četvrtak, 30.03.2006.
.::everyday rutine::.
.eto tako…
,,,ponovo pišem…
..što to student kao ja radi na studiju u posljednje vrijeme,,?
..pa evo,,provodim vrijeme šečući se po glavnim ulicama, gledam izloge, ljude oko sebe…
….svaka je osoba u svom filmu i svi smo mi luđaci..
..onda se malo vratim kući, pogledam police sa knjigama i jednostavno me prođe volja za listanjem i shvaćanjem..možda je vrijeme prelijepo, možda samo želim malo kući,,a možda mi se privremeno ne da razmišljati o kompliciranim stvarima…
,,pa se sjetim sutrašnjeg dana…,,opet lud raspored..već me umaraju oni leševi na stolovima i pacijenti koji ne znaju šta će sa sobom, pa im moraš glumiti da 100% znaš i razumiješ njihovo stanje i objašnjavati im da još nemam diplomu…
.. «Vi ste dobri ljudi,,vi ćete nam pomoć,,šta mi je?» ili «Vi ste budući doktori, evo vam savjet..»,,to su univerzalne rečenice koje čujem svaki put kad se uputim u kliniku i prolazim kroz onaj zmazani i smrdljivi hodnik interne, gdje ljudi leže u socijalnim prostorima i gdje su ih jedva smjestili budući da nema ni jedne bolnice koja ima normalne uvjete u Hrvatskoj..
… ne uzimam nikad stvari previše osobno, ali nekako te ovaj život iscrpi ko spužvu..
,,i onda razmišljam kako moram dat godinu i stvarat si nekakve strategije polaganja kolokvija i ispita, kako bi sve bilo redovno…
,,zato mi je uvijek lijepo, kad uđem u ovaj «treno per kanfanar» koji me približuje bestežinskom stanju…,,to je stanje kad ne razmišljaš previše, nego pustiš da te voda nosi..
..sutra sam kući, na 3 dana, na 2 noći..
.eto tako…
,,,ponovo pišem…
ponedjeljak, 13.03.2006.
.::not boring::.
,,pomalo me poćeo živcirati ovaj blog,,ne moj blog, nego sustav koji nam omogućuje da blogamo..već nekoliko dana čovjek ne može pustiti komentar, ili napisati novi post...,,al dobro, nakon kiše dođe sunce, pa evo i mene,,tj. mog posta... (,,haha, svi su jedva čekali..)
..puno mi se toga događalo ovih dana,,bilo je trenutaka visokih uzbuđenja sreće,,i bilo je trenutaka nevjerojatnog straha...
..počet ću sa pričom o sreći..evo mogu se pohvaliti da sam unatoč nemogućem sustavu i programu uspio vrlo dobro rješiti 1.semestar i zadovoljno ulazim u 2. semestar..,,u tom drugom semestru smo dobili 2 vrlo zanimljiva predmeta..,,a to su prva pomoć i psihološka medicina..
,,za prvu pomoć mislim da netreba puno prićati,,svi znamo što je to, i mogu samo reći da je vrlo korisno znati stvarno sve te zahvate i načine brzog spašavanja..osobno se zbog toga osjećam puno korisniji čovjek i to mi nekako ulijeva samopouzdanje..,,uvijek sam samopouzdan, ali sada još više!,,predivan je osjećaj kad znaš da možeš pomoći nekome u nekoj teškoj situaciji..,jer se vrlo često događa da ljudi umiru zbog gluposti..,i neznanja osnovnih načina spašavanja...,,(iako se to uči na ispitu za vožnju, to se na kraju vrlo elegantno zaboravi,,,)
,,druga zanimljiva pojava na mom studiju je psihološka medicina gdje učimo u detalje tzv. "body language"...tj. znakove tijela kojima možemo isčitati neke tuđe skrivene reakcije i pomoću kojih možemo reagirati na druge ljude, a da oni toga nisu ni svjesni...,,onaj još zanimljiviji dio tog predmeta je susret sa pacijentima...naime, na vježbama psihološke medicine pričamo sa pacijentima koji su doživjeli neku opasnu operaciju ili sa onima koji to tek čekaju..isto tako pričamo sa pacijentima koji imaju neku duševnu bolest..,,to su pacijenti mlađe ili starije dobi....,,bio mi je zanimljiv razgovor sa čovjekom koji ima PTSP,,govorio nam je o njegovim snovima, i o tome kada mu je nastupila njegova bolest i što je točno utjecalo na nastanak te bolesti..,,čovjek nam je pričao o njegovom životu i bilo je vrlo zanimljivo povezati situacije koje su mu se dogodile sa teorijom psihologije, jer tek tako liječnik može spoznati do same srži trenutno psihološko stanje pacijenta...
,,zanimljiv je bio i razgovor sa nekim zidarom koji je došao na operaciju nosa (točnije;deviatio septi nasi), i kojemu je na kraju baš na našem razgovoru otkrivena duševna bolest (anksiozna depresija),,čovjek se rasplakao dok je pričao o njegovom životu i zbog mnogih je duševnih simtoma u našem razgovoru poslan na liječenje psihofarmaticima..
..uf,,izgleda da su mi ovi psihići stvarno cool...možda na kraju postanem psihijatar,,(hahah)
...evo malo pauza od medicine,,,moram spomenuti jedan vrlo traumatičan događaj koji se dogodio prilikom mojeg transfera (,,ne u neki vrhunski klub,,don't worry..;)) u rovinj...,,bila je subota,,u 10 i 30 ujutro,bus je čekao polazak i putnike koji su se ukrcavali...stanje je bilo mirno kad odjednom iza ugla vidiš skinheadse!!!,,i to BBB..katastrofa!,,a zašto katastrofa?...pa zato jer su prijetili vozaču da ih odveze bez da plate,,vozač je na to pristao, a putnici su patili...bilo je burnih svađa u busu,,BBB su bili nadrogirani i pijani i nisu nikoga u busu pustili na miru..koristili su onaj mikrofon pokraj vozača kako bi vrijeđali cijeli svijet osim dinama...(naročito su vrijeđali crnce i rijeku)...,,držali su baklje u ruci i prijetili da će je otvoriti i zapaliti...(tada bi se cijeli bus ugušio,,a možda i ispao sa ceste kao onaj tramvaj u zg-u..),,,
,,vozač je potajno poslao poruku policiji u vožnji..,i na kraju tunela učke čekala su tri kombija policije i krdo "plavih"...uhitili su trojicu BBB-a zbog droge, alkohola itd itd...mogli su ih još uhititi, ali i ovo je bilo dovoljno...,,
,,moram priznati da je to bilo uzbudljivo iskustvo, ali isto tako strah mi se uvukao u krv...bilo je zaista gustih situacija...
,,nikad nisam bio toliko sretan kad sam došao živ i zdrav kući kao to sunčano, subotnje jutro.. ;)
,,eto,,to bi bilo to...,,nadam se da će blogići i dalje štimati..,,
..pozdrav ekipi...(blogerima...),,and btw, sad sam upravo na vjestima čuo kako su blogeri ljudi koji nemaju svojeg privatnog života i da bi na to trebali obratiti pozornost..,,svaka čast onom tko je to rekao..mislim da mu ne bi bilo tako dosadno da se zamijeni sa npr..mojim životom..,,možda neki imaju predrasude pa blebeću,,uglavnom,,,živjela televizija i oni koji na njoj pričaju gluposti..(,,a ima ih mali milijon..)
