petak, 29.11.2013.

Prva transplatacija mozga u Hrvatskoj


Bilo je oko 9 u jutro kada se liječnički tim sastavljen od dr. Vilima Rodenstocka, dr. Josipa Manheima te dr. Ivana Schubera sastao u kirurškoj sali te odlučili, transplatacija mozga je jedino riješenje. Transplatacija mozga je nešto što nikada u cijelome svijetu obavljeno nije, no naš medicinski tim nije ni malo sumnjao u svoju sposobnost. To će biti prvi put da je takvo nešto odrađeno u svijetu a samim tim će Hrvatska pokazati da je vodeća sila po broju transplatacija, odnosno prva po pitanju transplatacije mozga.

Pacijent Hrvoje Domoljub, visoko pozicionirani političar, bio je u strahu. I sam je znao da se prvi put nalazi pred operacijom stoljeća. Znao je da transplatacija mozga nikada nije izvedena, no nije imao što za izgubiti pošto mu je smrt kao konačnica bila definirana. Dao se na sve ili ništa.

Donator mozga je bio anoniman, bar je njegova želja bila takva. To isto nije smetalo pacijentu Domoljubu koji je kao i svaki čovjek strepio od smrti i borio se za život.

Operacija je počela nešto oko 9 sati u jutro. Dokotor Rodenstock je preciznim pokretima sa medicinskom brusilicom odrezao komad lubanje te ga pažljivo odložio u stranu.

- Domoljube, osjećate li se dobro? – upitao je doktor Rodenstock pacijenta
- Za sada izvrsno! – odgovorio je Domoljub

Operacija transplatacije mozga je bila otvorenog tipa, što znači da pacijent direktno komunicira sa timom kirurga jer poznato je da mozak kao organ ne osjeća bol a i informacije koje su primali od pacijenta uvelike su pomagale u medicinske svrhe jer to područje je apsolutno neistraženo.

- Kolega Rodenstock, centar u mozgu za mito je teško oštećen! – napominjao je dr. Manheim

Otvorena lubanja visokopozicioniranog političara stajala je pred lječničkim timom

- Vidim kolega Manheim, vidim. – potvrdio je dr. Rodenstock te nastavio – Nije samo taj centar oštećen, pogledajte ovaj drugi?
- Imate pravo, ništa bolje ne stoji ni centar za korupciju! – reče dr. Manheim
- Ako smijem dodati, centar za plaću saborskog zastupnika je još teže oštećen! – pridodao je dr. Schuber

Pacijent Domoljub je nepomično ležao na operacijskom stolu, slušao liječnički tim te upitao:

- Za Boga miloga, zar je tako ozbiljno!?

Uznemiravanje pacijenta nije dolazilo u obzir. Doktor Rodenstock, kao vođa tima, nije htio da pacijent brine nad vlastititm zdravljem, pogotovo životom, te ga je umirivao sa:

- Ne brinite gospodine Rodoljub, većina vaših kolega ima identične poremećaje u mozgu. Vaša je prednost što ste na vrijeme uočili anomalije i odlučili se na transplataciju. Ne može vam nikako biti gore nego što već je! Uostalom, operira vas vrhunski tim liječnika!

Sati su prolazili a otkrivanje oštećenja u mozgu su se samo nizale:

- Kolega Rodenstock, obavio sam mnogo operacija na otvorenom mozgu, ali ovakva oštećenja ne pamtim u cijeloj svojoj karijeri. Pa pogledajte, ovdje je sve oštećeno, od centra za namještanje poslova u građevinarstvu, centra za nepotizam , centra za rodbinske veze koji je povezan sa centrom za nepotizam, pa sve do centra za službene kartice, auta i mobitele! – upozoravao je dr. Schuber
- Kolege, molim vas da se radi pacijenta suzdržite komentara, takve stvari ga samo plaše! – reče vođa tima, dr. Rodenstock, brinući za pacijentovo stanje



U crnoj plastičnoj kutiji, koju je na kolicima dovezla viša medicinska sestra, nalazio se mozak donora. Cijeli liječnički tim je bio uzbuđen.

- Jeste li odvojili postojeći mozak od produžene moždine i varolijevog mosta? – upita dr. Rodenstock
- Jesmo… odvojilo smo ga! Molim vas sestro skalpel, kako bismo ga još odvojili od moždane grede! – reče dr. Schuber te jednim pokretom ruke odvoji mozak od moždane grede te nastavi – Evo, sad je mozak kompletno odvojen od postojećeg bića!
- Gospodine Rodoljub, možete li nam sad dok nemate mozga odgovoriti na par pitanja? – upita dr. Rodenstock pacijenta
- Nema problema – reče pacijent Rodoljub
- Recite nam, jel mislite da su radnička prava ugrožena?
- Normalno da jesu!
- Jel mislite da imate preveliku plaću i da ništa ne radite?
- Normalno da da!
- Jel mislite da ste jebivjetar prve klase?
- I to onaj najgori! – odgovorio je Rodoljub

Doktor Rodenstock se okrenuo te napomenuo ostatku tima:

- Pacijent se savršeno ponaša bez mozga i neka to stenogram zabilježi!

Nakon 4 sata spajanja doniranog mozga na pacijenta Rodoljuba, posao na transplataciji mozga bio je gotov. Kompletan liječnički tim je bio zadovoljan. Ovakvo nešto medicina ne pamti no naš tim je uspio u onome u čemu mnogi uspjeli nisu. Doktor Rodenstock je pažljivo vraćao odsječeni komad lubanje na njeno mjesto, strogo pazivši da ne pogriješi u finišu. Oko 23 sata navečer, operacija je došla do svog kraja. Nakon punih 14 sati operacije, posao je bio gotov. Pacijent Rodoljub se osjećao jako dobro. Doktor Rodenstock nije krivo zadovoljstvo:

- Kolege, čestitam vam od srca, ovo je bila operacija stoljeća! Diljem svijeta će se čuti za ovaj medicinski podhvat! – ponosno je govorio

Domoljub je čuo što je doktor Rodenstock govorio, pa i sam čestitao liječničkom timu

- Dokotri, hvala vam od srca, spasili ste mi život! – oduševljeno je govorio ležeći na operacijskom stolu
- Bila nam je čast da vam spasimo život! – reče doktor Schuber
- Nemate pojma koliko sam vam zahvalan! – pacijent nije krio oduševljenje

Vođi tima, dr. Rodenstocku nije preostalo ništa drugo nego da postavi uobičajeno pitanje koje se postavlja nakon svake otvorene operacije na mozgu, a pogotovo nakon transplatacije istog:

- Gospodine, možete li nam reći svoje ime?
- Svoje ime? - začuđeno je reagirao pacijent
- Da, svoje ime! - potvrdi dr. Rodenstock
- Pa ime… ime mi je Ivo!
- Koji Ivo!? – iznenadi se dr. Rodenstock
- Kako koji… pa Sanader! – reče pacijent

29.11.2013.
Autor: Bloger Krule

Uvijek napominjem, anketa je totalno anonimna... nitko ne zna kako ste glasali a vaši glasovi puno znače "Centru za istraživanje obrane i zaštite od gluposti". Veliko HVALA!
Da imam njegov mozak!? Pa radije bi da se reinkarniram u:
  
pollcode.com free polls 



29.11.2013. u 13:55 | 2 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

utorak, 19.11.2013.

Vidiš li se u ovome?


Jebo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam kurac usiljenih tekstova)

Normalan životni standard podrazumjeva neke stvari koje obaviš a da ih ni ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom životnom standardu normalno. To je normalno u normalnim zemljama, al u ovoj našoj, ko uspije skucati za struju… 5 dana priča okolo kako je platio struju. Nije to za zamjeriti, jer danas je platiti račune živo čudo. Kako sa računima, tako sa svime ostalim što čini taj životni standard.

1. Poziv u svatove
Danas je najbolje sa nikim ne biti dobar jer ako je tako, nitko te neće zvati u svadbu u kojoj moraš ili dati pare ili kupiti poklon. Kud moraš sabrati jebene pare, tud se moraš i obući jer neš se na svadbi pojaviti u sakou sa maturalne večere koja je bila prije 20 godina a ti se od tad raširio pa ti šavovi na sakou nabubrili ka grah umočen u vodu noć prije. Ako se već nekako i spremiš na svadbu i odeš na istu, jedva čekaš janjetinu sa ražnja jer je nisi jeo dobrih 10 godina a kolači čupavci kad dođu, 5 dana poslije svadbe sereš kokos jer si ga u usta trpao sa otvorenim dlanom. Od cijele svadbe jedino ti juha ide na kurac jer nju stalno jedeš kod kuće.

2. Registracija auta
Kad ti uleti registracija auta, osjećaš se ka da ti je mater umrla. Izdvojiti tih 2 500 kuna (prosjek) je ka da ti na živo oči vade. Boli u tri pičke materine, al dati ih moraš. Dok je vani imati auto potreba, kod nas je luksuz. Provlačimo karticu tekućeg računa na kojoj je stanje već dotjerano do -12 876 kn al ono, što bi trebalo, da uzmeš nož i izvadiš vlastiti bubreg na šalteru stanice za tehnički pregled pa veliš „Evo ga gospođo, vrlo malo pišake prošlo kroznjeg! Ne znam ako sam 5 puta piša u životu! Ganj nov!“!? Registracija auta spada u domenu „Dan žalosti“ jer 20 dana poslije plačeš ka rodna godina.

3. Knjige za školu
Kad moraš djetetu kupiti knjige za školu, najradije bi da je isto to dijete nepismeno i da čuva 20 ovaca. Što je najbolje, bolje bi takvo prošlo u ovoj državi neg da spava na 50 knjiga. Ovi na vlasti, bilo koji da jesu, svakih 2 godine štancaju druge knjige… u najmanju ruku ka da je rijeka Drava promjenila svoj tok pa sad teče ravno u pičku svoje matere pa se to u knjigama mora izmjeniti. 80tih godina sam knjige iz matematike koristio od znate koga? – od svog brata koji je 10 godina stariji od mene, a danas ih nemoš koristit ni 24 sata jer već drugi dan je izašla nova knjiga iz matematike u kojoj je gle čuda 2+2 isto 4 kao i prije, al cijena knjige iz matematike nije ista.

4. Računi za režije
Ako uspiješ skrpat pare za račune i iste platiš, pri povratku kući otvaraš vrata u stilu „A gdje ste bili 91-e pička vam materina!“. Prsni koš je istaknut prema naprijed te se šepuriš ka pjevac kad povali kokoš. A što i ne bi jer kad gledaš, skucat pare za jebene režije je pravi jebeni sajens fikšn. Imaš se potpuno pravo kurčit po selu da si platio i struju i vodu i telefon, jer malo ko to danas može. Još malo pa ćemo, kakvi jesmo, od zavisti komentirati susjeda „Eno ga jeba mater svoju, platio je sve režije!!! Puj, jebamater svoju!!!“.

5. Prazan frižider
Ovo spada u kategoriju „Sad sam najeba ka žuti!“. Otići u trgovački centar po namirnice je isto ka da guraš vlastitu dušu u pakao. Trpaš one namirnice u kolica i sam sebi jebeš mater. Aj nek mi neko veli da nije tako? Nemaš šampon za kosu, uzmeš ga sa one police, gledaš cijenu i poželiš da su ti svi u obitelji najradije ćelavi. Kad staneš pred pastu za zube onda štediš jer razmišljaš „Zbog ova 2 zuba u usnoj šupljini ne isplati se kupovat pastu, ionako su socijalni zubi džaba“, pa drugi dan u socijalnom podnosiš zahtjev za državnom protezom koju pokriva zdravstveno osiguranje. Kad dođeš na kasu, ožene te za 1 400 kuna a u kolicima jedva da išta vidiš.

6. Dolaze ti gosti
Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti tablu „Odjebte u širokom luku!“. Dok se u stranjskim zemljama vesele gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je „A kud baš sad jebli mater svoju!“. Do gostiju ti je ka do side, zapravo radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi prespavali, odgovaraš sa „Ama nema nikakvih problema!“, a kad gosti odu leći, onda ženi šapućeš na uho „Jebli mater svoju, kad misle otići! Poješe mi sve hrenovke iz friždera!“. Kad se u jutro probude, pa im na stol staviš jelo… onda razmišljaš „Sve što pojedu, moram ponovo kupiti!“, i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta (Prazan frižider)

7. Večera u dvoje
Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati odabirom između "kombinacije" ili "obične porcije čevapa". U izboru vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između banjalučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate. Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku Fukošimu (u prijevodu "Jebošimu") i popili na eks 2 litre radioaktivne vode, u početku vam paše a za 3 dana se raspadnete kad vidite koliko vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da skoče na udicu a ne ulovili ih.

8. Legla plaća
Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrijeđa biljka u Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš PIN… onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu potrošiti. Jebo ti sve naše ekonome svijeta, jer ti si zapravo najveći ekonom… stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom ti uspješ izgurati do kraja mjeseca… i svaki mjesec ponoviti isto. Gdje je ta jebena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem domaćinstvu!?

Moga bi ja još nabrajati… no iskustvo govori da svaki tekst napisan u "wordu" preko stranice i pol nema čitanost odnosno na pola jednostavno prestanete čitati. Ne čudi to jer brzo se živi pa se i polovično čita… i u svakom slučaju, jebeš tekst do pola pročitan.

19.11.2013.
Autor: Bloger Krule



Anketa je potpuno anonimna. Nitko ne može vidjeti kako ste glasali i puno govori o svemu.
Da ga jebeš, u ovom tekstu se:
  
pollcode.com free polls 

19.11.2013. u 13:56 | 6 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 11.11.2013.

Radnička suza


Neki dan sam na tevejcu gledao dnevnik. Izvjestiše svekoliki naš hrvatski puk da su napokon obrađeni podaci popisa stanovništva. Prije 2 i pol godine su nas sve skupa popisali a tek su sad objavili sve konačne podatke. Inače da znate, Kina koja broji oko milijardu i pol stanovnika, za 6 mjeseci obradi sve podatke, no eto… našim jebivjetrima je trebalo ravno 2,5 godine da sve obrade. Nas 4,5 milijuna, Kineza 1,5 milijardi, čisto da znate omjer.

I tako, u tom prilogu koji se bazirao na podacima starim 2 i pol godine ispada da je grad Čabar, grad sa najmanje nezaposlenih. Istinabog, podaci su stari 2 i pol godine ali to je tako, prema tim podacima Čabar ima najmanje nezaposlenih. U toj dnevničkoj reportaži prikazaše intervju sa par stanovnika grada Čabra koji i sami rekoše da je to možda nekad bilo tako ali sad nije sigurno, jer eto… „natezači kožice kurca iz ureda za prebrojavanje stanovništva i svih podataka“ dobrano kasne sa obradom podataka pa su se i podaci promjenili. Isto tako, spomenuše 2 najsiromašnija mjesta sa najmanje zaposlenih. Reportaža iz Čabra se premjestila u to najsiromašnije mjesto kojem nažalost zaboravih ime te zaustaviše jednu ženu na ulici koju su pitali kako se živi. Ne znam kako da vam opišem, nisam dovoljno bogat izražajno, no pokušat ću. Žena koju su zaustavili, bila je obučena u crni kaput, ne ono da je odrapan, nego sasvim pristojno. Na licu nije imala grama šminke. Svojom pojavom je odavala da se radi o radničkoj osobi. Obučena pristojno i čisto. U početku je odgovarala sasvim normalno, što god to normalno značilo. Govorila je o teškoj situaciji u njenom mjestu i kako sama nema posao i da jedino preko ljeta ugrabi sezonski posao na poljeprivrednom gospodarstvu… a onda… onda joj se brada počela tresi, oči napunile suzama, rukama trlja oči da se ne vidi da plače… ta žena se rasplakala pred kamerom. Kroz suze je govorila. Imao sam osjećaj kao da je posramljena, a zapravo se ničega sramiti nema. Ne plače čovjek pred kamerom zato što želi plakati, nego gleda u nju i „srami“ se, a sramiti se nema što.
Sjedio sam pred tevejcem i gledao u nju. Srce je htjelo puknuti od tuge. Zar itko u ovakvoj državi poput naše koja ima more, oranice i šume možde da se rasplače pred kamerom. Nije to plansko snimanje pa u scenariju piše „Pred kraj razgovora se rasplači“, ovo je žena… ljudsko biće… koje je pustilo suzu pred kamerom. Čak je zadnji dio razgovora i odrezan, jer očito da i režiseru nije leglo što žena plače. Ima 4-5 dana da sam to vidio i ne izlazi mi iz glave njen izraz lica. Bespomoćna, rasplakana, da ne velim ponižena… stajala je pred kamerom i nije izdržala. Cijenim njenu iskrenost, malo je takvih iskrenih koji će emocije pokazati pred kamerom… u udarnom dnevniku.

Trebao sam vam danas napisati nešto smješno, nešto što će vas po običaju nasmijati… no ne mogu… pod dojmom sam nepoznate gospođe čije izraze lica i sad pamtim. Socijalno sam jako osjetljiv, možda previše mada to „previše“ nema svoju definiciju i osjećam se posramljeno jer jedan član „moje obitelji“ se rasplakao pred kamerama. Iskreno? – Psovao sam! Znate kakav sam, bar vi znate a i ja to ne krijem… jebo sam majke svim ovim učmalim šupcima što godinama vode ovu državu, koji su se nakrali, popljačkali, skrasili svoje obitelji da im jebem zadnje koljeno u rodu.

Sva sreća pa je na Pleso sletio najveći avion na svijetu „Antonov“ kojeg je hodočastilo nekoliko tisuća ljudi, rekli su 10 000, ne želim vjerovati u to. Sva sreća pa imamo zdravstveni odgoj pa možemo raspravljati o puno pametnijeoj temi od radničkih prava i radništva pa raspravljamo dal na kurac navući kurton ili ne. Tu se zadnjih mjeseci razvukla ćirilica pa molim sve domoljubne stožere da mi objasne, znači li vam što uplakana žena, radništvo i radnička prava općenito, imate li što po tom pitanju dodati ili vam je ćirilica oduzela i um i osjećaje? Sva sreća na referendumu kojeg raspisašmo zbog 200tinjak deklariranih homoseksualca i lezbijki pa sve ostalo pada u drugi plan. Sva sreća pa danas europski satelit pada na Zemlju pa se ne zna gdje će opizditi. Sva sreća na buri koja trenutno puše u Kvarnerskom zaljevu jer danas će svi mediji pričati o tome.

Uplakana žena iz ove priče? – pobogu ljudi… kao da u zadnje vrijeme marimo za ikog, pa tako i za nju. Ako preživi dobro, ako umre opet dobro. Lajkaćemo ovu priču na fejzbuku iz „sažaljenja“ a poduzeti nešto za bolje sutra? – jebi ga… po zadnjim informacijama kojima ja baratam, to bi umjesto nas trebali odraditi vanzemaljci koji se spremaju doći 24.12. na sam Badnjak i sve negativno pretvoriti u pozitivno.

- Vanzemaljci, pa gdje ste više pička vam materina, čekamo vas već dugi niz godina?
- Eto nas Hrvazemljani, samo što nismo!

I tako… često se zapitam, ispijajući pivo, oćel nam ikad biti bolje... a onda… onda odem na wc, pišam u pisoar i razmišljam… oprat ruke nakon pišanja ili ne?

11.11.2013.
Autor: Bloger Krule





11.11.2013. u 13:14 | 16 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 04.11.2013.

Vrste guznih plinova


Prdac... prdež... kakogod. Toliko podcjenjen a toliko pristutan oko nas. Nema dana da nije oko vas i da niste zajedno, bilo da je izašao iz vaše, ili tuđe guzice. Ne vidiš ga, no tu je. Ponekad ga osjetiš, ponekad ne, no tu je. Svi znamo kako nastaje, a o njemu samom nemamo pojma. Znamo samo da smrdi, zato se u društvu i ne priča o njemu, zato i nije poželjan. Da kojim slučajem miriši, hvalili bi se čiji više miriši… osnivale se fejzbuk grupe „Nema do moga!“, slikali bi se kako prdimo i te slike objavljivali na fejzbuku, twitteru. No, on je takav, društveno neprihvatljiv.
Neke od najučestalijih vrsta prdca su:

1. Bezrazmišljajuće okidajući

Kad si ti sam među svoja 4 zida, bio ti muško ili žensko, ti ćeš njega okinuti garant. Da mi je vidjeti onog ko u samoći doma svoga razmišlja o tome oćel ga ošinut ili ne, takav se rodio nije. Svi prdnu, i staro i mlado, svi ga ošinu kad su sami. Razmišljaju oko 0,01 sekundu, oće li ga ili ne pustiti. U svakom slučaju, trajanje prdca traje duže neg razmišljanje o puštanju istog, zato ga tako olako odvalimo. Jebe nam se jel smrdi ili ne, naš je… a zapravo, naš vlastiti nikad ne smrdi, smrdi tuđi… pa kako smo sami, ni ne smeta nam, naš je jebate, di će nam smetati. Rokamo ga di stignemo, u krevetu, dok peremo zube, dok se tuširamo ili kupamo (taj je najgori, pomješan sa vodenom parom je jako jeben, ne znam zašto al ubi Bože, bolje ne prdit dok se peremo). Najveće olakšanje osjećamo kad ga odvalimo, a on bude masan, i mirisom i količinom, jer olakšanje koje pri tome osjećamo graniči sa svršavanjem u seksu. Nemojte meni govoriti da nije tako jer znam da ćete dok čitate ovo, kimnuti glavom u znak potvrđivanja istine iz napisanog… evo, jesam rekao, kimnuli ste glavom!

2. Gostujuće razarajući

Kad se nađete negdje u gostima, a dođe vam da ga iskundačite iz sebe, znajte da se radi o Murphyjevom zakonu što će reći da je već krenulo po zlu onog trena kad vam je došlo da prdnete, a ukoliko ga odvalite, znajte da kad je već sve krenulo po zlu… krenut će i prdac, pa će biti najmasniji kojeg zamiliti možete a o mirisu da i ne govorim, sve ćete ih pobiti. U gostima je najjebenije, suzdržavate se i to suzdržavanje je proprocionalno sa boli koju osjetite… što se više suzdržavate, to više boli. Odvalite ga, ko ga jebe. Istina Bog, čovjek je rođen da bi trpio, al baš toliko?… pa neće vas svecem proglasiti ako ne prdnete. O posljedicama ćete razmišljati kasnije, ka i uvijek u životu.

3. Supružničko opušteni

Kad prvi put prdnete pred partnerom/icom, znajte da je vaša veza uspješna. Garancija dobre veze je zasigurno puštanje nemani iz guzice. Najgori je prvi put, al kad malo bolje razmisliš… postoji li u životu išta što nije prvi put najgore? – nepostoji! – e pa onda, ošini ga prvi put… drugi put će biti lakše… a treći više nećeš ni znati da si prdnuo (to su vam one situacije kad vas žena pita „Ma jesi ti sad prdnuo?“, a odgovaraš joj sa „Ne znam, majkemi!“, a što je najbolje ne lažeš, jer stvarno ne znaš). Općenito, žene u vezama ne prde toliko ka mi muški, no zato po mom mišljenju ženski jače udara, i mirisom i količinom. Pa gdje neće, jer kad se netko mjesec dana suspreže i neda mu da izađe, pa ga onda odjednom odvali da sva žbuka, slike i tapiserije popadaju, ko to preživit može? Glavni argument ženama bude „Pa kad ti možeš 100 puta, mogu i ja jednom!“. Žene, jedno je kad prdneš 100 puta a jedno je kad tih 100 puta sabereš u jedno pa ga odvališ… poradite malo na tome da ga ka i mi, rascjepkate na 100 komada… inače, ubit ćete nekog, pazde dobro što vam ja velim! Da ste u Siriji, morali bi vas izručiti Amerima i to pod „Kemijsko oružje“.

Image and video hosting by TinyPic

4. Dezorijantacijsko društveni

Kad ste na ulici, pješačite… gotovo ga svako istrese. Gdje ga neš pustit u prirodu jer i on je organski pa će se u prirodi razgraditi. Uvijek se zalažem da se prirodi dade prirodno. Druga je stvar to što iza vas ide društvance od njih 5ero, pa kad ulete u oblak, onda ih vidiš gdje se pogledavaju i nikom ništa nije jasno… otud ovo „dezorijentacijsko“. Dezorijentirani su i u noćnom klubu kad ga odvalite među 1000 prisutnih. Tu ga odvalite svakom prilikom, ja ga uvijek odvalim. Pa 1000 nas je! Ne mogu pronaći krivca da se na glavu nasade. Ono što obavezno morate, ali po OBAVEZNO, je… kad prdnete u klubu, među ljudima, uvijek se ponašajte poput njih – okrećite se oko sebe i čudite se, tako ćete se stopiti sa ostalima i nitko neće znati da ste ga vi otresli. Prdnut u klubu i biti jedini koji ne kuži o čemu se radi, je prevedeno držati tablu na kojoj piše „JA SAM!“. Znači, ošinite ga i onda se nakon 10 sekundi, koliko mu treba da počne sa djelovanjem, čudite i okrećite oko sebe sa zamišljenom facom i upitnikom iznad glave… nema šanse da vas skuže.

5. Situacijsko ubrzavajući

Dolazite na biro na mjesečno javljanje i potvrdu radne knjižice. Aj mi recite, što ga ne bi okinuli svaku put kad vam ona gospođa štambilja knjižicu? Pa ima da vas zapamti odma a i nije luda da vas drži na birou 36 mjeseci i ima gas masku u ladici pa da je svaki put navlači kad vas vidi. Istrpit će vas 3-4 mjeseca, a onda, onda će vam naći posao samo da vas više ne gleda. Jestel dobili posao nakon samo 3-4 mjeseca bivanja na birou? – Jeste! - Jel to situacijsko ubrzavajući prdac? – Je! Oni koji rade a nikako da od šefa dobiju godišnji, isto tako, kad dođete šefu… prvo prdnite a onda ga pitajte „Šefe, morel 2 tjedna godišnjeg?“. Odbit će vas 2 puta, treći put idete na godišnji. Jel situacija ubrzana? Ljudi moji, pamet u glavu!

6. Borbeno pravni

Biti u društvu punice ili svekrve a ne prdnut je isto ka i biti majmun zatvoren u punom kontejneru banana a ne pojest ni jednu. Shvatite to kao borbu za vlastita prava. Koliko su vam samo krvi popili u životu, od seljenja vaše najomiljenije fotelje (punica) do kritiziranja ručka kojeg ste skuhali (svekrva), najmanje je što možete, posegnuti za „terorističkim“ činom i to kao i svaki „terorista“, udariti podmuklo i kad se najmanje nada. Žene bi mogle svoje svekrve doslovce prepiliti, jer ne zaboravite podatak iz točke br.3… u žene je „bojeva glava“ jačine 100 muških prdaca . Prdnel žena da bi naudila svekrvi, muž garantirano ostaje bez matere a djeca bez babe. Prdnel muško da bi naudio punici, žena i djeca imaju samo prestrašenu mater odnosno babu.

04.11.2013.
Autor: Bloger Krule



P.S. Anketa je apsolutno anonimna i nigdje se ne može vidjeti tko je glasao a odgovorom na anketno pitanje pomažete „Centru za istraživanje narodnih navika u vezi guznog olakšanja“. Hvala!
Prdnem
  
pollcode.com free polls 





04.11.2013. u 11:00 | 7 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se