Od

KRSTATICE

utorak, 12.12.2006.

Svjedočanstva o smrti don Ante Lizatovića

Photobucket - Video and Image Hosting

Rođen je u Krstaticama 1913.godine, od oca Mate i majke Mare. Osnovnu školu završio je u Krstaticama, a gimnaziju u Sinju i jednu godinu filozofije. Napušta Sinj i odlazi u Šibenik gdje nastavlja studij bogoslovije. Za svećenika je zaređen 1937.godine. Nakon Mlade mise u Krstaticama odlazi na prvu župu u Kali kod Zadra. Tu je bio župnik dvije godine. Odlazi zatim u Popoviće do početka drugog svjetskog rata. Talijanski ga karabinjeri hvataju sprovode u zatvor u Italiju. Odatle uspije pobjeći i dolazi u rodne Krstatice gdje dobiva poziv od nadbiskupa, kasnije kardinala Alojzija Stepinca da preuzme župu Kukuruzari kraj Hrvatske Kostajnice. Stanovao je u kući Ilije Katičića do 1943.godine. Prvog svibnja 1943.godine u noći dolaze partizani srpske nacionalnosti i lišavaju ga slobode. Stavljaju mu od konja ular oko vrata i odvode ga u šumu. Roditelji u Krstaticama za njega više nisu čuli ništa do 1946.godine. Više su saznali od hrvatskih vojnika povratnika iz logora i zatvora koji su preživjeli i propatili muke, a u tajnosti pričali je bi glave letjele kao kruške. Jedan kolega koji nije iznevjerio NDH, a bio je u logoru u Vrgorcu, te jedan čuvar Srbin i Hrvatske Kostajnice iz sela Kukuruzari priča drugu priču o «popu don Anti Lizatoviću, koji je uhapšen i zaularen kao konj te proveden kroz Kukuruzare i mučen, a nije priznao da je surađivao s ustašama, bio zavezan za dva stoga sijena, vezanih očiju i zapaljen.» Komesar mu je napravio rane na tijelu i natapao ga solju dok je gorio. Nakon mjesec dana uhvatili su jednu ženu koja je sve priznala i izdavala, a zašto se teretio don Ante.On je bio pravedan i pošten čovjek. Ovo je ispričao Srbin Ilija Puškar iz Kukuruzara Juri Ivanoviću iz Krstatica, koji je još živ i danas svjedoči o tom događaju.
Sada kada je došla hrvatska sloboda o tome se može slobodno pisati.
Drugo svjedočanstvo. Petar Pavičić, koji je isto bio hrvatski borac, osuđen je na dvanaest godina robije. Odslužio je sedam kad se saznalo da nije kriv. Tamnovao je u Lepoglavi i Golom otoku. Naišao je na doktore iz tih krajeva koji su poznavali pokojnog don Antu i pričali da je umro mučeničkom smrću -stavljali mu vruće željezo i sol na rane te ga zapalili. To se sve nije spominjalo do 1989 godine. – nije se smjelo. Pošto je moj rođak Ante otišao u Sinj s doktorom Ivanom Ujevićem u gimnaziju, a bili su prijatelji. Žena doktora Ujevića je iz Pounja i njezina majka nosile su cvijeće na grob don Ante Lizatovića, hrvatskog mučenika. Jednog dana sretnem u Imotskom doktora Ujevića, pa je došlo do razgovora u vezi smrti mog rođaka. On mi kaže : « Teta moje žene zna za mjesto gdje je don Ante Lizatović mučen i zapaljen. Ante Ćelić otac nogometaša Ćelića u Zagrebu sa Rajkom je to sve sredio i kaže da je on sam u grobu. Rajku su molili da o tom slučaju kaže sve što zna, ona nije htjela govoriti, jer je udana za Srbina i u tome je problem.
Godine 1990. dolazi Martin Katičić, sin pokojnog Ilije Katičića, priča o pokojnom don Anti mojim sinovima jer mu je bilo teško reći meni. « Tako su sjedili za večerom 1943.godine partizani Srbi bacili su Katičića u ćošak, a don Antu zaularili konopom kao konja, mučili i zapalili i ubili. Ovo su potvrdili i fratri iz Hrvatske Kostajnice, da su užareno željezo u obliku slova U stavili na prsi. To je radio Mladen Ledeni, te iz pištolja mu pucao u glavu.»
Tako je završio moj rođak don Ante Lizatović svoj «Križni put».

Ante Lizatović

12.12.2006. u 16:48 • 7 KomentaraPrint#

MOJE KRSTATICE

Image Hosted by ImageShack.us
Selo Krstatice smješteno je 10 km. istočno od Zagvozda sa obje strane regionalne ceste Zagvozd-Slivno u smjeru istok-zapad. Na zapadu počinje od zaseoka Gudelji pa sve do Blaževića na granici sa Slivnom.

Ime sela je nastalo po plodnoj zemlji zvanoj „krstatica“ koja se nalazi u centru kod Ivanovića i Lizatovića, koji su stara krstačka plemena, a možda i po kamenim gomilama u koje su se pokapali mrtvi sa obilježjem križa (krsta). Cestu koja prolazi kroz selo sagradili su još stari Rimljani na putu iz Dalmacije u unutrašnjost, kasnije su je održavali Turci i Mlečani a posebice Francuzi za vrijeme Napoleona.

Image Hosted by ImageShack.us
Školu pohađa šest učenika

Krstatice su prije nekoliko stoljeća pripadale staroj župi Vrdovo ili Vrdol. Tu je sagrađena jedna od najstarijih crkava u Imotskoj krajini. Ima nekoliko starih prezimena a ostala su došljaci iz Hercegovine koji su bježali pred turskim osvajačima i naseljavali ovaj kraj. Otud i raštrkanost sela po okolnim brdima, jer su se ljudi osjećali sigurnije što dalje od putova i prolaza. Iz tog razloga su kuće zbijene jedna uz drugu. Ljudi su ovdje opstajali stoljećima unatoč nepovoljnoj klimi i škrtoj zemlji. Kraj je jedan od najsurovijih u imotskoj krajini.

Zemlja je plodna u vrtačama i docima koje su ljudi čistili od kamena (trapili), ali ljetne suše bi uništile sav njihov trud i znoj.

Krstatice su bile nadaleko poznate po sadnji duhana iznimne kvalitete čak i bolje nego hercegovački duhan. Uspjeva dobro i vinova loza, pšenica, ječam, kukuruz, krumpir kao i sve vrste zeljastog bilja. Od davnina se uzgajala stoka sitnog zuba.
Photobucket - Video and Image Hosting
Lizatovića guvno i štala
Rad je bio mukotrpan i sve bi propalo ako bi ljeti bila velika suša. Selo je nekada imalo nekoliko tisuća stanovnika, sada ih je jedva 150-200. Photobucket - Video and Image Hosting
Djeca u Lišnjićima

Ljudi su se počeli iseljavati iz sela 60-tih godina 20-st. Trbuhom za kruhom po Njemačkoj i ostalim europskim zemljama ali i u bliže gradove Makarsku, Split, Zagreb, Osijek. Za vrijeme Austro-Ugarske carevine selo je dobilo školu, crkvu i obnovu putova. To se donekle nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji, ali nakon drugog svjetskog rata ovaj kraj je bio zanemaren od vlasti zbog svog hrvatstva i pripadnosti ustaškoj i domobranskoj vojsci većine mještana. Selo tek početkom 80-tih godina 20 st. dobiva asfalt, nešto ranije struju, a tek krajem 90-tih mjesto je asfaltirano do svakog zaseoka. Uveden je telefon u svaku kuću i izgrađena nova zgrada Pošte.
Photobucket - Video and Image Hosting
Poštanski ured u selu


U selu trenutno nema trgovine, škole, niti ugostiteljskih objekata. Nije još došla ni voda ali uskoro će se i to riješiti.

Photobucket - Video and Image Hosting
Crkva Srca Isusova u Krstaticama
Župna crkva Presvetoga Srca Isusova jedino je mjesto gdje se susreću krstačani povodom nekog blagdana i nažalost najviše na sprovodima. Treba naglasiti da se nijedna lokalna vlast nije puno zauzimala za Krstatice počevši od kotara Makarska, općine Imotski, kao i sada općine Zagvozd. Ipak može se na budućnost sela gledati sa optimizmom jer u blizini prolazi autocesta, a sve je više popularan i seoski turizam pa vjerojatno to neće zaobići ni naše selo.

Krstatice su se uvijek dijelile prema položaju zaseoka na gornji kraj centar sela i donji kraj.

Gornji kraj: Gudelj, Zec

Centar: Topići,Lizatovići, Ivanovići, Lišnjići, Vuletići

Donji kraj: Vuletić, Pavičić, Blažević, Budalić, Pribisalić, Zec-Orlović

Stare građevine:

Crkva sv.Ante na brdu Vitrenik
Image Hosted by ImageShack.us

sv.Ante na Vitreniku
Crkva datira iz srednjeg vijeka. Još se mogu iščitati neki glagoljaški natpisi na samoj crkvici. Nekoliko je puta obnavljana, zadnji put prije koju godinu. Uokolo crkvice je staro groblje gdje su se krstačani pokapali prije nekoliko stoljeća. Od same crkvice puca prekrasan pogled na dio Krstatica kao i prema sv. Juri na Biokovu.

Župna crkva Presvetog Srca Isusova

Crkva je sagrađena krajem 19. i početkom 20 st. (1900). Nalazi se u centru sela i oko nje je mjesno groblje. Temeljito je obnovljena 1990.godine uspostavom hrvatske države. Ima jedan od najljepših oltara u imotskoj krajini kao i zvona čiji je zvuk specifičan. Nabavu oltara i zvona novčano je pomogao i austrijski Car Franjo Josip II. Temeljita obnova 1990. napravljena je zahvaljujući donacijama mještana, krstačanima iz cijele Hrvatske, našim iseljenicima iz cijelog svijeta i don Ivanu Dragušici koji je obnovu proveo u djelo.

Crkvica sv. Mandaline (Mandaljene)

Nalazi se pokraj ceste prema Slivnu na mjestu zvanom progon stara je nekoliko stoljeća i vide se samo temelji zidova sa vidljivim ulazom u crkvicu. Na mjestu nekadašnjeg oltara mještani Stipe Lizatović sagradio je prije nekoliko godina zavjetnu kapelicu. Postoji i putokaz do crkvice.

Župna kuća i kapelica

Image Hosted by ImageShack.us

Kapelica uz župni stan
Sagrađena je prije jednog stoljeća kad i župna crkva nalazi se iznad Topića kuća. U samoj kući je stan za župnika i prostorija sa etnografskom zbirkom kao i župne knjige sa svim podacima o mještanima.

Photobucket - Video and Image Hosting
Župni stan u Krstaticama

Photobucket - Video and Image Hosting
Krstačko groblje

Postoje još neka zanimljiva mjesta kao:

-grob turčina Muhameda Modrine na Procipu

-velika špilja u javnim docima ispod Vitrenika

-jama kod Lišnjića kuća

- kamene gomile na brdu gradina iznad Lizatovića

-grobovi ispod Lišnjića kuća prema progonu

-brdo piljeva gradina ili piljevača



Stari zanati:

Za vrijeme dugih zimskih dana ljudi su se ovdje nekad bavili izradom gusala, dipala, lopara za kruh, starih kola, stočića, sinija, bačava itd.

Photobucket - Video and Image Hosting
Starci u selu

Žene su na tkalačkim stanovima tkale torbe,zovnice, sukance, biljce, užad i ostalo što je potrebno seoskom kućanstvu.
Image Hosted by ImageShack.us


Ljubo Ivanović Roša, ima gater za obuku lovačkih pasa
Photobucket - Video and Image Hosting
Petar Bakota i Mario Zec,krstački lovci
Bilo je u selu kovača, klesara koji su obrađivali kamene vace za gradnju kuća.

Kuće su se u stara vremena pokrivale kamenim pločama i slamom ozimicom (krovom), a tek zadnjih 60- godina ciglom.



Dragi naši krstačani, ukratko smo vam saželi neke osnovne crtice o našem selu, tek toliko da u vama probudimo sjećanja i slike iz nekih davnih vremena, a u vama koji pripadate mlađoj generaciji i rođeni ste van sela pobudimo zanimanje za rodni kraj naših djedova i otaca. Ne zamjerite ako smo nešto propustili a nadamo se da ćemo sve ispraviti u narednim doradama teksta.

Pozdrav svim krstačanima ma gdje god bili!


Photobucket - Video and Image Hosting
Naš Mladen





Autori: Mladen i Goran Lišnjić

12.12.2006. u 02:17 • 17 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Vaše pismo

Položaj crkve Prečistog Srca Isusova u Krstaticama /Google mapa/


Prikaz veće karte

O B A V I J E S T


POŠTOVANI MJEŠTANI I PRIJATELJI KRSTATICA!

HTJELI BISMO VAS OBAVIJESTITI DA SMO POKRENULI AKCIJU ZA IZRADU TRGA „SRCA ISUSOVA“ SA SPOMEN OBILJEŽJEM U ČAST POGINULIH BRANITELJA KOJIH JE OVDJE U NAŠEM MALOM SELU, SEDMORICA.

NAŠ PRVI KORAK JE OTKUP ZEMLJIŠTA I IZRADA IDEJNOG RJEŠENJA ZA NAVEDENO.


APELIRAMO NA VAŠE SRCE DA SE ODAZOVETE OVOJ NAŠOJ MOLBI KAKO BISMO USPJELI OSTVARITI OVU NAŠU IDEJU I OBILJEŽITI NAŠ KRAJ ZA SVA VREMENA VJEROM I DOMOVINOM.

MOŽETE IMATI PUNO POVJERENJE U NAS

VAŠE IME ĆE BITI TRAJNO ZAPISANO U SRCIMA NAŠEGA MJESTA I NAŠE ŽUPE
HARNO ZAHVALJUJUĆI ZA VAŠU DOBROTU

SRDAČNO ZAHVALJUJU ORGANIZATORI

POTPUNE INFORMACIJE MOĆI ĆETE DOBITI NA:
TEL.021/855-633 MOB.098/9801266 MOB.098/500086

ŽIRO RAČUN ŽUPNOG UREDA-KRSTARICE
-23300031100330689

TRG "SRCA ISUSOVA" U KRSTATICAMA

SPLITSKA BANKA D.D. SPLIT


Poznati Krstačani

Fra Šimun Gudelj
Fra Šimun Gudelj rodio se 14. rujna 1724. u Vrdolu gornjem, danas Krstatice, selo u Imotskoj krajini. Zvao se Mate, a dobio je ime Šimun kada se zafratrio u samostanu sv. Križa u Živogošću, u Makarskom primorju. Pismenost je stekao kod mjesnog župnika također u rodnom selu, danas Župa biokovska. (U njegovo doba Krstatice i Župa biokovska sačinjavali su jedno selo — Vrdol gornji koji je bio jedna crkvena župa). Niže nauke učio je u Makarskoj, a filozofiju i teologiju u Šibeniku i u Padovi.
Nakon svršenih studija imenovan je za župnika u Slivnu, u Imotskoj krajini, gdje je ostao od 1750. do 1757. Tu je podigao i crkvu, odnosno pridonio njezinoj dogradnji godine 1757. (1) Nakon toga dolazi za župnika u susjednu Kozicu, gdje službuje od 1757. do 1760. Kasnije je Gudelj bio učitelj novaka — franjevačkih pripravnika u Visovcu na rijeci Krki, gdje je ostao pet godina, Godine 1765. postavljen je za samostanskog starješinu u Imotskome. U Imotskom je ostao do smrti godine 1804. (2)
Gudelj se već rano dao na pisanje, i u toku svoga života napisao je nekoliko radova na hrvatskom i latinskom jeziku. Na latinskom je jeziku napisao u Visovcu priručnik za one, koji su se spremali za svećenički poziv, pod naslovom »Examen ordinandorum confessariorumque ex labore patris Simonis Gudegl novitiorum instructoris in caenobio Vissovacensi. MDCCLXII.« — U Imotskom g. 1765. piše kroniku, u kojoj opisuje uglavnom ljude i događaje svoga vremena, druge polovine 18. stoljeća. Kronika je pisana u Arhivalnoj knjizi imotskoga samostana, gdje se i sada nalazi sačuvana. U njoj su ocrtane pojedine ličnosti zaslužne za crkvu i samostan.
Paralelno s kronikom piše Gudelj i svoju ljekarušu, koju je, kako se vidi na prvoj strani, posvetio prijatelju don Grgi Ujeviću, župniku Imotskih Poljica, a završio ju je godine 1771.
Pod stare dane sjetio se svojih predaka i želio ostaviti im trajan spomen. Tako je nastala rukopisna knjižica »Libar od familie Radić — Gudelja, koga napisa otac fra Šimun Radić — Gudelj. U Imoskomu na prvi rujna 1794.« (3) Knjižicu, kojoj je glavni sadržaj genealogija njegova plemena, završio je 9—10 godina pred smrt. Počeo ju je pisati mnogo prije, godine 1779., i pisao u više navrata. Pored genealogije plemena Radić — Gudelj, u njoj se nalaze razne priče, molitvice i pjesme. Ima isti format kao i ljekaruša (19x14 cm), a obuhvaća 90 paginiranih strana i dva nepaginirana lista. Napisana je, kao i njegova ljekaruša, bosanskom ćirilicom s naslovnom stranom u latinici, vrlo lijepim rukopisom.
Ta njegova knjižica i ljekaruša posljednji su ostaci »ćirilske pismenosti« dalmatinskih franjevaca, o čemu je pisao S. Urlić.

DA SE NE ZABORAVI
Budi se život u Krstaticama
Krstatice, selo u zagvoškoj općini uvučeno u brda podno Biokova, koje je 70-ih godina imalo i gotovo tisuću stanovnika, a danas samo njih 195, i to u poznim godinama, dugo će pamtiti blagdan svojega zaštitnika, Srca Isusova. Osim veličanstvene procesije, blagoslova kapele Gospe od Zdravlja, posvećene palim braniteljima Domovinskog rata, iz Krstatica ni najstariji mještani ne pamte da se u jednom danu krstilo četvero djece iz njihovih zaselaka. Župnik don Jakov Dragušica, pred mnoštvom vjernika u okružju mjesne crkve, krstio je četiri dječaka: Ivana Lizatovića, Ivana Budalića te braću blizance Tona i Dina Lizatovića. Krštenje je prošlo u suzama radosnicama ne samo roditelja i kumova, već i starih Krstačana koji su se pitali vraća li se ovim znamenitim činom ponovno život u napuštene Krstatice.
OBJAVLJENO 11.6.2002.


Krstatice - Misir od krumpira
U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti
Kada ne rodi u polju — rodi u brdu, stara je narodna uzrečica kod imotskih poljoprivrednika. Upravo ta uzrečica obilježila je ovogodišnju jesen na području Imotske krajine. I dok su nezapamćene kiše i vlažno vrijeme tijekom srpnja, kolovoza i rujna uzrokom slabog uroda grožđa, žitarica te povrtlarskih kultura u Imotskom polju, dotle u pitomim, ali vlagom uvijek oskudnim docima imotskog pobrđa, prava blgodat. U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Tradicionalne povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti.
— Ovo je pravi Misir — veli nam stari Stipe Gudelj u krstatičkom zaseoku Gudelji. — Od Raka do Donje Zečevine rodilo da se ne pamti. Tko je na vrijeme posijao i zagnojio stajskim gnojivom, taj i ne može sve izvaditi iz zemlje. Ne pamtim takav krumpir, repu i kupus već desetljećima.
— Što je rodilo ove godine, ni najstariji ne pamte — vele nam bračni par Stipe i Ruža Gudelj. — Fala Bogu, krumpira ima toliko da nas je i sramota kazati jer ga i svinjama moramo davati. Mrkva je iznad svih mjerila, stočna repa veličine koja se ne pamti već 60 godina — govore oni.
— Mojoj djeci u Splitu ne treba kupovati niti jednu povrtlarsku kulturu — kazuje Ruža. — Dođu subotom u Krstatice, napune automobile zdravom hranom.
U pitomim podbiokovskim docima Ante Gudelj Bubica iz zemlje vadi kapitalne primjerke repe, krumpira i mrkve.
— Nalazim primjerke repe od sedam i više kilograma, krumpira da ga u ruku ne možeš staviti — veli Ante. — Nitko u Krstaticama ne koristi umjetno gnojivo, nego stajsko od koza i ovaca. Kušajte mrkvu kako je slatka, glavati i zeleni kupus. Sada imamo asfalt kroz selo, javnu rasvjetu, telefon, uskoro će voda i tunel kroz Biokovo. Pozivam sve Krstačane da se počnu vraćati u svoje napuštene domove jer za nekoliko godina, ako se ovi plodni doci počnu redovito obrađivati i natapati, Krstatice će biti najveći izvoznik zdrave hrane u Imotskoj krajini.
Napisao : Braco Ćosić
OBJAVLJENO 17.11.2002.


GROMOVI PO CRKVICI
Nevrijeme koje je na Uskrsni ponedjeljak haralo Zabiokovljem ostavilo je i te kakvog traga na jednom od najstarijih sakralnih objekata na području Imotske krajine — crkvi sv. Ante na brdu Vitreniku u župi Krstatice. Tek je u petak na licu mjesta župnik don Jakov Dragušica sa svojim župljanima vidio tragove nevremena, ali i, po svemu sudeći, brojne udare gromova.
— Još mi je jedna moja župljanka prije dva dana kazala da je u ponedjeljak oko 8 sati naprosto sijevalo na brdu Vitreniku kod crkve sv. Ante. Nisam pretpostavljao da se dogodila neka šteta, ali evo tek sad vidim da je grom, ili gromovi, učinio uistinu veliku štetu — rekao nam je župnik don Jakov Dragušica.
I doista, u okružju same crkve izrovana je na nekoliko mjesta zemlja kao da su padale granate, a uništen je također i zapadni zid te stare crkve, tako da će se on morati kompletan obnoviti. Grom je uništio i postolje zvonika, a razbijeno je i jedno od najstarijih zvona na području Imotske krajine. Koliko su jaki bili udari groma, svjedoči i činjenica da je i nekoliko desetaka metara od crkve zemlja izrovana, a kamenje i okolni zidovi razbacani na sve strane.
— Prema prvim procjenama, šteta se kreće oko 70-100.000 kuna i nastojat ćemo uz pomoć naše biskupije, ali i mog vjerničkog puka u Krstaticama, obnoviti ovu staru crkvu kako bi nam izgledala kao i prije — riječi su don Dragušice.
OBJAVLJENO 18.4.2004.godine


Donja Zečevina:
Starci odsječeni od svijeta

- Snijeg je okovao Imotsku krajinu. U urbanim sredinama gdje su prometnice čiste i prohodne i ne predstavlja problem nego zadovoljstvo najmlađima. No, u brdskih područja Imotske krajine snijeg je poremetio ionako oskudan i težak život tamošnjih stanovnika.
Tako je jučer bilo i u zaseoku Donja Zečevina u Krstaticama u općini Zagvozd. Iz dimnjaka desetak kuća obgrljenih bjelinom, gotova da i dima nema. A i kako bi ga bilo kada u zaseoku živi petero starih i gotovo nemoćnih ljudi.
Jedna od njih je i devedesetrogodišnja Anđa Zec. Živi sama u kući, a snijeg i led okovao sve, dokle se pogledom seže. Je, sine moj, vako ti je kada si star i nemoćan. Moraš sve sam. Očistila sam jutros malo sniga oko kuće i dva puta posrnula. Još su četri stare žene i jedan stari čovik nemoćan. Najteže je kada je snig. Nitko ne navrati osim našega dobrog poštara, Bog mu da zdravlje, priča nam stara Anđa kada smo je pitali kako podnosi zimu.
Vrijeme je bilo ručku pa pitamo Anđu što će kuhati jer na štednjaku nismo vidjeli ništa.
Staračkim rukama izvadila je malu tavicu, u nju stavi dvije šačice brašna, zaprži ga na vatri, zalila vodom, promiješa i stvori se kašica. Dodala je kap-dvije ulja, soli i 93-godišnjoj Anđi to je zimski ručak.
- Sutra ću staviti u peć dva-tri kumpira, preksutra ,ako budem živa, opet ću kašicu, veli Anđa kada smo odlazili do prometnice Krstatice-Zagvozd. No, ostade zima tu negdje oko srca. Zbog stare Anđe i njezine zimske kašice.

OBJAVLJENO 26.1.2005.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se