_Prorok_
12.12.2009., subota
Leila je još u mislima
Marija je pripremala ručak i razmišljala o budućnosti ma i kad dođe maćeha ona će tada malo bit doma jer će bit u školi a to znači preko tjedna u Varešu a vikend za vikend će bit doma. Nadam se da neće bit baš tako jako naporna osoba , no znala je da su te nepismene osobe jako tvrdoglave i da im je jako teško nešto utuvit u glavu. Gimnazija a poslije gimnazije šta onda, samo gimnazija i nije neka stručna sprema koja bi joj mogla obezbijediti neki pametan posao ali nema priliku za neku drugu školu u Varešu. Grah sa suvim rebrima se polako krčakao na štednjaku a ćaća će doć skupa sa Marijanom i Ivanom na ručak . Ćaća je imao jednu malu sobicu u Vareš Majdanu ispod bolnice , tamo će bit ali nedostajat će joj domaća atmosfera , Ivana i Marijan eh tako mora da bude . Stala je na prag i gledala preko njiva jer sad bi trebakli da se pojave školarci, bilo je vreijeme da se pojave ukoliko se nisu zaigrali negdje u šumi na mirisnom vrijesu kauboja. Eh idu treba postavit stol da sve bude pripravljeno kad stignu doma, grah je bio skuhan i salata pripremljena . Već je sve bilo na stolu kad su se na stepanicama začuli koraci , dolazili su a znala je da su gladni kao vukovi. Grašina je za ručak bit će artiljerije govorio je ćaća ulazeći i sjedajući na svoje mjesto pored prozora, da grašina je a ja nisam u školi ni marendao tako sam gladan da ću smazat i tanjir danas, govorio je Marijan ulazeći. Naravno moralo se uvijek čut i pozdrav Hvaljenisus i Marija pozdravila je Ivana, šta ste tako gladni da ne pozdravljate kad ulazite, Meni će Bog da oprosti zna da sam grešan šta čekate sjedajte da krstimo i jedemo govorio je ćaća kroz smijeh. Posebno smo volili kad se u grah stavi komad suhe slanine pa kad se skuha izreže se na sitno sa crvenim lukom e to je bilo ono pravo uz grah. E sad još samo da se napijemo onih mlaćanica pa će bit veselo govorio je ćaća kroz smijeh kad smo završili sa ručkom, ne treba mlaćanica jer vam pita sa jabukama ne bi odgovarala poslije njih govorila je Marija iznoseći tepsiju pite sa jabukama. E ti si moja najdraža kuharica kćeri tebe neću dat od kuće za male šolde, ma lijepo ti ćaća o meni kao da si šiptar i da bi me prodao, a da ti se riješio ženit pa bi me se htio riješit. Halooo nemoj da me povlačiš za jezik znaš da to nema baš nikakve veze i da se ćaća šali . E ćaća , moj ćaća pa i ja se šalim zar ne osjećaš to. Da vidim ako pita bude dobra onda te neću prodat ciganima kad naiđu govorio je ćaća dok mu je pita klizola niz grlo. E moj ćaća možda bi ja i pošla sa ciganima kad budu drugi put nailazili kroz selo, znači ako me nema ja sam dobrovoljno pošla sa njima. Ti si previše bijela tebe ne bi mogli prodat ciganima al ovog ovde ikebanu njega bi mogli jer je on baš garav ko pravi firaun. E ako naiđe neka lijepa ciganka da znate da ću da odem od vas samo ako bude dobro kuhala kao naša Marija, govorio je marijan smijući se . Prorok . |