u 00:03 • 44 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.12.2005.

Za džep duboki i oči radoznale

Kao što rekoh u prošlom postu, danas šećemo u blizini Freyunga. Krenete li samo ravno, proći ćete trgom Am Hof, na kojem se također nalazi adventski sajam. On uglavnom nudi antikvitete i budući da me takve stvari ne zanimaju - barem dok se dobro ne obogatim - obično njime samo prođem ne stajući. Zanimljivo je da je na najuočljivijem dijelu trga podignuto božićno drvce koje je donirala Bank Austria - Creditanstalt, tako da ono nije, poput ostalih borova, ukrašeno blagdanskim ukrasima, već stiliziranim logotipom spomenute banke. Kao što dobropoznata pjesma kaže, money makes the world go round, the world go round, the world go round...


A da je zaista tako lako je uvjeriti se već iza idućeg ugla, iza kojega nas čeka početak ili kraj, ovisno o gledanju, poznate bečke ulice Graben na kojoj se, osim na susjednom Kohlmarktu, nalaze najelitnije prodavaonice najskupljih proizvođača nakita, satova, odjeće, obuće i drugih luksuznih proizvoda.




Riječ je o relativno kratkoj ulici na čijem je jednom kraju smještena prodavaonica Julius Meinl am Graben koja se ponosi naslovom najluksuznije trgovine živežnih namirnica u Europi. Osim prekrasnog interijera i pažljivo biranih proizvoda, razmaženim se kupcima i znatiželjnim turistima nudi zaista jedinstveni ugođaj za kupovinu, od posebno dizajniranih kolica i košarica s kožnim drškama do elegantnih liftova i nevjerojatno uslužnih prodavača, a nije problem pronaći pakiranje neke fine paštete od 50 grama za ciglih pedesetak eura. Preko puta Meinla nalaze se prodavaonice Cartiera s basnoslovno skupim nakitom i satovima te Mont Blanca, u kojoj možete birati između kemijskih olovaka od 150 eura do naliv-pera koja koštaju i po četiri tisuće nofčeka iste valute. I tako se nastavlja niz kojeg možete dopuniti po volji, da bi ulica završila neuobičajeno povoljnim trgovinama poput Stefanela, Zare i h&m-a, no rekla bih da je riječ o najljepšoj i najelegantnijoj h&m-ovoj filijali koju sam ikad vidjela.


Naravno da je tako elegantna ulica jednako elegantno ukrašena. Prošlih su nekoliko godina zaredom u uporabi bili isti ukrasi koji su ove godine donirani Sofiji, da bi Graben zasjao novim sjajem, figurativno i doslovno: tisuće malih žaruljica osvjetljava ovu neveliku uličicu iz konstrukcija koje podsjećaju na elegantne salonske lustere.




Naravno da nije riječ tek o ulici za luksuznu kupovinu, već i o okupljalištu te jednom od glavnih mjesta društvenog života boljestojećih Bečana, koji se kod Meinla tradicionalno okupljaju kako bi na dobrotvornim štandovima popili vrući punč ili kuhano vino nakon što su za najobičnije namirnice iskrcali lovu od koje bi prosječna četveročlana obitelj jako solidno mogla živjeti par tjedana.




Graben i njegova najbliža okolica često su metom kritika zbog nevjerojatno visokih cijena, luksuznih trgovina i ogromne količine love koja se ovdje vrti, okreće i troši na, kako se to obično kaže, snobovske gluposti. Iskreno, iako mi je nedostižno ušetati u Ferragamovu trgovinu na Kohlmarktu i kupiti si torbicu za tri i pol soma eura, obožavam se prošetati tim dijelom grada, čak i brojnim turistima usprkos. :-)))



Ovdje je stalno neki moving, moguće je sresti prijatelje koje niste vidjeli sto godina, a ljeti su ulice ukrašene brojnim terasama na kojima se dokono piju kavice. Za ljubitelje arhitekture i must-see dijelova grada Graben je zaista neizostavan, ne samo zbog poznatih Haas Hausa i katedrale sv. Stjepana koji se nalaze na suprotnoj strani od Mainlove trgovine, već i zbog brojnih drugih građevina i priča koje se uz njih vežu.

I tak. Ja vam jako volim Graben, a možda ću jednog dana moći ući u Chanel i ne gledajući cijenu kupiti haljinu koja mi se sviđa.

Kako je ono išlo? Dragi Djede Mraze...

Oznake: Beč, Advent, Božić, Graben

29.12.2005. u 22:30 • 36 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.12.2005.

Malo okupljalište, okrijepilište i papalište

U samom središtu grada, ali nekako ipak izvan glavnih turističkih puteva nalazi se Freyung, mali trg najpoznatiji po odličnoj galeriji BA-CA, odnosno Bank Austria - Creditanstalt, u kojoj redovno gostuju vrhunske izložbe. Kao što ste vjerojatno pretpostavili nakon prošlog teksta, namjera mi je prošetati vas popularnim bečkim, a ne prvenstveno turističkim blagdanskim okupljalištima, pa ako vas put nanese u Beč u ovo adventsko vrijeme da znate gdje ćete se moći pomiješati s domaćima.



Uglavnom, oko Freyunga nalaze se sjedišta brojnih dobrostojećih firmi, tako da je taj trg i zbivanja na njemu poznat kao okupljalište poslovnjaka, da ne kažem yuppieja, jer oni su navodno izumrli još osamdesetih godina prošlog stoljeća zajedno s vatiranim ramenima i loše izvedenim mini-valom (iako bih rekla da je riječ o lažnoj glasini, budući da se preživjelih primjera te čudne i rijetke vrste još uvijek može naći ne samo na bečkim ulicama).

Na tom se nevelikom prostoru redovno odvijaju razni sajmovi, a između štandova koji tradicionalno nude prave obrtničke rukotvorine širi se ugodan miris tople hrane i vrućih pića.


Za razliku od šminkerskog Schönbrunna ili umjetničkog Spittelberga, ovdašnji vam štandovi nude zaista prave rukotvorine; riječ je o širokom izboru proizvoda, od ručno pletenih košara do blagdanskih ukrasa.








Naravno, kao i na većini sličnih sajmova, glavna se pažnja pridaje piću i hrani. Osim što i ovdje, kao i svugdje drugdje, možete popiti kuhano vino ili prefini punč u već poznatim vrati-me-ne-vrati-me šalicama ili pojesti vruću kobasu uz odličan domaći kruh, postoji i brdo štandova na kojima možete kupiti hranu koju ćete ponijeti kući - a jako je lijepo što većina trgovaca nudi degustaciju, tako da zaista znate što kupujete.




A tek koji korak dalje, iza dva ugla, nalazi se tema idućeg teksta i iduće šetnje...


Drage moja čitateljice i dragi moji čitatelji, redovni posjetitelji, slučajni prolaznici, hvalitelji i kritičari, od srca vam želim sretan Božić! Provedite ga u miru i što ljepšoj atmosferi, uživajte i dobro se odmorite!

Oznake: Beč, Advent, Božić, Freyung

25.12.2005. u 13:10 • 27 KomentaraPrint#

srijeda, 21.12.2005.

Petica za umjetnički dojam

Naravno da Schönbrunn nije jedni dio Beča koji se može pohvaliti adventskim sajmom. Jedan od većih i Bečanima najomiljenijih svakako je Spittelberg, tek par koraka udaljen od široke i užurbane Hilferice s jedne strane i Ringa s druge.





Riječ je o četvrti koja se nalazi u Sedmom okrugu, odnosno središtu grada, no djeluje sasvim izdvojeno, ne samo prostorom, nego i vremenom. Naime, tek nekoliko desetaka metara od izlaza Volkstheater na liniji U3 podzemne željeznice nalazi se splet uskih malih uličica koje lagano podsjećaju na zagrebački Gornji Grad, no od njega je mnogo manji. Te su ulice cijele godine pješačka zona i u njima se često održavaju prigodni sajmovi, no svakako je najpoznatiji božićni, na kojemu se, za razliku od pomno odabranih sadržaja pred velebnim Schönbrunnom, može naći mnogo labaviji izbor suvenira, ukrasa, raznih proizvoda, ića i pića.

Budući da se taj dio grada i inače smatra svojevrsnim hibridom umjetničkog i gastronomskog jerbo se u njemu skrivaju neke od najpopularnijih malih galerijica, prodavaonica antikviteta i staretinarnica, kao i najposjećeniji restorani (među kojima je nezaobilazni Lux), kafići i pivnice, ni izbor proizvoda koji se nude ne odmiče od tog imidža.


Dakle, mnogobrojni umjetnički proizvodi od keramike, stakla ili tekstila, sezonski ukrasi, nakit, ali i điđe uvezene iz Azije i drugih trenutno visokokotirajućih dijelova svijeta ponuđeni su bok uz bok vrućim pićima i tradicionalnoj bečkoj klopi koja se jede s nogu. Osmijeh ovog gospodina mogao bi se protumačiti kao zadovoljstvo poslom koji mu u ovo doba godine skroz dobro ide.




Kao i u Schönbrunnu, i ovdje možete dobiti prigodnu šalicu ako odlučite ne vratiti onu iz koje ste pili i tako dobiti svoja dva eura natrag. U tim je uličicama ogromna gužva bez obzira na doba dana pa ni ružno vrijeme, vjetar ili negativni supnjevi ne mogu obeshrabriti vojske znatiželjnika, šetača i dokonih uživatelja u finom kuhanom vinu.



I za kraj, da ne mislite da je sve u Beču svečano i dostojanstveno poput pažljivo njegovanog Schönbrunna - ukusi su različiti, kao i publika; Bečani ovdje rado dolaze jer Spittelberg još nije postao poznat turistima, a iz samo njima znanih razloga smatraju da je lakše, ljepše ili poželjnije gurati se kroz gomile domaćih, nego stranaca, a u obožavanju ove četvrti ne mogu ih omesti čak ni kičasti ukrasi poput bora koji vašim očima nudi garantiranu bol i patnju



Oznake: Beč, Advent, Božić, Spittelberg

21.12.2005. u 23:31 • 27 KomentaraPrint#

subota, 17.12.2005.

Božić na carski način

Ako je Beč poznat po ičemu, onda je to po posebnom ugođaju u predbožićno doba. A ako je ikoji europski grad poznat po čarobnom Adventu, onda je to Beč. I kad već počinjem pisati o carskom gradu, red bi bio da započnem baš s Adventom i to nigdje drugdje doli ispred carske palače.

Naime, ulice i trgovi Beča pred Božić su nakićene adventskim sajmovima koji su više-manje ugodni, lijepi, atraktivni, kičasti i prigodničarski, a uglavnom sve do navedenog. Iako se glavnim, a turistima svakako i najnezaobilaznijim smatra kičeraj ispred Vijećnice kojeg se jedne godine odrekla čak i Crkva, svoju ću šetnju bečkim adventskim sajmovima započeti ispred Schönbrunna. Kad je carski grad, nek' je i carski sajam, je l' tako?


Prošle smo subote nezaobilaznu podnevnu kavicu odlučili zamijeniti nečim konkretnijim, sjeli na podzemnu i našli se u gomili što Bečana, a što turista koji su hrlili put Schönbrunna. Dan je bio prekrasan - sunčan i hladan, jedan od onih kad vam britki zrak gricka bradu i obraze, a vama to ni najmanje ne smeta. Prošle smo godine predbožićni punč na ovom istom mjestu popili u mirne sate predvečerja, kad su bjelkaste žaruljice osvjetljavale dvorac i u njegovim sjenama pružale utočište duhovima prošlih Božića, a ove nas je gotovo zaslijepilo blještavilo velebne građevine iznad koje su sunčeve zrake rezale nebo.




Međutim, ispred dvorca sakupilo se dosta ljudi koji su razgledavali štandove, papali finu hranu i okrijepljivali se toplim, uglavnom alkoholnim pićima.








Jako mi se sviđaju ti bečki prigodni sajmovi, bili oni božićni, uskrsni ili kakvi god. Nema tu sve-za-deset-kuna kiča iz Kine niti lažiranih levisica s Tajvana. Gradske su vlasti ili tko već dodjeljuje štandove jako pažljive te prednost daju lokalnim obrtnicima koji prodaju svojih ruku djela, a ponekad i nedjela, pazeći pritom na ravnotežu svih mogućih djelatnosti i prigodni karakter ponuđenih stvari.


I tako, ima tu nezaobilaznih kuglica, anđelčića i drugih rukotvorina koje bi vaš dom trebale pretvoriti u oazu božićnog mira ili pak pakao sezonskog kiča, ovisno o željama, preferencama i osobnom ukusu, no i mnogih drugih proizvoda poput kolačića, alkoholnih pića, proizvoda na bazi meda i njima sličnih.










Austrijanci su inače poznati po spremnom sudjelovanju u najrazličitijim dobrotvornim akcijama i bez obzira bile one potaknute božićnim duhom i sezonskim naletima dobre volje i svekolike ljubavi prema cjelokupnom čovječanstvu ili pak elitističko isfuravanje raznih Lions, Rottary i njima sličnih klubova, mora se priznati da je odaziv uvijek velik. I tako, po cijelome su gradu ili barem njegovim atraktivnijim dijelovima, postavljeni štandovi na kojima možete kupiti piće ili neku sitnu klopu u korist djece iz Afrike, raznih SOS-sela, područja stradalih u prirodnim katastrofama, itd. Bečki se šminkeri svih dobnih skupina rado okupljaju oko takvih štandova i dokono ispijaju svoja pića, a običaj se, naravno, proširio i na štandove koji s dobrotovornim radom nemaju apsolutno ništa zajednčko i iako Schönbrunn nije baš najpraktičnije mjesto u gradu za takva okupljanja (pritom prvenstveno mislim na relativnu udaljenost od središta grada), i tu se nađe Bečana koji dođu tek lagano prošetati, popiti pićence, pojesti koju kobasu i tako provesti subotnje prijepodne.


Kao što vidite, i ekipica prodavača tekuće i krute okrijepe uveseljava se čekajući iduće mušterije, a veseli im osmijesi govore da se ne griju tek toplim čajevima i trljanjem ruke o ruku, ak' me kužite.




Nije austrijska izmišljotina, ali mi se sviđa - svaki put kad kupite piće, natoče vam ga u šalicu s prigodnim natpisom i slikom. Kaucija za šalicu je dva eura i ne morate je vratiti, nitko neće trčati za vama. Dakle, sviđa li vam se, jednostavno je ponesete sa sobom i imate uspomenu na božićnu cugu, a ako želite, vratite je na bilo koji štand koji prodaje pića i dobit ćete natrag svoju lovu. Mi smo na tu foru sakupili šalica i šalica s božićnih sajmova diljem Europe, tako da pozdravljam ideju, duboko joj se klanjam i toplo je preporučam zagrebačkim sajmotvorcima.




A kaj se pije? Pije se uglavnom vrući alkohol. Punča ima hrpa vrsta, a meni je najdraži Beerenpunsch, tj. punč u kojem su se kuhali najrazličitiji jagodičasti plodovi - jagode, maline, ribizl, brusnice, borovnice i tako dalje. Tu je i neizostavno kuhano vino, kao i Jagatee, što bi naivci nazvali čajem s rumom, a zapravo je rum s čajem. Ako ne volite, ne smijete ili ne želite piti alkohol, uvijek možete popiti dječji punč koji je također odličan.

O hrani neću previše - možda u jednom od idućih javljanja, a do tada vam preporučam da zaronite nosićima u kotlove i tavice te odaberete ono od čega vam se ustašca najobilnije vlaže.

I to bi za danas bilo to.

Oznake: Beč, Advent, Božić, dvorac Schönbrunn

17.12.2005. u 15:03 • 29 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< prosinac, 2015  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se