utorak, 29.01.2013.

BAUŠTELSKE UZREČICE


(Ovo je inače tekst koji se nalazi u knjizi "Obrana i zaštita od gluposti 2.dio"... do sad nije bio na blogu, al eto... vrijeme je da ga i drugi pročitaju)

Upravo teče 12-ta godina da sam bauštelac. Nakon toliko godina rada, shvatiš da u bauštelskoj terminologiji kolaju uzrečice koje su univerzalne za bilo koju bauštelu diljem Rvacke... a i šire. Eh ta bauštela... koliko sam se samo priča naslušao, pa gdje i neću kad svaki dan udaramo po 10 sati, jedemo iz istog lonca i seremo u isti TOI TOI. Zanimaju vas koje su to uzrečice koje se koriste? Krenimo redom:

OKO VARA – uzrečica "Oko vara", koristi se u situacijama u kojima bi nešto trebalo biti vertikalno ili horizontalno i to pod vaser vagu, al nikad nije. Nema nikakve šanse da uvjeriš majstora da mu je nešto ukoso, al teoretske, uvijek će te dokačiti sa tom uzrečicom.

Primjer:
– Dobro, pička mu materna, pa kud ovo tako ukoso stoji?
– Koje? (98% majstora se pravi da ne zna)
– Kako koje, pa ovo gore!?
– A to... ma to OKO VARA, ravno je to! (mrtav ladan)
– Jes ti to provjerio na vaser vagu?
– Nisam, al znam da je ravno! Oko vara, nebrini jebo ga ti! (pali cigaru)

Image and video hosting by TinyPic


MA KO MU JEBE MATER – koristi se u situacijama kad se u poslu zafušari (pogriješi) a ipak se radi o sitnim greškama koje ne utječu na cjelinu. Možda je najčešće upotrebljavana uzrečica. Koriste je svi radnici. Vrlo brzo je nauče novajlije jer je to prva stvar koju nauče od starih majstora.

Primjer:
– O sunce ti bogovo... pa što je ovo?
– Koje šefe? (74% majstora se pravi da ne zna)
– Pogledaj dno šahte! Pa kako ti misliš da tuda prođu fekalije?
– MA KO MU JEBE MATER šefe, pa nećemo mi srat unju nit će naša govna tuda ići! (pali cigaru)
– Daj nemoj zajebavat, daj popravi to malo!
– Oću šefe, nebrini de ništa! (99% majstora ne popravi ništa)
NEMA ŠANSE – uzrečica "Nema šanse" se isključivo koristi kad ima šanse. Također je vrlo česta i najčešće se koristi u kombinaciji sa uzrečicom "Ko mu jebe mater".

Primjer:
– Cijeli zid rašaluješ i ostaviš ovu oplatu na dnu?
– Koju? (85% majstora se pravi da ne zna)
– Daću ti ja KOJU!
– KO JOJ JEBE MATER, nek ostane... zatrpat ćemo je pa se neće vidit! (pali cigaru)
– O zatrpalo te dabogda sa guzicom u zraku pa da te svi deru... ama, jel ti znaš kolko košta blažujka!? (blažujka – vrsta oplate)
– Šefe, jebo joj ja mater, ulovio ju je beton... NEMA ŠANSE da je izvučemo!
– Jesi probao?
– Nisam, al oću! (97% majstora nikad ne proba)


O JEBO SAM TI MAJKU – koristi se tijekom obavljanja radova i to samo u situacijama u kojima nešto ne ide kako treba. Nema majstora koji je ne koristi što će reći da ju koristi 100% majstora, znači svi. Nema šanse da ju ne čujete tijekom izvođenja radova.
Primjer:
– O JEBO SAM TI MAJKU, izvadit ću te ja, pokojnog mi ćaće (kad ne može izvaditi čaval iz daske)
– O JEBO SAM TI MAJKU, tu si! (kad pola sata traži čekić, pa ga napokon nađe)
– O JEBO SAM TI MAJKU! (jedan od rijetkih primjera gdje se samo i isključivo koristi ta uzrečica bez dodataka, a to je kad mu cigla ispadne iz ruke dok zida)


A GDJES TI BIO 91-e, PIČKAT MATERNA!? – ova uzrečica se koristi isključivo na marendi (gablecu). Stari majstori često padaju na provokacije od strane mlađarije koja ih namjerno prca na temu rata.

Primjer:
– U jes dobar ovaj grah!
– Vaki smo mi jeli u Vrhovinama kad je bila "Oluja"
– Kurac si ti bio u Vrhovinama, bijos negdje u Njemačkoj, lufta jaja!
– Mali... A GDJES TI BIJO 91-e, PIČKAT MATERNA balava!?!?


ENO ONOG ŠUPKA! – ovo je obavještajna uzrečica. Koristi se kad se želi upozoriti da imamo posjetu na gradilištu od strane nekog ko baš nije često na baušteli i koga nitko ne voli.

Primjer:
– Šefe!
– Što je?
– ENO ONOG ŠUPKA!
– Kojeg?
– Pa el ono nadzorni inženjer?
– Ne vidim dobro jebem ga.
– Il je ono direktor?


SAĆE MALI TRKOM PONJU – ovo je najomiljenija. Spada u grupu "osvježavajućih uzrečica". Koristi se za vrijeme velikih vrućina i ekstremno hladnih dana, dakle non stop. Pogubna je za novajlije i mlađe bauštelce, jer se odnosi na njih.

Primjer:
– U majku mu jebem al ga dere! (tako se komentira toplina koja dolazi sa Sunca)
– A još najbolje da snjeg pada u 7om mjesecu!
– Oćemo maznut pivu?
– Ko će ić ponju, do trgovne kilo meter?
– Kako ko!? SAĆE MALI TRKOM PONJU. Maliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii, vamo odide, u trgovnu treba pičt!!!!!!!!!


TREBA KAMENA NAROKAT!!! – spada u domenu "snađi se druže" a koristi se samo u situacijama u kojima pofali betona.

Primjer:
– Men se čini daćet falit betona?
– Jeba mu ja mater, a dobro sam izkubicira!
– Kako dobro kad kubik fali?
– Nije falijo kad sam računa!
– Pa kakos računa?
– Pa širina puta dužina!
– A dubina?
– O jebo sam joj majku! (dakle koristi se uzrečica koju sam prethodno objasnio)
– I štoš sad?
– TREBA KAMENA NAROKAT!!!
– A što ako nas neko vidi?
– El nas ko kad vidijo?
– Pa nije.
– E pa neće ni sad! Dajte rec onom majmunu na bageru da dopelje kamena! Dok ja to rješim, šaljide malog po pivu!


A UUUUUU, VID GUZOVAAAA!!! – takozvana "snajperska uzrečica". Bauštelac je u stanju na udaljenosti od 450 – 900 metara razaznati žensko dupe. Ta sposobnost se razvija proporcionalno godinama staža, što si duže na baušteli, dalje vidiš. Moj Ibro je vidi na 800 metara, što će reć da ima oko 40 godina bauštelskog staža. Na 900 se ide u penziju.

Primjer:
– E n ti isza... vid rakete!!!
– A?
– A UUUUUUUU, VID GUZOVA!!!
– Pa gdje je vidiš?
– El vidiš onaj 14ti rasvjetni stup? Edno dvista metara niže... vidiš li je?
– Vidim... al što nije ono neka baba?
– Kaka baba, jebla te baba! Najbolja, 45 godina! (još i godište vidi na toj udaljenosti)
– A sise?
– Sise 4orke! (za nevjerovat)


AJMO KUĆI! – uzrečica koja se redovito koristi 20 minuta prije kraja radnog vremena.

Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 


29.01.2013. u 17:25 | 15 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

srijeda, 23.01.2013.

U gostima kod Daniele Trbović i njenom "8. kat"-u


Da baš puno ne duljim... eto... završio sam u "8. kat"-u, kod Daniele, zajedno sa drugim gostima... i mogu reći... posebno iskustvo. Jesam li imao tremu? - jebem ga ja, pa lud ko je nema... 2 kamere te snimaju a reflektora više neg na stadionu... uglavnom... na zahtjev čitatelja/ica koji nisu pogledali, a imaju želju vidjeti što ja nadrobih... evo pa vidite sami ;)

KLIKNITE OVDJE I POGLEDAJTE CIJELU EMISIJU "8. KAT" U KOJOJ JE TEMA BILA - GLAS NARODA

23.01.2013. u 16:25 | 20 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 20.01.2013.

MI MOŽEMO SVE... PA I DVAPUT PROPASTI


Neki dan... jedem... prebacujem onih 5 mogućih teve kanala na tevejcu... štrakam ponjem... nemoš ništa pametnog naći na tevejcu ka ni u državi. Jedem ja onaj grah, kad eto nekva amerčka emisija, reko ovo moram gledat. U toj emisiji, jedan crnac... zvani Garavi... uređuje interijere. Bogami, dođoše donjeg nekvo dvoje bjelaca, ružni ka račun za razliku struje, muž i žena. Veli Garavom ta bijela žena

- Dal moš ti Garavi men uredt kuću? Men se u mojoj kuć ništa nesviđa... jeba me onaj ko me unj uselijo. Jać se ubt akomse ovo ne uredi!!! Jes me čuja!?!?

Ja tamn načeo kobascu u tanjuru... reko ovo će bit interesantno. Kako ta žena to njemu reče, veli Garavi njoj

- Ama nikav problem gospođo! Toć ja vam uredt daš ti svršt na licu mjesta kad vidiš što ja otog tvog brloga napravim. Što nevalja sa kućom, neko napisa HDZ na fasadi?
- Nije, neg nam kuća nekako mala! – veli muž od ove bjelkinje

Puče ona kobasca, pošprica me ona voda iz nje po oku... reko kaka je to kuća a da je mala!? – taman obrišem oči od vode iz kobasce... kad ono... kuća na 2 kata sa 2 garaže dolje. Klasična američka kuća kakve gledamo u filmovima... i takva kuća njima mala!?!? Prvo sam pomislio da ih je 46ero u kući, pa reko, aj možda i je mala... kad njih 4ero, muž, žena i dvoje djece.

- Gledaj Garavi moj našto men kuhnja liči!!! – pokazuje žena Garavom

Ja ne znam što toj, na živce bolesnoj ženi, nije štimalo sa tom kuhinjom. To kuhinja, ljudi moji ako nema 8 metara u dužinu i još dvaput tolko u širinu. Helikopter može u nju sletit. Elemenata u njoj nema kakvi nema, oš visećih... oš klizećih... oš lebdećih... al ma kaki, nije zadovoljna.

- Gledajde mi Garavi kuhinjskije elemenata... za što god primiš, otpada... matere mi moje, il mi ovo sredi il se selim u Rvacku! – priprijeti ona ovom afroamerikancu, dizajneru
- Garavi, jelde da je sve tjesno? – priupita njega pavijan od ove na živce bolesne žene

Gledam ja to... pogledam svoju kuhinju u garsonjeri u kojoj živim ka podstanar... en ti mater... kad pereš suđe, nitko nemeže na wc jer se sav popriječiš po ta 2ipo kvadrata kuhinje. Upališ rernu, u njoj 220 stupnjeva a u „kuhinji“ 140, ne znaš ko se peče... dal krumpir il ti sam. Tolko je mala da krumpir guliš sa rukama u zraku, sav mi plafon išaran od tragova noža. Ako otvorim vrata frižidera, nemere nitko ući u garsonjeru jer se ne mogu otvorit ulazna vrata. Ako nogom zapnem za otvorena vrata rerne, glavom udarim u kadu u kupaoni... jer je kada, zračne linije, metar ipo od rerne.

- A Garavi moj, gledajte mi tek dnevnog boravka! El ovo moš zvat dnevni? Jedva da ima 75 kvadrata... zraka nemam unjem. Ti il ga mjenjaj il materemi... ja odo! El tako mužu?
- Tako je ženo! Garavi, odmorit se nemerem nikako. Gle mi kožne garniture našto mi liči? A gle mi telvizora, dijagonalu mu jebem... pa el moš to zvat telvizor!?!?!



Kožna garnitura mu duža od tri Blanke Vlašić... onda moš mislit kolka mu je, al ne, ni to im ne valja. Dnevni boravak im je nešto manji od kompletnog KBC-a Rebro. Iz haubice da ispališ granatu, ista bi opet pala u dnevni boravak... zmaja pustiš, zmaja izgubiš... telefonom kad zoveš na drugi telefon u dnevnom, glas ti kasni 8 sekundi... jeka je prirodna pojava u tom dnevnom... daljinski od tevejca ne radi jer ne lovi preko 300 metara, a i kad ga nekako upali, onda ga gleda dvogledom...eto tolki im je dnevni, al NEVALJA, tjesno je.

- Garonja, gledajde mi garaže!? El ovo moš zvat garaža? Aj mi ti rec majket, kako da parkiram? Il ti ovo mjenjaj, il ja odo živt u zološki vrt. Boljemse sa majmunima verat po granju neg se ovdi patit ka Isus! – žali se pavijan Garavom

To je tolka garaža da moš bočno unj parkirat... kad parkiraš i izađeš iz auta, onda upališ navigaciju da te odpelje do izlaznih vrata... svjetlo kad upališ unjoj, 3 minute treba da sve osvjetli... al ma kakvi... NE VALJA!
Kad se ovo dvoje izjadalo... onda je nastupio Garavi. Garavi je tijekom emisije samo potvrđivao što bi ovo dvoje rekli, dakle podilazio im i čak uvećavao „probleme“.

- Gospđo... kuinja vam je tojtalna kajtastrofa... ja sve žagog sažagam, novu kad vam najpravim, ima da od sreće spajvaš u sudoperu!
- Gospodne... samo lud čojk mere spavat u vakoj kožnoj garnturi... a to da je tjesno, jas vami čudim kakoste vas dvoje uopće preživli dosad... jeba me moj crni ćaća ako to kani tako jope bit... kad to uredim, umrit ćeš u dnevnom od sreće. Štos telvizora tiče, nabavt će tebi Garavi ganj novi izBosne... ima da lovi programe sa Marsa i čitave mlične staze!

To je ta Amerka i Amerkanci. Totalno blentav narod. Nikad im ništa nije dobro. Neb ja unjoj živio za vagon kuvanog graha. Neki dan sam čuo, vele „Odel amerčko gospodarstvo u kurac... odošmo i mi!“... a ja se samo pitam... pa kako ćemo mi 2put otić u kurac ako već sad jesmo u jednom... al... neb se ja puno čudio, jer... mi možemo sve, pa i dvapu propasti!

A onda sam prebacjo na ErTeEl... a tamo... melem za mozak „Krv nije voda“... reko:

- Tooooooo... napokon nešto normalno... saću na miru pogledati kako kćer vara oca sa majčinim šogorom od zaove mu pašenog djevera kuminog zeta malim dok djed spava sa prepariranim nojem kojeg je ukrao iz muzeja isti onaj šogor koji je majci od kćeri rekao da mu netko vara ženu!!!

Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 



20.01.2013. u 12:50 | 13 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

ponedjeljak, 14.01.2013.

GUZICA U ZRAKU, GLAVA U PODU... PA DOKLE TAKO!?


Sjećam se 1991-e... kad sam sa svojom obitelji postao PROGNANIK. Jel se sjećate prognanika i izbjeglica? Sjećam se da mi sa mojih 14 godina, nikako nije bilo jasno, za koji sam kurac ja prognanik a onaj u sobi do naše, izbjeglica. U čemu je razlika? Jesmol mi ružni a oni ljepi? Pita sam ćaću, koji je na sve znao odgovorit

- Ćaća, zaštos mi prognanici a ovi u sobi do naše, izbjeglice?
- Koje izbjeglice?
- Pa jesmol mi prognanici?
- Jesmo
- A ove do nas zovu izbjeglicama! Zašto njih zovu tako a nas drugačije?
- Isti ti je to kurac sine, kad nemaš ništa... svejedno ti je kako te zovu.
- Onda smo i mi i oni sirotinja?
- Tako nekako...
- Nismo valjda?
- Trenutno jesmo... al iz ovog se treba iščupat... moraš se borit za bolje!

Sjedio je ćaća na klupici od prozora i gledao kroz isti... a onda zaplakao. Kad imaš 14 godina i gledaš ćaću kako plače... ne osjećaš se dobro, zapitaš se... kako moj čelični ćaća uopće može zaplakati... jel to moguće... jel ja to dobro vidim.

- Nemoj ćaća... nemoj plakat!
- Nemoj pičku maternu! – i nastavio sa suzama...
- Nemoj ćaća... ti nesmješ plakat! – a onda sam počeo i ja...
Zagrlili smo se i naplakali... samo taj jedan jedini dan... kojeg... jebi ga... pamtim ka da je jučer bio.


To je bilo možda 3 dana nakon što smo dobili tu plemićku titulu PROGNANICI. U početku je izgledalo strašno. I mater i ćaća i ja, spavali smo nekoliko mjeseci u sobi đačkog doma koja je imala oko 12tak kvadrata. Sjećam se da je wc bio zajednički, djelili smo ga mi i soba do naše... pa kad bi „susjed“ izbjeglica srao, a zna je na školjci sjedit po sat vremena, moga si se jebat štoš se ti israt. Pa je znalo biti

- Susjed, jebem ga ja, oš li više il ću se ja posrat sam u sebe!!!

Popodne me ćaća znao vodit u džabaleze „šoping“, koji se svodio na prekopavanje ogromnih hrpa humanitarne odjeće koju su drugi donirali. Znali smo po 2 sata brljat po tim humanitarnim hangarima ne bi li si našli kakvu zimsku jaknu za obuć... jer novaca nije bilo. Mater nije nigdje radila, a ćaća je našao posao u tvornici namještaja gdje mu je plaća bila 120 njemačkih maraka... ili pretvoreno u kune, ako se ne varam, negdje oko 450 kuna... a onda je otišao u vojsku pa mu je plaća skočila, mislim na 1100 kuna. Hrana koju smo jeli, bila je humanitarna. Bez kose sam ostao u te 4 ratne godine jer šampone koje smo mi tada koristili, bilu su sve samo ne šamponi... više ka akumulatorska kiselina... al ko ga jebe, bio je džabe a i na nešto je mirisao... na nešto nepoznato. Jednom je ćaća donio kući neku limenu kutiju koja je gore imala okrugli poklopac. Stavio je kutiju na pod i rekao

- Ja sam ovo donio, a koja je to pička materna, ja nemam pojma. Donesi de otvarač za konzerve!
- Ćaća, pašteta je konzerva... ovo nije konzerva... ovo je veće od telvizora... neš to moć otvaračem! A što je unutra?
- Ja valjda imam rendgenski vid pa vidim što je unutra!!! Nemam pojma... možda kompot?
- Zaljuljaj ga, ako je kompot čuće se ona tekućna unjem!
- (ljulja limenu kutiju) – Nije kompot, jebosamu majku i kompotu!
- Da nije sarma?
- Kad smo sarmu dobili u humanitarnoj pomoći!? Aj nelaprdaj!
- Nisam ja vidio ni šampon u kanisteru od 25 litara, pas ga neki dan donijo i eno ga ispod kade!
- Šafciger donesi, pičkat materna prepametna!

Donio sam ćaći šafciger... dao mu ga, a on ga digao u zrak htjedeć ga zabit u limenu kutiju

- STANI ĆAĆA!!!
- Štoj sad!?!?
- Možda je pod tlakom!?!?
- Mozak ti pod tlakom! – i zabi on šafciger u limenu kutiju

Bogami se dobro namučio dok ju je otvorio, a onda kad ju je otvorio... čuo sam mu u glasu razočaranje

- KEKSI... o jebo sam im majku!!!!
- Keksi!?!?
- Da, keksi, jebem ti kekse... pa od svih limenih kutija, ja uzmem onu sa keksima!!!
- Pa što fali? Ja volim kekse. Eno u špajzi imamo humanitarnog mljeka u prahu pa će mater napravit mljeka, udrobimo kekse i što nam fali!?
- Daj da probamo kekse
- Daj ćaća i meni jedan
Ćaća je zagrizao keks... prožvakao... izašao na balkon i pljunuo sve kekse iz usta
- PUUUUUUJ pičkat materna i keksima!!! Nejedi ovo, to je živi otrov!!!
- Daj da probam i ja!

Zagriza sam keks... do dana današnjeg, ja nisam pojeo takav keks. Bio je tvrd poput mramora a okus je imao po... po ničem.

- Suncet jebem, umalo da sam otrova familiju!
- Pa nemoš ćaća nas otrovat! Pa što smo sve pojeli kroz ove 2 godine, već smo 4 puta svi skupa trebali krepat!
- Sine, ovo nemoj jesti!
- Ma jeli bogati! Oš mi kupit kekse?
- Normalno da neću
- E pa onda nediraj ovo... ovos moji keksi!

Svu sam ja kantu speštao i to u slijedećih 8 mjeseci jer je keksa bilo ravno 25 kila. Ništa mi falilo nije, mati bi od mljeka u prahu napravila mljeko, jab udrobio keksa... i na žlicu, deri.
Novac ka novac, nije bio nikakav problem jer ga uopće NIJE BILO. Ćaća je ima ušteđevinu još iz bivše juge i to ravno 5 000 dolara. Sjećam se kad mu mater jednom rekla

- A da odeš na banku po novce... nemamo ni kune.
- Aaaaaaa NE! Ono na banci je za CRNE DANE!!!
- Što su sad BIJELI dani!? – pitala ga mater
- Nije ovo ništa! Može biti još stoput gore!!!

Misliš da je ćaća dira te pare!? – NIKADA! Sve nas je uvjerio da nam je još i dobro kako nam može biti.
Ja sam džeparac zarađiva radeć ljeti u šumariji, radeć u skladištu od „Bjelolasice“ (pozdrav ekipi!!!), radio ka konobar, istovara ugljen, cjepa drva okolo... snalazio se. Da bi otišao u kino, mora si štedit po mjesec dana. Van se izlazilo sa 10 kuna u džepu. Isti je kurac bio, jesil bio prognanik il nisi bio. Svi su u gradu Ogulinu preživljavali i jeli humanitarnu hranu. Unatoč svemu... bilo je puno više smijeha, valjda od te silne muke koja te stiskala. Bilo je sranje... al jebemu mater, više smo se smijali nego danas.


Zašto ja sve ovo napisah?
Da ne bi bilo, da je ovako ka što sam gore napisao, živjela samo moja obitelj... aj se sad sjetite i sami kako ste živjeli tih ratnih godina bez obzira iz kojeg ste grada i od kud dolazite! Sve su to slične priče, pa nekom čak i gore. Danas je 2013-ta. Sve imamo, al očito nemamo ništa. Tih ratnih godina, ljudi su bili bliskiji jedni sa drugima, danas toga nema. Da je ondašnje probleme preseliti u sadašnjost, jebeš mi sve, ako mi svi ne bi napravili kolektivno samoubojstvo. Netko će reći da je danas gore neg onda. MA ŠTO JE GORE!?!?!?! MA ŠTO JE GORE SAD NEGO TIH RATNIH GODINA!?!?! Je, po pitanju ljudskosti, prije je bilo bolje... danas je sveopćenarodna depresija. Imal ko da se bori? Imal ko da misli na sebe? Imal ko da misli na prvog do sebe? – ima, u promilima. Od kukanja i jadikovki, svima skupa nikad neće biti bolje. Danas očito kredit više ubija neg metak il granata tih ratnih godina. 91-e odlaziš iz kuće, ostavljaš doslovce sve da si spasiš živu glavu, jer znaš da jedino sa glavom na ramenima moš nešto napraviti... danas svi brigaju oćel imat za ratu stambenog kredita pa krvare radeć ka stoka da bi zaradili za ratu stambenog kredita, pa se razboljevaju i dobivaju tumore i čireve. Jel nemaš za ratu stambenog kredita? – NEMAŠ? – daj banci stan jebo te stan i banka i sve. To im svima skupa i je cilj, da te sjebu... da te dotjeraju do ROBA, da robuješ, da ne misliš na sebe... obitelj... prijatelje... da od tebe naprave baš to što jesi, zabrinut, vezanih ruku, bez vlastitog stava, da ti satru one vještine i sposobnosti koje su ti usađene rođenjem, jednostavno ROB. Nedajte na sebe, jebemu mater. Ne robujte kreditima... stanovima... čemul već. Daj stan banci, ionako nikad ni nije bio tvoj samo su ti oni usadili da misliš da je tvoj... ionako si prije svega toga bio podstanar (čitaj PROGNANIK), više si se smijao i bio sretan. Ovim načinom kako se ljudi općenito ponašaju... neće biti dobro, to sve skupa jednostavno ne može biti dobro. Jebo državu i političare, najveći dio sreće il nesreće sam sebi tovariš, samo, majku mu jebem, svi samo tovare nesreću. Digni tu jebenu glavu gore... digni je ponosno... nedaj da te jebu... jer njima paše da ti je glava u podu a guzica u zraku. Nije ti životna misija da guzicu okrećeš u zrak pa da te svaki kurac kara!!! Pa što meni vrijedi biti sretan kad je od mojih 5 prijatelja svih 5 u kurcu!?!? S kim djelit sreću!?!? Kome to ide u prilog – NAMA ili NJIMA, ko god to „NJIMA“ bio. Oće li 2013ta biti jebena? – OĆE!!! – Al bude li nam svima guzica u zraku... BIT ĆE I NAM DOSLOVCE JEBENA. Jel imamo mi pravo na bolje sutra? – IMAMO Oćemol se za bolje sutra borit ovako opće depresivni? – e jebem ti krušnu mrvu, da mi je baš vidit do kud ćemo takvi dogurat. Pa da te naprdit na vrh zgrade i da ti neko veli – AJ SKOČI!... oš skočit!? – oš kitu marjanovu jer znaš daš biti mrtav. Pa zašto onda svakodnevno svi „skaču sa zgrada“!?!?!? – Zato što svi plešemo kako drugi svira. Pa majku mu jebem, jel ne možete vi plesat na vlastitu melodiju!?

Ljudi... ja dosta tog israh... možda u zanosu rekoh nešto na krivi način, al valjda ste dokučili bit napisanog. Ne promjenimo li se svi skupa... potonut ćemo... potonut će naša djeca... i njihova... a onda će jednog dana u budućnosti, profesor povijesti izvući malog Ivicu pred ploču i za ocjenu pitati ga...

- IVICA... ODGOVORI NAM ZA OCJENU 5... DO KOJE GODINE JE U HRVATSKOJ SVE OTIŠLO U KURAC?
- PROFESORE... MISLIM DA SU SVE USPJELI SJEBAT TAMO DO 2020te!
- A KO JE IVICE KRIV ZA TO?
- PROFESORE... JA NE SIGURNO... JA SAM ROĐEN 2277-e!
- SJEDI 5!

Ovaj tekst:
  
pollcode.com free polls 


14.01.2013. u 11:52 | 23 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se