KTP

Izasla je nova Libra Libera, br. 29. u novom broju procitajte: Ovaj broj je posvećen revolucionarnim zbivanjima posljednjih mjeseci i godina. U bloku naslovljenom"Revolucija iz garaže" preveden je tekst Gavina Grindona i Johna Jordana "Korisnički vodič za zahtijevanje nemogućeg" koji daje pregled revolucionarnih umjetničkih akcija, elaborirajući važnost umjetnosti u revolucionarnim zbivanjima. Libra Libera donosi i izbor iz grafičkog romana Tjedan prijaznosti (Une semaine de bonté) Maxa Ernsta. Riječ je o jednom od najvažnijih djela nadrealizma, pa je uistinu nevjerojatno kako u nas još nije predstavljeno. Max Ernstov nadrealistični roman-kolaž sastoji se od 182 ploče koje se smatraju remek-djelom umjetnosti 20. stoljeća. Ovo djelo vrlo je važno i za povijest stripa koja ga smatra jedom od svojih preteča. Tu je i blok tekstova amerikanca švedskog podrijetla Johannesa Göranssona, predstavnika nove avangardne američke književnosti. Göransson je urednik kolektivnog bloga Montevidayo, internetskog književnog časopisa Action Yes i nakladničke kuće Action Yes Books.

Više o broju:

Cilj umjetnosti je osloboditi se kapitalizma koji ju je podčinio svojim imperativima i zbog čega se čini kako ona danas nije u mogućnosti biti izvan sustava. (Devedestih je post-situacionisti i teoretičar antiglobalističkog pokreta Hakim Bey zagovarao kapitalom neposredovanu umjetnost imedijatizma.) Autori Grindona i Jordan nude pregled važnih umjetničkih akcija za takvo supostavljanje umjetnosti kapitalu. Takav je umjetnički projekti studenata tijekom 1968. koji su u Francuskoj koja zabranjuje neovlašteno lijepljenje plakata plakatirali gradove. Na jednom plakatu je pisalo „Il est interdit d’interdire“ („Zabranjeno je zabranjivati“). Dok su impresionisti pobjegli iz pobunjenog grada kako bi pronašli tihu utjehu u predgrađima, Gustave Courbet uključio se u politička zbivanja organizirajući festival na kojem je srušen Napoleonov stup, kao spomenik carstva i hijerarhije. Jedna od direktnih akcija je i ona studenata s Goldsmiths sveučilišta koji su potaknuti komercijalizacijom obrazovanja u Britaniji pokrenuli predavanja kojima su okupirali predvorja banaka i odjele supermarketa. Autori propituju i umjetničku važnost tih akcija priznajući kako su one ponekad samo "slikovna politika", reprezentacija političkih stavova. No važnost takvih akcija mogla bi se sažeti jednim motom anarho-feminističkog umjetničkog kolektiva Mujeres Creando koji glasi: „Budite oprezni kako stvarate sadašnjost jer bi ona trebala izgledati kao budućnost o kojoj sanjate“. Umjetnički aktivizam ne govori samo NE, nego i pokazuje drukčije načine života.
A što se tiče Ernsta: Očito je, upozorava teoretičar stripa Scott McCloud, da iako povjesničari umjetnosti ovaj grafički roman nikada ne bi nazvali stripom, Ernst podrazumijeva percepciju djela kao vizualnog slijeda, što je zapravo strukturalna definicija stripa. Djelo je nastalo tijekom trotjednog izleta u Italiju koji je navodno Ernst poduzeo jer više nije mogao gledati s kojom lakoćom Hitler dolazi na vlast u njegovoj rodnoj Njemačkoj (vidi o tome i tekst Hrvoja Krešića, http://www.booksa.hr/specials/10). Ova izletnička gesta podsjeća na Krležino putovanje u Rusiju, koje je bez obzira na razdaljinu i nužnu logistiku te 1925. godine Krleža odlučio nazvati izletom. Grafički roman je zapravo kolaž slika koje je Ernst izrezao iz viktorijanskih enciklopedija i magazina, a romanom prevladavaju mračni i fantazmagorični prizori.