01

četvrtak

svibanj

2008

Sayonara Rinrin



Tokijski zoološki vrt Ueno ostao je bez svog najdražeg stanovnika. Jedini preostali primjerak divovske pande, mužjak po imenu Rinrin, uginuo je u srijedu rano ujutro od posljedica srčane bolesti. Bilo mu je 22 godine i 7 mjeseci - u ljudskim godinama to bi iznosilo oko 70.

Mlado i staro tuguje za Rinrinom, jedinim pravim simbolom zoološkog vrta i miljenikom posjetitelja. U ukupno 16 godina koliko je proveo u Uenu, Rinrin je živio kao superstar. Svakodnevno je privlačio mase posjetitelja koji su se tiskali pred ostakljenim kavezom samo da bace pogled. Djeca su ga obožavala i klicala mu imena od milja, a ni stariji nisu ostajali ravnodušni.

Na pragu su praznici 'Zlatnog tjedna' (Golden Week), kad u zoološki vrt tradicionalno hrle tisuće posjetitelja. Bez Rinrina, kome će se veseliti djeca?


Rinrin, ili originalno Ling Ling, na svijet je došao u zoološkom vrtu u Pekingu 1985. godine. Kineske vlasti ustupile su pandu Japanu 1992. godine. Prvih nekoliko godina u Uenu Rinrin se družio sa ženkom po imenu Tong Tong, no pokušaji parenja svaki put su propadali. Poznato je kako se pande teško razmnožavaju u zatočeništvu, a ni u prirodnom okruženju nemaju odviše izražen spolni nagon. Nažalost, ženka pande uginula je 2000. godine. Za njom je ostao Rinrin - najstarija panda u Japanu u najstarijem zoološkom vrtu u Japanu.

Naravno, i ja sam dosada već nekoliko puta odlazila ondje. Svaki put uspjela sam se progurati do Rinrina, čiji je kavez blizu glavnog ulaza. Dugi redovi pred pandinim kavezom svjedočili su koga je većina ljudi došla vidjeti u ovom inače vrlo velikom i bogatom zoološkom vrtu. Pred kavezom je natkriveni prolaz pred kojim su svaki put stajali uniformirani čuvari. Zadržavanje je bilo dopušteno tek kratko, i to iza ograde. Simpatični starac s druge strane stakla obično bi spavao, ili mirno žvakao bambusovo lišće. Činilo se da ga cijela ta gungula pred izlogom ne uzbuđuje previše.

Rinrin je počeo pobolijevati prošlog ljeta. Patio je od staračkih smetnji, slabo se kretao i sve lošije jeo. Uprava zoološkog vrta odlučila je stoga smjestiti ga u zasebnu prostoriju dalje od očiju publike. Samo dan nakon toga, Rinrin je uginuo.

Neka starija gospođa zaplakala je u večernjim vijestima državne televizije.
'Sayonara Rinrin!'
Gledam s knedlom u grlu:

U Uenu tuga i nevjerica.
Posjetitelji se upisuju u knjigu žalosti.
Pred pandinim kavezom stoje djeca ruku sklopljenih u molitvi. Ostavljaju male bukete cvijeća, crteže i pisma. Pandi na slikama domahuju po zadnji put.
Pandin kavez ukrašen je cvijećem i Rinrinovim fotografijama iz vremena kada je uveseljavao tisuće samom svojom pojavom.
Pa neke starije snimke: Rinrin se sprema na jedno od svoja tri putovanja u Meksiko. Još jedan od, kako će se poslije pokazati, uzaludnih pokušaja parenja s tamošnjim ženkama. Osoblje zoološkog vrta stoji u povorci i razdragano maše Rinrinu.




Rinrin, ljepotane, zbogom. Neka ti nebeske poljane budu posute bambusovim lišćem i tvojim omiljenim lizalicama.



Postoji i jedna svijetla točka u ovoj tužnoj priči. Japanci sada polažu velike nade u 'panda diplomaciju'. Upravo idućeg tjedna kineski predsjednik Hu Jintao stiže u službeni posjet Japanu. Nadanja su da će japanska strana uspjeti postići sporazum kojim bi zoološki vrt Ueno dobio kineske pande na posudbu. Preostalih osam panda koje borave u drugim japanskim zoološkim vrtovima, također su posuđeni od Kine. Pregovori o eventualnom Rinrinovom nasljedniku u Uenu još su u tijeku.


UPDATE:
U svom nedavnom posjetu Japanu, kineski predsjednik doista je obećao novi par panda za zoološki vrt Ueno. Panda Rinrin bio je predmetom razgovora na najvišoj državnoj razini, pa su ga tako u razgovoru s visokim gostom spomenuli i japanski premijer Fukuda i car Akihito. Nažalost, ubrzo po završetku tog posjeta dogodio se katastrofalan potres u Kini od kojeg se nacija još nije oporavila. U takvim okolnostima, japanska vlada je iz obzira prema kineskoj strani odlučila do daljnjega ne forsirati panda diplomaciju i umjesto toga se usredotočila na pružanje humanitarne pomoći Kini.

Kad jednom budem pravila album svojih putovanja, u njemu sigurno neće nedostajati moja slika s pandom. Bilo je to zimi 2001. godine u zoološkom vrtu u Hangzhouu, za vrijeme mog kraćeg boravka u Kini. Tamo mi se pružila prilika života da uđem u pandinu nastambu i za neku smiješnu naknadu slikam se s njom! Bio je to gotovo intiman susret; drugih posjetitelja osim Mužića i mene nije bilo. Čuvar je kratko dao znak pandi, koja se digla sa svog ležaja i poslušno, gotovo istrenirano krenula prema mjestu za slikanje. Sjela je, uzela granu bambusa i počela žvakati lišće, kako pande to već rade. Dok sam ja izvan sebe od divljenja gladila čekinjasto krzno, veliki je dlakavac jednim ugrizom stigao smazati još i jednu cijelu jabuku. U cijelom tom prizoru bilo je i nečega tužnog.
Slika je ispala savršeno, toliko da mi poslije nitko nije vjerovao da je panda prava. A bila je, naravno.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se