|
| Od |
Ante se rodio u Krstaticama, uvijek ih je nosio u svome srcu i njima se vraćao s ljubavlju. Hvala ti Ante naš za svako dobro, kojeg je bilo kao u malo kojega čovjeka
Ovdje donosimo tekst iz Slobodne Dalmacije
Da u Splitu još ima pravih kolportera - ne mislimo pritom na one koji po raskrižjima šutke, s podignutom rukom u kojoj je neka tiskovina, dočekuju vozače na semaforima - sasvim sigurno bi u subotu po gradu vikali "Umro Ante Lizatović, 64. mu bila, novine ostale neprodane". Jer Ante je bio majka i otac svih kolportera, zato ga nitko skoro i nije znao po prezimenu dok ga nismo u šoneti pročitali, svi su znali samo za Antu Kolportera.
U moru splitskih legendi koje su na bilo koji, neki svoj način obilježili ovaj grad, Antina uloga nekako se poklapala s vremenima kad je Split još bio industrijska sila i kad je Hajduk bio veliki klub.
Znala se njegova ruta, svakodnevna, i svagdanom i blagdanom: rano ujutro pred brodogradilište i Jugoplastiku u susret onim tisućama ljudi što su tamo nalazile kruh, pa onda odgurati kolica do pazara, štacije kod Srebrnih vrata s koje je onim svojim gromkim glasom izvikivao naslove puno uspješnije nego bi to itko od promotivnih gurua u novinama uspio smisliti.
Kad prođe vrime spize zaputio bi se Ante prema autobusnom i željezničkom kolodvoru, nadglasavajući glasove s razglasa gdje i kad stiže neki vlak ili bus. A na dane utakmica novine bi ostajale kući, ili gdje je već držao ona svoja kolica, i Ante bi se na Starome placu (na zapadnom stajanju) ili Poljudu ukazao sav u bijelom, s vlaškom kapom pjevajući deseterce jedinome klubu i igračima.
I nekako je uvijek bilo ljepše kupiti novine od njega nego na trafici, jer bi odmah, dok mu još plaćaš, dobio - reklo bi se moderno - preview onoga što te među koricama čeka, ali Anti se ne bi moglo zamjeriti ni da ti prepriča kraj filma kad uđeš u kino. Dapače, bolje i od mnogih urednika i teoretičara medija znao je pogoditi koji će to naslov u njegovoj interpretaciji privući prolaznika da kupi novine.
Volio se Ante igrati stihovima, neki su i u znanstvenim djelima (radu Ivana J. Boškovića o Svetom Duji u hrvatskoj književnosti) zapisani. Da je netko pokušavao zapisati sve one igre riječima kojima je prodavao novine, zasebnu bi knjižurinu napisao. Ovako, ostalo je samo svjedočenje ljubavi prema gradu u kojem je živio i prodavao novine, a koji mu se ponekad znao sebi svojstveno rugati:
Splite grade ti na rivi
s' svetim Dujom, ti se divi.
Sveti Duje grada Splita
svatko tebe voli slikat.
Čuvaj svoga Splita grada
da nikada ne nastrada.
Što Splićani kažu o Anti
Komentar od: prixy79 @ 20. listopad 2009 10:57
Sičan ga se iz djetinjstva, s pazara s ocen ili didon kad bi iša....
I dan danas mi je neobično kad prođen priko pazara kad nečujen njegov prodorni glas ...a ipak mi odzvanja u mislima i sjećanju....
i svaki put se nasmijen i oraspoložin kad ga se sitin!!!
Pokoj vični reka bi moj moj pokojni dida!!!
Komentar od: quovadis @ 20. listopad 2009 0:08
RIP
Hvala na uspomenama. Hvala na dobroti.
Napravio si ovaj svijet ljepsim.
"Sic transit gloria mundi..."
Komentar od: Batistuta @ 19. listopad 2009 12:33
laka mu zemlja bila na kojoj je ponosno prozivia svoj cili zivot
unikat manje u splitu...
Komentar od: Totus1 @ 19. listopad 2009 7:49
Nešto što je naj bitnije, Ante nije bio nikakav redikul ni orđinal kako neki misle, on je svoj kruh zarađivao na jedan osebujan način i u tome se razlikovao od svih ostalih.
Laka ti Hrvatska zemlja koju si uvik volio.
Komentar od: Totus1 @ 19. listopad 2009 7:19
Da, dragi prijatelji i to je život umro nam Ante, bio je Hrvat i Hajdukovac ali ne kao ovi mladi jer naš Ante bi piva Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska s njima se ponosi čitava Hrvatska.
Pokoj vjećni daruj mu Gospodine.
Komentar od: RogerRabbit @ 18. listopad 2009 19:39
veliki hrvat robija za hrvatsku istinski domoljub i hajdukovac iznad svega.
Komentar od: frigo @ 18. listopad 2009 15:52
Ante legendo i ljudino počivao u miru božjem.
Painkiller stvarno si me "taka" i dobro si napisa
"cit:Ante široke ti bile rajske rive i pazari, di ćeš zauvik uveseljavat ljude. Falit ćeš nan u paklu!" nisi ništa falija
Komentar od: Lemmy @ 18. listopad 2009 13:43
Teško će bit proć kraj tvoga kantuna na Pazaru, a ne sitit se tebe i tvog glasa.
Laka ti zemlja, Ante.
Komentar od: spirou @ 18. listopad 2009 11:51
odavno mi nije bilo ovako ža' kad je neko od "javnih" osoba umra...
stvarno nekako imam dojam da SPLIT umire...
jebi ga,ali to je tako
ako odem od dole...i vratim se za desetak godina...imam dojam da ću zateći neki drugi grad
Komentar od: borac_za_pravdu @ 18. listopad 2009 11:46
ANTE CARE O'VIKANJA
ĐIJUU ĐICUU
POKOJ ZA NJEGOVU DUŠICU
Komentar od: hera @ 18. listopad 2009 1:48
a moj čovik, sritan ti meni bija i tamo di si partija...laka noć, počivaj u miru
Komentar od: Paško-st @ 17. listopad 2009 22:26
Je, falit će. Ostavia je lipa sićanja. Ka i sve nas i meni je bia osmijeh kad god bi proša kraj njega.
I ja san za spomenik !!!
Komentar od: kačaleđna @ 17. listopad 2009 20:36
Ante, počivaj u miru Božjem.
@: parćiju dobri judi, ostaje gamad kakva si i sam.
Komentar od: faganel @ 17. listopad 2009 19:55
Ovo san objavija sinoć na komentarima Hajduka.Slobodna jutros prepisala.Anti je periku kuptja Jerković u Švicarskoj kad je igra.
Triba mu dignit spomenik na kantunu hrvojeve.
Komentar od: painkiller @ 17. listopad 2009 19:50
Obično se ne javljan povodom ovakvih tužnih događaja, ali mora san reagirat zbog ozbiljnog propusta autora članka. Naime, između mnogih nadimaka, nije spomenut onaj najpoznatiji. Ante je bija najpoznatiji kao Ante perika. Svaka mu čast na tome kakav je čovik bija, koliko je naporno radija i ka šta vidin samo je pozitivne reakcije izaziva.
I zato mi je grubo kad ga ovi retaji zovu oriđinalon, jer to su očito rolling stonesi, koji ne razumiju šta oriđinal znači. To bi za Antu bila uvreda, ali nije bitno šta je rečeno, nego ko je reka, tako da nema veze.
I još nešto. Ante perika je bija fetivi vlaj, a ja neznan čovika u Splitu koji bi išta protiv njega reka. Toliko o tome da fetivi nemogu smislit vlaje.
Ante široke ti bile rajske rive i pazari, di ćeš zauvik uveseljavat ljude. Falit ćeš nan!
Komentar od: Mr. Zed @ 17. listopad 2009 17:10
Laka ti bila Hrvatska gruda Ante ljudino.
Komentar od: dabra @ 17. listopad 2009 16:32
nevjerovatno .
jučer san napisa :
"Mladog električara Antu Ilića ubila struja visokog napona .
Posljednje riči su mu bile Ajme ljudi , ubila me struja "
Kolporter Ante vlaj na vrh pazara 70-ih godina..
Malo nakon toga neko je nnapisa .
Pa danas je čovik umra..
Jutros na internetu vidim osmrtnicu.
Nevjerovatno.
Otišla još jedna splitska legenda .
Mali čovik , a tako velik .
Živili smo s njim skupa i smijali se i uistinu živili.
A danas nam se smije kerum , luka podrug i slični .
A da li zapravo živimo.
Laka ti zemlja Ante.
Još dugo ćeš ti živit u sjećanju Splićana.
Komentar od: MateBalota @ 17. listopad 2009 15:56
RIP
Komentar od: šjor pitur @ 17. listopad 2009 15:31
a tek kad bi stavija oni sombrero na glavu.
R.I.P.
Komentar od: papan @ 17. listopad 2009 15:24
Laka ti Hrvatska gruda ljudino.
Komentar od: pačarez @ 17. listopad 2009 15:15
Čovik! Neka ti je laka hrvatska gruda!
Komentar od: SToper @ 17. listopad 2009 15:00
Nasmija me milijun puta svojim izjavama. POČIVAJ U MIRU!
Komentar od: I TO @ 17. listopad 2009 14:28
Ode Ante, ali vrate se slike jednog starijeg Splita, Splita sa dušom, prepoznatljivog samo onima koji su u njemu svakodnevno živili i za njega živili. Ante je bio jedan od zaštitnih znakova tog i takvog Splita, nekome drag i simpatičan, nekome antipatičan, ali sveprisutan...njegovi deseterci u stilu- Majka bacila dite u bunar-dite viče jako"Ne bacaj me mila majko"...to je antologija..POČIVAO U MIRU BOŽJEM!
Komentar od: aspalatos13 @ 17. listopad 2009 14:22
Počivaj u miru, svaki put kad buden isprid škverskih vrata ili na pazaru sitit ću se tebe i tvojih kolica........
Komentar od: koromač @ 17. listopad 2009 14:07
Nema veze šta mi je urednik ,,najvećeg dnevnog lista u Dalmaciji", izbacija komentarić o najvećem kolpoteru u Hrvatskoj. Ipak je objavija njegovu sliku naknadno, kao da njegova slika nije u arhivama svih novina Evrope. Možda je ipak nije bilo u arhivi ,,najvećeg dnevnog lista u Dalmaciji", čije je ime izgovarao dnevno, kao njegova tiraža!
Hvala ti Ante Lizatoviću, legendo, i neka ti je laka crna zemlja!
Komentar od: njinjo @ 17. listopad 2009 14:07
ode jos jedan vlaj,nek ti je laka imotska gruda
Komentar od: dabar @ 17. listopad 2009 13:50
nakon jedne velike igre Hajduka protiv C Zvjezde sutra je Ante prodava novine i vika "Šta se ono kraj Plinare praši, to Primorac na Saviću jaši"....uvik mi osta taj stih u sjećanju...
A bio je Ante i u nizu dokumentaraca o Splitu s početka 70ih godina, pokaže se slika Pazara a ton - Ante viče i najavljuje teme iz novina.
Pravi čovik nikad ne umire i zato - Živio ti meni Ante...
Komentar od: Pedro @ 17. listopad 2009 13:21
Odlaze legende nasega grada i polako nestaje onaj Split koji je s njima ima dusu.. Bog ti da pokoj Ante.
Komentar od: mot @ 17. listopad 2009 12:50
Ante je bia lik za uši u jutarnjim urama....ma kadgod da se vidia i čuja.......počivaj ti nama u miru Božijem..
Komentar od: @ 17. listopad 2009 12:45
odlaze dobri ljudi,a dolaze zli
Komentar od: Tukac @ 17. listopad 2009 12:36
Počivaj u miru i laka ti zemlja, LEGENDO.
Komentar od: crno_vino @ 17. listopad 2009 12:27
Poša je Pajdo, poša je i Ante Ustaša...
Ante neka ti je laka zemja, ionako Split više ni ća je nekad bi...
R.I.P
Komentar od: brundalo @ 17. listopad 2009 12:25
sican se kad san 66 doselija u ST..Prve dvi face na koje san naletija i onako ka dite koje se nije maklo sa skoja..i nije vidilo svita bili su Ante i Jozo nosac(br13)...
odlaze legende a i ST nije vise sta je bija.......
Komentar od: brundalo @ 17. listopad 2009 12:23
Partija jesi...ali umra nisi.....Ante legendo.....
Neka ti je laka zemljica di budes pociva
Komentar od: Niki2 @ 17. listopad 2009 11:40
...KO PIJE UMRIĆE, KO NEPIJE I PRIJEĆE!...jedna od Antinih BAZA koje san zapantija iz ditinjstva...
...jedan od onih, bez kojih Split nebi bija Split!
Ante, velikanu malih ljudi, laka ti hrvatska gruda i Bog ti da pokoj!
Komentar od: trogiranin29 @ 17. listopad 2009 11:30
Pozdrav još jednom našem oriđinalu splita, mnogo ih je otišlo, previše, a dostojnih zamjenika nema, bez njih i split pomalo prestaje biti splitom... ima je glas da mu stvarno razglas nije triba, pametan, srdačan čovik, volia je ovi grad a nadam se da je i od ljudi nekad dobia potvrdu da im je drago da je tu... laka ti zemlja dobri čovik....
Komentar od: hipopotamiST @ 17. listopad 2009 11:28
laka ti zemlja, legendo...
Komentar od: musuratakid @ 17. listopad 2009 11:16
Bio je stvarno osebujan lik - Split ce ga dugo pamtiti. Uvijek cu se sjecati odlazaka sa pokojnom bakom na pazar kada bi ona kod njega kupovala "vikend" i "arenu" - koji su to cirkusi bili :-)
Laka ti zemlja!
Komentar od: jon lord62@ @ 17. listopad 2009 10:50
"Ide Tito priko Perkovića i pozdravlja Juru Jerkovića" jedna
od Antinih legendarnih....priko Škvera....Jugoplastike...Solinske do Pazara...Ante Lizatović progovara.
Laka ti zemlja....
Komentar od: print @ 17. listopad 2009 10:28
Ante, dobri duh grada. Bilo ga je lipo i vidit i čut, lice uvijek na rubu smješka i vesele oči. Počivao u miru.
Komentar od: crni petar @ 17. listopad 2009 10:13
sićan ga se kad je na pazaru vika "luka peruzović dobija sina" :-))) i ljudima je to bilo jako simpatično,privlačilo je...uvik je manje više galamija vijesti koje to i nisu,prevedeno na rvacki=žutilo,pa ga se može nazvat pioniron ovoga šta se danas događa...evo mi palo na pamet kad je na staron placu prodava raspored utakmica za ondašnju jugo ligu i na naslovnici te male knjižice su bili zlatko i zoran vujović...ante je piva "evo naši' bili' tića evo braće vujovića"...R.I.P.
Komentar od: mr burns @ 17. listopad 2009 9:45
RIP
Komentar od: Zivot na sjeveru @ 17. listopad 2009 9:43
sad san se sitija kad bi ka dite s materon prisa priko pazara pa bi ante da neki kompliment materi, napomenija bi da ima krasno dite, a onda bi mater kupila novine. To je jedno od onih sjecanja na djetinjstvo kad ti bude zaj sta nisi vise dite. Jako simpatican i drag covik. RIP...
Pozdrav voljenom gradu sa sjevera svedske...
Komentar od: tity @ 17. listopad 2009 9:40
pocivao u miru.
Komentar od: @ 17. listopad 2009 9:38
ante,legndo grada splita,počivao u miru,tako je to odlaze dobri ljudi,a dolazi zlo.
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
-Vijesti i događaji iz Krstatica
- Pišite nam na adresu :krstatice1@gmail.com
Krstatice na Facebooku
KATOLIK
NAŠA WEB STRANICA
KNJIGA GOSTIJU-KLIKNI
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
NAŠA WEB STRANICA
C H A T
VIDEO KRSTATICA- YOU TUBE
BIOKOVO
GOSPA OD KARMELA ŽUPE ZAGVOZD
ZAGVOZD PORTAL
Goran Lišnjić-Goce
Glumci u Zagvozdu
Zagvozd blogspot
ŽUPA BIOKOVSKA
RASTOVAC-ZAGVOZD
Zagvozd bloger
Zagvozd blogspot/druga stranica/
RAŠĆANE
IMOTSKA KRAJINA
IMOTSKI
KNJIGA GOSTIJU
KLIKNI OVDJE
Položaj crkve Prečistog Srca Isusova u Krstaticama /Google mapa/
Prikaz veće karte
O B A V I J E S T
POŠTOVANI MJEŠTANI I PRIJATELJI KRSTATICA!
HTJELI BISMO VAS OBAVIJESTITI DA SMO POKRENULI AKCIJU ZA IZRADU TRGA „SRCA ISUSOVA“ SA SPOMEN OBILJEŽJEM U ČAST POGINULIH BRANITELJA KOJIH JE OVDJE U NAŠEM MALOM SELU, SEDMORICA.
NAŠ PRVI KORAK JE OTKUP ZEMLJIŠTA I IZRADA IDEJNOG RJEŠENJA ZA NAVEDENO.
APELIRAMO NA VAŠE SRCE DA SE ODAZOVETE OVOJ NAŠOJ MOLBI KAKO BISMO USPJELI OSTVARITI OVU NAŠU IDEJU I OBILJEŽITI NAŠ KRAJ ZA SVA VREMENA VJEROM I DOMOVINOM.
MOŽETE IMATI PUNO POVJERENJE U NAS
VAŠE IME ĆE BITI TRAJNO ZAPISANO U SRCIMA NAŠEGA MJESTA I NAŠE ŽUPE
HARNO ZAHVALJUJUĆI ZA VAŠU DOBROTU
SRDAČNO ZAHVALJUJU ORGANIZATORI
POTPUNE INFORMACIJE MOĆI ĆETE DOBITI NA:
TEL.021/855-633 MOB.098/9801266 MOB.098/500086
ŽIRO RAČUN ŽUPNOG UREDA-KRSTARICE
-23300031100330689
TRG "SRCA ISUSOVA" U KRSTATICAMA
SPLITSKA BANKA D.D. SPLIT
Poznati Krstačani
Fra Šimun Gudelj
Fra Šimun Gudelj rodio se 14. rujna 1724. u Vrdolu gornjem, danas Krstatice, selo u Imotskoj krajini. Zvao se Mate, a dobio je ime Šimun kada se zafratrio u samostanu sv. Križa u Živogošću, u Makarskom primorju. Pismenost je stekao kod mjesnog župnika također u rodnom selu, danas Župa biokovska. (U njegovo doba Krstatice i Župa biokovska sačinjavali su jedno selo — Vrdol gornji koji je bio jedna crkvena župa). Niže nauke učio je u Makarskoj, a filozofiju i teologiju u Šibeniku i u Padovi.
Nakon svršenih studija imenovan je za župnika u Slivnu, u Imotskoj krajini, gdje je ostao od 1750. do 1757. Tu je podigao i crkvu, odnosno pridonio njezinoj dogradnji godine 1757. (1) Nakon toga dolazi za župnika u susjednu Kozicu, gdje službuje od 1757. do 1760. Kasnije je Gudelj bio učitelj novaka — franjevačkih pripravnika u Visovcu na rijeci Krki, gdje je ostao pet godina, Godine 1765. postavljen je za samostanskog starješinu u Imotskome. U Imotskom je ostao do smrti godine 1804. (2)
Gudelj se već rano dao na pisanje, i u toku svoga života napisao je nekoliko radova na hrvatskom i latinskom jeziku. Na latinskom je jeziku napisao u Visovcu priručnik za one, koji su se spremali za svećenički poziv, pod naslovom »Examen ordinandorum confessariorumque ex labore patris Simonis Gudegl novitiorum instructoris in caenobio Vissovacensi. MDCCLXII.« — U Imotskom g. 1765. piše kroniku, u kojoj opisuje uglavnom ljude i događaje svoga vremena, druge polovine 18. stoljeća. Kronika je pisana u Arhivalnoj knjizi imotskoga samostana, gdje se i sada nalazi sačuvana. U njoj su ocrtane pojedine ličnosti zaslužne za crkvu i samostan.
Paralelno s kronikom piše Gudelj i svoju ljekarušu, koju je, kako se vidi na prvoj strani, posvetio prijatelju don Grgi Ujeviću, župniku Imotskih Poljica, a završio ju je godine 1771.
Pod stare dane sjetio se svojih predaka i želio ostaviti im trajan spomen. Tako je nastala rukopisna knjižica »Libar od familie Radić — Gudelja, koga napisa otac fra Šimun Radić — Gudelj. U Imoskomu na prvi rujna 1794.« (3) Knjižicu, kojoj je glavni sadržaj genealogija njegova plemena, završio je 9—10 godina pred smrt. Počeo ju je pisati mnogo prije, godine 1779., i pisao u više navrata. Pored genealogije plemena Radić — Gudelj, u njoj se nalaze razne priče, molitvice i pjesme. Ima isti format kao i ljekaruša (19x14 cm), a obuhvaća 90 paginiranih strana i dva nepaginirana lista. Napisana je, kao i njegova ljekaruša, bosanskom ćirilicom s naslovnom stranom u latinici, vrlo lijepim rukopisom.
Ta njegova knjižica i ljekaruša posljednji su ostaci »ćirilske pismenosti« dalmatinskih franjevaca, o čemu je pisao S. Urlić.
DA SE NE ZABORAVI
Budi se život u Krstaticama
Krstatice, selo u zagvoškoj općini uvučeno u brda podno Biokova, koje je 70-ih godina imalo i gotovo tisuću stanovnika, a danas samo njih 195, i to u poznim godinama, dugo će pamtiti blagdan svojega zaštitnika, Srca Isusova. Osim veličanstvene procesije, blagoslova kapele Gospe od Zdravlja, posvećene palim braniteljima Domovinskog rata, iz Krstatica ni najstariji mještani ne pamte da se u jednom danu krstilo četvero djece iz njihovih zaselaka. Župnik don Jakov Dragušica, pred mnoštvom vjernika u okružju mjesne crkve, krstio je četiri dječaka: Ivana Lizatovića, Ivana Budalića te braću blizance Tona i Dina Lizatovića. Krštenje je prošlo u suzama radosnicama ne samo roditelja i kumova, već i starih Krstačana koji su se pitali vraća li se ovim znamenitim činom ponovno život u napuštene Krstatice.
OBJAVLJENO 11.6.2002.
Krstatice - Misir od krumpira
U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti
Kada ne rodi u polju — rodi u brdu, stara je narodna uzrečica kod imotskih poljoprivrednika. Upravo ta uzrečica obilježila je ovogodišnju jesen na području Imotske krajine. I dok su nezapamćene kiše i vlažno vrijeme tijekom srpnja, kolovoza i rujna uzrokom slabog uroda grožđa, žitarica te povrtlarskih kultura u Imotskom polju, dotle u pitomim, ali vlagom uvijek oskudnim docima imotskog pobrđa, prava blgodat. U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Tradicionalne povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti.
— Ovo je pravi Misir — veli nam stari Stipe Gudelj u krstatičkom zaseoku Gudelji. — Od Raka do Donje Zečevine rodilo da se ne pamti. Tko je na vrijeme posijao i zagnojio stajskim gnojivom, taj i ne može sve izvaditi iz zemlje. Ne pamtim takav krumpir, repu i kupus već desetljećima.
— Što je rodilo ove godine, ni najstariji ne pamte — vele nam bračni par Stipe i Ruža Gudelj. — Fala Bogu, krumpira ima toliko da nas je i sramota kazati jer ga i svinjama moramo davati. Mrkva je iznad svih mjerila, stočna repa veličine koja se ne pamti već 60 godina — govore oni.
— Mojoj djeci u Splitu ne treba kupovati niti jednu povrtlarsku kulturu — kazuje Ruža. — Dođu subotom u Krstatice, napune automobile zdravom hranom.
U pitomim podbiokovskim docima Ante Gudelj Bubica iz zemlje vadi kapitalne primjerke repe, krumpira i mrkve.
— Nalazim primjerke repe od sedam i više kilograma, krumpira da ga u ruku ne možeš staviti — veli Ante. — Nitko u Krstaticama ne koristi umjetno gnojivo, nego stajsko od koza i ovaca. Kušajte mrkvu kako je slatka, glavati i zeleni kupus. Sada imamo asfalt kroz selo, javnu rasvjetu, telefon, uskoro će voda i tunel kroz Biokovo. Pozivam sve Krstačane da se počnu vraćati u svoje napuštene domove jer za nekoliko godina, ako se ovi plodni doci počnu redovito obrađivati i natapati, Krstatice će biti najveći izvoznik zdrave hrane u Imotskoj krajini.
Napisao : Braco Ćosić
OBJAVLJENO 17.11.2002.
GROMOVI PO CRKVICI
Nevrijeme koje je na Uskrsni ponedjeljak haralo Zabiokovljem ostavilo je i te kakvog traga na jednom od najstarijih sakralnih objekata na području Imotske krajine — crkvi sv. Ante na brdu Vitreniku u župi Krstatice. Tek je u petak na licu mjesta župnik don Jakov Dragušica sa svojim župljanima vidio tragove nevremena, ali i, po svemu sudeći, brojne udare gromova.
— Još mi je jedna moja župljanka prije dva dana kazala da je u ponedjeljak oko 8 sati naprosto sijevalo na brdu Vitreniku kod crkve sv. Ante. Nisam pretpostavljao da se dogodila neka šteta, ali evo tek sad vidim da je grom, ili gromovi, učinio uistinu veliku štetu — rekao nam je župnik don Jakov Dragušica.
I doista, u okružju same crkve izrovana je na nekoliko mjesta zemlja kao da su padale granate, a uništen je također i zapadni zid te stare crkve, tako da će se on morati kompletan obnoviti. Grom je uništio i postolje zvonika, a razbijeno je i jedno od najstarijih zvona na području Imotske krajine. Koliko su jaki bili udari groma, svjedoči i činjenica da je i nekoliko desetaka metara od crkve zemlja izrovana, a kamenje i okolni zidovi razbacani na sve strane.
— Prema prvim procjenama, šteta se kreće oko 70-100.000 kuna i nastojat ćemo uz pomoć naše biskupije, ali i mog vjerničkog puka u Krstaticama, obnoviti ovu staru crkvu kako bi nam izgledala kao i prije — riječi su don Dragušice.
OBJAVLJENO 18.4.2004.godine
Donja Zečevina:
Starci odsječeni od svijeta
- Snijeg je okovao Imotsku krajinu. U urbanim sredinama gdje su prometnice čiste i prohodne i ne predstavlja problem nego zadovoljstvo najmlađima. No, u brdskih područja Imotske krajine snijeg je poremetio ionako oskudan i težak život tamošnjih stanovnika.
Tako je jučer bilo i u zaseoku Donja Zečevina u Krstaticama u općini Zagvozd. Iz dimnjaka desetak kuća obgrljenih bjelinom, gotova da i dima nema. A i kako bi ga bilo kada u zaseoku živi petero starih i gotovo nemoćnih ljudi.
Jedna od njih je i devedesetrogodišnja Anđa Zec. Živi sama u kući, a snijeg i led okovao sve, dokle se pogledom seže. Je, sine moj, vako ti je kada si star i nemoćan. Moraš sve sam. Očistila sam jutros malo sniga oko kuće i dva puta posrnula. Još su četri stare žene i jedan stari čovik nemoćan. Najteže je kada je snig. Nitko ne navrati osim našega dobrog poštara, Bog mu da zdravlje, priča nam stara Anđa kada smo je pitali kako podnosi zimu.
Vrijeme je bilo ručku pa pitamo Anđu što će kuhati jer na štednjaku nismo vidjeli ništa.
Staračkim rukama izvadila je malu tavicu, u nju stavi dvije šačice brašna, zaprži ga na vatri, zalila vodom, promiješa i stvori se kašica. Dodala je kap-dvije ulja, soli i 93-godišnjoj Anđi to je zimski ručak.
- Sutra ću staviti u peć dva-tri kumpira, preksutra ,ako budem živa, opet ću kašicu, veli Anđa kada smo odlazili do prometnice Krstatice-Zagvozd. No, ostade zima tu negdje oko srca. Zbog stare Anđe i njezine zimske kašice.
OBJAVLJENO 26.1.2005.
