15

petak

rujan

2006

JAPAN: VELIKA ZEMLJA ZA MALI ODMOR


Kakav gust, citati ove pozitivne komentare. Uobrazit cu se. Ovaj moj captatio benevolentiae uspio je bolje nego sto sam mislila.
Naslo se tu i dosta novih slika koje su osvojile vasa srca, e pa neka. Sa zadovoljstvom.
Ma, pozivam vas sve na jednu kavicu ! Ili moze sake ?




Polako se vracam u svakodnevicu, moji praznici - koliko god kratki, samo tjedan dana - prosli su. Doduse, sto to znaci kratki praznici u Japanu ? U Sendaiju sam slucajno srela jednu Japanku koja se prenerazila: "O, tjedan dana na praznicima ? To je tako dugo ! Sto cete, zaboga, raditi ovdje ?' Ogromna vecina Japanaca krece na kolektivne praznike sredinom kolovoza: ured napustaju obicno u utorak navecer, iduce srijede ujutro moraju se pojaviti na poslu. Po izlasku iz shinkansena mrtvi-hladni izgovaraju u kameru nacionalne televizije: "Praznici su prosli, krajnje je vrijeme da se vratimo na posao".

Nema tu mile-lale.

Nego, da se ja ne ulijenim nakon dugih praznika, evo pa vec jurim okolo s cekerom naveliko, vozim Malu biciklom u vrtic (u odlicnoj sam formi, vidite da sam se popela na Yamaderu bez po muke), obavljam ovo i ono, cistim-kuham-perem-spremam, moj dnevni adagio.
A sve nesto mislim, vec bi bilo vrijeme da odgovorim na pitanje koje mi tako cesto postavljate: kako sam se ja sa svojim cekerom uopce nasla u Japanu ???
E, lipi moji, duga je to prica, ali ispricat cu vam je vrlo uskoro sa zadovoljstvom, kad me toliko pitate.
Pozivam vas na kavicu u iducem postu ! Stay tuned !






<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se