Gradnja obiteljske kuće u Zagrebu

Svi koji grade kuću su se vjerojatno sreli s gomilom ovakvih komentara:
- joooj, gradite kuću,...(muk)...ajd, sretno vam bilo (nesigurnim glasom)
- a kaj si ne bi mogli umjesto toga kupiti lijepi stan s tim nofcima
- kak buš to čistila (150m2)
- gradio sam kuću- nikad više
- gradio sam kuću- nije vrijedno muke
- kuća nikad nije gotova, uvijek nešto
- gradite kuću! Vi ste ludi...

Ni referentica na urudžbenom na općini kad sam ponosno došla u prosincu 2013. predati Zahtjev za izdavanje Rješenja o uvjetima građenja, nije nam ostala dužna:

Ona: (zaprepašteno) "Kaj gradite kuću?!"
(moj osmjeh lagano zatreperi)
Ona: (uz uzdah) "Rijetki bi se na to odlučili u ovim vremenima..."
(moj osmjeh nije siguran da li će i dalje odolijevati ili jednostavno kapitulirati i skliznuti s lica).

Koliko me sjećanje služi, uz Zahtjev ide kopija katastarskog plana, izvadak iz gruntovnice, posebna geodetska podloga (ovjerena) i idejni projekt u 4 primjerka (ovjeren), biljezi.

Papire smo predali i sad je trebalo čekati. Rekoše nam poznanici i vlasnici gornjih komentara- to će trajati mjesecima, a i duže ako ne budemo došli urgirati i biti dosadni referentici.

Oznake: gradnja kuće, građevinska dozvola, općina

I tako, početkom 2007. krenuli mi u potragu za zemljištem, obiteljska primanja nam taman dobila lijepu perspektivu i mislili smo da ne moramo baš tražiti zemljište Bogu iza nogu, možda bi Bukovac, Gračani, Žuti Brijeg i slično došlo u obzir. I naravno, lijepi komad zemlje od dviiljadekvadrata bi bilo po našem ćefu. Joj, da, i da je na brdu, nećemo ravnicu, to je bezveze. No da...

Prvi pogled na oglasnik nas je otrijeznio i skrušeno smo povukli crtu "potencijalnih" u širokom krugu oko gore spomenutih kvartova. Jednostavno nam nije bilo jasno kako izdvojiti 80-tak tisuća eura za zemljište (uz pomoć kredita, naravno) i onda dići kredit i za gradnju kuće?!

I tako je krenulo obilaženje... Gledali smo zemljišta u Branovcu (neki od mitova- naravno, došao je vodovod, naravno, struja je na zemljištu, postoji pristupni put, na sunčanom mjestu je), Gornjoj Bistri (možete kupiti donji dio našeg dvorišta, pa bumo dijelili struju, 1000m2 za ciglih 50.000 EUR), vozili smo se daaaleko iza Velike Gorice, kružili oko Remetinca, koketirali sa zavodljivim (i preskupim) Novoselcem, Medvedskim Brijegom, Markuševcem i sl. Penjali smo se na brda na kojima kilometrima nije bilo susjeda, ali se čovjek s oglasa kleo da je građevinska zona- nakon toga smo naučili da odmah lokaciju, umjesto uživo, pregledamo na GUP-u, elektronski naravski. Gledali smo zemljišta direktnim s pogledom na susjedovu trokatnicu, zemljišta koja bi na koordinatnom sustavu imali veći y nego x, zemljišta do kojih treba pješačiti sa satarom u ruci, zemljišta koja koštaju 100EUR/m2, a do autobusne stanice treba 15-tak min hoda. Svašta smo mi gledali.

Gledali smo i jedno zemljište u Gornjoj Dubravi, u ulici koja je bila toliko strma da smo istezali vratove kako bi vidjeli cestu od komandne ploče auta. Kuplung, prva i polako... Rekla sam mužu (tada dečku), "Zaboravi, okreći auto, frka me da ćemo se prekobicnuti natraške- nema veze što je ispod 50 EUR/m2, naći ćemo mi nešto bolje". To je bilo negdje na početku naše priče s traženjem zemlje i još smo bili naivni i zeleni :-))).

Nismo znali da nas na vrhu tog uspona čeka naše buduće zemljište. O tome u sljedećem postu za koji dan (kad pronađem slike).

Oznake: zemljište, građevinsko zemljište, Zagreb, gradnja kuće, cijene građevinskih zemljišta

Počinjemo s pitanjem- čemu sve to? Postoji puno razloga- život u kući smatramo zdravijim, boljim za djecu, kuća je prikladnija za ljubimce, da ne spominjem sve "divote" koje sustanarstvo u zgradama može donijeti...

Ja sam odrasla u kući, a trenutno živimo u stanu i iako je prošlo 6 godina, još se sjećam osjećaja jednog ljeta, kad sam shvatila da u jutro lijepog dana nema izlaska na terasu, na travu, na sunce. Ima, al moram izaći na mali balkončić i nagnuti se pod određenim kutem, e da bi me sunce moglo podraškati po dijelu lica. Ili se, naravski, mogu spustiti 2 kata niže i targetirati komade zelenja između betoniranih puteva. Uzeti ligeštul i razapeti ga, zajedno sa stolićem za kavu, novinama i knjigom, između dječjeg parkića i ceste za veliki hrvatski trgovački lanac. Al za to je potreban i napor oblačenja- ne mogu po kvartu šetkati u pidžami, s kavicom u ruci. I onda kad se tamo dolje domislim da bi nešto i gricnula...

Imala sam sreću da sam odabrala životnog suputnika koji dijeli moju želju za životom u kući, prirodi, s produžetkom stambenog prostora na terasu, vrt i dvorište. Čujem za puno situacija gdje jedna strana želi stan, druga kuću i to obično završi na stanu. Jer zapravo znamo da je stan racionalnija, praktičnija, (dosadnija :-) odluka od sulude odluke gradnje kuće.

Eto, tako smo se mi jednog dana prije 7 godina u glavama usmjerili na ideju kuće. Jednog dana.

U sljedećem postu ću pisati o tome što vlasnici zemljišta u Zagrebu, koje NE košta više od 60.000 EUR misle kad kažu da zemljište ima sve priključke, i da je u građevinskoj zoni, i da ima pristupni put, da je voda došla u naselje, itd. Hint- ništa od toga nije istina :-)))))))!!!!

Oznake: gradnja, kuća, stan, gradnja kuće, životne odluke