ponedjeljak, 26.12.2011.

2012?


Kažu da će iduća 2012 godina biti vrlo jebena...i to vrlo vrlo vrlo jebena. Tako kažu svi ekonomski analitičari i svi koji imaju veze sa ekonomijom, bilo da su svoju diplomu na ekonomskom fakultetu platili...bilo da su učili...a viđamo ih na tevejcu u zadnjih 20 godina.

Interesantno je kako je sve krenulo u kurac u zadnjih 20 godina. To nas i nebi trebalo čuditi s obzirom da su nam vojsku vodili književnici, vozači autobusa, vodoinstalateri...a ko nam je sve vodio državu to se ni prebrojat ne može. Tvornice su nam vodili ljudi koji sa proizvodnjom imaju veze ka princ Čarls sa kokošima moje susjede babe Ruže. Ekonomske fakultete su nam pozavršavali mladi ljudi uz pomoć eura kojima su plaćali ispite i diplome te se kasnije isti uhljebili u državne strukture kao vodeći ekonomi. Turističku politiku su nam vodili ljudi koji ne znaju engleski jezik a dam se kladiti da im se i komunikacija na materinjem svodila na neartikuliranim glasovima koji sliče komunikaciji dvaju kromanjonaca. Poljeprivrednu politiku su nam vodili ljudi koji ne razlikuju lubenicu od krumpira a za kukuruz misle da je protupješačka mina. Stočarsku politiku su krojili oni koji i dan danas misle da krava ide na duracel baterije i da pri mužnji krave zna kroz vime katkad udarit struja pa da se iz tog razloga nose gumene čizme kad ideš kroz štalu...radi uzemljenja. Ribarenje i ribarsku politiku su vodili oni koji misle da šarana najviše ima dalmatinskom arhipelagu dok su uvjereni da brancina i orade najviše ima u gornjim tokovima rijeke Save i to na dubinama većim od kilometar.

Lokalne male gradove i mjesta su nam vodili čobani koji imaju 2 razreda osnovne i kojima je najveći uspjeh, u doprinosu razvoja njihovog malog mjestašca, postavljanje ukrasa u vidu treptajućih žarulja, povodom novogodišnjih blagdana. Razvoj školstva se prvenstveno bazirao na konstantnom štancanju knjiga i to tako da svake godine moraš kupiti druge knjige jer one od lani ne vrijede...jer eto...jedne godine su 2+2=4...a iduće, ko zna. Bolnice nam izgledaju ka ruski kazamati. Odeš na operaciju krajnika a kući se vratiš u invalidskim kolicima jer eto...oni su operirali pacijenta pod brojem 2734 kojem se trebaju odstraniti noge a baš se iznad vašeg kreveta greškom našao taj broj...jednostavno nismo pacijenti sa imenom i prezimenom nego sa brojevima kao zatvorenici. Zimske službe nam zimi iznenadi snijeg...a vatrogasce ljeti požar, koji taj isti požar onda gase grabljama jer eto...ne lete nam vojni MIG-ovi da bi nam kanaderi letjeli. Vojska nam nikad jadnije nije izgledala. Da nas napadne afričko pleme mi se obranili nebi. Doduše...mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je civilno stanovništvo bolje naoružano nego matična nam vojska...kako znam?...pa što tu imaš znati...MUP svake godine ima akciju ZBOGOM ORUŽJE kojom se potiče stanovništvo da vrati naoružanje iz rata, a ta akcija da je uspješna nebi trajala već 15 godina. Pa nije narod lud. Ne vjeruje narod nikom jer je otimačina i pljačka u državi na tom nivou da si jedino siguran ako ispred vlastite kuće sjediš sa mitraljezom dok ti pas sa strane u zubima drži razvučen redenik municije i čeka naredbu "Gari, puštaj redenik!"...inače su ti u stanju preko noći i kuću ukrasti pa se u jutro probudiš sa ulovljenim mrazom oko muda dok ti kraj kreveta stoje 2 krave koje su zaboravili. Dok smo u bivšem komunizmu strepili od onih milicajaca jer su pendrečili sve što se kreće (ljudi) i ne kreće (spomenike), današnja policija ima funkciju da promovira najnovije škode i toyota terence kao službena vozila ...dok im pendrek služi kao modni detalj. Zato smo prije mogli u šetnju u 2 u jutro a sad već u 10 navečer ležiš u lokvi krvi jer si eto šetao kud ne smiješ...a pustiti dijete samo, je jednako znanstvenoj fantastici. Zainteresiranost mladog čovjeka da nauči raditi nešto vlastitim rukama je ravno nuli. Ka da bi ga ubilo da primi čekić u ruke...al zato prodat ćaćin čekić za 20 kuna pa onda u kladionicu i dat svih 20 kuna da će Dinamo dobit Reala...to da. Najpenzionirana smo nacija na zemaljskoj kugli. Sa 40 godina si već u penziji a to što još biku rep moš iščupat...to je bikov problem a ne državni. Branitelja u državi 500 000...ka da nas je 91-e napala Rusija i Amerika zajedno...+ još koja vanzemaljska vojna formacija. Dovoljno ti je 1 dan sjediti u saborskoj klupi pa da imaš pravo na saborsku mirovinu koja je u visini tolikoj kao da si 120 godina po 10 sati na dan vitlao daske na pilani. Ima toga još ohoho...od toga da je i narod kao narod poblesavio pa se napodizao kredita ka da su isti džaba...ka da će banka reći – "Nemaš za vratiti!?!?!? Ama jel to kad bio problem!? O jeba ga ti, pa vratit ćeš kad budeš mogao! Aj sad lagano kući i pozdravi ženu i djecu".

Da ti sve ovo navedeno netko ispriča za, recimo Njemačku...pa da te nakon toga pita – "Aj dođi radit ovamo?"...poslao bi ga u tri pičke materne i reka sam sebi – "Jebatja tu Njemačku...to sjebana država do kraja!". E...a mi u takvoj državi živimo.

I sad dođemo do 2012-te i pitanja kakva će biti. Matematički gledano...od 1991 pa do sad krivulja se vidljivo strmopižđljuje prema dolje i samim tim nema potrebe da se pitamo hoće li uzlazno – neće. Razlika između optimizma i ludila je vrlo tanka. A pošto smo mi lud narod jer samo lud narod može trpiti sve gore navedeno, ima mjesta i za optimizam.

Želim vam sreću općenito.

p.s. Ako ništa, zajebanciju nam nitko ne može oduzeti ;)

26.12.2011. u 14:15 | 20 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 25.12.2011.

SRETAN BOŽIĆ!!!


Jutro. Spavam ja kod matere u Lici...krmim ka vojnik na straži, kad odjednom zvoni mobitel. Zove prijatelj i viče
- Diž de se...skidaj otaj snjeg sa avta!
- Spavam pičkat materna.
- Jat stojim kraj avta ispredkuće
- Jebemse gdje stojiš...spavam!
- Aj kad se digneš javse!
- Aj
- Aj
Nebi poslije toga oka sklopio da si Bog. Pomislih "O jebem te budalo kud me probudi sad u rano jutro!". Aj, dignem se ja...spremim...sjednem u auto i pravac do ove budale.
- Alo
- Što je?
- Aj van evo sam doša sa autom po tebe!
- Aj
I nas dva lijepo na jutarnju božićnu kavu. Popili mi tu kavu...reko
- Ajmo malo sa autom po selu?
- Ajmo
- Vozikamo se mi...reko
- Ajmo do Plitvica na kavu?
- Ajmo
I bogami mi na Plitvice...ionako su nam blizu. Na Plitvicama nije bilo žive duše. Amaaaa nema nikog. Sve pusto. Parkiram ja avto...reko
- Aj sad zamnom...idem na glavni ulaz pitat da nas džaba puste!
I odešmo mi na glavni ulaz. Sjede 3 gospođe za onim pultom na kojem naplaćuju ulaznice a ja uđem na vrata i reko
- Dobar dan!
- Dobar dan! - odvrati gospođa te nastavi – Amaaaa gdjes parkira taj avtobus mila majko!?!?!? Pa el ti oš da policija dolazi vamo? Aj mič de taj avtobus...a pa gdje ga parkira mila majko! Pa kad ćete se više naučt da avtobus nemere tu bit!
- Koji avtobus gospođo?
- Pa ovaj iza tebe!
Ja se okrenem...kad...iza mene stvarno autobus.
- Pa nisam ja doša avtobusom!
- A!?
- Ama nije to moj avtobus!
- Pa štos onda doša?
- Doša sam pitat dal me možete džaba pustit unutra?
- Kolko vas ima?
- Evo prijatelj i ja...ma samo na 5 minuta da bacimo pogled pa odošmo mi dalje?
- Aj...upadajte.
- Hvala
- A avtobus?
- Što snjim?
- Pa čiji je?
- Nemam pojma
I upadošmo prijatelj i ja unutra. Došli do onog vidikovca i opalili par slika "Velikog slapa". Slikamo mi to...odjednom evo grupe od jedno 30 Japanaca a ovom mom glavonji zvoni mobitel...i slušam njega gdje priča na mobitel
- Aloooo...eeeeeeeeeej...ma evo me sa ovom budalom na Plitvicama...a evo i kosookih...u pičku maternu kolko ih je...čekaj...nečujem te...
E reko to se zove imat muda. Biti okružen sa 30 Japanaca i na sav glas ih prozvat KOSOOKIMA. Ne pitajte me kako znam da su Japanci a ne Kinezi...kad sam toliko puta bio na Plitvicama da ih znam razlikovati. Nema majko, svaki je ima mobitel od 3 kile sa 63 iljade funkcija. Svaki je imao kameru...i to zadnja riječ tehnologije, snima i kad je ugašena. Točno nam došlo da ih zarobimo i opelješimo...al Božić je pa nebi bilo u redu. Uglavnom...izašli mi van, sjeli u avto
- Oćemol do Korenice na kavu?
- Ajmo
Ova moja budala samo viče AJMO. Da sam reka da odemo u Mostar na pivu...on bi reka AJMO. I mi pomalo za Korenicu...kad njemu zvoni telefon...i čujem ja njega
- Aloooo....aha...aha...ma nemoj me zajebavat? Pa u pičku maternu da u pičku maternu – i poklopi
- Što je bilo?
- Eto me žena zove da sam ostavio auto parkiran tako da pop ne može iz garaže van.
- Pop?
- A da...pop...jebem ga i popa.
- Moj il tvoj? - zajebavam ja njega
- Ko?
- Pa pop!
- Nebi vjerova...nit je katolički nit je pravoslavni
- Pa čiji je onda?
- Jebem ga ako znam....znam da je pop...ne znam koja vjera.
- Pa što ima takav u našem selu?
- Ima
- Ja prvi put čujem za to
- A jeeeeebi ga...razvijamo se
I okrenem ja avto na cesti i pravac nazad u rodno selo da bi pop izaša iz garaže. Psuje ovaj moj i pičkara...jer eto...pop nam sjeba avanturu. Onda smo razvijali teoriju da je pop i da kao pop mora biti strpljiv jer nemere pop biti nervozan jer mu poziv to ne dozvoljava. Ja reko...
- Jebate...što misliš da nam rikne auto pa da nikako nemože izać iz garaže
- O jeba te on – reče ovaj moj glavonja
Vozimo se mi nazad kroz šumu...kad...skužim ja krepalo grijanje u autu.
- Ej?
- Štoj sad?
- Puše ledeno na noge
- Kako znaš?
- Pa znam jer puše ledeno na noge
- Vid stvarno
- Jebate krepalo mi grijanje u autu!?
- Hm
Dignem ja pogled...i vidim kazaljku temperature motora. Pa da ima na skali 200 stupnjeva, kazaljka bi bila tamo jer je bila do ibera u crvenom
- O sunce ti jebem...de pogledaj kazaljku!!!!!!!!
- A uuuuuuuuu...bogtejeba parkiraj odma sa strane...pa ti nemaš kapi vode u motoru!!!!!!
Stao ja sa strane u nekoj pustopoljini od vukojebine. Izašli mi van. Dignem haubu...stoji ovaj moj kraj mene.
- Ej?
- Što je?
- Pa sad pop neće iz garaže cjeli dan.
- Jeba te on. Odvrni čep.
Odvrnem ja čep...vode ni kapi.
- Imaš li vode u avtu?
- Nemam. Al ima snjega oko nas.
- Zaprdi i snjegu što se kani otopiti.
Našao ja neku bocu i topim snjeg u nju. Topim ja snjeg al đubre se ne otapa nikako, vani minus a meni se ruke smrzle.
- Neš ti tako do nove godne jeba te snjeg i pop što nas čeka – viče ovaj moj
Ja ne znam. Valjda sam 15 minuta otapao rukama snjeg u bocu i jedva otopio pola litre...a treba mi bar 4 litre. Odjednom čujem ovu budalu
- Evo vode jeba je ja!!! Vamo ajde!!!
Ja tamo...a ono neka razjebna kuća još od rata iz 95-e...a kraj nje bunar.
- Imaš špage u autu?
- Nemam.
- Imaš kantu kakvu?
- Ko kantu vozi u autu jebem tebe i kantu
- O jeba ti sebe, pa ti ništa nema u avtu.
Mi nazad do auta...otvorim bunker...a ova budala nađe moj bauštelski šljem...
- Kako nemaš kantu? Vide kante!
- O jeba ti sebe...što u šljem?
- Pa neću u cipelu valjda
- Čekaj onda...imam negdje žnjiravce od cipela
- Dajde ih vamo
I nađem ja žnjiravce...uzmemo šljem...i prtimo kroz snjeg do tog bunara. Otvori on bunar...zaveza žnjiravcima šljem...i grabi vodu iz bunara. Dok on grabi...pričami mi
- Prevrni se jeba te ćaća lagani da te jeba – psuje on, neće šljem da se izvrne
- Ej?
- Što je?
- Što misliš el minirano ovuda?
- E još to fali
- Aj zamisli, sutra u novinama...išla dvojica po vodu u bunar pa naletli na mine.
- Hm...
- Pop iz garaže nebi izaša 3 dana dok nas ne sahrane
- Jeba te on! Ama gledaj ovaj šljem...neće da se prevrne....opaaaa evo ga....dajde boce
- Evo ih...toči!
- Daj drugu bocu
- Evo je
- Dajde i tu malu flašu
- Evo je.
- Ej?
- Što je?
- Pa kolku ti glavu imaš da ja natoči 3 boce vode iz ovog šljema?
- Mrš pederu.
Mi do auta....točimo vodu...kako mi nju točimo...tako ona curi van istom brzinom.
- Pa tebi je puklo crijevo od vode!
- Ovo kako curi ispod auta....reka bi da nije puklo nego da ga uopće nema
- Evo ja sve natočio
- Ti sve natočio a u autu opet nema ni kapi. Ma ja njega palim pa nek ide u pičku maternu.
- Pazi...ja sam tako sjeba svoga renola.
- Renola?
- Aha
- Pa kad si ti ima renola?
- Reno 4...prije 20 godina
- Jeba te reno 4...sjedaj
Upalio ja i krenemo mi
- Nemoj se zajebavati...kad vidiš nizbrdicu...ugasi ga i lagano u leru.
Eto nizbrdice, ugasim ja auto i pičimo mi nizbrdo
- Eto tako...pomalo u leru...samo da se motor ne grije.
Dolazi meni zavoj...vidim servo ne radi...al boga mi ni kočnice. Stišćem ja kočnicu a ona ne reagira ka ni Kosorica na engleski. Jedva u zadnji tren upalim auto i sve proradi.
- Što ga pališ jeba te on...el ga oš sjebat?!?!?
- Što što ga palim jebateja...nema kočnica nit volan mogu motat...oš još da sletimo sa ceste...pa nije ovo stojadin, jebo te reno 4!
Uglavnom da skratim...odvezem nekako njega kući...odem i sam svojoj kući...i krenem popravljati to jebeno crijevo, a onda kad sam sve nekako spojio...kao šlag na kraju dođe moja mama.
- Stara imal negdje destilirane vode?
- Ima sine pun kanister u podrumu, evo ode ja po njega
Ode mati u podrum i evo je sa kanisterom
- Vidi...piše nanjem "Destilirana voda"!
Pomislih "SUPER!". Otvorim ja kanister...kad me zasu miris rakije
- Stara pa ovo je rakija!
- Rakija!?
- Na pomiriši!
Pomirisa ona
- Majke ti Božje...stvarno rakija
- Pa stara...umalo ja sasu rakiju u auto!
- Bil mu što bilo?
- Nebi...osim što bi se zapalio.

Što reći nego – SRETAN VAM BOŽIĆ :)

25.12.2011. u 18:12 | 8 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se