KUD Petar Preradović Đurđevac
Broby,Švedska ili U sobi ležim sam sa – sobom?!
|
I tako smo i mi otišli. Nakon dugotrajnih priprema (od nekih godinu dana) praktički i nismo imali osjećaj da krećemo na tako dalek put do malog švedskog gradića Brobya udaljenog SAMO 1400 km od Đurđevca sve dok nakon dobrih 28 sati vožnje nismo stigli na večeru i zključili da su nam pojedini dijelovi tijela jednostavno „oduzeti“. Kretali smo u nedjelju 25. Travnja u 10 sati ujutro i stigli u ponedjeljak navečer. Vidjeli smo mnogo znamenitosti i upoznali drugačiji jezik i kulturu i... Dobro, 'ajmo malo o zanimljivim stvarima! U 7 dana boravka u Švedskoj (+ još 2 dana puta) imali smo 8 koncerata za mnogobrojno pučanstvo koje smo veoma uspješno odradili,jer, ipak smo mi Podravci! Uspjeli smo čak dobiti i naslovnicu u švedskim novinama! Imali smo mnogo „slobodnog vremena“ kojega smo provodili u organiziranim izletima na jezera, tvornice, škole, parkove, i naravno, na „šoping“. Da nebi provodili dosadne večeri (jer Šveđani baš ne izlaze) igrali smo nogomet na obližnjoj livadi te smo čak organizirali i maškare. Fasciniralo nas je to što je skoro svaki šesti čovjek balkanac, to što je maksimalna temperatura bila 15°C i to što šveđani (i šveđanke) baš i nisu plavi i lijepi kao na TV-u. Dečki su se iz vlastitog iskustva uspjeli dokazati i nepobit teorem: Ako je djevojka lijepa, definitivno te razumije! Ljudi moji, da vidite vi njihove škole!! Tamo bi stvarno i najgori učenik nastavu pohađao s voljom! Samo za primjer, opća gimnazija traje 3 godine, učenik bira između 16 različitih gimnazijskih programa, učenici NE izostaju i (najzanimljivije od svega) pri upisu u gimnaziju učenik dobije laptop, plaćen vozački ispit, te plaćene knjige, prijevoz i prehranu kroz sve 3 godine. Profesorska bruto plaća je 4 puta veća nego plaća kog hrvatskih profesora (pa si vi računajte), a svaki učenik mora mjesečno provesti 45 minuta kod školskog pedagoga! Spavali smo u 3,4 i 6 – krevetnim sobama, ali najviše gužve bilo je u sobi 3. Soba 1 postala je sinonim našeg putovanja i svi koji su bili u njoj s ponosom nose taj broj (pa čak i u imeniku). Iako smo bili smješteni u bivšem sanatoriju, (btw. ekipa je bila prava ludnica) bilo nam je super i premda je bilo naporno radi svih nastupa, ranih ustajanja, života na hektolitrima kave i jeftinog jedva alkoholnog piva ( 3,5% ) toliko smo se zbližili da smo teška srca krenuli kući. Imali smo super šofere koje nebi mijenjali čak ni za dva dobra. Najviše problema smo imali s hranom koja je bila prezačinjena čak i za naše „gurmanske“ želuce. Međutim, to nas dakako nije sprečavalo da svaki dan uredno ispraznimo svoje tanjure. Nakon nedjeljnog doručka, ispraćeni parom sobova i debelim kuharom, krenuli smo prema našoj domovini pjevajući iako smo bili umorni. I eto. Sad smo tu. I krećemo u nove pobjede! PS. AKO IKAD IMATE PRILIKU POSJETITI ŠVEDSKU, UČINITE TO!! |