14

petak

kolovoz

2009

Rame za spavanje



Kolovoško prijepodne. Dan vruć i sparan, no u vlaku na liniji Yamanote vlada ugodna svježina. Sjedim i vozim se u pravcu Shibuye. Na mjesto slijeva pokraj mene sjeda neka djevojka. Ne vidim joj lice, ali zamjećujem kako joj se glava istog trenutka počinje zibati u ritmu vožnje: kljuc ulijevo, kljuc udesno. Očito netko vrlo pospan. Neko joj vrijeme glava tako traži oslonac, i konačno se zaustavlja na mom ramenu. Čekam što će se dogoditi. Ne dešava se ništa. Djevojka čvrsto spava tik uz moje uho. Ne smeta mi. Mirno sjedim i vozim se dalje prema Shibuyi.
Vlak se zaustavlja na uobičajenim stanicama. Djevojčina glava povremeno se lagano trza i potom polako vraća u svoj prirodni položaj na mom lijevom ramenu. Zabavlja me to. Da se sad odmaknem, zacijelo bi se prepala. Ne, neću to učiniti.

Zamišljam da je djevojka mlada i da voli izlaziti. Možda nosi make-up. Osjećam ugodan miris njezina šampona.
Ne znam kako izgleda, ali u idućih desetak minuta zamišljam toliko toga o njoj. Čime se bavi, što voli, s kim se sastaje. Hoće li izaći na stanici prije ili poslije mene. Takve stvari.

Nadolazi Shibuya. Ona se ne sprema izaći. Ja ću, dakle, biti ta. Lagano je uhvatim za ruku, šapnem:
- Oprosti, ja ću sad polako...
Crvenokosa glava u trenu se podiže, otkriva ljepuškasto lice i dva širom razrogačena oka.
- Pardon... - promuca mlada djevojka sanjivo i iznenađeno, kao da me vidi prvi put u životu.
A baš je tako i bilo.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se