Od

KRSTATICE

subota, 13.11.2010.

Da nam stranica bude bolja





Evo vidim i ja da se zahuktalo i neka je, ali moj "zakuktalo se" zašto se ti ne bi miješao, ako te zanimaju Krstatice i o njima se piše, gledaju slike i td. Ispada da je samo par ljudi briga, a među njima i mene. Mene je briga i zbog toga se i javljam, a svaki svoj komentar i potpišem imenom i prezimenom, tako da nemam namjera pisati bilo što u što ne vjerujem i ne bih želio da se na ovim stranicama događa. Nisam za to da se bilo koga vrijeđa i napada čak poštujem urednika stranice ma bilo tko on bio, ali isto tako bi u potpunosti potpisao ovaj posljednji komentar od komentatora "kotlača". Zašto urednik ne bi otvorio svoju stranicu na svoje ime pa tko želi vidjeti njegove komentare članke, slike i drugo naći će ga. Nemam ništa protiv ponavljam ni što je izabrao ime našeg mjesta i siguran sam da je Krstačanin ili podrijetlo vuče iz Krstatice. Stoga molim njega kao i sve druge da ne shvate ove komentare kao napad na njega ili bilo koga nego kao želju da se nešto promijeni i događa, da stranica bude što bolja i kad slučajni posjetitelj uđe na tu stranicu da se na nju poželi i vratiti jer će na njoj imati što vidjeti i pročitati. Stoga još jednom molim sve koji ulaze na stranicu i čitaju je, kao i urednika iste da se svi zajedno potrudimo da ona bude što bolja i kvalitetnija, a nikako da se preko ove knjige gostiju prepiru i svađamo te da nas na taj način zapamti slučajni posjetitelj, jer Krstačani nisu takvi i ne trebaju davati takvu sliku o sebi. Još jednom pozdrav i "uredniku" i "kotlači" i svim dobronamjernim posjetiteljima stranice.
Ante Lizatović


PS.Hvala ti Ante na ovim komentarima.Naravno da ja imam svoju stranicu i da na njoj pišem, ali o drugim temama koje nisu vezane za naše Krstatice.Kada sam prije više godina pokrenuo ovaj blog želja mi je bila da se što više Krstačana uključi i piše o Krstaticama o svim temama što bi trebali zanimati sve Krstačane gdje se god oni nalazili na ovoj planeti.Na taj način bi se opet okupili kao nekad oko rodnog ognjišta uz bukaru i vatru, kad i gange i šijavice nije nedostajalo.Naravno da ništa ne može zamjeniti ugođaj rodog kraja i sjećanja na dane moje mladosti, kada smo umjesto lopte gurali krpenjak, a kad bi neko dobio kakvu "pravu" loptu bilo je to veselje za pamćenje.Zato se i danas radujem svakom pismu, pjesmi, priči iz rodnog nam kraja koja me na to vrijeme podsjeti.Hvala tebi Ivane Krstački što isto tako nosiš u svom srcu prepoznatljivu ljubav za rodnu grudu - koju kroz stihove tiskaš na ovim stranicama.
Nakon što sam kroz knjigu gostiju pozvao one koji imaju smisla da pišu, urade koju fotografiju i pošalju na našu email adresu s namjerom da to rado objavimo, pojavili su se neki čudni komentari meni nerazumljivi u svezi tog pitanja.
Ja osobno to ne radim radi kakve slave, jer bi se potpisivao punim imenom i prezimenom.Nego pišem i uređivam ove stranice iz ljubavi prema svome zavičaju, svome hrvatskom narodu i svojoj katoličkoj vjeri koju su mi usadili moji roditelji, kojima sam trajno zahvalan.
Kako ovaj blog ima i ograničene mogućnosti otvorena je i web stranica na adresi: http://krstatice.jimdo.com na kojoj se preglednije može vidjeti sve što interesira posjetitelja zainteresiranog za mjesto i događaje iz Krstatica,kao i nekoliko novih slika.

13.11.2010. u 02:16 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.10.2010.

Je li cesta do Krstatica ostavljena da se gradi za "bolja vremena"?


Evo nakon dužeg vremena samo kratko da se javim i pozdravim sve koji na bilo koji način žele pomoći selu Krstatice ili im je barem malko drago da se štogod u selu napravi, a virujte mi ima i onih kojima to nije drago i koji će sve napravit da ostanemo zadnja rupa na svirali. Bio sam 15 dana u Krstaticama i sutra ponovo idem 15 dana. Moj godišnji je gdje i pripadam u Krstaticama - meni more ne treba. Vidim da je "Kotlači" drago za cestu, barem tako kaže, e i meni je drago pa ga izvještavam da se do "Rakine crkve" radi kako treba iako je i tamo bilo zastalo strah me bilo da prije zime neće niti početi. Od Rakića do spomenika ovih dana su nešto pokrpane rupčage, pa je donekle ugodnije voziti. Naravno moram i to reći, nismo zadovoljni jer je cesta do Gornje Zečevine trebala još ove godine biti gotova, a ne samo do Rakine crkve. Pravdaju se recesijom, a ja znam i u to me još nitko nije razuvjerio da je novac sa našeg dijela ceste preusmjeren na drugu cestu, a nas se ponovo ostavilo na čekanju, niti prvi niti zadnji put. Volio bih da nisam u pravu ali mislim da jesam. Sva dosadašnja objašnjenja za ovo mi ne drže vodu. Nemam ništa protiv da i drugi dobiju što im treba, ali nikako zaobilazeći nas kako tko dođe na vlast u Županijskim cestama. Jučer je bio i sastanak mještana Krstatica sa načelnikom općine, nisam želio istom prisustovati jer sam navedena objašnjenja već čuo od njega milijun puta i nije me uvjerio niti da on misli kako je to ispravno, a kamoli da mene i druge uvjeri. Nadam se da neće na ovom stati vidjet ćemo što je dogovoreno, pa ćemo vidjet što i kako dalje. Mogu samo reći da cesta Medovdolac-Lovreć nije bila u planu ove godine. Ona se ipak radi, a otkud sredstva iako je recesija valjda će moći objasniti "njihov čovjek" novi šef županijskih cesta, ako ne Krstačanima, a i nekomu će morati. Ostaje da vidimo kako će se radovi dalje odvijati pa za sada toliko. Što se tiče ljudi za cestu su svi, ali mi je jako žao što svatko vuče na svoju stranu i nema zajedništva, među ljudima što je po mom mišljenju jedan od većih negativnih stavova ljudi u krstaticama i zbog kojih nas i mogu vući za nos koliko im drago jer nismo složni da zajedno udarimo šakom u stol. Mislim da će se i to skoro riješiti jer bez toga nema nam pomoći. Od ostalih projekata mogu reći da se zid oko spomen obilježja na veliko radi i tu nema problema. Zabave u selu ne nedostaje, iako je lito prošlo i jesen ima svojih čari koji se nadam da će biti sve više i više. Sretni mi i veseli bili te pozdravljeni od moje malenkosti.
Ante Lizatović

08.10.2010. u 08:14 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 15.09.2010.

Ivan Krstački

15.09.2010. u 17:24 • 0 KomentaraPrint#

Stara lozo....

Oko mi počiva u žuton zlatu okatice, na odrini staron,
otima se osi al kako će jadna, kad gori pustin sladon.
Bujna se roson, izjutra zagrne i pod liston lada traži,
a kako upeče zvizdan, na nju upriše, ti žuti gadni vrazi.
Nedadu jon sać u badnja, za čega pradid ju je sadi,
e kakva je kad pusti slada, kako se od nje vino mladi.
Opet je čovik, na iston teškon putu, što zanj bog ga stvori,
zanavik isto mu je, što vridi, za to se pati, za tu se lipotu bori.
Stara lozo, ostani zanavik prid kućon mojon mlada,
lipa si ka sunce, ka zlato, tvoje mi grozdje vino,
tvoje mi lišće liti, podari lada

15.09.2010. u 17:24 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.04.2010.

GUSLENJE

Neki ih vežu za starogrčku klasičnu baštinu Homera, Ilijade i Odiseje, drugi ih smatraju prastarim slavenskim glazbalom, neki u njima vide ilirsko-balkanske crte. Ipak, povijesni dokumenti svjedoče da Hrvati rabe gusle već stoljećima. Njih je spominjao i otac hrvatske književnosti Marko Marulić , Europi ih je približio Kačić i narodna balada Hasanaginica, bile su nadahnuće piscima, likovnim umjetnicima, europskim intelektualcima i plemićima. Guslama je pripala čast da su bili prvi glazbeni instrument u Hrvata čije je zvuke zabilježila rana američka tehnologija-fonograf 30-tih godina 20. stoljeća. Ivan Meštrović - guslar?! Da...i on je gusle svirao, a obožavao ih je i đakovački biskup Strossmayer i Nikola Tesla. Bile su nadahnuće kako Paveliću tako i Tuđmanu. Danas je ova kulturna baština potpuno zanemarena od strane "građanske Hrvatske". Prijeti joj smrt, a Hrvatima kulturocid. Hoćemo li im to dopustiti?!

Ne nećemo nikako ,maloumni "Laki Topaloviću"- izrode krstački .

05.04.2010. u 06:57 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.04.2010.

Na putu k tebi !!



Mirna mi je moja duša, dok bližin se k tebi poći,
zeru čežnje iz borše ćutin, da ti lakše mogu doći.
Ostavi zvizde, tu noć da svitle, otvori mi pute u drači,
kad ti povirin blizu, čin me spaziš, raduj mi se i ne plači!!

Ivan Krstački

01.04.2010. u 19:06 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.03.2010.

Vraćan ti se...

Drće moja duša na buri,
od koje led me u srce bije,
a opet, veselo mi oko igra,
kad u te mili kraju gledan,
ko da iz tebe, niko nikad, maka nije.
Uvik je bilo oni, što samo nase gladat znadu,
uvik je bilo zviri, da svoju braću kradu.
Ne dirajte vuci u naše,
mi smo čopor od vašega ljući,
ovo su ljudi što znadu se branit,
ovo su tvrdi ljudi, što znadu se tući.
Opet će vatra planut i grijat komin stari
vratiće se tebi oni, koji te nisu zaboravit znali!!


Ivan Krstački

14.03.2010. u 23:38 • 0 KomentaraPrint#

subota, 27.02.2010.

Spomen ploča na crkvi Srca Isusova u Krstaticama

Odgovor gospodinu Laki Topalović
Poštovani gospodine Laki Topaloviću ,

Držim da je vaše ime i prezime izmišljeno. Jer ta osoba ne može biti iz Krstatica. Međutim vi sigurno potječete iz ovog malog mjesta naše dične Zagore, jer u protivnom ne bi dolazili na groblje u Krstatice. Isto mi je jako drago što je jedan od vaših prijatelja uočio ploču na krstačkoj crkvi , a na kojoj piše : M U Č E N I K DON ANTE LIZATOVIĆ ROĐEN 10.XI.1913. UBIJEN 1.V.1943. U KUKURUZARIMA KOD HRVATSKE KOSTAJNICE ZAHVALNA ŽUPA ZA DAR MUČENIKA SVEĆENIKA. KRSTATICE 2005. GOD.

Kao što je vidljivo iz teksta na ploči da je riječ o katoličkom svećeniku kojeg su ubili 1943. godine, a ovo na ploči ne piše - PARTIZANI _ SRBI. Mislim da je autor to nenamjerno zaboravio, a jako je važno da se to objavi. Drugo da sam ja bio u odboru za postavljanje ove ploče , ja bi je ukopao u kamen crkve, da je možda nebi neki strvinari skinuli.

To su moje primjedbe na ovu spomen ploču.

Kome smeta spomen ploča?

Vi gospodine Topaloviću niste jedini kome smeta istina o našoj krvavoj povjesnici. Dugo ste godina komunističkog režima mirno spavali pokraj krvavih noževa partizanskih koljača nad nedužnim hrvatskim svećenicima, fratrima, i svima onima koji nisu lizali vaše krvave čizme prije i poslije blajburških i inih kržnih puteva hrvatskog naroda.

Danas uhljebljeni na visokim položajima, a koji nisu plod vaše stručnosti , nego vaše podobnosti - prodajete svoju podaničku pamet iz koje izvire mržnja na našu katoličku vjeru i sve one vrednote koje su nas izdigle iznad drugih balkanskih naroda . Zato vam i smetaju sličice na našoj web stranici jer oslikavaju ono što je najsvijetlije u ovom narodu, a nalazi se u malom selu Dalmatinske zagore. Don Ante Lizatović je istinski mučenik i svjedok vjere, nevino ubijen od partizanskih zlikovaca na najsuroviji način. Vi bi htjeli zataškati ove moje riječi , skinuti njegovu ploču sa krstačke crkve, skinuti njegovo ime iz svih medija i knjiga, da vaša podanička duša može veličati antifašističku borbu u kojoj su se događali neviđeni zločini nad hrvatskim narodom.

Zato vas molim da mi ostavite slobodan zrak nad mojim Krstaticama, nad njezinom kamenom crkvom, nad svetom dušom don Antinom, nad svim pokojnim vitezovima našim, nad ubijenim ženama u procesiji krstačkoj. Ti, u velikom gradu, u udobnoj fotelji nemožeš razumijeti moju bol za njima, ali i moje ushićenje što smo ih imali. Jer na koga bi ponosni i gordi bili?

Mučenici naši - snaga su naša u vječnoj borbi ovog napaćenog naroda koji doživljava slobodu kao dan što se rađa –okupan suncem !

27.02.2010. u 11:11 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Listopad 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Vaše pismo

Položaj crkve Prečistog Srca Isusova u Krstaticama /Google mapa/


Prikaz veće karte

O B A V I J E S T


POŠTOVANI MJEŠTANI I PRIJATELJI KRSTATICA!

HTJELI BISMO VAS OBAVIJESTITI DA SMO POKRENULI AKCIJU ZA IZRADU TRGA „SRCA ISUSOVA“ SA SPOMEN OBILJEŽJEM U ČAST POGINULIH BRANITELJA KOJIH JE OVDJE U NAŠEM MALOM SELU, SEDMORICA.

NAŠ PRVI KORAK JE OTKUP ZEMLJIŠTA I IZRADA IDEJNOG RJEŠENJA ZA NAVEDENO.


APELIRAMO NA VAŠE SRCE DA SE ODAZOVETE OVOJ NAŠOJ MOLBI KAKO BISMO USPJELI OSTVARITI OVU NAŠU IDEJU I OBILJEŽITI NAŠ KRAJ ZA SVA VREMENA VJEROM I DOMOVINOM.

MOŽETE IMATI PUNO POVJERENJE U NAS

VAŠE IME ĆE BITI TRAJNO ZAPISANO U SRCIMA NAŠEGA MJESTA I NAŠE ŽUPE
HARNO ZAHVALJUJUĆI ZA VAŠU DOBROTU

SRDAČNO ZAHVALJUJU ORGANIZATORI

POTPUNE INFORMACIJE MOĆI ĆETE DOBITI NA:
TEL.021/855-633 MOB.098/9801266 MOB.098/500086

ŽIRO RAČUN ŽUPNOG UREDA-KRSTARICE
-23300031100330689

TRG "SRCA ISUSOVA" U KRSTATICAMA

SPLITSKA BANKA D.D. SPLIT


Poznati Krstačani

Fra Šimun Gudelj
Fra Šimun Gudelj rodio se 14. rujna 1724. u Vrdolu gornjem, danas Krstatice, selo u Imotskoj krajini. Zvao se Mate, a dobio je ime Šimun kada se zafratrio u samostanu sv. Križa u Živogošću, u Makarskom primorju. Pismenost je stekao kod mjesnog župnika također u rodnom selu, danas Župa biokovska. (U njegovo doba Krstatice i Župa biokovska sačinjavali su jedno selo — Vrdol gornji koji je bio jedna crkvena župa). Niže nauke učio je u Makarskoj, a filozofiju i teologiju u Šibeniku i u Padovi.
Nakon svršenih studija imenovan je za župnika u Slivnu, u Imotskoj krajini, gdje je ostao od 1750. do 1757. Tu je podigao i crkvu, odnosno pridonio njezinoj dogradnji godine 1757. (1) Nakon toga dolazi za župnika u susjednu Kozicu, gdje službuje od 1757. do 1760. Kasnije je Gudelj bio učitelj novaka — franjevačkih pripravnika u Visovcu na rijeci Krki, gdje je ostao pet godina, Godine 1765. postavljen je za samostanskog starješinu u Imotskome. U Imotskom je ostao do smrti godine 1804. (2)
Gudelj se već rano dao na pisanje, i u toku svoga života napisao je nekoliko radova na hrvatskom i latinskom jeziku. Na latinskom je jeziku napisao u Visovcu priručnik za one, koji su se spremali za svećenički poziv, pod naslovom »Examen ordinandorum confessariorumque ex labore patris Simonis Gudegl novitiorum instructoris in caenobio Vissovacensi. MDCCLXII.« — U Imotskom g. 1765. piše kroniku, u kojoj opisuje uglavnom ljude i događaje svoga vremena, druge polovine 18. stoljeća. Kronika je pisana u Arhivalnoj knjizi imotskoga samostana, gdje se i sada nalazi sačuvana. U njoj su ocrtane pojedine ličnosti zaslužne za crkvu i samostan.
Paralelno s kronikom piše Gudelj i svoju ljekarušu, koju je, kako se vidi na prvoj strani, posvetio prijatelju don Grgi Ujeviću, župniku Imotskih Poljica, a završio ju je godine 1771.
Pod stare dane sjetio se svojih predaka i želio ostaviti im trajan spomen. Tako je nastala rukopisna knjižica »Libar od familie Radić — Gudelja, koga napisa otac fra Šimun Radić — Gudelj. U Imoskomu na prvi rujna 1794.« (3) Knjižicu, kojoj je glavni sadržaj genealogija njegova plemena, završio je 9—10 godina pred smrt. Počeo ju je pisati mnogo prije, godine 1779., i pisao u više navrata. Pored genealogije plemena Radić — Gudelj, u njoj se nalaze razne priče, molitvice i pjesme. Ima isti format kao i ljekaruša (19x14 cm), a obuhvaća 90 paginiranih strana i dva nepaginirana lista. Napisana je, kao i njegova ljekaruša, bosanskom ćirilicom s naslovnom stranom u latinici, vrlo lijepim rukopisom.
Ta njegova knjižica i ljekaruša posljednji su ostaci »ćirilske pismenosti« dalmatinskih franjevaca, o čemu je pisao S. Urlić.

DA SE NE ZABORAVI
Budi se život u Krstaticama
Krstatice, selo u zagvoškoj općini uvučeno u brda podno Biokova, koje je 70-ih godina imalo i gotovo tisuću stanovnika, a danas samo njih 195, i to u poznim godinama, dugo će pamtiti blagdan svojega zaštitnika, Srca Isusova. Osim veličanstvene procesije, blagoslova kapele Gospe od Zdravlja, posvećene palim braniteljima Domovinskog rata, iz Krstatica ni najstariji mještani ne pamte da se u jednom danu krstilo četvero djece iz njihovih zaselaka. Župnik don Jakov Dragušica, pred mnoštvom vjernika u okružju mjesne crkve, krstio je četiri dječaka: Ivana Lizatovića, Ivana Budalića te braću blizance Tona i Dina Lizatovića. Krštenje je prošlo u suzama radosnicama ne samo roditelja i kumova, već i starih Krstačana koji su se pitali vraća li se ovim znamenitim činom ponovno život u napuštene Krstatice.
OBJAVLJENO 11.6.2002.


Krstatice - Misir od krumpira
U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti
Kada ne rodi u polju — rodi u brdu, stara je narodna uzrečica kod imotskih poljoprivrednika. Upravo ta uzrečica obilježila je ovogodišnju jesen na području Imotske krajine. I dok su nezapamćene kiše i vlažno vrijeme tijekom srpnja, kolovoza i rujna uzrokom slabog uroda grožđa, žitarica te povrtlarskih kultura u Imotskom polju, dotle u pitomim, ali vlagom uvijek oskudnim docima imotskog pobrđa, prava blgodat. U Krstaticama, selu u općini Zagvozd, tamošnji poljoprivrednici sve odreda populacije od 60 godina naviše, zadovoljno trljaju ruke. Tradicionalne povrtlarske kulture koje se tu sade već stoljećima, poput mrkve, repe, rotkvice, kupusa, krumpira, rodile su da se ne pamti.
— Ovo je pravi Misir — veli nam stari Stipe Gudelj u krstatičkom zaseoku Gudelji. — Od Raka do Donje Zečevine rodilo da se ne pamti. Tko je na vrijeme posijao i zagnojio stajskim gnojivom, taj i ne može sve izvaditi iz zemlje. Ne pamtim takav krumpir, repu i kupus već desetljećima.
— Što je rodilo ove godine, ni najstariji ne pamte — vele nam bračni par Stipe i Ruža Gudelj. — Fala Bogu, krumpira ima toliko da nas je i sramota kazati jer ga i svinjama moramo davati. Mrkva je iznad svih mjerila, stočna repa veličine koja se ne pamti već 60 godina — govore oni.
— Mojoj djeci u Splitu ne treba kupovati niti jednu povrtlarsku kulturu — kazuje Ruža. — Dođu subotom u Krstatice, napune automobile zdravom hranom.
U pitomim podbiokovskim docima Ante Gudelj Bubica iz zemlje vadi kapitalne primjerke repe, krumpira i mrkve.
— Nalazim primjerke repe od sedam i više kilograma, krumpira da ga u ruku ne možeš staviti — veli Ante. — Nitko u Krstaticama ne koristi umjetno gnojivo, nego stajsko od koza i ovaca. Kušajte mrkvu kako je slatka, glavati i zeleni kupus. Sada imamo asfalt kroz selo, javnu rasvjetu, telefon, uskoro će voda i tunel kroz Biokovo. Pozivam sve Krstačane da se počnu vraćati u svoje napuštene domove jer za nekoliko godina, ako se ovi plodni doci počnu redovito obrađivati i natapati, Krstatice će biti najveći izvoznik zdrave hrane u Imotskoj krajini.
Napisao : Braco Ćosić
OBJAVLJENO 17.11.2002.


GROMOVI PO CRKVICI
Nevrijeme koje je na Uskrsni ponedjeljak haralo Zabiokovljem ostavilo je i te kakvog traga na jednom od najstarijih sakralnih objekata na području Imotske krajine — crkvi sv. Ante na brdu Vitreniku u župi Krstatice. Tek je u petak na licu mjesta župnik don Jakov Dragušica sa svojim župljanima vidio tragove nevremena, ali i, po svemu sudeći, brojne udare gromova.
— Još mi je jedna moja župljanka prije dva dana kazala da je u ponedjeljak oko 8 sati naprosto sijevalo na brdu Vitreniku kod crkve sv. Ante. Nisam pretpostavljao da se dogodila neka šteta, ali evo tek sad vidim da je grom, ili gromovi, učinio uistinu veliku štetu — rekao nam je župnik don Jakov Dragušica.
I doista, u okružju same crkve izrovana je na nekoliko mjesta zemlja kao da su padale granate, a uništen je također i zapadni zid te stare crkve, tako da će se on morati kompletan obnoviti. Grom je uništio i postolje zvonika, a razbijeno je i jedno od najstarijih zvona na području Imotske krajine. Koliko su jaki bili udari groma, svjedoči i činjenica da je i nekoliko desetaka metara od crkve zemlja izrovana, a kamenje i okolni zidovi razbacani na sve strane.
— Prema prvim procjenama, šteta se kreće oko 70-100.000 kuna i nastojat ćemo uz pomoć naše biskupije, ali i mog vjerničkog puka u Krstaticama, obnoviti ovu staru crkvu kako bi nam izgledala kao i prije — riječi su don Dragušice.
OBJAVLJENO 18.4.2004.godine


Donja Zečevina:
Starci odsječeni od svijeta

- Snijeg je okovao Imotsku krajinu. U urbanim sredinama gdje su prometnice čiste i prohodne i ne predstavlja problem nego zadovoljstvo najmlađima. No, u brdskih područja Imotske krajine snijeg je poremetio ionako oskudan i težak život tamošnjih stanovnika.
Tako je jučer bilo i u zaseoku Donja Zečevina u Krstaticama u općini Zagvozd. Iz dimnjaka desetak kuća obgrljenih bjelinom, gotova da i dima nema. A i kako bi ga bilo kada u zaseoku živi petero starih i gotovo nemoćnih ljudi.
Jedna od njih je i devedesetrogodišnja Anđa Zec. Živi sama u kući, a snijeg i led okovao sve, dokle se pogledom seže. Je, sine moj, vako ti je kada si star i nemoćan. Moraš sve sam. Očistila sam jutros malo sniga oko kuće i dva puta posrnula. Još su četri stare žene i jedan stari čovik nemoćan. Najteže je kada je snig. Nitko ne navrati osim našega dobrog poštara, Bog mu da zdravlje, priča nam stara Anđa kada smo je pitali kako podnosi zimu.
Vrijeme je bilo ručku pa pitamo Anđu što će kuhati jer na štednjaku nismo vidjeli ništa.
Staračkim rukama izvadila je malu tavicu, u nju stavi dvije šačice brašna, zaprži ga na vatri, zalila vodom, promiješa i stvori se kašica. Dodala je kap-dvije ulja, soli i 93-godišnjoj Anđi to je zimski ručak.
- Sutra ću staviti u peć dva-tri kumpira, preksutra ,ako budem živa, opet ću kašicu, veli Anđa kada smo odlazili do prometnice Krstatice-Zagvozd. No, ostade zima tu negdje oko srca. Zbog stare Anđe i njezine zimske kašice.

OBJAVLJENO 26.1.2005.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se