19

ponedjeljak

veljača

2007

JAPANKE U SVOM SVIJETU



Senzualne Japanke iznjedrila je senzualna japanska kultura. Prozracnost, profinjenost, elegancija i orijentalni sarm njezine su glavne karakteristike. Cesto je nemoguce sa sigurnoscu reci sto nas to toliko fascinira u susretu s japanskom kulturom. Osobni dojmovi zapadnih posjetitelja cesto su intuitivni i tek potom iskustveni.
Pouzdajete li se u intuiciju ili u iskustvo ?

Pisala sam o tome kako mnoge mlade Japanke svoju zenstvenost i sarm primjenjuju upravo intuitivno. One su u tom duhu odgajane. Muskarci koji u Japan pristizu sa Zapada, u prilici su uvjeriti se - iskustveno - da ovdje vladaju posve druga poimanja seksualnosti. Na seks se u Japanu ne gleda kao na grijeh, nesto nemoralno i prljavo. Seks je normalna aktivnost nuzna za odrzanje mentalnog i fizickog zdravlja. Seks nije zabranjeno voce. Tako se u ovoj zemlji prema njemu i odnose.
Japanke su po tome prirodne, neopterecene lancima grijeha. Daleko od puritanizma na Zapadu, one djeluju oslobadjajuce na muskarce potekle iz takvih sredina, ili one po prirodi seksualno nesigurne. Muskarci cijene njihovu neopterecenost i diskreciju. Zajedno daje magican spoj, carobnu privlacnost izmjedju jednih i drugih.

Shvacanje seksualnosti u Japanu moze poprimiti i druge oblike koji prelaze u neugodnu krajnost, doduse samo nama izvan Japana. Udjite u bilo koji japanski vlak i vidjet cete muskarce koji u guzvi mirno listaju golisave i pornografske manga stripove. Od njihovog sadrzaja crvenimo se vi i ja, barem u drustvu. Japanci ne. Prikaz zene u takvim mangama u najmanju je ruku ponizavajuci niz klisea stvorenih samo da zadovolje mastu muskaraca, koji jedva cekaju najnovije izdanje da ga procitaju jos u convenience store-u, stojeci u redu uzduz police uza zid.
Nekome se citanje takvih casopisa moze ciniti pervertirano, ali Japan je zemlja suprotnosti u svakom pogledu. Ovo je samo jedan od tisuca pojavnih oblika.

U sirem smislu, seksualna industrija vrlo je razgranata u danasnjem Japanu. U doticnim distriktima velikih gradova postoje bezbrojni barovi s hostesama, saloni za masazu, 'love hotels'. Nocni zivot mnogih biznismena odvija se u takvim 'klubovima', cije su cijene pica i usluga najcesce astronomske.


***
Sasvim je jasno da je japansko poimanje seksa i morala posve drukcije od naseg, zapadnjackog. Stoga je, mislim, pogresno mjeriti ih istom mjerom. Ono sto je u Japanu prihvatljivo i opcenito tolerirano u drevnoj igri zavodjenja, sto se mozda cak smatra pozeljnim seksualnim ponasanjem, u drugim zemljama moze rangirati od neukusnog i nepristojnog do zazornog, ako ne i gore (primjer totalitarnih rezima).

Kao ni u zivotu, za Japance u seksu ne postoji apsolutno dobro ni apsolutno zlo. Sve je pitanje trenutka. Sve ovisi o trenutnim okolnostima.


Sjedimo jos uvijek u sve bucnijem Starbucksu. Dieteru se ne zuri. Gleda u oblacic svog cappuccina koji se sa svakim gutljajem suzava.
- I onda, kako ti se svidja u Japanu ? - pitam ja.
Umjesto pravog odgovora, cujem uzdah.
- Moja zena ima tezak karakter...
Uh. Hoce li sad slijediti duboko povjeravanje ? Malo mi je neugodno, jer ne znam jesam li prava osoba u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Ispala je jedna klasicna mala prica o povremenim nesuglasicama, kakve valjda poznaje svaki brak, manjim smetnjama na kulturnim frekvencijama, uz dasak domotuzja i novcanih neprilika.
Svidja mu se Japan, naravno. Ali ona ima svoje preokupacije i zanimacije, svoje prijateljice. Trudi se da joj ugodi na svaki nacin. Zna kuhati. Uci japanski za neki veliki ispit. Radi sest dana u tjednu. No, placa barmena nije dovoljna za ceste odlaske u Njemacku. A ona za preseljenje u Europu ne zeli ni cuti.
Prica je manje dramaticna kad je cujem iz njegovih usta. On ima nasmijesene oci. Da ga shvatim ozbiljno ili ne ? Zaveden zovom bajnih sirena, nasukao se na obale arhipelaga, ili ipak ne ?
Mislim da se tek trebamo upoznati.
Zenu sam mu upoznala. Simpaticna je, ali nimalo naivna. Zna pitati prave stvari i djeluje zrelo. Sigurno zna sto hoce.

Doduse, pati na torbice.


Djeve umilnog lika, olicenje vrline koju su kao takvu formulirali i stoljecima pod budnim okom drzali muskarci s jednim jedinim ciljem: kako zene drzati u pokornosti, danas su jace nego sto izgledaju i sto su same spremne priznati.
Moderne japanske djevojke i zene tjelesno i emotivno mozda djeluju krhko kao porculanske lutke. No, ispod te povrsine pocesto bude tvrda ljuska. Imaju talent za dramaticno ponasanje. Ima tu i nesto glume i licemjerja, ne nuzno iz losih namjera, vec iz nagona samoodrzanja. Umijece manipulacije. Tesko je ponekad razumjeti njihove prave namjere, najteze je prozrijeti njihove prave osjecaje, ali ono u sto sam gotovo sigurna, jest da se danasnje Japanke osjecaju jako dobro u svojoj kozi.
Ponajprije, nisu sklone dijeliti svoj svijet s muskarcima. Japansko drustvo vrlo je polarizirano: muskarci rade i navecer izlaze u barove s kolegama, udane zene brinu se o kucanstvu i djeci, ostatak vremena trosi se na televiziju, kupovinu, hobije i trac. Neudane zene rade, putuju, izlaze s prijateljicama i ne brinu nicije brige osim svojih.
Nijednoj od dviju strana nije stalo promijeniti stvari. Bar ne trenutno i ne u demografski znacajnijim postotcima. Sve ide bas odlicno kako ide.
Ophodjenje sa suprotnim spolom smatra se napornim. Zene i djevojke preferiraju drustvo prijateljica s kojima odlaze u duge sopinge, u kina i restorane, cak i na duza putovanja. Muskarci zamaraju. Hofiranje zamara. Seks zamara. Radja se manje djece, Japan izumire i... ma, znate vec kako idu te price.




Fumiko o svom muzu koji se vraca kuci s visemjesecnog sluzbenog puta u Cileu:
- Eto mi stize jos jedna bebica za koju se treba brinuti.


Jedan od zapazenijih uradaka na natjecaju za najbolju mobitel-poeziju (japanski ekvivalent naseg SMS-a):

Muz salje zeni poruku:
'Stizem kuci. '
Ona odgovara:
'Nemoj se zamarati.'


Nisam sigurna postoji li znacajniji oblik javne komunikacije izmedju japanskih muskaraca i zena. U to sam posumnjala nakon nedavnog verbalnog gafa japanskog ministra zdravlja, rada i socijalne skrbi. Govoreci o zabrinjavajuce niskoj stopi nataliteta, ministar je zene nazvao 'strojevima za radjanje'. ('Znamo li koliko nam je strojeva za radjanje na raspolaganju, lako mozemo izracunati koliko ce se djece roditi', tako je nekako glasilo.) Ooops ! otelo se dicnom ministru, uslijed cega se pod pritiskom javnosti jos nije prestao ispricavati, jer ipak je ovo, je li, Japan i 21. stoljece. Zacudo, osim nekolicine politicarki iz parlamenta koje su uzaludno trazile ostavku ministra, u javnosti nije se cuo nijedan glas prosvjeda od strane japanskih zenskih organizacija. Nije bilo barikada, demonstracija ni strajkova gladju. Nije se nijedna skinula gola, niti je koja poslala ministru bijeli prasak u koverti. Netko je nesto bubnuo u tom muskom svijetu birokracije koji ujutro u vlaku cita pornice, a popodne vlada drzavom, pa sta ?! U tom kontekstu, izjava ministra mogla je doci i iz druge galaksije. I tako je ministar ispao dvostruko smijesan: ne samo da je tresnuo i ziv ostao, nego ga one koje je prozivao vise ne smirglaju ni pol posto.

I u tome je najveca ironija.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se