Gradnja obiteljske kuće u Zagrebu

Prije nego što sam počela pisati, bacila sam oko na podfolder "ponude" u folderu "kuća". Bome

Prije prikupljanja ponuda smo pitali sve koje znamo za preporuku, sve koji su gradili, sve koji imaju susjede koji su gradili itd. Ako čitate blog od početka, vidjeli ste da mogu biti tvrdoglavo temeljita . Elem, kontaktirali mi ni manje ni više nego 24 izvođača. Prikupili 10 ponuda.

Natezali se s izvođačima koji su tvrdili da je troškovnik predetaljan (većinom), da je premalo detaljan (nekolicina), da kakva je to skupa kuća, da kaj kompliciramo. Da je zidanje pregradnih zidova jeftinije od knaufa. Da je knauf jeftiniji od pregradnih zidova. Da je falcani lim na krovu preskup. Da košta isto kao i crijep. Da košta 3x više od crijepa. Da zakaj ne gradimo podrum. Da je bolje da ne gradimo podrum. Da PVC stolarija košta 3x manje od drvene. Da nam neće ispuniti troškovnik, ali silom hoće da se dogovorimo i da nam radi. Da već 3 dana ispunjava troškovnik i još nije na pola. Da nema veze što je 30% skuplji od svih. I tako u nedogled...

U procesu smo izmijenili nekoliko stvari:
- drastično smanjili kvadraturu drvene fasade (Trespa/Max Compat) jer nas je cijena ubijala. Hoćemo lijepo, ali, brate, ipak...
- izbacili aluminijski falcani limeni krov i ubacili Saturn crijep (skupljanje kišnice, aluminij čija je neškodljivost za zdravlje vrlo diskutabilna)
- ubacili grede od 20cm u krovište umjesto standardnih 14cm (izolacija)
- izbacili betonske podzide i ubacili gabione
- zamijenili statičara (zabušavao, nije isporučio projekt)
- vjerojatno je bilo još nečega ali se ne sjećam

Nakon prikupljanja ponuda, našli smo se s 3-4 izvođača i odveli ih na zemljište. Od tih izvođača 2 su nam bila uži izbor, no najviše nam je sjeo jedan. Na kraju je dao najpovoljniju ponudu, za njega smo imali najbolje preporuke, najviše nam je sjeo u razgovoru, ništa nije komplicirao i smišljao.

I eno ga, u trenu dok pišem, sagradio nam roh-bau, čekamo pokrivanje crijepom (upasuju boju limarije sa crijepom :-))), a za to vrijeme kopa podzide i garažu :-)!

Oznake: ponuda za gradnju kuće

Stigla je i "dozvola". Na kućnu adresu, sva lijepa i požigana.

Sad je vrijeme da se bacimo na glavni projekt. budući da je kuća do 400m2 po zakonu (tadašnjem, možda se nešto promijenilo?) nije potrebno raditi izvedbeni projekt. Prvo smo dali napraviti projekt vode i kanalizacije, budući da smo planirali dvojni sustav vodovoda, s prikupljanjem kišnice. Projekt nas je koštao 2500kn.

Inače, imali smo i dosta pitanja kako je moguće da smo dobili dozvolu, a nemamo projekt strojarstva i struje. Odgovor- ne moramo ih imati, kuća je do 400m2 brutto.

Zatim smo puno crtali, nešto sitno izmijenili (visina prozora u kuhinji, da bude u razini radne ploče, smještaj balkonskih vrata i slično). Arhitektice misle na sve pa nas zaskaču s pitanjima tipa: Hoćete li u kuhinji imati parket ili pločice (parket)? Mašina za veš je definitivno na prvom katu (da)? Trebamo li mjesto za recikliranje smeća (da)? I tako dalje!

I završili s glavnim projektom te pripadajućim troškovnikom na milion stranica. Troškovnik je podijeljen: kuća, okoliš, garaža. Okoliš je dobio vlasititi troškovnik jer nas košta ko Sv. Petra kajgana. Na dnu parcele imamo preko 25 metara podzida visine 2m i još šaku metara podzida iznad kuće, pokraj kuće, oko kuće i da ne nabrajam. Kad smo htjeli kuću na brdu...

Kad je završen troškovnik, došlo je vrijeme za skupljanje ponuda! To sam čekala ko zapeta puška, živo me zanimalo koliko će ovo zadovoljstvo nas koštati... (tad sam mislila 80.000 EUR aha-ha-ha-ha :-)!

Oznake: glavni projekt izgradnje, troškovnik

Došlo je i vrijeme da krenemo razmišljati o sustavu grijanja. Kako "patimo" na ekologiju i želimo imati što manje troškove grijanja, vode i ostalog, potražili smo potražili smo projektanta za strojarstvo i bacili se na proučavanje toplinskih pumpi, solarnog grijanja, cisterni za skupljanje kišnice. Prije nekih godinu dana sam bila totalno u tome pa sam cifre i kilovate bacala ko iz rukava. No danas mogu samo ovlaš rekapitulirati. Pa krenimo.

Dakle, krenuli smo s traženjem projektanta i tad se situacija zakomplicirala u nekoliko beskonačnih petlji što-koliko-što-koliko... :Recite nam koji sustav, a mi ćemo projektirati. Recite vi meni koliko košta koji sustav pa mi onda isprojektirajte.

Svi do jednog su hvalili podno grijanje kao vrlo efikasno i uspjeli nas odgovoriti od radijatora. Jedan je zagovarao plin kao najpovoljnije rješenje, s time da nije znao da je u ZG cijena priključka 15.000kn- nakon toga i još nekoliko drugih mojih nezgodnih pitanja više nije znao što bi savjetovao.

Drugi je strastveno zagovarao toplinsku pumpu kao rješenje efikasno u eksploataciji, s vrlo brzim rokom povrata investicije. Kad sam ga pitala koliko košta TP, nije znao reći. Zapravo. Kako onda može znati da je isplativo i koliki je rok povrata?! Kad sam ga pitala da li zna koliko su ti pusti ljudi kojima je projektirao TP kasnije trošili struje za grijanje, nije imao ni približnog pojma. I još svašta nezgodnog sam ga pitala, jer meni jednostavno nije bilo jasno kako je ta pumpa tako genijalna stvar. Nije znao ni što ćemo kad pumpa možebitno crkne za 15 godina. Ni kolika je garancija. Ni koliko joj pada efikasnost pri niskim temperaturama.

Treći je zagovarao TP, ali ne toliko strastveno. Dao mi je cijene TP, jer on zapravo izvodi radove. I dao mi je nešto još bolje- broj moba od ljudi kojima je slagao podno+TP u kući približne površine i toplinske izoliranosti te u istom podneblju. Nazvala ljude, popričali i saznala da im je struja zimi oko 600kn uz stalno grijanje na 20 stupnjeva. Doduše, oni su pumpu stavili zato što kod njih nije bio dostupan plin. Oni zadovoljni.

Pošto sam (mahnito predana kakva već jesam kad za nešto zapnem) kao luda surfala i čitala sve blogove koji su spominjali sve vezano za toplinu :-)))), naišla sam i na nekoliko blogova ljudi koji su pisali iskustva s toplinskim pumpama. Bili su mi super zanimljivi, no opet nisam bila sigurna što ćemo. Od TP me malo odbio jedan blog s kvarnerskog područja, gdje je bilo navedeno da im TP u ljetnim mjesecima, samo za grijanje tople vode za 1 obitelj troši 300kn struje mjesečno (ako sam ja sve dobro shvatila- a mislim da jesam).

I onda smo na kraju došli do jednog starog inženjera. Koji zapravo prodaje toplinske pumpe. I on nam je objasnio ovako:
- ljudi miješaju efikasnost zemlja-voda i zrak-voda pumpi
- zrak-voda ima smisla u toplijim područjima, u ZG baš i ne (preniske temp)- rekao mi je da ovu varijantu zaboravimo i lijepo si uzmemo plin
- zemlja-voda je super efikasna, ali jako skupa u početnoj investiciji- ovo nam je preporučivao, ali imamo premalo dvorišta i bilo nam je preskupo
- isplatilo bi se da država sufinancira u većem iznosu

Zapravo je potvrdio sve moje sumnje oko TP i mi smo podvukli crtu i odlučili plin+solarno.

Oznake: toplinske pumpe, grijanje, plin