Kršćanski Protestanski Blog
03.10.2008., petak
LJUBAV, PRIZNANJE I OPROST
|
Ljubav prema Bogu i bližnjemu treba krasiti život svakog kršćanina. Iz te ljubavi mora doći oprost. Pitamo se otkud tolika otuđenost, razdori među kršćanima, međusobno nepoznavanje...? Dali smo spremni susreti druge ljude, pa čak i one koji nam „malo idu na živce“? Teško je sresti se s teškim ljudima, a činjenica je da smo svi u nekom periodu teški za druge, a ponajpače za sami sebe. Teški smo, jer svoje terete grijeha ne donosimo pred Golgotski križ, teški smo i biti ćemo još teži ne budemo li se pokajali pred Bogom i zatražili oprost od Njega. Samo od Njega? Koliko smo samo povrijedili ljudi oko sebe? U Markovu Evanđelju 11:25-26 čitamo: „I kad se spremate na molitvu, oprostite, ako što imate proti kojemu, da i Otac vaš na nebesima oprosti vama grijehe vaše. Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vama grijeha vaših." Moramo se izmiriti i s drugim ljudima koje smo povrijedili i koji su povrijedili nas. Oprostimo li mi I Bog će oprostiti nama I tada ćemo moći s pouzdanjem moliti poput Asafa: “Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, zbog časti imena svojega! Oslobodi nas i oprosti nam grijehe naše zbog imena svojega!” (Psalam 79:9) Moći ćemo očekivati oprost od Boga. Koliko je samo razdora među kršćanima zbog neoprosta! Koje li žalosti! Namjesto da jedni druge ljubimo I potaknuti tom ljubavlju oprostimo, mi jedni od drugih okrećemo glave, svađamo se oko gluposti, tračamo jedni druge! Koje li žalosti! Proučimo skupa tekst iz 1 Ivanove 1:3-10: “3 Što smo vidjeli i čuli, javljamo i vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 4 I ovo mi vama pišemo, da se radujete i radost naša bude potpuna. 5 I ovo je navještenje, koje smo čuli od njega i javljamo vama, da je Bog svjetlost, i tame u njemu nema nikakve. 6 Ako reknemo, da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. 7 Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je on u svijetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. 8 Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. 9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. 10 Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.” Promotrimo ovaj tekst skupa. U 3 stihu Ivan govori o zajednici. Želi imati zajednicu s ostalom braćom i sestrama.Pročitajmo opet drugi dio stiha gdje kaže: “a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1 Ivanova 1:3b) Zajedništvo, da bismo imali zdravo zajedništvo s braćom i sestrama moramo imati zdravo zajedništvo s Bogom. To važi i suprotno kao što smo vidjeli u malo prije citiranim stihovima. Luka 10:27: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe!" Ovdje vidimo neodvojivost između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Bližnjeg je nemoguće ljubiti ako nismo u zajedništvu s Bogom, a isto tako ne možemo reći da ljubimo Boga ako mrzimo bližnje (vidjeti 1 Ivanova 2:9-11; 3:10-17; 4:7-8; 5:1-2) Eros i filos su zemaljske vrste ljubavi, poznate samo našim tjelesnim čulima. Te dvije ljubavi su ograničene, traže svoju korist, uslugu za uslugu, dok kršćani poznaju agape ljubav. Ta ljubav dolazi od Boga i razlivena je u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan (Rimljanima 5:5). Osobine te ljubavi savršeno su opisane u 1 Korinćanima 13. To je Božja vječna ljubav kojom nas ljubi (Jeremija 31:3) Tu ljubav smo primili onoga dana kada smo primili Isusa u svoje živote. Isus u Mateju 24:12 kaže, citiram: “Jer će bezbožnost uzeti maha, ljubav će ohladnjeti kod mnogih.” “Bezbožnost uzeti maha”- nešto što karakterizira bezbožnika jeste hladnoća, lažno suosjećanje, ljubav prema ovosvijetskim izopačenostima. Koliko je samo kršćana danas primjerice privučeno u blud? Ravnali su se po tijelu- po erosu- da bi zadovoljili svoje potrebe. Ovo su ti dani gdje bezbožnost uzima maha. Koja ljubav se hladi? Agape ljubav se hladi, ona ljubav koju samo može dati Bog. Zato nema zajedništva, nema bratskih čvrstih veza. Veze pucaju, ne želimo upoznati i ohrabriti novu braću, a ponašamo se baš poput svjetovnjaka: mi biramo one ljude koji nam samo potvrđuju pa maker to i zlo bilo. Tada su nam prijatelji, a kada se usude reći svoj stav prestaju nam biti prijateljima. Reći ću vam: ako vam vaši prijatelji ne govore i vaše greške, znajte da vam oni nisu prijatelji. Prijateljstvo u pravom smislu te riječi mora biti praćeno ljubavlju, a ako nekoga ljubim ja ću mu za njegovo dobro reći i njegove loše strane. Naravno, reći ću u ljubavi. Ako zbilja imamo zajedništvo s Bogom i jedni s drugima tada će zbilja naša radost biti potpuna (pogledaj 4 stih 1 Ivanove 1) Tada ćemo biti svjesni da je Bog svjetlost, da ne podnosi tamu (1 Ivanova 1:5) Možda to spominjemo deklerativno, ali naši životi često su grešni, živimo nečisto, vrijeđamo bližnje svojim riječima i postupcima- tvrdimo da smo pravedni- ne, nismo pravedni, tada lažemo (vidjeti dalje 6 stih 1 Ivanove) Obratimo sada pažnju na stih 7. Pročitajmo ga još jednom: “Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je on u svijetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.” Ako idemo u Božje svjetlo svaki dan- u Njegovu svetu nazočnost- tada će nam pokazati koliko smo grešni. Kada to priznamo On će nas očistiti (stih 9), a ako to negiramo tada smo lažovi (stih 8 I 10) I ne možemo dobiti oprost. Danas postoji učenje koje je proizišlo iz psihološke znanosti. Ljude se uči da govore sebi “u molitvi” riječi kao: “Ja sam bezgrešan, ja nemam grijeha…” Braćo, stanite, to je laganje! Mi smo grešni i kao takvi smo I bespomoćni. Mi trebamo ovisiti od milosti. Neki pokušavaju svojim naporima biti spašeni, dok ovi navedeni (a bilo ih je uvijek samo što danas imaju I podršku tzv. Znanosti) negiaju da su grešni. Negiranje grijeha neće dovesti I do njegovog uklanjanja. Pitam se hoće li ti “propovjednici” koji tako uče kada odu u pakao zajedno sa svim tim zavedenim dušama početi govoriti tamo: “Ja nisam u paklu, ja nisam u paklu…”? Braćo, tako nastaju problemi. Naš loš odnos s Bogom prouzrokuje i naš loš odnos s bližnjim. Isto tako I naš loš odnos s bližnjim (ako smo posvađani primjerice) prouzrokuje I naš loš odnos s Bogom. Iz čitanih stihova vidjeli smo što je ključ dobrog odnosa s Bogom i bližnjim: 1. Dolazak pred Boga u Njegovu nazočnost, Njegovu svjetlost 2. Poslije toga dobivamo osvjedočenje u one stvari koje su kočnica Božjemu djelovanju: 3. Zatim priznajemo te stvari- priznajemo grijehe. Ako smo što pogriješili protiv bližnjeg moramo otići toj osobi i zatražiti oprost. Ako smo mi povrijeđeni od nekoga moramo oprostiti, Bog će dati snagu da to mognemo učiniti. 4. Kada smo priznali tada dobijamooproštenje, obnovu i snagu da živimo pravim kršćanskim životom. Tada se nećemo raspravljati među sobom, tračati… tada ćemo ljubiti jedni druge, a to je ono što Isus od nas želi: “Ovo je zapovijed moja: ljubite se među sobom, kao što sam ja ljubio vas!” (Ivan 15:12) Po toj ljubavi- agape ljubavi- poznat će nas kao Isusove učenike. Stoga, predajmo svoje živote Bogu, a On će nam dati ljubavi za Njega i bližnje, a iz te ljubavi izići će i oprost bez kojeg nema čvrstog, trajnog i pravog kršćanskog zajedništva. “A povrh svega toga imajte ljubav, koja je veza savršenstva!” (Kološanima 3:14) |
