28

petak

prosinac

2007

Moja japanska citanka anno 2007



Godina Krmka uskoro je za nama. Za koji dan eto nas u Godini Stakora, koji na japanskim novogodisnjim cestitkama izgleda drazesno, prije nalik na misa nego na onog krupnijeg glodavca. Pa birajmo sto nam je draze.

Ovu godinu na blogu rado bih zaokruzila malim popisom knjiga procitanih u 2007. Dobar dio onoga sto sam u proteklih dvanaest mjeseci propustila kroz sake, naslo se na ovoj top listi. Popis, dakle, nikako nije konacan, ni kronoloski ili kvantitativno uredjen, no ono sto je svim ovim knjigama zajednicko, to je sto na izravan ili neizravan nacin imaju veze s, pogadjate, Japanom !

Zbog cega su me se dojmile ove knjige, po cemu ih se sjecam, i zasto mislim da su vrijedne visestrukog citanja:


Boyé Lafayette De Mente: Japan's Cultural Code Words

Zapadnjaci su cesto skloni mistificiranju Japanaca i jednostranom tumacenju japanskih kulturoloskih obrazaca. Ova knjiga, koja je pisana u formi prirucnika na temelju 233 natuknice, pregledno i abecednim redom (dvojezicno japanski - engleski) izlaze najvaznije kulturoloske kodove japanskog drustva. Tekstovi na temu 'bushido', 'furusato', 'kimochi', 'komyunikeshon gyappu' i niz drugih, citaju se kao antropoloska studija u malom. Sto je najbolje, vrlo su zabavni. Autor uvjerljivo demistificira Japan i Japance, onakve kakve ih mi vidimo i/ili kakvima se oni sami zele prikazati.

U mojem izvorno japanskom okolisu, knjiga mi je vise puta pojasnila zakucasta pitanja svakodnevice. U ostatku slucajeva, izvrsno me zabavila i opustila !


Giles Murray: 13 Secrets for Speaking Fluent Japanese

Zvuci previse dobro da bi bilo istinito: autor tvrdi da postoji trinaest nacina kako tecno progovoriti japanski, i ne stedi truda da bi to dokazao rijecju, slikom i konkretnim primjerom. Ipak, za sve nas koji smo sebi stavili u zadatak da u svom vremenski ogranicenom bitku u ovoj dolini suza, donekle dobro naucimo japanski, mislim da je knjiga pravo osvjezenje u moru literature na tu temu.

Za pocetak, knjiga na vrlo neortodoksni nacin daje pregled najvaznijih tehnika i 'trikova' koji ubrzavaju proces ucenja i trajnog zapamcivanja japanskih jezicnih struktura.

Knjiga vrvi ilustracijama i crtezima nacinjenim specijalno za tu prigodu. Moj omiljeni dio je urnebesna mini-manga, pisana kompletno u kondicionalima, o sretno zaljubljenom gaijinu Jimu cija avantura s fugu ribom nesretno zavrsava.

Ima tu jos mini-kvizova, krizaljki, pricica, stripova... Neki od preporucenih 'stosova' definitivno djeluju, sto vam mogu potvrditi svojim iskustvom. Sve u svemu, knjiga je zabava na kvadrat ! Watashi wa nihongo ga taihen suki da !

'The knowledge that you can have fun playing with Japanese will give you the will to stick with it in the future even when the grammar becomes cruelly and intolerably complex because in your heart you will know Japanese is a good guy really !'


Kenzaburo Oe: Hikari pozdravlja stvari
(Kaifuku suru kazoka)

Kenzaburo Oe jedan je od najznacajnijih japanskih pisaca danasnjice i dobitnik Nobelove nagrade iz 1994. godine. Ova obiteljska kronika u cijem je sredistu mladic po imenu Hikari, zapravo je intimna povijest obitelji Oe. Piscev sin Hikari, koji je rodjen s mentalnim poremecajem, uz nesebicnu pomoc obitelji razvija se u uspjesnog glazbenika i kompozitora. Kenzaburo Oe dokumentira najznacajnije trenutke u odrastanju svog sina. Vlastita bol i teske sumnje roditelja pritom nisu izostavljene sa stranica. Zadivljujuca je snaga i volja ukucana koji se nose s teskim hendikepom mladica, i u tome nastoje ocuvati potrebnu dozu dostojanstva.
'Ni previse ocaja, ni previse nade', jednostavna je poruka ove knjige.


Yukio Mishima: Mornar koji je iznevjerio more (Gogo no eiko)

Uzitak je citati knjizevnost neosporne vrijednosti, a Mishima je definitivno jedan od pripadnika 'stare skole'. Psiholoski jak roman ciji likovi imaju motivaciju i dubinu, i koji se prevrcu u svojim unutarnjim proturjecnostima. Recenice koje teku kao rijeka, strogo i nezaustavljivo - o bilo bi divno znati pisati kao Mishima.

Scena mucenja macke bila mi je tesko probavljiva, ali u svjetlu autorove poetike, sluzi kao uvjerljiva uvertira za strasan kraj ovog romana, toliko jeziv da u knjizi u stvari nije ni opisan eksplicitno, vec samo naznacen.



Haruki Murakami:
Lov na divlju ovcu (Hitsuji o meguru bouken)
Blind Willow, Sleeping Woman (zbirka kratkih prica)

Kakva bi to japanska literarna godina bila bez Murakamija ? Prvi naslov odnosi se na roman, drugi na zbirku prica izdanih 2007.

Zasto toliko volim Murakamija ? Za pocetak, zato sto je kod njega nemoguce znati na koga ili sto cu nabasati. Moze to biti sasvim obican mladic koji zivi jako dosadnim zivotom, i koji odjednom, bez ikakve najave ili 'zvuka gonga', upada u neki 'twilight zone', i dalje se snalazi kako zna i umije. Skoro je moguce prilikom citanja previdjeti taj trenutak kad se to dogodilo. I odjednom, stara ravnoteza vise ne postoji. Stari, dosadni zivot postaje prava avantura koja moze zavrsiti uzbudljivo, ali i sasvim otvoreno, bez definitivnog kraja. Ponekad cak i sasvim besmisleno. Ali redovito se odvija u tajnovitim okolnostima.

U slucaju 'Ovce', Murakamijev junak pronasao je neki odgovor, zadovoljavajuci za njega samog (je li i za citatelja ?). U slucaju druge knjige, odgovora najcesce i nema. Sve ostaje na pitanjima.
Sto je zapravo za rodjendan pozeljela slavljenica u prici 'Birthday Girl' ? Zasto je neciji muz nestao na stepenistu zgrade izmedju 24. i 26.-og kata, i kako je nakon toga pronadjen u sasvim drugom gradu, ne sjecajuci se nicega ? Kako izgleda 'savrsen dan za klokane', i sto vreba s druge strane ogledala ?





Murasaki Shikibu: Pripovijest o Genjiju

U mojoj godini literarnih ulova, ovo je 'jelen kapitalac'. Ne samo po znacenju ('Genji' se smatra prvim romanom u svjetskoj knjizevnosti, pisan perom dvorske dame iz 11. stoljeca), ne samo po vrijednosti (literarni opisi na visokoj su razini i od iznimne svjezine, historijski i estetski od neprocjenjive vrijednosti), nego i po kalibru: roman u kompletnoj verziji u engleskom prijevodu broji nesto vise od 1000 stranica.
Prica o 'sjajnom princu Genjiju' koji je zivio na carskom dvoru u Kyotu okruzen damama i ljubavnicama, bavio se lijepim umjetnostima i s nadahnucem promatrao mijene godisnjih doba, i koji je samom svojom pojavom otimao uzdahe svih prisutnih, bit ce u sredistu jubilarne 'Genjijeve godine' 2008. - tocno tisucu godina nakon svoga nastanka.

O Genjiju se stoga namjeravam raspisati uskoro !


Vladimir Devidé: Japan

Ugodno iznenadjenje prilikom mog ovoproljetnog posjeta Hrvatskoj. Prekrasna ilustrirana monografija o Japanu, meni je pruzila neusporediv uzitak citanja na slikovitom, tecnom hrvatskom jeziku. Premalo je japanskih knjiga na hrvatskom u mojoj knjiznici - kako mi geografija nalaze, uglavnom nalazim i citam djela na drugim jezicima - i mnogo toga sto ovdje citiram, prisiljena sam donositi u (vlastitom) prijevodu.
Svi naslovi s ove liste osim posljednjeg, procitani su na stranim jezicima.

'I uvjerio sam se da me moja zemlja moze nauciti da jos vise volim Japan, kao sto me Japan, uz mnogo sto drugo, naucio kako treba voljeti svoju zemlju.'

(iz Predgovora)































<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se