06

utorak

veljača

2007

DAS IST SO SEXY



Teorija nije moja, ali mi se svidja.

Kaze ovako: glavni razlog zbog kojeg je toliko zapadnjaka, najprije u 16. stoljecu pa ponovno u 19. i 20. stoljecu, kretalo na dug i opasan put do Japana, podnoseci brojne nedace da bi doplovili do njegovih obala, nisu bile tradicionalne umjetnosti i vjestine te zemlje, niti umijece njenih stanovnika da fantasticno kopiraju i usavrsuju zapadne proizvode, pa cak ni tada zamamni potencijal masovnog pokrstavanja Japanaca.
Pravi razlog tih putesestvija bile su mlade Japanke.

Senzualne i sarmantne, mlade su djeve s Dalekog Istoka ubrzo postale pravi magnet za muskarce sa Zapada. I ako je na prvom putovanju preko sedam mora najvaznije bilo vratiti se kuci sa skupocjenom vazom, balom svile i skrinjom zacina, uskoro su egzoticne djevojke i zene bile jedinim razlogom povratka tadasnjih moreplovaca-istrazivaca u Japan. Neki se vise nisu ni vracali kuci.
Japan je vrvio djevojkama i zenama koje su bile toliko drukcije od onih kod kuce, toliko zanimljivije i privlacnije, da gotovo nijedan muskarac na njih nije mogao ostati ravnodusan, cak i ako nije imao izravnih romanticnih namjera. Prema sudu autora ove teorije, pisana svjedocanstva iz tih prvih kontakata zapadne civilizacije s Kinom, Japanom i drugim azijskim zemljama nisu vjerodostojna ukoliko ne opisuju susrete s lokalnim stanovnistvom, narocito zenama.
Dakle, ne bijahu to suncobrani, cajna ceremonija, borilacke vjestine, niti zen. Podovi od tatamija, papirnati lampioni ni keramika. Samuraji ni sablje im. Hramovi ni misticni udar gonga. Sve je bilo zbog nje: prijateljice, zavodnice, ljubavnice. Gejse.
Autor teorije, inace porijeklom iz zapadnog kulturnog kruga i potpisnik tridesetak popularnih naslova na temu kulture, obicaja i jezika zemalja Dalekog Istoka, vlastitim priznanjem podcrtava iznesenu tvrdnju i priznaje da su i njega samog Japanke opcinile gotovo od prvog dana. Takodjer, tvrdi kako je ocito da njega i tolike druge muskarce sa Zapada nisu privukli talenti, umijeca i osobnost japanskih muskaraca. Treci je argument da je Japan snazno privlacio strance unatoc nastojanju tadasnje birokratske i autoritarne japanske vlade da dosljacima oteza zivot u svakom mogucem smislu.

Prvi stranci sa Zapada dojedrili su do obala Japana oko 1540. godine. Razmjena dobara, vjestina i kulturnih stecevina izmedju dviju strana trajala je nesto manje od stotinu godina, s promjenjivim uspjehom. Oko 1630. godine Japancima je konacno dozlogrdilo natezati se s nepredvidljivim i za njihove pojmove u mnogocemu nekulturnim gostima, pa su tako svi stranci protjerani iz Japana. Izuzetak je bila sacica Nizozemaca kojima je bilo dopusteno ukotviti se u nekoj vrsti getoa u zaljevu Nagasakija, odakle nisu smjeli ni mrdnuti.
Nizozemci su se ponasali kao barbari i tako su Japancima i izgledali, ali ih se podnosilo. Trgovina u zaljevu je napredovala, ni s kulturom nije stajalo lose. Sto je te promucurne morske vukove drzalo u Japanu, gdje im je kretanje bilo strogo ograniceno ?
Mozda cinjenica da su imali nesmetan kontakt s domacim djevojkama i zenama. Stovise, kad su 'crvenokosi barbari' otkrili da im redovito kupanje i pranje odjece povisuje sanse za uspjeh kod domacih zena, poceli su mijenjati svoje navike i stil zivota. Iako su jos uvijek smrdjeli na meso i maslac - namirnice koje tradicionalna japanska kuhinja nije poznavala - dobili su vizu za ostanak. Privlacnost je bila obostrana, kao i profit.
Stranci su bili privuceni Japankama, a ni Japanke nisu bile imune na njih.
Trebalo je cekati do sredine 19. stoljeca da Japan ponovno otvori svoje granice i dopusti ulazak strancima. S Japancima nikad nije islo glatko, i kad bi neka strana delegacija inzistirala na necemu sto Japancima i nije bilo bas po volji, domacini bi nerijetko upotrijebili iskusani takticki manevar: stranog izaslanika zatocili bi negdje u nekom zapecku i mjesecima ga drzali na cekanju u drustvu lijepe gejse, koja bi ga zabavljala. Nije cudo da bi poslanik najcesce kapitulirao prije ili kasnije, smeksavsi se i smetnuvsi s uma svoju pravu zadacu, a kao takav vise nije bio na sluzbu svojoj zemlji i od misije je trebalo odustati.
Nakon Drugog svjetskog rata Japan je dozivio novu najezdu stranaca, u prvom redu americkih i saveznickih vojnika i civilnog osoblja koje je trebalo pomoci uspostaviti novu ravnotezu u ratom opustosenoj zemlji. Ni ovaj put stranci nisu mogli ostati imuni na sarm domacih zena. Pobjednici rata kapitulirali su u susretu s Japankama. I iako su se odnosi u drustvu drasticno promijenili od zavrsetka rata naovamo, ima nesto sto jos uvijek odise starom snagom, a to je ta magicna privlacnost Japanki.


- Toliko od spomenutog autora. Ne bi mi ova teorija bila toliko intrigantna da mi prakticki istog trenutka nije na pamet pao jedan moj znanac u Japanu, Nijemac kojeg cu nazvati Dieter. Zivimo u istom gradu, ponekad se nadjemo na kavi ili zajednickim aktivnostima, i iako se poznajemo tek kratko, imam osjecaj da se znamo vec mnogo duze. Mozda je u pitanju snazan kontrast u mom odnosu s Japancima, s kojima mi ne uspijeva postici istu neposrednost i opustenost. A mozda se i varam...

Kaze da je ovdje vec kao kod kuce. Poznaje ga cijeli Starbucks, svraca ovamo gotovo svakodnevno prije posla. Djevojke i jedan mladic za sankom srdacno ga pozdravljaju i domahuju mu prije nego sto cemo sjesti na zasluzenu salicu kave.
Dieter je mlad i djeluje vedro. Ima nasmijesene oci. Smijesak mu rijetko silazi s lica dok prica o svom novom zivotu u nasem gradu. Oboje imamo sto za reci. I meni i njemu ovaj je susret pravo osvjezenje. Opustiti se i popricati na jeziku koji poznajes dovoljno da ti ne zadaje glavobolje, toliko drukcije s japanskim koji oboje pokusavamo nauciti i koji nas steze kao nevidljiva ljustura, nikad dostatan da izrazis ono sto zapravo zelis.
Plasticnom zlicicom mijesamo svaki svoju kavu, smijemo se prepricavajuci komicne i manje komicne situacije. Dva gaijina na kavi, gotovo da ne moze drukcije.
Dieter je drag. Prica mi o svojoj zeni, Japanki. Mlad su par. Oci mu se zaiskre kad govori o njoj, i osjecam da bira rijeci. Voljela bih je upoznati.
Po svoju nevjestu nije isao u Japan. Dieter je svoju Japanku pronasao u Njemackoj.


U cemu je magija ?
Senzualnost, zenstvenost, suptilnost u ponasanju i ophodjenju, egzoticni sarm.
Japanke su stoljecima odgajane u duhu skromnosti i stidljivosti, upravo zato da bi se svidjele muskarcima. Ta stidljivost postala je njihov zastitni znak, nesto sto se primjenjuje instinktivno, znak dobrog ponasanja i moralnosti. Stidljivost implicira pasivnost, cak naivnost. Ta je vrlina velicana od davnina. Prikazi se naivnom, naivnijom nego sto jesi, to ce te uciniti ranjivom, ali bit ce i tvoja najveca vrlina, pravi otrov za muskarce.
Izgleda da muskarci (ovdje prvenstveno mislim na zapadnjake) ne mogu odoljeti ovoj egzoticnoj mjesavini naivnosti i senzualnosti koju vecina mladih Japanki svjesno ili nesvjesno odasilju na svim frekvencijama.
Cijela izvanjska pojava upotpunjuje sliku zavodljivog bica: njezna gradja, niski rast, sitna stopala i sake, duga raspustena kosa koja u uvojcima pada niz ramena.
Gradska moda koja otkriva vise nego sto bi se ocekivalo od naizgled tako stidljivih djevojaka: suknja pocesto kraca, carape s vidljivim rubom, cipele s visokom potpeticom. Mnostvo mastovitih modnih dodataka na bazi cipke i krzna, bez straha da ce djelovati pretjerano ili kicasto, jer takve vrijednosne kategorije u Japanu ne postoje. Sto secernije, to bolje.
Muskarci padaju na koljena.


Zajedno cekamo vlak, brbljajuci o tisucu stvari koje nam padnu na pamet. Kako je moguce da se tako dobro razumijemo, iako smo se tek sreli ?
Zeljela bih da i s Japancima mogu razgovarati ovako otvoreno i sadrzajno. S njima cesto bude ono, kao macka oko vruce kase.
Iz zvucnika na stanici cuje se zenski glas koji najavljuje dolazak vlaka. Dieteru se lice razvlaci u sirok osmijeh: taj njezni, tanki zenski glasic, uvijek za oktavu visi i na svakom mogucem mjestu, u svako doba dana. Blazen izraz lica, uzdah : 'Das ist sooooo sexy !'

Smijem se i ja. Njemu. Dieter je drag, vjerojatno ce ostati u Japanu jos dugo, a to mu od srca i zelim. Japanke su seksi ! Japan je seksi ! Zivim u seksi zemlji, ma evo, cak se i sama od toga osjecam nekako... seksi.







(u iducem postu: Sto se skriva iza seksi fasade)






















<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se