18

četvrtak

prosinac

2008

Na tekmi iz japanskog



7. prosinca 2008. Prohladna i sunčana nedjelja kao stvorena za utakmicu. Igra se u gostima, u meni nepoznatom susjednom gradu u koji tog jutra stižem vlakom. Na stanici već vlada gužva. Polako i disciplinirano gomila kreće prema stadionu. Neki nose šalove i kape. Uzbuđenje je opipljivo - utakmica treba početi za manje od sat vremena. Za desetak minuta stižemo pred tribine. Dočekuju nas redari koji nas upućuju prema označenim mjestima. Dok se napeto čeka početak, pitam se ima li ovdje koštica i kikirikija. Prodavača nigdje na vidiku, ali u predvorju stoji automat s pićima i grickalicama. Odlučujem pričekati poluvrijeme za snack.

Na terenu dugo zagrijavanje, provjeravanje razglasa, zadnje pripreme. Dva suca u crnom zauzela su svoje pozicije i čekaju znak za početak. Na licima igrača nervozni grč. Znoje mi se dlanovi. Nakon tolikih mjeseci treninga i mukotrpnog rada, vrijeme je da se pokažemo na djelu. Tko ide dalje, a tko ispada iz lige. Ili jesmo, ili nismo. Dosta je bilo driblanja. Lijepo to reče naš Slaven Bilić: 'Moraš jednom i pucat, nemoš samo dodavat!'

Sudac pogledava na sat. Prolaze sekunde...

'Počnite!' - prolomilo se iz zvučnika. Svi smo kao jedan dograbili olovku i počeli pisati test...


OK, OK. Vrijeme je da stanem na loptu. Ne, nije se tog dana igrala nikakva nogometna utakmica. Nije bilo pravih igrača ni navijača, a ni sudaca. Iako nas se te nedjelje okupilo poprilično, nismo bili na stadionu i nije nam trebala ni lopta. Zajedno s tisućama drugih stranaca iz naše regije, te sam nedjelje polagala test japanskog jezika (JLPT - Japanese-Language Proficiency Test), koji se u isto vrijeme održavao širom Japana, a istog tog 7. prosinca i u brojnim gradovima širom svijeta.

U svom prethodnom životu - onom prije kućanice - polagala sam, i položila, sijaset testova i ispita. Bilo ih je i laganih i teških, usmenih i pismenih. Veliki test iz japanskog bio mi je prvi koji sam polagala ovdje u Japanu, i bilo mi je to sasvim zanimljivo iskustvo. Smatram kako mi je taj test pružio odličan uvid u japanski način testiranja, koji se prilično razlikuje od našeg. Ne mogu reći da je to bio najteži test u mom životu, ali vjerojatno je bio najstroži. Bio je i jedan od najdužih - sve skupa trajalo je, s prekidima, oko 5 sati - a i na rezultat ću morati relativno dugo čekati.

Ipak ne mogu odoljeti da ne ustvrdim kako je taj moj test iz japanskog povremeno doista nalikovao na - utakmicu.

Prije nego što izvedem taj šut, da objasnim o kakvom se testu točno radi. JLPT je službeni test japanskog jezika organiziran za potrebe stranaca koji žele utvrditi i certificirati razinu svog znanja japanskog. Popularan je među studentima i drugima koji se japanskim jezikom služe u poslu ili studiju. U Japanu test je prvi put održan 1984. godine, a održava se jednom godišnje, obično u prosincu. Osim u Japanu, organizira se i u pedesetak zemalja širom svijeta (u Hrvatskoj se zasada ne provodi).
Kandidati koji polože JLPT test dobivaju certifikat koji potvrđuje razinu njihova znanja. Postoje četiri razine: od 4 prema 1, pri čemu je 4. stupanj najniži, a 1. najviši. To znači da 4. stupnju mogu pristupiti kandidati s osnovnim znanjem jezika, dok je 1. stupanj prikladan onima čije je znanje japanskoga na visokoj razini. Prva liga je prva liga.

Image Hosted by ImageShack.us


Logo JLPT testa (Nihongo nouryoku shiken)


Kandidat po vlastitoj procjeni bira razinu testa kojem želi pristupiti. Knjižare prodaju razne priručnike u kojima možete rješavati zadatke nalik onima na testu - to vam pomaže da saznate koja razina testa vam najbolje odgovara. Postoje i neke službene smjernice. Na primjer, 3. stupanj JLPT testa (onaj koji sam polagala i ja) odgovara kandidatima koji su 'japanski jezik učili u trajanju od oko 300 sati, poznaju oko 1500 riječi i 300 kanji karaktera i snalaze se u svakodnevnoj pismenoj i usmenoj komunikaciji na japanskom jeziku'.

Test se rješava na principu multiple choice - od 4 ponuđena odgovora treba odabrati jedan točan. Sastoji se od tri dijela: Pisanje/vokabular, Slušanje i Čitanje/gramatika*. Svaki se odgovor boduje i kompjuterski obrađuje na posebnom listiću. Od uspješnih kandidata očekuje se da imaju barem 60-70 % točnih odgovora.
Iako položen JLPT test kandidatu ne garantira neke posebne privilegije pri zapošljavanju ili upisu na fakultet, on sigurno važi kao dobra referencija. Uz to je i popularan test. Službeni podaci govore da je 2007. g. testu pristupilo više od 523.000 kandidata u 50 zemalja svijeta.

Nakon tri i pol godine učenja japanskog, test mi se učinio idealnom prilikom da provjerim koliko znam. Ukoliko položim, eto mi bar neke sitne zadovoljštine za sve dosadašnje muke po Nihongu kojima nikad kraja... bar dok se ne dočepam prve lige!

Nakon obavljenih kondicijskih i taktičkih priprema i karantene, na teren sam izašla spremna dati sve od sebe, kao da igram za reprezentaciju. Test se pokazao dostojnim protivnikom. Nije bio prelagan ni pretežak.

Kaže se da je lopta okrugla, ali na ovoj utakmici nije bilo mjesta iznenađenjima. JLPT se, naime, izvodi maksimalno objektivno i korektno. Tijek testa brižljivo je isplaniran od prve do zadnje minute; produžeci nisu predviđeni. Kao i u nogometu, postoje žuti i crveni kartoni, koje kandidat može zaraditi ukoliko počini kakav 'prekršaj'. Žuti karton, primjerice, dobiva kandidat čiji mobitel zazvoni ili zazuji usred testa, ili ako mu se oglasi signal ručnog sata. (Mobiteli trebaju svo vrijeme biti isključeni.) Nije dopušteno otvarati ispitni listić prije nego je dan znak za početak, niti nastaviti s pisanjem nakon što je oglašen kraj. Razgovor, prepisivanje i šalabahteri iz razumljivih razloga nisu dopušteni, kao ni žvakaća guma i pijenje pića za vrijeme testa. Ukoliko izađete iz prostorije prije završetka testa, rezultati će vam biti poništeni.

Kao i u nogometu, moguće je zaraditi dva žuta kartona, što rezultira isključenjem kandidata i poništenjem testa. Crveni karton i isključenje zaradit će kandidat koji počini teži prekršaj poput gore navedenih, ili ako se upusti u objavljivanje ispitnih pitanja na internetu (aha!), izdaje se za drugu osobu na testu (nema zamjena...), rješava tuđi test ili ponovljeno negira upute službene osobe.

Sva ova upozorenja izdašno se ponavljaju prije svakog segmenta testa, a sad znam i zašto. Koliko god se činilo suvišnim, uvijek ima kandidata koji se zabune ili ne razumiju upute na japanskom. Kad je prvi test bio podijeljen i trebalo je proći još nekoliko minuta do početka rješavanja, primijetila sam kako neki vezni igrači nešto signaliziraju sucima. Netko na lijevom krilu već je bio otvorio listić i počeo s rješavanjem! Sudac se brzo približio i upozorio kandidata, koji je skrušeno priznao zaleđe. Srećom, nije 'požutio'. Odahnuli smo. Nakon što smo se ovime izjasnili za ferplej, do kraja utakmice nije više bilo incidenata.

Još je jedna zanimljivost način bilježenja rješenja na slušnom testu. Zadaci su snimljeni i oglašavaju se preko zvučnika. Odgovore treba bilježiti na listiću, i to tako da se za svaki zadatak označi jedan (1) točan i tri (3) netočna odgovora. Ovaj neobičan sistem zbunio je već mnogog gaijina koji je, ukoliko dobro ne pripazi, u prilici sam sebi zabiti - autogol.


Bilo je već poodmaklo popodne kad je utakmica završila. Umor se ocrtavao na licima igrača. Nije bilo potpisivanja ni razmjenjivanja majica. Stadion se brzo ispraznio.

Rezultati će biti poznati u proljetnom roku.































































<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se