kulerica

& svakodnevna spika

subota, 22.01.2011.

Olympos Teleferik, Turska

Budući da sam vas u prošlom postu dobro uznojila na dnevnim temperaturama od skoro četrdeset celzijevih stupnjeva, vrijeme je i da vas malo rashladim na ugodnih dvadeset i pet. Stoga se odjenite u laganu odjeću, na noge stavite udobnu obuću i dobro se namažite kremom za sunce, jerbo vodim vas na visoke planinske vrhunce.

Pomažući nam u potrazi za kraćim izletom na kojeg bismo mogli otići, predstavnica naše agencije preporučila nam je da se novosagrađenom žičarom, starom tek godinu dana, odvezemo na Tahtali Dagi, planinski vrh koji se nalazi na 2365 metara nadmorske visine. Ideja nam se činila zgodnom, pa smo tako jednog lijepog jutra sjeli u kombi koji nas je, s nekolicinom drugih gostiju, trebao odvesti do petnaestak kilometara udaljene donje stanice. Iako relativno blizu, ona je sagrađena na nadmorskoj visini od nešto više od 700 metara, tako da je cesta do nje prilično strma i prepuna serpentina, u kojima je mlađa nasljednica - potaknuta što nezgodnim terenom, a što temperamentnom vožnjom našeg izuzetno mladog vozača - povratila svoj maloprije pojedeni doručak.

Kad smo napokon došli do donje stanice žičare, nakon kraćeg čekanja ušli smo u modernu, ostakljenu kabinu i otisnuli se put planinskoga vrha. Zgodno je što od trenutka kad vam neki turistički agent prvi puta spomene tu žičaru, pa tijekom vožnje i boravka na vrhu i sve do posljednje minute provedene na njoj, uvijek srećete ljude koji osjećaju potrebu obavijestiti vas da je žičara pouzdani švicarski proizvod te je kao takva sasvim imuna na nezgode svih vrsta. Recimo. Je l'.


Kabina zaista klizi blago i neprimjetno, nema neugodnog poskakivanja i cukanja. Prvih par minuta ispod vas nalazi se šuma, a zatim samo kamen, kamen i kamen - gdje god pogledate, kamen. Starija nasljednica bila je složila vrlo kiselu facicu, a na pitanje zašto, djetešce je odgovorilo da se boji da se planina ne sruši. Ne žičara, nego baš planina. Srčeko moje malo. Uglavnom, ovo je pogled iz kabine na otprilike polovici uspona.




Na donjoj stanici smo oprali majicu i šeširić, izravne žrtve nesretnog rigoleta, pa smo ih morali i osušiti.



Gornja stanica prilično je velika i sastoji se od donje terase, na kojoj je vidikovac s kafićem, zatim od zatvorenog restorana (u njemu nismo bili, jer vani je bilo toliko lijepo da bi bio grijeh provesti vrijeme u zatvorenom i klimatiziranom prostoru) te, konačno, gornje terase na kojoj se ne nalazi ništa osim vidikovca.


Ovako izgleda ulaz u zgradu žičare na gornjoj stanici.




A ovo je pogled s donje terase u smjeru juga. U daljini se vidi grad Antalya, a da u zraku nema vlage, sasvim bi se sigurno vidjela i Alanya.




I pogled prema sjeveru.




Visina na kojoj se nalazite zaista je impresivna. Imajući na umu da ste donedavno bili na nula metara nadmorske visine, odnosno, točno u visini mora, a sad ste na visini od 2365 metara, što je više od dvije Medvednice stavljene jedna na drugu, pomalo se osjećate kao da vas je netko teleportirao, a ne dovezao. Evo i pogleda prema unutrašnjosti; sve što se vidi je kamen, kamen i zatim još malo kamena. Tu bi negdje trebalo biti i skijalište, no mi ga u tom silnom kamenu nismo uspjeli detektirati. Možda bismo trebali doći još jednom, zimi?




Ne moram ni reći da je kretanje ograničeno...




...no nekim ljudima ograde ništa ne znače. (Nije to nikakva strašna avantura, opasnost da padnete postoji samo ako ste izuzetno trapavi.)




Evo nas i na gornjoj terasi, gledamo donju, na kojoj smo maloprije popili kavu i prefini svježe cijeđeni sok od naranče te pojeli slatkač - kako tko, kako što.






Osim dalekozora, ovaj je izlaz jedino što postoji na gornjem vidikovcu.




Ovako izgleda pogled direktno iznad žica žičare pa ravno prema dolje. Nije za osobe koje se boje visine, imaju slabe živce ili nemaju povjerenja u tehniku.



I evo još jedan pogled prema unutrašnjosti Turske, ovaj put s gornje terase. Tahtali Dagi, planinski vrhunac na kojemu se nalazimo i sve ovo oko nas dio je nacionalnog parka Olympos, koji je pak dio zapadnoga dijela Taurskoga gorja, na turskome Beydaglari.




Naravno, ništa ne može proći bez šarenih suvenira.




I evo nas ponovno dolje - ne znam možete li na ovoj slici vidjeti malu, sitnu točkicu na vrhu planine, sasvim u daljini? Uglavnom, to je gornja stanica žičare, a udaljenost i razlika u visini između gornje i donje zaista su dojmljive.




Možda vam uspije na ovoj?



Oznake: Turska, Olympos, Tahtali Dagi

22.01.2011. u 02:07 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga


Brojim vas...

hit counter

od ljeta 2010.!


NOVO!
Pratite me na fejsu!

Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!


Linkovi


Sezonski adventski kutak

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio



Pišite mi na
kulerica@hotmail.com



VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.

Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo. sretan



© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.




Fotoputopisi:

Brno

Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio

Salzburg 2005.

Krumbach

Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio

Crikvenica

Sheffield
Nottingham

Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio

Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio

Faliraki

Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio

Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio

Hallein

Bad Ischl

Preduskrsni Beč

Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis

München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)

Bratislava 2007.

Konakli, Turska
Alanya, Turska

Oldenburg

Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio

Metković i okolica

Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)

Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.

Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska

Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.

Sisak

Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.

Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)

Bratislava 2011.

Bled, 1. dio
Bled, 2. dio

Postojnska jama

Venecija

Poreč i Rovinj

Minimundus, Austrija

Petzen 2013.

Graz

Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero

Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio

Miramare, Italija
Trst, Italija

Styrassic Park, Austrija

Bad Vöslau, Austrija

Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka

Linz, Austrija

Željezno/Eisenstadt, Austrija






Zbog čega Kulerica?


Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se