19

petak

siječanj

2007

SUMO - VJESTINA ZA BOGOVE



Snaga i slava, novac i najljepse zene, najbolja hrana i pivo na litre, obavezan popodnevni drijemez, ceta asistenata i osobni frizer. Rad se efektivno mjeri u sekundama, radna odjeca svedena je na minimum, a svako vase pojavljivanje na poslu popraceno je odusevljenim klicanjem mase koja placa da vidi kako prosipate sol. Hvatate se ukostac s protivnikom cije ime, lice i omiljene tehnike bacanja u prasinu znate napamet. Ako ga oborite, na kraju ce vam netko u ruke tutnuti podeblji svezanj novcanica od darezljivih sponzora. U suprotnom, ne strignuvsi uhom idete pod tus i filozofski odbrusite okupljenim novinarima kako je sutra novi dan.
Tko po ovom opisu ne bi pozelio biti profesionalni sumo borac u Japanu !


Obozavam sumo. Profesionalni sumo (ozumo) je toliko vise od sporta, sumo je vjestina, gotovo bi se moglo reci umjetnost. Svaki mec pocinje i zavrsava naklonom. Vazno je pokazati respekt i dobro ponasanje prema protivniku, sucima i publici. Samosvladavanje je visoko cijenjena osobina sumo boraca, rijetki od njih pokazat ce svoje prave osjecaje u ringu. Zadovoljstvo pobjede ili cak euforija, razocaranje ili cak bijes zbog poraza, nista od toga nije rezervirano za dohyo (sumo ring). Kao sto se sam dohyo smatra svetim i publici nije dopusteno da mu se previse priblizi - zenama je po tradiciji cak strogo zabranjeno stupiti nogom u ring ! - tako bi po drevnom sumo idealu profani osjecaji frustracije, tuge ili nadmoci trebali ostati podalje od ovog posvecenog mjesta.

Volim i sumo borce. Za mene odavno vise nisu smijesne vrece sala koje se kotrljaju po ringu, nauljeni i polugoli. Priznajem da prije Japana nisam nikad gledala sumo borbe na Eurosportu, niti sam znala mnogo o toj disciplini i njenim pravilima. Sumo je bio nesto egzoticno i groteskno u velicini i snazi svojih aktera, nerazumljiv zbog bezbrojnih ceremonija, a sumo borci predmet podsmijeha, kao sto to vjerujem u nekim zemljama Europe jos uvijek jesu. Nepoznato ostaje nevoljeno.
A u Japanu najbolji sumo borci doista jesu zvijezde najljepseg sjaja. Uspon do nebeskih visina tezak je i mucan, samo najbolji i najuporniji (ne najdeblji) ostaju u izabranom drustvu. Iako popularnost sumo sporta u Japanu posljednjih godina iz vise razloga opada, medijska pokrivenost je dobra i cak je i gaijinu kao meni lako pratiti zbivanja u ringu iz dana u dan, iz turnira u turnir. Gledam meceve na televiziji, pratim rezultate u novinama, postoji i odlican sluzbeni sumo sajt na engleskom, a najbolji je dio dakako sumo uzivo, u tokijskoj sumo areni Ryogoku Kokugikan, za koji nije tesko nabaviti ulaznice po pristupacnoj cijeni.



Ceremonijalni ulazak sumo boraca najviseg ranga 'makuuchi' u ring (dohyo), svakog dana turnira oko 16 sati. Krov iznad ringa asocira na shinto hram, a objeseni cvorovi razlicitih boja simboliziraju 4 godisnja doba.




Borci najviseg ranga predstavljaju se publici u cuvenim ceremonijalnim pregacama 'kesho-mawashi'. Pregace uglavnom daruju sponzori, a radjene su rucno i ukrasene finim i skupocjenim materijalima koji im podizu cijenu i iznad 2 mil. yena: dijamanti, biseri i ostalo drago kamenje.



Upravo je u tijeku novogodisnji sumo turnir u Tokyju (zavrsava u nedjelju), na koji sam nedavno otisla s prijateljicama. Ponovno sam uzivala u jedinstvenoj atmosferi arene i uzbudjenju koje raste svake sekunde.
Zasto tako volim sumo ? Jer kad krocim u sumo arenu, imam osjecaj da sam dosla u ogromno kazaliste. Ring je jarko osvijetljen reflektorima. Nijedan pokret srcanih boraca, trzaj njihovih misica ni bolna grimasa na licu ne mogu promaci oku publike. Ostatak arene uronjen je u polutminu i na trenutke doista imate dojam da prisustvujete scenskom dogadjanju.

Sumo je izrazito ceremonijalna vjestina. Svaki pokret u ringu i u njegovoj neposrednoj blizini propisan je i izvodi se s mnogo dostojanstva. Poceci sumo borbi sezu 1500 godina unatrag, po legendi cak je sam nastanak japanskog arhipelaga bio rezultat pobjede bozanstva po imenu Take-mikazuchi u sumo borbi s konkurentom iz suparnickog plemena. Prvi sumo mecevi imali su religiozni karakter i odigravali su se u zahvalu i cast bogovima, zajedno s plesovima i scenskim izvedbama u tu svrhu.
Ceremonijalni karakter sumo sporta u nase moderno vrijeme daje mu i neko obiljezje teatralnosti, cak pompoznosti. Prateci ponasanje pojedinih boraca iz turnira u turnir, prepoznajem njihov osobni stil i ponasanje u ringu, nacin na koji komuniciraju s protivnikom i publikom, kao i brojne osobne rituale koje izvode uvijek istim redom (bilo zato sto vjeruju da im to donosi srecu, bilo da je u pitanju osobni stil koji ne zele mijenjati).

- Beskrajno pripremanje i zagrijavanje, strategijski ponavljano priblizavanje i udaljavanje od protivnika, prosipanje soli u sirokom luku, otiranje ostatka soli sa saka, evo sad ce poceti mec, samo sto nije, dugo tapsanje i pljaskanje, izdasno trljanje mini-rucnicima, masiranje butina i listova, upijanje vlastitog znoja s podlaktica, jos nekoliko sekundi i mec bi mogao poceti, kad ce, nitko ne moze sa sigurnoscu reci, to je intimna odluka koju u djelicu sekunde donose Dvojica Velicanstvenih koji su jedan drugoga prethodno prostrijelili pogledima u ritualu taktickog odmjeravanja. I samo sto su krenuli i u eksplozivnom grcu nasrnuli jedan na drugoga, vrlo cesto borba zavrsava nakon samo nekoliko sekundi, u gotovo bi se moglo reci antiklimaksu cijele brizljivo pripremane operacije: jedan od dvojice u borbi je dodirnuo tlo prstom, ili laktom, ili naprosto vrskom frizure, ili mu je bilo koji dio tijela malcice izvirio iz ringa. Protivnik odnosi pobjedu, mec je zavrsen. Toliko su jednostavna pravila sumo borbe, a najveci je uzitak pratiti pokrete boraca iz sekunde u sekundu, odusevljavati se raznovrsnim potezima i tehnikama, i naravno biti svjedokom spektakularnih padova, salta i pirueta kojih u ringu i tik izvan njega ne nedostaje, uz kolektivni duboki uzdah gledatelja.
Pobjednik i pobijedjeni bit ce ispraceni pljeskom i odusevljenim povicima publike, i samo sto je mec zavrsio, vec zapocinje sljedeci, u dugom krugu ponavljanih radnji koje imaju svoje davno utvrdjeno mjesto i znacenje u univerzumu sumo vjestina.




Dugo odmjeravanje...




... i konacno akcija !


Volim sumo, to veliko, neobicno kazaliste u kojem svatko igra svoju dobro uvjezbanu ulogu. A tko je moj najdrazi sumo borac, i koja je imena u danasnjem sumo svijetu vrijedno zapamtiti, to vam namjeravam otkriti u iducem postu za nekoliko dana.


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se