01

četvrtak

siječanj

2009

Sretna Nova na japanski način



Sretna vam Nova! Iako sam u Zemlji Izlazeceg Sunca, nisam od onih koji ce se popeti na vrh planine Fuji da bi snimili prvi izlazak sunca u praskozorje nove godine. Cak ni sa svog balkona nisam uzivala taj velicanstveni prizor. Jutros, 1. sijecnja nesto prije 7 sati, kada je sunce izlazilo nad Tokijem, ja sam spavala cvrstim snom. U istom tom trenutku Hrvatska je polako ulazila u posljednji sat Stare godine. Nikad ta vremenska razlika od osam sati (ljeti sedam) izmedju Europe i Japana nije toliko ocita i zbunjujuca, koliko uoci smjene Stare na Novu. Fascinira me taj prividni vremenski diskontinuum.

Vec na Silvestrovo u mom inace bucnom susjedstvu sve postaje neobicno mirno i tiho. Nova se godina u Japanu ne slavi - ona se obiljezava. Ljudi su uglavnom kod kuce u tisini; kolektivni doceci su rijetkost. Nema petardi, vatrometa ni buke. Promet je rjedji nego inace. Vecina prodavaonica je zatvorena. S izuzetkom usluznih djelatnosti, cijela zemlja je na kolektivnim praznicima - ove godine to je od 29. prosinca do 4. sijecnja.

Po tome kako se taj blagdan proslavlja i sto on ljudima znaci, Nova godina mozda je najvazniji japanski praznik, usporediv s Bozicem u krscana. To je vrijeme za odlazak u rodni kraj, za obiteljska okupljanja i druzenja. Vrijeme je to za zajednicki posjet obliznjem hramu i molitvu sa svim clanovima obitelji. Priredjuje se posebno pripremljena i luksuzno aranzirana hrana, tzv. osechi ryouri. Niz je to raznovrsnih reprezentativnih jela za koja se vjeruje kako donose srecu, snagu i dug zivot. Vaznost hrane u Japanu nikada ne moze biti odvise naglasena, pa je tako sadrzaj novogodisnje trpeze omiljena tema svih razgovora za kraj godine.


Sunce je jutros, dakle, vec visoko stajalo na kristalno jasnom zimskom nebu kad sam podigla poklopac svog postanskog sanducica. Nepogresivo kao i svakog 1. sijecnja, sanducici su puni novogodisnjih cestitaka koje uredno na taj dan dostavlja posta. Docekao me svezanj dobrih zelja od mojih japanskih prijatelja. Ove godine svaka je cestitka 'rogata' - usli smo u Godinu bika po tradicionalnom kineskom kalendaru - a mnoge su i personalizirane, s obiteljskim fotografijama, vlastitim dizajnom i crtezima. Svaka cestitka nosi i serijski broj, s kojim mozete sudjelovati u specijalnoj nagradnoj igri i osvojiti neku od raznih nagrada. Zahvaljujuci tom sistemu, sa sigurnoscu mozete reci koji vam je od vasih prijatelja ili znanaca te godine donio srecu...

Image Hosted by ImageShack.us



Japan je zemlja velike religijske tolerancije. Prosjecni Japanac nece vam sa sigurnoscu moci odgovoriti na pitanje koje je vjeroispovijesti - utjecaji šintoizma i budizma danas su medjusobno toliko isprepleteni da ih vecina ljudi ni ne razlikuje, niti tome pridaje posebnu vaznost. Neki ce vam cak decidirano odgovoriti da sebe drze ateistima. Ipak, drzali sebe religioznima ili ne, malo je Japanaca koji ce se posve odreci povremenih posjeta svetistu ili hramu. A upravo je to aktivnost koja najjasnije obiljezava pocetak nove godine u Japanu.

Prvi posjeti hramu u novoj godini, tzv. hatsumode, pocinju vec od ponoci 1. sijecnja. Mase ljudi hrle u hramove na kratku molitvu za srecu i zdravlje u godini koja je upravo zapocela.
Pa smo tako i mi, nakon sto smo jos pred samo tjedan dana u lokalnoj katolickoj crkvi pohodili bozicnu misu - kojoj je prisustvovalo i mnogo Japanaca krscanske vjere - danas odlucili pohoditi obliznji šintoisticki hram.
Meiji hram u susjedstvu polako se punio posjetiteljima koji su dolazili s obiteljima. Guzva nije bila tako velika kao u mnogo poznatijem, i vecem, Meiji Jingu hramu u Tokiju. Udarite o gong, dvaput zapljesnite rukama, sklopite ruke u molitvi i dvaput se naklonite, potom se udaljite - kad si u Rimu, cini kao Rimljanin.
Ovdje se mozete rijesiti sitnih novcica od 1 i 5 yena koje ne prihvaca nijedan automat. Naravno, drzite li na umu da ste dosli moliti za srecu svoju i svoje obitelji, takve efemerne stvari poput novca nece vam ni padati na pamet! Jos manje cete brinuti o tome ima li cudnih pogleda (nije ih bilo), jeste li kao stranac dobrodosli ili ste na dobrom putu da pocinite strasnu herezu: Japanci su prakticni ljudi, i takva pitanja za njih su bespredmetna.


Image Hosted by ImageShack.us


Prilaz šinto hramu


Image Hosted by ImageShack.us


Novogodisnji posjet hramu, tzv. hatsumode


Prosetali smo dvije ulice dalje i nasli se pred manjim budistickim hramom u cijem je dvoristu bilo groblje. Odlucili smo proviriti unutra. Zrakom se nadvijao gust dim mirisnih stapica. Povremeno se cuo udarac gonga. Vec je sa stepenista izgledalo kao da ulazimo u necije dvoriste, kao da ovdje netko stanuje i upravo docekuje goste. A oni su malo pomalo navirali kroz sirom otvorena vrata.
Netko je naglas pjevao budisticke sutre. Dvoje ljudi je molilo u tisini. Dan je bio hladan i dvojica starijih muskaraca grijali su se pored metalne bacve u kojoj je plamsala vatra - primitivna pec na otvorenom. Vjetar je raznosio dim i komadice pepela. Po tome kako su izgledali i grijali ruke ponad vatre, ta dvojica su mogli biti i malo bolje obuceni klosari: nisu bili u svom najboljem odijelu, bilo im je hladno, i vidjelo se da vani stoje vec dugo, mozda od jutra. Jedan zuti pas mirno je sjedio na povisenom mjestu preko puta, tamo kamo nisu dopirali dim i pepeo iz bacve.

'Akemashite omedeto gozaimasu' - 'Sretna nova godina', pozdravila sam. Jedan od dvojice, odjeven u crno i s prijaznim izrazom lica, priblizio nam se vrlo uljudno i zapoceo razgovor. Tko zna zasto, ali zanimalo ga je sve o nama: odakle smo, kojim jezikom govorimo, sto ovdje radimo. Nije bilo napadnosti u njegovu nacinu, i nije mi smetalo. Poceli smo cavrljati i ubrzo se ispostavilo da razgovaram sa glavnim svecenikom doticnog hrama budisticke sekte Nichiren! Izgled ponekad doista vara. Kad sam ga zamolila za fotografiju, rado je pristao. Prvo je skinuo svoju debelu vunenu kapu i prisao gongu s gestom koja odaje posebnu kvalitetu osobe koja u ovom dvoristu zivi, radi i posvecuje se svom pozivu s nadahnucem:

Image Hosted by ImageShack.us


Vjetar je jos uvijek u svim smjerovima divlje razbacivao komadice pepela iz bacve. Unatoc hladnoci, grijala nas je jednostavna i topla dobrodoslica naseg svecenika. Ponudio nas je sakeom, a Malu bombonima. Sake me dobro ugrijao na hladnoci - ili je to bilo od ugodnog razgovora? Moj sugovornik natucao je ponesto engleski, ponesto njemacki, za hrvatski koji govorim s Malom ustanovio je da je prilicno slican ruskom, a otkrio mi je i da je proputovao nekoliko zemalja Europe. Koliko se moglo zakljuciti, internet mu nije nepoznat pojam, a s ponosom mi je pokazao antenu svoje radio-stanice koja se kocila nad krovom hrama. Njegov zuti pas, kazao mi je, pametan je toliko da ne sjedi u smjeru u kojem vjetar raznosi dim; od njega su, kaze, pametnije samo lisice.

Pa ako je suditi po prvom danu nove godine, ova 21. godina po japanskom Heisei kalendaru mogla bi mi donijeti jos mnogo zanimljivih susreta i neocekivanih otkrica. Za pocetak, jos cekam rezultat novogodisnje lutrije s cestitkama. Potom, budisti tvrde kako treba obratiti paznju sto sanjate u noci nakon 1. sijecnja. Pojavi li vam se u snu planina Fuji, sokol ili patlidzan (!), to donosi srecu. Nisam pitala svog svecenika je li to doista tako, ali zacijelo vrijedi pripaziti. Kako bilo da bilo, vrijeme je za spavanje. Laku noc i sretno svima u 2009.!















<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se