nedjelja, 17.04.2011.

Zastava Europske Unije


Ona momčina na onim fejzbuk prosvjedima zapalila zastavu EUROPSKE UNIJE i odma drugi dan stiže priopćenje iz „Karamarkove ustanove za uvođenje reda i tišine“ da…el…ta momčina može dobit 3 godine smještaja u nekim od rvackih zatvora…naravno – puni pansion. Do prije par godina moga si se posrat na tu zastavu i odnjet govno u labaratorij na analizu kako bi dobio sanitarnu knjižicu a evo sad već moš dobit istu tu sanitarnu knjižicu al uručenu kroz zatvorske rešetke. Vremena se mjenjaju a mi smo na ulazinim vratima EU samo nam niko nije reka da je prag od tih vrata malo visočiji pa ćemo se dobrano izjebat dok ga ne prejašemo. Gandalf Sivoskuti (Jaca) sa svojih hobitima ništa drugo i ne vidi u Republiki Rvackoj osim te EU. To što se po državi krade i mažnjava…to što je 400 000 nezaposlenih…to što mlad čovjek nema perspektive u vlastitoj zemlji…to što u ovom crnilu od tunela nema ni jedne svijetle točke…to nju ne jebe ni pet devet. Al brajko moj kad neko zapali komad plavog platna sa 12 čvaraka – „eeeeeeeee čekaj malo…to mi neš radit.“ Eto i jučer su je zapalili na trgu bana Jelačića…veli – „Policija je privela 3 osobe“…pa odojka ispeče jedna osoba a ovi priveli troje…pa kolka je ta zastava da je troje mora palit? Sve u svemu…ja sam shvatio da je zastava Europske Unije svetinja i da joj se mora prilaziti sa strahopoštovanjem i da o ničem drugom ne smijem pričati nego o EUROPSKOJ UNIJI…stoga…imam nekoliko pitanja vezanih za situacije u kojima se teoretski mogu naći pa me zanima kako da postupim a da budem pred zakonom čist…dakle…da krenem sa pitanjima
1. Ako netko u selu preko cijele ceste sprejom nacrta zastavu Europske Unije, jel smijem ja avtom preć preko nje il moram okolo na Dabar i Brinje?
2. Ako palim zastavu Europske Unije a istovremeno ljubim UN zastavu...dal se to međusobno poništava pa ne idem 3 godine na robiju?
3. Ako naletim na pljačkaša banke umotanog u zastavu Europske Unije...smijem li ga udarit i oborit na pod?
4. Ako se nađem u Nizozemskoj i dobijem od brata rastafarijanca kilu ipo trave...i srolam to u zastavu Europske Unije...smijem li ja popušit zastavu?
5. Ako se u šumi istresem ka prase u prašćaku i nemam papira i jesen je i nema lišća...a u džepu imam zastavu Europske Unije...smijem li ja prkno obrisat sa zastavom il moram mrljavim prknom pičit do sela?
6. Smije li se riba lovit sa zastavom Europske Unije?
7. Ako zalutam u šumi...i ne nađem put do sela...i navečer se smrzavam...i saberem granja da naložim vatru...i nemam papira za potpalu a imam zastavu Europske Unije...i potpalim vatru sa zastavom Europske unije...dal me čeka 3 godine zatvora?

Mi smo jedna proeuropsko orijentirana država kojoj je vojni vrh u zatvoru…bivši premijer je u zatvoru…proizvodnja kao gospodraska grana uništena do temelja…država popljačkana…400 000 nezaposlenih…ali…zapalit zastavu EUROPSKE UNIJE…to je vrijednije pažnje nego sve gore navedeno. Ne podupirem nikakvo paljenje niti bilo koje zastave al boga mi ne podupirem ni skretanje pažnje sa puno većih problema kojih imamo u vlastitom dvorištu. Problema?...blago rečeno problema…mi smo jednostavno u govnima preko grla i dišemo na slamku…sve dok nam netko ne izvuče tu slamku…a kakvi jesmo, izvući ćemo je sami…jer nama očito govna pašu.
I na kraju…jučer sam bio u Kapeli na 14toj skupštini ličkih međeda. Mi lički međedi smo odlučili zaštititi sami sebe od onih majmuna lovaca, na način da ćemo od naše braće bosanskih međeda kupiti 2 šlepera punih zastava europske unije. Onda ćemo se ogrnut u zastave europske unije pa kad majmun lovac bude puca na nas nek bar guli 3 godine robije.
Image and video hosting by TinyPic
Pisao bih dalje al moram ići…eno mi susjeda, baba Ruža, sjedi ispred svoje kuće i vrišti da nek joj neko doda u ruku zastavu Europske Unije…veli da oće da umre sa njom u ruci.

17.04.2011. u 12:52 | 12 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 10.04.2011.

11-ta Božja zapovijed - NE IDI SA ŽENOM U ŠOPING!


Žene i šoping. Kako lijepo zvuči. Da ima 11ta božja zapovijed…glasila bi – NE IDI SA ŽENOM U ŠOPING. Svaki iole normalan pavijan zna što znači ići sa curom…ženom…u šoping. Sve bi to bilo još nekako i ok al pavijan ne zna da je uvijek nasanjkan jer sa njom uvijek ide i njena frendica. Onda njih dve naprde pavijana da ih pavijan preveze do trgovačkog centra i da malo sa njima prođe po dućanima jer eto – NEĆE NJIH DVE DUGO…SAMO MALO DA PROBRLJAJU. To „samo malo“ se obično protegne od 10 u jutro pa do 5 popodne. Nema izloga koje njih dve ne obiđu ka da bi se obje složile mrtve na pod da koji izlog preskoče. Nije im strano ni stati ispred izloga sa zimskim gumama i zadržat se do 10 tak minuta i tek kad ga pomno prouče i zaključe da između zimskim guma nema niti jedne ženske cipele…onda će se maknut ća. Prvo što rade kad uđu u trgovački centar je da idu na wc. Pa nisu one blesave…znaju one koliko to šopingiranje traje…samo eto pavijan uvijek popuši jer sa polupunim mjehurom razmišlja – „Ma neću sad ići pišat…ionako nećemo dugo!“…a onda ga za sat i pol vidiš gdje se rukama čepa po jajima i mjehuru i u grašcima znoja cupka na 6 tom katu dok njih 2 prebiru po donjem rublju ka po humanitarnoj pomoći 90-tih, a onda pavijan leti u trgovinu sa kućanskim potrepštinama i dok mu znoj kapa sa čela a mjehur bubri ka vanjski dug Rvacke on prebire po najnovijim modelima termos boca i gleda koja je najveća da se može u nju ispišat. Nakon što se ispišao u termos bocu i zahvalio trgovkinji jer ipak ju neće kupiti, ne paše mu dizajn…on ide van i shvaća da je izgubio ženu i njenu frendicu. Gdje će ih naći? Zapamtite…ako ih već i izgubite, naći ćete ih u trgovini cipela. Nema majko...doma ima 64 para cipela ka engleska kraljica ali – „ISUSE VIDI OVE!!!!!“...tako je kupila svake…Isusa je spomenula svih 65 puta, točno onoliko koliko cipela ima doma. Frendica je ta koja će joj natuknuti u uho da ja na 17tom katu vidjela puno bolje cipele a onda će njih dve pobrat pavijana i sa 2gog kata ići na 17ti. Kad odu gore, frendica će shvatiti da se zajebala i da je to na 3ćem katu…a onda nazad. Naravno…pavijan cijelo to vrijeme vuče vrećice od svoje ženke a mjehur mu se već po drugi put puni. Lagano je podne i on je gladan…pita ju da kad bi išli doma a ona mu odgovara sa – „MOLIM??? PA TEK SMO DOŠLI…A I OBEĆAO SI MI DA ĆEŠ IĆI SAMNOM U ŠOPING!!!“. Pavijan šuti radi mira u kući. Nakon cipela ide se u trgovinu sa torbicama. Torba nije torba ako nije dimenzija mrtvačkog sanduka. Pavijan stoji sa strane i pomalo se grči od gladi. „EVO NEĆEMO JOŠ DUGO!!!“ – tješi ga ona dok joj frendica pokušava ući u torbicu koju je odabrala kako bi joj dokazala da je torbica idealna…jer jebeš torbicu u koju ti ne stane kompletna frendica. Ah da…i kupovina torbice ne ide bez Isusa…“ISUSEEE….TO JE TAAA!!!!“. Kad to obave onda ona kaže pavijanu – „EVO GOTOVE SMO….IDEMO SAD LAGANO“ – e to je najveći zajeb jer od tog trenutka pa do izlaza iz šoping centra ima još točno onoliko koliko ste bili do tad. To je samo krinka. Kad vam žena reče „IDEMO SAD LAGANO.“…to prevedeno znači – „KONJU SAD SMO NA POLA I NE PILAJ ME VIŠE!“. Ne ulazite sa njom u rasprave da vam je pun kurac šopingiranja jer to je besmisleno...one su cijepljene protiv muških glasova u tijeku šopinga. E sad su već 3 sata popodne i pavijanu je mjehur opet pun. Znoj ga opet probija i ponovo se gnjeca rukama po jajima i mjehuru. Shvaća da je na 8mom katu a termos boca na 2gom. Trči po pokretnim stepenicama i sav ozaren od sreće što se još nije upišao upada u onaj isti dućan sa kućanskim potrepštinama a trgovkinja ga čeka na vratima sa onom istom termos bocom u koju se već popišao i govori mu – „Znala sam da će te se vratiti po termosicu. Vidi vam se u očima da ste došli po nju!“. Doveden pred gotov čin da mora kupiti termos bocu punu vlastite mokraće on cupka pred kasom dok trgovkinja pokušava naći bar kod na termosici a on bubri od muke ko grašak u vreloj vodi. Snima i gleda gdje bi se popišao i ugleda ispred sebe jednu mladu damu sa torbicom koja mu je odnekud poznata…pa da…i njegova draga je kupila istu. Iskorištava trenutak nepažnje i elegantno gura miša u torbicu…ispražnjava se…olakšanje koje osjeća dovodi ga to ekstaze.
„879 kuna gospodine!“ – u stvarnost ga vraća trgovkinja sa kase.
Skoro pada u komu ali ipak plaća…jer eto…nema mu izlaza. Uzima termos bocu i preko mobitela zove ženu….“MI SMO KOD AUTA!“ – govori mu žena a on od sreće ne zna što bi. Trči niz hodnike i šoping labirinte i nekako pronalazi auto. Prilazi autu a frendica od žene svojih istančanim vidom za novokupljene stvari uočava da pavijan u ruci ima novu termos bocu koju mu čupa iz ruke.
„ISUSEEE…PREKRASNA JE!!!! PA TO JE TALIJANSKI DIZAJN!!!!“ – ponosno izgovara dok istu pokazuje pavijanovoj ženi. Pavijanova žena uzima termosicu i otvara ju
„AJME PA TI SI JU I NAPUNIO…ŠTO JE U NJOJ? SOK? AJME BAŠ SAM ŽEDNA!“ – izgovara žena dok se pavijan baca na termosicu i trga je ženi iz ruke
„PA ŠTO TI JE??? ZAR MI NEĆEŠ DATI GUTLJAJ?“ – pita ga ona
„AAAA NE…DANAS SAM SE UBIO PJEŠAČUĆI SA VAS DVE…I…VJERUJETE MI ŽEDAN SAM KAO KONJ!“ – izgovara on dok eksira vlastitu mokraću iz termos boce.
Sjedaju u auto…a ona ga pita - „MICEK…ZABORAVILA SAM KUPITI HLAČE…IDEMO SUTRA OPET?“

10.04.2011. u 17:28 | 35 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 03.04.2011.

Momačka prehrana


Kod nas u Lici kad se preždereš kakve hranurde…onda kažu – „Momački se najeo“. To je ono kad se tolko najedeš da ti puca guzni šav na hlačama a aktivnosti poput čučnja odgađaju se u sljedećih 3-4 dana. Fizički si nesposoban za bilo što osim za prebacivanje očne jabučice u nebo i ispuhivanje određene količine zraka iz pluća uz popratni uzvik JAOOO MAJKO MOJAAAA….ja to zovem JOČANJE….znaš ono kad se preždereš i onda legneš i vičeš JOOOOJ….JOOOOOJ…JOOOOOJ MAJKO MOJAAA. E…ja sam to nekad prakticirao…al sad otkad sam momak…sad je u pitanju tkz – „Momačka prehrana!“. To je jedna posebna vrsta prehrane koja se bazira na iznenađenju…jer zapravo nikad ne znaš što ćeš taj dan jesti. Evo neki dan…probudim se ja u jutro i spremam se na posao…doručak kao doručak u „momačkoj prehrani“ ne postoji osim ako na nešto ne naiđeš slučajno. Dakle…spremim se…sjednem u auto…a auto mi u zadanjih godinu dana drugi stan…a kad je nešto „drugi stan“ onda moš svega naći. Sjednem ja…ne znam što mi bi al bio sam odmah gladan u jutro, vjerovatno zato što nisam večerao. Kako sam sjeo…vidim na suvozačevom mjestu za noge svoj građevinski šljem…kraj njega mineralna…kraj mineralne nešto čemu neznam svrhu al je ipak u mom autu…i još 10 tak stvari…a između svega i jednu vrećicu na kojoj piše pekara. Palim auto i posežem za vrećicom. Piše na vrećici PEKARA…opa reko…pa čim piše PEKARA mora da je nešto jestivo u njoj. Uzmem ja to…izvadim…a ono u njoj piroška. Sjetim se onog engleza što praši po divljini 5 dana i jeba sebe, ždere sve što mu se nađe na putu. Pa reko što bi on napravio da ide džunglom i naiđe na pirošku? – pa valjda bi ju pojeo jebem ga. I uzmem ja onu pirošku…i pokušavam se sjetiti kad sam ja nju kupio. Džaba….sjećanje uništeno. Uzmem ja nju…malo tvrdnjikava…auto već krenuo…spustim prozor…stavim onu pirošku u usta i odgrizem joj početak baš kao što se odgriza vrh kubanske cigare. Kako sam zagrizao tako mi skoro zubi nisu ostali u njoj. Pljunem taj vrh „kubanke“ kroz prozor…reko najtvrđe sam odgrizao…sad ide onaj mekši dio piroške…i pojedem ju s tim da sam i kraj bacio kroz prozor. Taman dođoh na gradilište i ožednim….vidim kod suvozača bocu mineralne…otvorim ja nju al ne čujem ono klasično CSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSS kad otvaraš mineralnu….u reko…jebalo majku…ovo je stvarno staro….al sjetim se opet engleza koji je u africi uzeo slonovo govno sa obje ruke i stisao a iz slonovog govneta potekla voda. Uzmem ja onu bocu…okrenem prema suncu…gledam…reko aj dobro…u boci bar nema slonovog govna…biće govno isparilo pa ostala samo voda…i štatš…nategnem i te „slonovske“ vode…..reko eto Krule…doručak obavljen.
Što se tiče ručka…njega obavim u sklopu gradilišta jer nam dovoze toplu hranu na gradilište. Hrana koju mi jedemo na gradilištu ima otprilike oko 14 milijardi kalorija a riječ MASNO je zapravo LIGHT za ono što je ovo masno. Kad isteresem u tanjur…obično obavim molitvu mada ju nikad nisam prakticirao…al ipak…svaki put izmolim – „Molim te Bože samo da mi ništa ne bude!“…i stvarno…da kucnem o drvo (KUC KUC – koooo jeeee?) moram reći da je sve u redu. U materinoj hrani mi svaka žlica potone…u ovojn hrani žlica stoji na površini i ne tone…onda moš mislit koliko je hrana masna. Da je more takvo moga bi hodat po njemu i održavat stranačke skupove HDZ-a.
Što se tiče večere….e to je posebna priča. Frižider mi je vječno prazan a ona TEFLON tava koju sam kupio prije par mjeseci…samo sam jednom pekao u njoj….eno sam je prikeljio na zid umjesto zidnog sata…čisto kao modni detalj. Neki dan dođem u svoju podstanarsku prdekanu gladan ko Hrvatska kredita. Toliko gladan da bi pojeo pečeno janje skupa sa elektro motorom. Uđem ja u stan…otvaram frižider a iz njega udara bijela svijetlost one lampice toliko da sam mislio da mi se gospa ukazuje u frižideru….kompletan frižider prazan...dobro ne skroz…na dnu su bile dve karlovačke. Ma reko jebemti mora negdje biti nešto za jesti. Otvorim ja onaj ormarić iznad sudopera i gledam….sol – koji će mi kurac….nemogu sol jesti…mislim mogu…al sa čime?....gledam dalje…šećer….kava…opaaaaaaa…evo ga majci…tegla puna meda. Uzmem ja med….reko sad ću namazati na kruh. Ja u vrećicu od kruha…kruha nema. Ja na sat – 11 navečer…ništa ne radi. Otvorim aj onaj med…jedna žlica u usta…mmmmmm…fin je…da….bio je fin a nakon 6.te žlicemi se zamantalo u glavi od šećera iz meda. Držim se za sudoper da ne padnem u nesvjest i krajičkom oka vidim vrećicu „dalmatinske juhe“. Da sam imao pušku izašao bih ispred stana i pucao od sreće. Brže bolje ja lonac na šparet….nakrkam vode…voda prokuha…otvorim vrećicu gotove juhe…istresem….kuha se ona juha a ja sretan ko Ivić Pašalić 90tih. Sjetim se ja da imam onaj ljuti začin „peperončin“…ljut ko sam vrag…al ja volim ljuto…100 puta je jači od bilo kojeg feferona. Kuha ona juha…ja otvaram začin i reko samo da ga malo zaljutim…i jebalo majku…što mi ne ispadne pola tog začina iz bočice. Juha koja je do tada bila onako…nekako prozirno svijetla…sad se sva zacrvenila. Maknem ja onu juhu sa peći. Gledam u nju. Čudim se. Ovako nešto još nisam vidio a kamo li jeo. Ohladila se juha…ja uzmem šefarku…reko neću ni stavljat u tanjur…nego odma šefarkom probat. Prinesem ja punu šefarku ustima…malo srknem…hm…ništa…dobro je. Krknem ja kompletnu šefarku u usta što odgovara odprilike količini od pola tanjura. Progutam ja sve to. Stojim….i osjećam…hm…ja zapravo ne znam kako sam ja živ i pišem ovaj post. Prvo mi je iz nosa izledio komad nečega što sam valjda nosio u sebi još od rođenja al ga doktori nikako nisu mogli izvaditi. U 5 toj milisekundi od izletanja tog neidentificiranog komada iz nosa, orosila mi se kompletna glava. Oči su se zasuzile u roku odmah a iz želudca sam osjetio kako ide navalni udar prema ustima. Sa obje ruke sam se primio za sudoper i iz sve snage pokušao gutanjem sline, koja se lučila u količinama većim od curenja nafte u meksičkom zaljevu, vratiti to nazad u šeludac. Ahaaaa…oš oš. Curim ja iz nosa…plačem jer mi suze idu same od sebe…znoj mi kapa sa glave ka da sam iscjepao dvajs metara drva…i ka šlag na kraju…izrigam se direktno u onaj isti lonac u kom bila juha. Prštim ja ka funtana. Grabim krpu sa sudopera…noge mi klecaju…sjednem kraj sudopera na pod…tresem se cijeli…krpom brišem znoj..suze…sve što se izlučit daje. Sjedim tako jedno 15 minuta…znoj samo piči niz lice….isijavam ko trajnožareća…usta izgoriše…toliko da bi limun mogao jesti ka da jedem kokice a ne limun. Obično palim radijator da mi bude toplo dok spavam…ovaj put ne…ovaj put bacim sve sa kreveta na pod….skinem se u gaće i legnem…temperatura u sobi oko 20…a u meni oko 90…prvi put u životu da sam ja grijao sobu u kojoj spavam…štaš…“Momačka prehrana“.
Image and video hosting by TinyPic

03.04.2011. u 10:57 | 22 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se