24
srijeda
rujan
2008
Tumaranje po Asakusi
Ljetne vrucine napokon su popustile, i sto se mene tice, sada je pravo vrijeme za obilazak hramova. A njih u Tokiju i okolici ima bezbroj. Mozda ce netko primijetiti da japanski hramovi prilicno slice jedan drugome i da osim arhitekturalnih i kulturnih posebitosti, ne pruzaju druga veca uzbudjenja ni zanimljivosti vrijednih visesatnog zadrzavanja. S tim se ne slazem, iako je mozda stvar u nacelnoj razlicitosti interesa. Stoga nema smisla objasnjavati zasto radije tumaram sjenovitim dvoristima hramova u okolici, umjesto da, recimo, isprobavam najnovije elektronske smicalice u Sonyjevom high-tech dvorcu na Ginzi...
Danas je, dakle, na redu Asakusa! Kompleks hramova u tokijskoj cetvrti Asakusa (naglasak na drugom slogu) jedan je od najpoznatijih i najposjecenijih punktova u gradu. Otvoren je cijele godine i u svako doba dana prepun posjetitelja. Ovdje jos zivi duh starog Tokija, nekih davno proslih vremena.
Zanimljivo je da je Asakusa sve do Drugog svjetskog rata bila glavno srediste zabave i nocnog zivota u Tokiju. Nekoc su se ovdje prikazivale kabuki predstave, a Asakusa je imala i veliku 'cetvrt crvenih fenjera'. Nazalost, mnogi dijelovi Asakuse unisteni su u saveznickim bombardiranjima Tokija tijekom rata. Danasnji hramovi uglavnom su replike iz poslijeratnog razdoblja.
Na izlazu iz podzemne zeljeznice, prvo sto cete ugledati na prilazu hramu jesu velike, jarko crveno olicene vratnice s velikim crvenim lampionom, najpoznatijim simbolom Asakuse. Kaminari-mon ili 'Gromovite dveri' (od 'kaminari': grom) izvorno su podignute 942. godine, ali su stradavale u pozarima nekoliko puta tijekom povijesti. Danasnja replika izgradjena je 1960. godine donacijom nekog japanskog poduzetnika. Sa strane vratnica smjestene su dvije budisticke figure u nadnaravnoj velicini: Fujin (bog vjetra) i Raijin (bog groma), po kojem su 'Gromovite dveri' i dobile ime.
Turisti masovno poziraju za fotografiju s lampionom u pozadini. Lampion obicno biva uklonjen uoci veceg nevremena ili tajfuna; u ostalo doba visi na svom uobicajenom mjestu.
Kaminarimon
Prodjete li kroz guzvu pred Kaminarimonom, pred vama se u duzinu prostire Nakamise-dori, prava pravcata ulica za soping usred svetista, koja postoji vec stoljecima. (Hramovi i komercija u Japanu ne iskljucuju jedno drugo, dapace uzajamno se potpomazu.) Nakamise-dori natkrivena je, uska ulicica nacickana bezbrojnim trgovinama koje su raj za turiste. Shodno tome, ovdje vlada nevidjena guzva. Tu mozete kupiti jeftine sitnice, suvenire i igracke, ali i fino izradjene i originalne predmete u koje je ulozeno mnogo truda i vremena. Neke od njih tesko cete naci negdje drugdje u Tokiju.
Od hrane, popularni su slani rizini krekeri zvani senbei, koji se pojavljuju u svim oblicima, velicinama i okusima. Kolacici s punjenjem od slatke grahove paste zvane an, peku se i prodaju jos vruci na licu mjesta.
Nekolicina standova prodaje perike koje pristaju uz sve vrste kimona; interesa ocito ne nedostaje jer natpis kaze: 'Molimo ne isprobavati perike bez konzultacije s prodavacem'.
Nakamise-dori
Lovci na điđe, pravac Asakusa! Ovdje se prodaje Maneki neko, ili mackica za srecu
Trebate novi kimono, yukatu (vrsta ljetnog kimona), samurajsku ili ninja odoru? Ovdje ih nude s popustom!
Ovaj stand nudi slatkise s likovima aktualnih politicara. S obzirom na ucestale promjene u vladajucoj garnituri, te cinjenicu da se japanski premijeri smjenjuju na tekucoj traci, cesta prilagodba asortimana je nuznost...
Rijesite li se potrosacke groznice, odnosno produzite li ulicom Nakamise-dori do kraja, naci cete se pred drugim vratima po imenu Hozomon. I Hozomon je replika replike, buduci da je tijekom stoljeca izgorio nekoliko puta, a verzija iz 17. stoljeca unistena je u zracnim napadima u Drugom svjetskom ratu.
Hozomon
Na putu ispred glavnog hrama stoji veca natkrivena posuda u obliku zdenca iz koje se nadvija gusti bijeli dim. Ovdje vjernici pale mirisne stapice. Za ocuvanje zdravlja i dobrih mentalnih sposobnosti, pozeljno je dimom natrljati tijelo, odnosno pribliziti tijelu sto vise dima (ucestalo masite rukama u svom pravcu). Odredjenim dijelovima tijela koji vas posebno muce, smijete posvetiti posebnu paznju, barem koliko to pristojnost dopusta.
Osim toga, prije ulaska u hram, vjernici se ritualno prociscuju u zdencu sipajuci vodu preko jedne i druge ruke. Kutlacom s dugom drskom zahvati se malo vode i prelije preko jedne ruke. Potom se kutlaca premjesti u drugu ruku, pa opet polije malo vode po ruci koja je preostala. Na kraju se malo vode stavi u dlan i njome isperu usta. Voda se ispljune u za to predvidjeni prostor pored zdenca.
Prosavsi sve ove postaje, naposljetku cete se naci pred glavnim hramom zvanim Senso-ji. Negdje unutar ovog kompleksa navodno se cuva zlatna statua bozice milosti, Kannon, u ciju je zahvalnost podignut Senso-ji. A uz to je vezana jedna neobicna prica.
Lokalna legenda kaze kako su 628. godine dvojica ribara iz obliznje rijeke Sumida na povrsinu izvukli zlatni kip bozice Kannon. Bacili su ga natrag u rijeku, ali on im se stalno vracao i uvijek bi ga iznova upecali iz vode. Hram Senso-ji sagradjen je nekoliko godina nakon tog cudesnog dogadjaja.
Pogled na Senso-ji
Umorite li se od silnog hodanja ili klecanja pred bezivotnim kipovima, vrijeme je da se malo udaljite od hramova. No, nemojte jos otici s Asakuse. Za pocetak, skrenite u jednu od pokrajnjih ulicica hrama gdje mozete sjesti u neki restorancic, pojesti tradicionalni japanski sladoled 'kakigori', ili se jednostavno zagledati u neobicni svijet. Dempoin-dori jedna je od takvih ulicica. U rano poslijepodne sve mirise po hrani. Odnekud iz zvucnika dopire muzika iz 60-ih. Skupina ljudi obucenih u crno, mozda tek pristigla sa sprovoda, izlazi iz automobila i krece kao da ce potraziti restoran za rucak. Neki muskarac, malo pripit, klati se niz ulicu u svim smjerovima. Smijesna kineska igracka kojoj treba zapljesnuti rukama da bi se pokrenula i pocela plesati, uveseljava malisane na cesti. A iduceg trenutka pred vasim ocima prolazi djevojka obucena i nasminkana kao gejsa - iako ih u Tokiju sluzbeno nema!
A ako vas noge stvarno izdaju i ne zelite se vracati kuci vlakom, umjesto konvencionalnog taksija kojima su ulice krcate, zasto ne biste odabrali bas riksu! Na ulicama Asakuse mozete vidjeti parkirana vozila na pogon ljudskih misica. Prodavaci karata pokusat ce privuci vasu pozornost dobacujuci na engleskom: 'Where are you from?' Ne dajte se smesti, sjednite i neki od misicavih mladica rado ce vas provozati gradom po minutazi u vasem odabiru. Cijena? Prava sitnica: jedna osoba placa 2000 jena (92 kune) za 10 minuta voznje, odnosno 5000 jena (229 kuna) za 30 minuta, ili 9000 jena (413 kuna) za 60 minuta. Ukoliko se pozelite provozati sa svojim dragim/svojom dragom, cijene su, naravno, nesto vise, izmedju 3000 i 15000 jena. Pa tko voli, nek' izvoli...
komentiraj (21) * ispiši * #
10
srijeda
rujan
2008
Odgojno-popravni metro
Ponasanje nekih putnika u tokijskim sredstvima javnog prijevoza prevrsilo je svaku mjeru. Bucni su, neuredni i bezobzirni. Zauzimaju previse mjesta. Nedisciplinirani su i ne osvrcu se na potrebe drugih putnika. Ukratko, ponasaju se kao da su sami, a to, naravno, ne moze - i zato, izvolite to raditi kod kuce!
To nam na svojim najnovijim didaktickim posterima iz serije 'Radite to na tom-i-tom mjestu' (umjesto u vlaku) porucuje Tokyo Metro. Kampanja pre-odgojno-obrazovnih poruka namijenjenih putnicima tokijskog metroa zapocela je u travnju ove godine i trajat ce godinu dana. Svakog mjeseca na zidovima kilometarskih hodnika metroa uredno se pojavljuje novi poster s crtezom u kontrastirajucim bojama, bijeloj i zutoj, i jasno tiskanom porukom na japanskom i engleskom jeziku. Koja vas, htjeli-ne htjeli, navodi na razmisljanja o japanskom drustvu, konvencijama, javnoj komunikaciji, pa i generacijskim razlikama.
Pa ako mi se dosada cinilo da je Japan zemlja ugladjenih i discipliniranih ljudi koji se i u podzemnoj zeljeznici ponasaju besprijekorno, cini se da sam bila u zabludi. Ispada da je ovo Divlji istok, a vlakovi su - kaubojski!
'Ie de yarou - Radite to kod kuce' bila je poruka prvog postera Tokyo Metroa iz travnja. Lik na posteru posve se raskalasio. Doduse, s obzirom na broj sati koje tjedno provedu vozeci se javnim prijevozom, mozda vise i nije tako cudno da se Japanci u vlaku pocnu osjecati kao u svom dnevnom boravku. Tu se spava, cita, uci, igraju igrice, gleda TV... Mozda je netko ipak pretjerao s pivom i cipsom?
Na svibanjskom posteru, djevojka uvija trepavice posebnom spravicom. 'Molimo ne nanosite make-up u vlaku - radite to kod kuce'. Scena relativno cesto vidjena u japanskim vlakovima. Istinablog, meni kao zeni nekako bude neugodno kad vidim drugu zenu da se sminka u javnosti. Neki zamjenski stid. Ustani, duso, minutu prije pa se uredi... Zar svaka zena ne bi smjela imati svoju malu tajnu? Ali hej, sad bar vidim kako se nanosi foundation! I kako je spretna u tom tankom potezu tusa po kapcima! A i vjesto zna kovrcati trepavice dok u istoj ruci pridrzava maskaru. Pokusajte vi to kod kuce i vidite hoce li vam uspjeti.
Najkasnije od lipnja postaje jasno da ovi posteri nisu neka smijurija. A, ne. Oni su ogledalo drustva. Odaberite samo s koje strane ogledala zelite biti. Zuto ili bijelo, za koju stranu igrate? Jest, teta u bijelom telefonira u vlaku, sto je strogo zabranjeno. Prvo sapce u slusalicu potajice, jer cak i ona (!) zna koliko glasan razgovor iritira druge putnike. Ali onda se nesto naljutila, pa se pocela naglas i svadjati, da bi se na kraju ipak smirila - sve je dobro sto se dobro svrsi. A sto je svo to vrijeme radio sredovječni čiča pokraj nje? Prisluskivao razgovor, kao sto bi ucinio svatko od nas (hajde, nemojte se sada izmotavati!).
Srpanjsko izdanje negativne didaktike iz podzemlja prijetilo je da nekima ozbiljno podje na zivce. 'Molimo pripazite da iz vasih slusalica ne prodire buka', kaze poruka. Dok mladic u casual odjeci uziva sound iz slusalica, noseci preko ramena prebacenu torbu koja odaje da je vjerojatno rijec o studentu ili part-timeru koji radi za neki minimalac, dotle salaryman s kravatom (i stalnim prihodima) cepi usi zbog buke koja ga smeta... u cemu? Generacijskom drijemezu? Suptilno.
'Umi de yarou - Radite to na plazi'. Kolovoski poster ucinio mi se narocito cinicnim. Zna se da ne treba juriti u vlak kao kokos bez glave, jer to je opasno. Ali ovaj jadnik kojeg su stisnula vrata, ocito nema izbora. Aktovka je poletjela, znaci lik ide na posao, znaci u vlaku je jos uvijek guzva unatoc tome sto sluzbeno traje sezona godisnjih odmora, znaci odmora zapravo ni nema, lik je u konstantnom pogonu i nece mora ni vidjeti ove godine, kao ni prosle, kao ni desetci tisuca Japanaca slicnih njemu. Ovo nije scenarij neke mange, vec realnost. U takvim uvjetima, tko sebi uopce uzima pravo da tim ljudima spominje plazu?!
Rujanski poster porucuje: 'Yama de yarou - Radite to u planinama'. Dragi putnici i turisti, drzite na umu da za vasu glomaznu prtljagu u japanskim vlakovima nema mjesta. Ne samo sto smeta drugima, nego je nespretna i vama. (Jos sitnijim slovima trebalo bi pisati: ne teglite svoju prtljagu po metrou kao magarci; radije je posaljite postom na odrediste - postoje ekspres sluzbe za to.) Umjesto u tokijskom metrou, kampirajte na Fujiju. Razmotajte svoj onigiri na nekom proplanku. Idite u planine, jer tamo nema zime.
komentiraj (23) * ispiši * #
02
utorak
rujan
2008
Nesto za kisne dane...
Zadnjih desetak dana, sve otkako sam se vratila u Japan, ovdje gotovo svaki dan kisi. Pljusti. Lije kao iz kabla. Japan je i inace zemlja u kojoj pada mnogo kise, i to ne samo za vrijeme kisne sezone u lipnju i vecem dijelu srpnja. Meni se nekako cini da ovdje ipak ne kisi toliko cesto, ali kad pada, onda pada 'kao za placu'. Nestedimice.
Nevrijeme s jakom kisom prosli je tjedan prouzrocilo velik broj poplava u regiji Kanto u kojoj zivim, kao i u nekim podrucjima na zapadu Japana. Bilo je i ljudskih zrtava, a materijalne stete su vrlo velike. Ne znam koliko je to poznato u trenutku dok uragan Gustav pustosi po americkom Jugu, pa je sukladno svojoj razornoj moci dominantno prisutan u medijima, no i Japan je ovih dana pogodjen poplavama, odronima zemlje i drugim katastrofama koje su posljedica vremenskih neprilika.
S poplavama u mom gradu problema nije bilo, ali gledajuci iz vlaka uvjerila sam se kako je vodostaj rijeke Edo mnogo visi nego inace, pa krosnje drveca vire iz vode, a okolni golf tereni posve su poplavljeni. Muzic me tjesi kako ne moram brinuti o poplavama, jer nam je kuca na vrhu brda. Iz istog razloga, kaze on, nema straha ni ako se digne kakav tsunami u Pacifiku - mi smo na sigurnom.
Osim sto je bilo kisno, vrijeme je proteklih dana bilo i vrlo promjenjivo. Cas kisa, cas sunce, cas pjev ptica, cas praskanje gromova. Netko tko je poput mene sedam godina proveo u kisnoj zemlji, na to ni uhom ne bi smio strignuti; u Belgiji u jednom jedinom danu ponekad mozete iskusiti sva cetiri godisnja doba. Pa ipak, neki dan me vrijeme prevarilo dok sam s Malom setala u parku.
Krenule smo po suncu i vrucini, znoj nam se slijevao s ledja. Pocetak je rujna, ali ljetne vrucine jos ne popustaju. Namjeravala sam citati knjigu negdje u hladu dok Mala vozi bicikl. Nakon nekih pola sata ugodne setnje, nebo se smracilo i pocela je kisa. Isprva slaba, da bi se ubrzo pretvorila u pljusak.
Poceh kopati po cekeru i vrecicama, trazeci opremu za kisu. Stvari su se komesale po vrecicama: spremaj suncane naocale, trazi i vadi kabanicu, kisobran... Nesnosno je vruce i voda ti se slijeva niz tijelo, pa ne znas je li kisa ili znoj, ali brisati se moras. Zedne smo, pa vadim i vodu, a kako smo se vec smocile, treba nam i rucnik, Maloj maramica za nosic koji curi... Knjiga u cekeru se navlazila, grrrrh!
Dok sam brisala mokre korice, razmisljala sam kako mi je ovdje, usred mokrog parka iz kojeg su svi pobjegli a ja jos stojim pod nekim drvetom cekajuci da kisa prodje, bas ta knjiga dobro dosla. Jer, umjesto da pocnem psovati ljuto vrijeme i svoje promocene vrecice, odjecu i cipele, letimican pogled na stranice knjige pruzio mi je kreativan pogled na stvari. Upoznajte japansku udrugu Chindogu i njihovu zbirku ne-korisnih japanskih izuma, ukljucujuci nemali broj onih sto imaju veze s kisom, vodom i vodenim nepogodama!
Za kisna vremena vrecice iz trgovine objesite za hvatace pod kisobranom, gdje vam vise nece smetati. Ako vam se pak kisobran ne nosi u ruci, pricvrstite ga za glavu ovom specijalnom trakom, koja cini da su vam ruke uvijek slobodne za druge, ugodnije aktivnosti!
I za najveceg pljuska vase ce cipele ostati ciste i suhe, a kamera se nece smociti dok snimate kakav lijep kisni prizor!
A ako vec nosite kisobran, ne rasipajte dragocjenu kisnicu koja napada u nj! Mogla bi vam dobro doci, stoga je spremite u posebni rezervoar koji cete ponijeti pod miskom.
Pa sto ako nas i poplavi?! Ne dajte se smesti! Sto god nosili ispod, u gumene cizme, hlace i pojas na napuhavanje uvijek se s lakocom mozete uvuci i ostati suhi. Citajte i na vodi svoj primjerak knjige Bumper Book of Unuseless Japanese Inventions, i uvjerite se da masta izumitelja nema granica!
Prije nego sto posaljete komentar, drzite na umu deset zapovijedi udruge Chindogu:
1. Chindogu ne smije biti namijenjen prakticnoj upotrebi.
Izumite li nesto sto se pokaze prakticnim, niste izumjeli Chindogu. Obratite se patentnom uredu.
2. Chindogu mora postojati.
Chindogu izum ne smijete koristiti, ali on mora biti nacinjen.
3. Chindogu utjelovljuje duh anarhije.
Chindogu se zeli otrgnuti od historijski nametnute utilitarnosti predmeta.
4. Chindogu je namijenjen ne-upotrebi u svakodnevnom zivotu.
Specijalizirani i tehnicki izumi koje razumije i cijeni samo sacica ljudi, nisu Chindogu.
5. Chindogu nije na prodaju.
Primite li novac za neki od izuma, izdali ste ideju Chindogu-a. Chindogu se ne prodaje cak ni kao sala.
6. Humor ne smije biti jedini razlog za kreaciju Chindogu izuma.
Najvaznije je rjesenje problema.
7. Chindogu nije propaganda.
Chindogu mora ostati nevin, cist i daleko od svake ironije i perverzije.
8. Chindogu nikad nije tabu.
Zabranjene su sale na racun seksualnosti i neukusne sale na racun drugih zivih bica.
9. Chindogu se ne moze patentirati.
Chindogu sluzi svijetu, nije za kopiranje i posjedovanje.
10. Chindogu nema predrasuda.
Chindogu ne favorizira nijednu rasu ili religiju. Mladi i stari, muskarci i zene, bogati i siromasni, svi imaju jednako pravo uzivati u svakom Chindogu izumu.
komentiraj (11) * ispiši * #