Jutarnja matematika ili tko želi biti milijunaš

Svako jutro kad se oko šest probudim za posao i raširim zavjese, dočeka me isti prizor – četiri-pet osvijetljenih prozora peterokatnice s druge strane ulice. Zapravo me toliko ne brinu ti osvijetljeni prozori, koliko oni neosvijetljeni.

Zgrada, naime, ima oko 120 prozora. Izbrojah! Stanovi su organizirani tako da su sobe okrenute prema ulici, a kuhinje i kupaonice prema unutarnjem dvorištu. Pretpostavit ću da su stanovi jednosobni, dvosobni i trosobni i da ih je ukupno oko 60.

Prosječan broj osoba u stanu, u gradu u kojem živim, iznosi oko 2,7 prema popisu iz 2001. godine. Znači, u zgradi koju gledam svakog jutra žive oko 162 osobe. Kako ne znam i nemam volje istraživati dobnu strukturu stanovništva, neka me netko ispravi ako bitno griješim, ali recimo da ako je u zgradi oko 16 djece jaslične (izraz prema državnom pedagoškom standardu), vrtičke i školske dobi (oko 10%) te oko 49 umirovljenika (oko 30%, iako mi neki izgledaju sasvim mlađahni i radno sposobni!), preostaje oko 97 radno sposobnih osoba (oko 60%).

Daljnjom matematikom pretpostavit ću broj zaposlenih osoba s obzirom na broj osvijetljenih prozora (iako više ne svijetle iza 8.00) i uz pretpostavku da iz nekih stanova ide samo jedna, a iz nekih dvije ili više osoba na posao, i da svaki prozor predstavlja jedan stan, iako nije uvijek tako:

- 5.00 ili 6.00 ujutro – oko 6 prozora – oko 9 osoba,
- 7.00 ujutro – oko 4-5 prozora (provjereno!) – oko 7 osoba,
- 8.00 ujutro – oko 12 prozora – oko 18 osoba,
- 9.00 ujutro – oko 6 prozora – oko 9 osoba,
- poslijepodnevni rad – oko 20 osoba (oko pola onih koji rade prijepodne),
- noćni rad – oko 10 osoba (oko četvrtina onih koji rade prijepodne).

Taj optimistični izračun daje ukupno oko 73 zaposlene osobe koje hrane preostalih 89 osoba! Još je tužnije što su dio tih zaposlenih državni uposlenici, koji opet ovise o iznosu državnog proračuna, financiranonog iz... Ali to je računica koja složenošću znatno nadilazi moje sposobnosti.

Što, dakle, radi preostalih 26 radno sposobnih osoba iza zamračenih prozorčića? Ne znaju točan odgovor na pitanje? Ne žele biti milijunaši?

Preostalih 26 osoba, vjerojatno iscrpljenih traženjem posla ili svakojakih socijalnih i drugih prava, financiranih iz džepova zaposlenih, spava iza svojih zamračenih prozorčića, a ja svako jutro kao glupo magare idem na posao zaraditi i za sebe i za njih, i sve što dobivam zauzvrat su iscrpljenost i boleštine, a ako porezna uprava, u duhu nadolazećih reformi, utvrdi da smo bogata obitelj, vjerojatno ću još dobiti skuplju policu dopunskog zdravstvenog osiguranja i uplatnicu za participaciju za ''besplatne'' udžbenike kad dijete krene u školu.

p.s.
Provjerih stranice Državnog zavoda za statistiku - iako su omjeri djece i umirovljenika u ovom postu promašeni, približno je točna moja gruba pretpostavka o 60% stanovništva u dobi od 19-65 godina, a koje bi trebalo biti radno sposobno. Prema popisu iz 2001. godine samo je 33,66% stanovništva, umjesto oko 60% radno sposobnih, imalo prihode od rada (http://www.dzs.hr/ - 23. STANOVNIŠTVO PREMA GLAVNIM IZVORIMA SREDSTAVA ZA ŽIVOT I SPOLU, PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2001.).