KTP

Zadaci revolucionara prema samome sebi
I — Revolucionar je čovjek koji je svoj život u cijelosti žrtvovao. On nema ni osobnih poslova ili interesa, ni osjećaja, nisklonosti, ni vlasništva, on nema čak ni imena. Cijelo njegovo biće obuzeto je jednim jedinim isključivim interesom, jednom jedinom mišlju, jednom jedinom strašću: Revolucijom.
II — U najiskonskijoj dubini svoga bića — i to ne samo riječima već i djelima — on je raskinuo svaku vezu s građanskim poretkom i s cjelokupnošću civiliziranoga svijeta, kao i sa zakonima, tradicijama, moralom i običajima koji u tom
društvu postoje. On je nepomirljivi neprijatelj toga društva, a ako uza sve to i dalje u njemu živi, to čini jedino s ciljem da ga što temeljitije uništi.
III — Revolucionar prezire svaku teoriju; on se odriče postojeće znanosti i prepušta je budućim generacijama. On poznaje samo jednu znanost: znanost destrukcije. Destrukcija i samo destrukcija — to je jedini cilj zbog kojega on proučava mehaniku, fiziku, kemiju i, u slučaju potrebe, medicinu. U tom istom cilju on se danju i noću predaje izučavanju životnih znanja: proučava ljude, njihove karaktere i međusobne odnose, te uvjete koji na svim područjima određuju postojeći društveni
poredak. Cilj je uvijek isti: što brže i što temeljitije uništiti to ruglo i sramotu koje se zove svjetski poredak.
IV — Revolucionar prezire javno mnijenje. Prema postojećem društvenom moralu i prema njegovim normama gaji isključivo mržnju. Za njega je moralno sve što pridonosi trijumfu Revolucije, a nemoralno i kriminalno sve što taj trijumf
sprečava.
itd.