Kršćanski Protestanski Blog
29.09.2008., ponedjeljak
KRŠĆANSKI GOVOR I STAV KOJI ZAUZIMAMO U ODNOSU NA BLIŽNJE
|
Koliko često svojim nepromišljenim riječima povrijedimo ljude oko sebe? Dali smo svjesni koliko naše nepromišljene riječi, postupci i ponašanja mogu nanijeti boli drugim ljudima oko nas? Pročitajmo Jakov 3:6-12 Često se ponašamo toliko bahato da uopće ne izgledamo drugačije od bezbožnika. Naša djela niječu vjeru koju ispovijedamo. Tu posebnu ulogu igra naš jezik , naše držanje u odnosu na druge ljude u našoj blizini. Svakako da će se problemi javiti, nesuglasice oko nekih pitanja..., ali je činjenica da za svaki problem postoji i mirno riješenje. Naš jezik često umjesto da ublaži nastali problem on ga još više pogoršava. U Izrekama 15:1 čitamo da „blag odgovor utišava gnjev“, a dalje stih kaže: „uvredljiva riječ podiže srdžbu.“ Naš jezik često izazove samo još veći sukob i to može ići u nedogled. Priliči li kršćaninu da njegov stav bude stav Izreka 15:1b gdje piše da uvredljiva riječ podiže srdžbu? To ne bi trebao biti naš jezik. Naš jezik bi trebao biti blag kao i naš stav u odnosu prema drugim ljudima kao u prvom dijelu navedenog stiha (Izreke 15:1a) Moramo znati da „žestok čovjek izaziva kavgu, a strpljiv utišava svađu.“ (Izreke 15:18) Osoba koja je gnjevna u srcu ne mora to odmah ispoljiti, ali kad tad će doći do ispoljavanja takvog ponašanja. Blagost i strpljivost su plodovi Duha (čitamo u Galaćanima 5:22-23) Ako smo primili Krista tada se desila promjena, počinjemo donositi plodove Duha. Ako smo mi blagi i strpljivi, ako naši odgovori budu blagi i ako budemo strpljivi u nekoj situaciji imat ćemo uspjeha: utišat ćemo gnjev svojom blagošću, a strpljivošću svađu. Možda ne odmah (ovisno o vrsti problema koji se pred nas postavlja), ali svakako da će doći do uspjeha. Često pokušavamo sami nešto poduzeti kako bi se desila promjena, ali nema uspjeha. Zašto? Zato jer ljudska priroda je borbena! Po prirodi mi se želimo boriti, želimo silom postići cilj, želimo svađom riješiti nedoumicu, ignoriramo druge oko sebe misleći da smo moćniji u odnosu na njih. To je ljudska priroda. Jednostavno: mi smo grešni po svojoj prirodi i nismo sposobni činiti dobro. Kada u 140 Psalmu David moli Boga da ga izbavi od zlih ljudi (stih 2), dalje u 3 stihu kaže: „Od onih koji smišljaju zlo u srcu i svaki dan kavge zameću!“ Zapazite ovo: u srcu! Isus kaže: „Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To je što oneočisti čovjeka.“ (Matej 15:19-20a) Kakvo je to srce? To je srce koje je daleko od Boga! U stihovima Matejeva Evanđelja 15:8-9 čitamo o tim ljudima koji Boga časte usnama, a njihova srca su daleka od Njega. Ti ljudi su često naizgled dobri vjernici, mogu pjevati u zboru, mogu davati najviše prihoda, a da njihovo srce bude daleko od Boga. Takav život ne može donijeti dobre plodove nego samo zle plodove- plodove tijela od kojih su dva svađa i srdžba. Bog gleda na srce. Čitamo u 1 Samuelovoj 16:6-7 kada je Sasmuel otišao kod Jišaja da pomaže nekog od njegovih sinova za kralja Izraelova. Kada je pred Samuela proroka došao Eliab, Samuel je ugledavši ga pomislio da bi to mogao biti pomazanik Gospodnji. Što mu odgovara Gospodin u 7 stihu? Čitamo: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu i na njegovu visinu! Jer njega nisam izabrao. Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.“ 1. Kasnije vidimo da je izabrao Davida. Što je bio David? Pastir, a zanimanje pastira je bilo najnečasnije u to vrijeme. Što je David činio pa je bio čovjek po Božjem srcu? Predao se Bogu, provodio je vrijeme s Njim i dozvolio mu da ga jača kroz životne okolnosti. David je bio prepušen Bogu, a ne svojim naporima da postigne pravednost. Može li čovjek spasiti sebe? Promijeniti sebe? Ne može! To je učinio Isus. Ponašamo se često kao da nismo primili spasenje. Ako smo primili spasenje, a primili smo ga besplatno, besplatno ćemo primiti i promjenu koja obvezno mora doći kada primimo spasenje po Kristu. Dali ljudsko srce samo po sebi može zadovoljiti Boga? Jeli to u stanju? Iz malo prije navedenih činjenica vidimo da ne može. Sada ćemo vidjeti kakvo je ljudsko srce. Odgovor nalazimo u Jeremiji 17:9 gdje kaže: „Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati?“ Samo Bog zna što se nalazi u srcu, samo On! On će naplatiti svakomu prema njegovim putovima kako zaslužuju njegova djela (stih 10) Hoće li nas spasiti držanje zakona. Neće, jer nismo ga u stanju vršiti. Po zakonu spoznajemo naš grijeh, bivamo osuđeni. Kada pogledamo realno vidimo da koliko god se trudili činiti dobro svojim snagama to ne uspjevamo. Onda se desi da posegnemo za metodama ovosvjetskih autora koji nude rješenja kako pričati ljubazno? Kako uspostaviti pravu komunikaciju? Kako biti dobar sa svima? Oni nas samo mogu naučiti kako glumiti, ali srce ostaje ne promijenjeno. Naš jezik kad tad pokaže svoj pravi zvuk i naš stav kad tad povrijedi nekog. Oslonjeni na ovu činjenicu da smo bespomoćni shvatimo da ne možemo sami sebe promijeniti. Sami se ne spašavamo, sami se ne mijenjamo. To jedino može Isus, jer po prirodi mi smo pokvareni, naše srce ne možemo promijeniti - naša narav je zla, grješna, sklona je činiti zlo. Takvo je naše srce. Kada primimo Isusa postajemo spašeni, djeca Božja- to je dar. Isto tako Isus donosi i promijenu. „On ti oprašta svu krivnju tvoju i liječi sve mane tvoje“ (Psalam 103:3) Kako to dobiti? Moramo priznati svoj grijeh, svoju manu, svoju slabost kako piše u 1 Ivanovoj 1:9, moramo znati da samo On može dati promijenu i snagu da živimo životoom pobjede. Da, On može promijeniti i naš jezik. David je bio svjestan svoje bespomoćnosti pa je stoga zamolio Gospodina, čitamo u Psalmu 141:3 njegovu molitvu: „Postavi, Jahve, stražu ustima mojim, bdij na vratima usana mojih!“ U Ezekielu 11:19-20 Bog kaže da će nam iskinuti kameno srce i dati nam srce od mesa, kaže da ćemo hoditi po Njegovim uredbama. Hoćemo li hoditi svojom snagom: nipošto, hodit ćemo s pomoću Svetoga Duha koji se nastanio u našim životima onoga dana kada smo primili Isusa vjerom. Ako imamo novo srce koje nam je sam On dao onda će i naše riječi kao i naši postupci biti ugodni Bogu. Otvorimo sada Izaiju 6:5-7 Bog želi tom žeravicom dotaći i naše usne. Mi moramo priznati da naš jezik nije ugodan, da naši postupci i naš stav ne svjedoče za Krista. Bog će vatrom svojega Duha spaliti svaku nečistoću, a naš jezik će biti očišćen, biti će promjenjen- naše riječi postat će Bogu ugodne- blage, solju začinjene. Tada ćemo moći izvršiti ono što piše u Filipljanima 2:1-5 2. Odložimo laž, govorimo istinu, svaki svojemu bližnjemu, jer smo udovi jedni drugim! Ako se i ljutimo, ne griješimo! Neka sunce ne zađe pri našoj srdžbi. Ne dajmo mjesta đavlu (prema Efežanima 4:25-27) Dalje kada čitamo Efežanima 4:30-32 piše da ne žalostimo Duha, piše da otklonimo svaku gorčinu, gnjev, srdžbu, viku psovku sa svim zlom! Kakvi trebamo biti jedni prema drugima: „Umjesto toga budite jedni prema drugima prijazni, puni milosrđa! Optraštajte jedni drugima jer je i Bog vama oprostio po Kristu“ (Efežanima 4:32) U istoj poslanici volio bih da pročitamo Efežanima 5:15-16 i 6:10. Kako da pazimo? Kako da živimo životom po Njegovoj volji? Kako da naš rječnik bude ugodan? Kako da naš stav prema drugima bude bratski, prijateljski-blag? Samo po Gospodnjoj snazi i moći. Dolazimo svaki dan pred Njega da nam pokaže naše grijehe, ispovjedajmo ih i oslonimo se na njega- ovisimo o Njegovoj milosti. Pogledajmo još jednom Jakov 3:6-12 Pazimo na svoje usne, na svoj govor, svoj stav! Jer povrijedimo li druge, brata ili sestru ili otjeramo li svojom odbojnošću one vani od Evanđelja znajmo da ćemo odgovarati za to. Ako moj život ne donosi plodove Duha opisane u Galaćanima 5 dali mogu tvrditi da sam spašen? Ne, nisi spašen, tvoja vjera je mrtva bez djela. Kada smo čitali odjeljak U Jakovu 3:12 spomenuti su plodovi. Kroz 3 poglavlje ove poslanice provlači se jezik, na njemu se potencira. Od njega su povučena mnoga zla. Od jedne izjave znalo je u povijesti doći do ratova, raskola u crkvama, državama, obiteljima. Nitko nije jezik ukrotio od ljudi niti može jer je čovijek rob grijeha. Ali vidimo tko to može učiniti. Jedino Bog. Zato, ako naš jezik govori zlo ili ako naš stav bez da išta kažemo riječima kaže bližnjemu: „Idi, prezirem te, mrzim te, veći sam od tebe“ tada se ponizimo pred Bogom, priznajmo kao Izaija da smo ljudi nečistih usana. Tada će Bog dati žeravicu sa svojega oltara- On će vatrom duha spaliti sve zlo u nama- On će očistiti naš jezik, ukrotiti ga i zaštititi, naše ponašanje će promijeniti u ponašanje koje ga proslavlja. Kako će samo naši odnosi biti bolji! To će biti odnosi u ljubavi po čemu će nas svi poznati kao Isusove učenike. Stoga već sada molimo za očišćenje, za obnovu po Duhu Svetomu. Naš život će zbilja biti promijenjen, a naša komunikacija među braćom i sestrama i komunikacija u susretu s ljudima iz svijeta biti će takva da će naš blagi odgovor uništiti gnjev, da će srca biti dotaknuta. I kao što smo naglsili malo čas to naglašavamo i sada na kraju: to nam može dati jedino Bog. Naše će usne umjesto uvrede reći blagu riječ, naš će stav odbojnosti i uznositosti postati stav poniznosti pred Bogom i bližnjima, stav koji će biti praćen ljubavlju, a ne mržnjom i ohološću. Kao takvi, promijenjeni Božjom milošću biti ćemo svjedočanstvo ovomu svijetu i poticaj jedni drugima na punu službu na slavu Božju.. |
